REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1292/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Bruni Frankoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske radiotelevizija, sa sjedištem u [adresa], OIB: 68419124305, zastupanog po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri d.o.o., odvjetnicima iz Zagreba, protiv tuženice ČF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi izdavanja platnog naloga, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pl-1890/2023-11 od 10. rujna 2025., 24. rujna 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pl-1890/2023-11 od 10. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja, kao neosnovan odbijen je prigovor tužitelja od 19. svibnja 2025. i potvrđeno je rješenje o pristojbi suda prvog stupnja poslovni broj: Pl-1890/2023-11 od 19.svibnja 2025.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj. Žalbu podnosi zbog pogrešne primijene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, ističe da sud prvog stupnja nije primijenio odredbu članka 11. stavka 2. točke 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18 i 51/23 - dalje: ZSP), kojom je propisano da su od plaćanja pristojbi oslobođene osobe i tijela koja obavljaju javne ovlasti u postupcima proizašlim iz obavljanja tih ovlasti, a odredbom članka 1. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji („Narodne novine“, broj: 137/10, 76/12, 78/16, 46/17, 73/17, 94/18, 114/22, 20/23 i 18/24 - dalje: ZOHRT) propisano je da je Hrvatska radiotelevizija pravna osoba koja ima status javne ustanove čija se djelatnost, funkcija i sadržaj javnih usluga, financiranje, upravljanje, nadzor i način rada uređuju ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju njega, dok je odredbom čl. 3. istog Zakona propisano da je djelatnost HRT-a proizvodnja radijskog, audiovizualnog i multimedijskog programa, glazbena proizvodnja, pružanje audio i audiovizualnih medijskih usluga, multimedijskih usluga i usluga elektroničkih publikacija kao javnih usluga. Osim javnih usluga, tužitelj prema ZOHRT obavlja i povjerene poslove državne uprave koji se obavljaju kao javne ovlasti, a koje sadržajno odgovaraju poslovima koji se, sukladno odredbama Zakona o sustavu državne uprave, mogu dati na obavljanje različitim pravnim osobama. Navedeni poslovi odnose se na poslove u vezi naplate pristojbe i to: određivanje njezine visine, utvrđivanje obveznika plaćanja pristojbe, vođenje evidencije o obveznicima plaćanja, te kontrola naplate pristojbe. S obzirom na definiciju pristojbe i obveznika plaćanja, razvidno je da tada tužiteljica djeluje u svojstvu autoriteta javne vlasti, a ne u svojstvu klasičnog pružatelja javnih usluga. Osim toga ukazuje i na odredbu čl. 33. st. 2. ZOHRT kojom je propisano da su sredstva mjesečne pristojbe sredstva državne potpore koja se koriste sukladno pravilima o državnim potporama za javne radiodifuzijske usluge, dok je člankom 34. st. 1. navedenog Zakona propisano tko su obveznici plaćanja pristojbe, odnosno tko je na području Republike Hrvatske dužan plaćati pristojbu. Navedene odredbe dovode do dva zaključka, da sredstva od pristojbe nisu sredstva koja tužitelj zarađuje od svoje temeljne djelatnosti niti predstavljaju naknadu za pruženu uslugu i da obveznici plaćanja pristojbe ne moraju biti korisnici usluga tužitelja, a njihova obveza plaćanja pristojbe proistječe iz zakona i utvrđena je jednostrano, a ne iz korisničkog odnosa s tužiteljem koji bi implicirao dvostrani, odnosno ugovorni odnos. Iz navedenih zaključaka očito je da efikasna naplata pristojbe predstavlja opći, odnosno javni interes, a ne samo interes tužiteljice, s obzirom da prihodi od pristojbe služe namjenskom financiranju, i to ne samo javnih usluga koje pruža tužiteljica, nego i drugih zakonom propisanih svrha. Nadalje, o pravnom statusu Hrvatske radiotelevizije te iznosu i podmirenju pristojbe postoji i sudska praksa pa je tako Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj U-I-662/2011 od 10. srpnja 2018. zaključio slijedeće: „U odnosu na prigovore u pogledu članka 35. stavka 2. ZoHRT-a po kojima visinu mjesečne pristojbe za svaku godinu utvrđuje svojom odlukom Nadzorni odbor HRT-a uz prethodno odobrenje Vijeća za elektroničke medije, Ustavni sud ističe da se u ovom slučaju radi o prijenosu javne ovlasti kojom je zakonodavac na Nadzorni odbor HRT- a prenio ovlast donošenja odluke o visini mjesečne pristojbe. Budući da je HRT javna ustanova u kojoj glavnog ravnatelja i Nadzorni odbor imenuje Hrvatski sabor, Ustavni sud davanje takve ovlasti ne nalazi nesuglasnom Ustavu.“ Također, u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usoz-322/2013- 5 od 30. lipnja 2015. raspravljalo se o zakonitosti Odluke o načinu kontrole plaćanja mjesečne pristojbe koju je donijela tužiteljica te je Visoki upravni sud Republike Hrvatske nesporno zaključio: „Osporena Odluka o načinu kontrole plaćanja mjesečne pristojbe po pravnoj naravi je opći akt tj. općenormativni i pravno obvezujući akt kojeg donose tijela s javnim ovlastima radi uređenja pojedinih pitanja, izvršenja ili provedbe zakona, odnosno provedbe drugog propisa više pravne snage, koji uređuje odnose na općenit način te djeluje prema svima koji se nađu u pravnoj situaciji da se taj akt na njih ima primijeniti.“ S obzirom na navedeno tužiteljica je temeljem članka 11. stavka 2. točke 2. Zakona o sudskim pristojbama, oslobođena plaćanja pristojbi.

Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje ukine i tužitelja oslobodi od plaćanja sudske pristojbe na rješenje o izdanom platnom nalogu.

3. Žalba tužitelja nije osnovana.

4. Tijekom ovog postupka, utvrđeno je da je tužitelj, na temelju odredbe čl. 28. st. 3. ZSP, rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj: Pl-1890/2023-7 od 19. svibnja 2025. pozvan da u roku od 8 dana plati sudsku pristojbu na rješenje o izdavanju platnog naloga u iznosu od 6,64 eura, da je potom tužitelj protiv tog rješenja suda prvog stupnja podnio pravovremen i dopušten prigovor, navodeći u bitnome, da je Hrvatska radiotelevizija javna ustanova osnovana zakonom koja djeluje u javnom interesu te da je osoba s javnim ovlastima, a kako predmetni postupak proizlazi iz obavljanja javnih ovlasti, sukladno odredbama Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji, to je tužitelj oslobođen od obveze plaćanja sudskih pristojbi, slijedom čega se poziva na odredbu čl. 11. st. 1. točku 2. ZSP, te da je nakon toga sud prvog stupnja, pobijanim rješenjem, takav njegov prigovor, kao neosnovan odbio.

4.1. Pri tome sud prvog stupnja izražava pravno shvaćanje da je tužitelj javna ustanova sukladno odredbi čl. 6. Zakona o ustanovama („Narodne novine“, broj: 29/97, 76/93, 47/99, 35/08, 127/19 i 151/22 - dalje: ZOU) kojom je propisano da se ustanova osniva kao javna ustanova ako je djelatnost ili dio djelatnosti koju obavlja zakonom određena kao javna služba. Okolnost da se djelatnost pojedine ustanove obavlja kao javna služba, čini odnosnu ustanovu javnom ustanovom, te svaka javna ustanova nužno ima svojstvo pravne osobe koja obavlja javnu službu, odnosno pružatelja javnih usluga. Tužitelj, iako ima status pravne osobe koja obavlja javnu službu, nema status pravne osobe s javnim ovlastima, pa se na njega ne primjenjuje čl. 11. st. 1. točka.. 2. ZSP, pri čemu se sud prvog stupnja poziva i na pravno shvaćanje ovog suda drugog stupnja izraženo u rješenju poslovni broj: Gž-908/25- 2 od 30. lipnja 2025.

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka, koje se u ovom postupku imaju primijeniti kao postupovnopravne odredbe ( čl. 365. st. 2. u vezi odredbe čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijano rješenje suda prvog stupnja pravilno i zakonito.

5.1. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. u vezi odredbe čl. 381. ZPP, pa ovaj sud drugog stupnja ocjenjuje da u ovom postupku nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

6. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

7. U ovom postupku nije sporno da je odredbom čl. 11. st. 1. točkom 2. ZSP propisano da su od plaćanja pristojbi oslobođene osobe i tijela koja obavljaju javne ovlasti u postupcima proizašlim iz obavljanja tih ovlasti.

8. Međutim, iako je tužitelj pravna osoba koja obavlja javnu službu, kako to i u žalbi navodi, isti nema status pravne osobe s javnim ovlastima, pa kako iz navedene odredbe članka 11. stavka 1. točke 2. ZSP jasno proizlazi da su od plaćanja pristojbi oslobođeni osobe i tijela koja obavljaju javne ovlasti u postupcima proizašlim iz obavljanja tih ovlasti, to tužitelj u postupcima za naplatu RTV pristojbe ne obavlja javne ovlasti i nije po zakonu oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi. Pri tome u odnosu na žalbene navode tužitelja da ne obavlja svoju djelatnost temeljem ugovornog odnosa, valja istaknuti da je takav njegov navod neosnovan jer se naplata HRT pristojbe temelji na ugovornom odnosu tužitelja i korisnika njegovih usluga (vlasnika RTV prijemnika), jer činjenicom posjedovanja RTV prijemnika korisnik usluge tužitelja pristupanjem ulazi u ugovorni odnos sa tužiteljem.

8.1. Tužitelj je javna ustanova sukladno odredbi čl. 6. ZOU, kojim je propisano da se ustanova osniva kao javna ustanova ako je djelatnost ili dio djelatnosti koju obavlja zakonom određena kao javna služba. Okolnost da se djelatnost pojedine ustanove obavlja kao javna služba, čini odnosnu ustanovu javnom ustanovom, te svaka javna ustanova nužno ima svojstvo pravne osobe koja obavlja javnu službu, odnosno pružatelja javnih usluga. Tužiteljica, iako ima status pravne osobe koja obavlja javnu službu, nema status pravne osobe s javnim ovlastima, pa se na nju ne primjenjuje odredba čl. 11. st. 1. točke 2. ZSP.

8.2. Pri tome valja ukazati i na Zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su IV -87/2022 od 11. studenog 2022. prema kojem su pravne osobe koje usluge pružaju na temelju javnih ovlasti (vodne usluge, odvoz otpada) dužne podmiriti sudske pristojbe jer te usluge obavljaju kao subjekti privatnog prava, pa se navedeni Zaključak odnosi i na žalitelja koja, iako je javna ustanova, sa korisnicima svojih usluga, potrošačima, nastupa kao subjekt privatnog prava.

9. Slijedom navedenog, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tužitelja i na temelju odredbe čl. 380. točke 2. ZPP u vezi čl. 29. st. 6. ZSP riješiti kao u izreci ovog rješenja.

Pula - Pola, 24. rujan 2025.

S u d a c:

Bruno Franković