Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
OVR-3330/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R VA T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Osijeku, po sucu Mateji Vukmir, u pravnoj stvari ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o. Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Toš, odvjetnik u Zagrebu, protiv ovršenika VP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi odlučivanja o prijedlogu ovršenika, 24. rujna 2025.,
r i j e š i o j e
Upućuje se ovršenik da u roku od 15 dana od pravomoćnosti ovog rješenja pokrene parnicu nadležnom sudu radi proglašenja rješenja o ovrsi pod OVRV- 6337/06 i pod OVRV-2675/07 nedopuštenima.
Obrazloženje
1. Ovršenik je ovome sudu 3. srpnja 2025. podnio prijedlog naslovljen "Zahtjev za zastaru potraživanja" u kojem je zamolio sud da otpiše dugovanja za koja ga tereti A1 Hrvatska d.o.o., i to prema ovrhama Ovrv-6337/06 i Ovrv-2675/7, jer mu ovrhovoditelj osamnaest godina nije slao poštu, kamate su visoke, a nema primanja ni nekretnine.
2. Sud je pozvao ovršenika da ispravi prijedlog na način da točno naznači ovrhovoditelje, žalbene razloge i dostavi rješenja na koja se poziva, odnosno, koja pobija, a ovršenik je podnescima od 25. kolovoza 2025. i 4. rujna 2025. dopunio podnesak istaknuvši da osporava rješenja o ovrsi Općinskog suda u Osijeku radi zastare potraživanja, dostavio rješenja javnog bilježnika pod Ovrv-6337/06 i Ovrv- 2675/07, te dostavio potvrdu o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje, specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje Ovrv-6337/06 (primljeno na Financijsku agenciju 2010., prestanak izvršavanja 4. kolovoza 2018.) i specifikaciju o nemogućnosti izvršenja osnova za plaćanje (osnova Ovrv-2675/07 zaprimljena 1. veljače 2011., a prestanak izvršenja 4. kolovoza 2018., odnosno zaprimljeno 14. veljače 2020., a prestanak izvršenja 18. kolovoza 2023.), istaknuvši da je potraživanje zastarjelo sukladno čl. 233. Zakona o obveznim odnosima.
3. Prijedlog ovršenika dostavljen je na očitovanje ovrhovoditelju koji se očitovao podneskom od 12. rujna 2025. osporivši navode ovršenika na način da je istaknuo da se pred Financijskom agencijom ne provodi niti jedan postupak prisilne naplate protiv ovršenika, a da je ovršenik u nekoliko navrata kontaktirao ovrhovoditelja i da je itekako upoznat s predmetnim dugovanjima (zadnji put je ovrhovoditelja kontaktirao 17. studenog 2023., kad mu je ponuđen otpust dijela duga i plaćanje u smanjenim iznosima, na što se ovršenik oglušio). Ovrhovoditelj je istaknuo da je čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima određen opći zastarni rok od deset godina, ali da je čl. 241. istog Zakona utvrđeno da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, te da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Ovrhovoditelj je istaknuo da je rješenje Ovrv-2675/07 prvi put dostavio Financijskoj agenciji na postupanje 2011., a rješenje Ovrv-6337/06 godine 2010., čime je zastara prekinuta prvi put, s tim da zastara nije tekla dok je osnova bila uvrštena u Očevidnik Financijske agencije, odnosno, sve do 2018., kad je isknjižena. U prilogu je ovrhovoditelj dostavio dokumentaciju na navedene okolnosti.
4. S obzirom da iz navoda stranaka proizlazi da se trenutno uopće ne provodi prisilna naplata kod Financijske agencije na temelju Ovrv-6337/06, a ni na temelju Ovrv-2675/07 (obje osnove prestala je Financijska agencija izvršavati 2018.), sadržajno podnesak ovršenika, neovisno od naziva koji mu je dao podnositelj, smatra se onim pravnim lijekom koje bi po redovitom tijeku stvari, odnosno postupovnim pravilima bilo moguće podnijeti, odnosno, u konkretnom slučaju smatra se žalbom nakon proteka roka protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, i to Ovrv- 6337/06 od 18. prosinca 2006. i rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod Ovrv-2675/07 od 20. ožujka 2007., a sve sukladno pravnim shvaćanjima građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod Su-Su-IV-33/2022-8 od 4. travnja 2022.
5. Odredbom čl. 49. i čl. 53. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 67/08, dalje: OZ/96), koja se u konkretnom slučaju primjenjuje, određeno je da se rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave može pobijati žalbom nakon proteka roka iz razloga navedenih u članku 46. st. 1. točkama 7., 9., 10. i 11. OZ, ali samo ako je činjenica na kojoj se temelji taj prigovor nastala nakon donošenja rješenja o ovrsi.
6. S obzirom da ovršenik tvrdi da je nastupila zastara tražbine, odnosno, da njegovi navodi sadržajno predstavljaju razlog iz čl. 46. st. 1. t. 11. OZ/96, a zastara kao protek vremena jest razlog koji se nije mogao istaknuti ranije, a ovrhovoditelj se usprotivio navodima ovršenika, temeljem 46. st. 1. toč. 11. u vezi čl. 49. i čl. 51. i 53. OZ/96, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Osijeku 24. rujna 2025.
S u d a c
Mateja Vukmir
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku osam dana računajući od dana primitka prijepisa istog. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovoga suda na županijski sud.
Dostaviti:
- ovrhovoditelju po pun.
- ovršeniku s podneskom ovrhovoditelja od 12. rujna 2025.
