Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Pr-1003/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice EEZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Marini Sabljić, odvjetnici iz Zagreba, Frana Vrbanića 20, protiv tuženika Glazbena škola Zlatka Grgoševića, OIB: 54566509173, Sesvete, Ulica Ivana Gorana Kovačića 19, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Čukelju, odvjetnik iz Sesveta, Ninska 1, radi isplate naknade plaće, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 22. rujna 2025. godine, u prisutnosti pun. tužiteljice i pun. tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 24. rujna 2025. godine,

presudio je

I. Nalaže se tuženiku Glazbenoj školi Zlatka Grgoševića, Sesvete, Ulica Ivana Gorana Kovačića 19, isplatiti tužiteljici ĐEZ, iz [adresa], naknadu bruto plaće u iznosu od 6.227,95 eura (slovima: šesttisućadvjestodvadesetsedameuraidevedesetpetcenti) po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim:

– na iznos 995,75 EUR od 16. ožujka 2022. g. pa do isplate;

– na iznos 945,75 EUR od 16. travnja 2022. g. pa do isplate;

– na iznos 1.327,66 EUR od 16. svibnja 2022. g. pa do isplate;

– na iznos 1.380,77 EUR od 16. lipnja 2022. g. pa do isplate;

– na iznos 1.380,77 EUR od 16. srpnja 2022. g. pa do isplate;

– na iznos 197,25 EUR od 16. kolovoza 2022. g. pa do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.250,00 € sa zateznim kamatama tekućim od 24. rujna 2025.g., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi od 02.06.2025. navodi da je presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: PR-710/2022-20 od 27. svibnja 2024. godine u toč. I. utvrđeno se da je nedopuštena i nezakonita Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu (zbog skrivljenog ponašanja radnika) tužiteljici od 1. veljače 2022. te da radni odnos tužiteljici nije prestao, u toč. II. nalaže se tuženoj da tužiteljicu vrati na radno mjesto i poslove na kojima je radila prije nezakonitog prestanka radnog odnosa do povratka nastavnice DEZ na rad, a sukladno ugovoru o radu u roku 15 dana, te se toč. III. nalaže tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak. Presudom Županijskog suda u Puli

– Pola, poslovni broj: Gž R 133/2024-9 od 1. listopada 2024. godine u toč. I. odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: PR-710/2022-20 od 27. svibnja 2024 te se toč. II. odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka koji se odnosi na troškove žalbenog postupka. S obzirom na navedeno utvrđenje, u potonje navedenim sudskim odlukama, da radni odnos tužiteljici nije prestao, te da je tuženoj naloženo da tužiteljicu vrati na radno mjesto i poslove na kojima je radila prije nezakonitog prestanka radnog odnosa do povratka nastavnice DEZ na rad, tužiteljica stoga ima pravo i na naknadu bruto plaće za razdoblje za koje joj plaća nije isplaćena, odnosno od 9. ožujka 2022. godine do povratka nastavnice DEZ na rad, koja se po saznanju tužiteljice na radno mjesto vratila u srpnju 2022. godine, kao i naknada za neiskorišteni godišnji odmor. Predlaže da sud nakon provedenog postupka donesene presudu kojom će naložiti tuženiku isplatu tužiteljici naknade bruto plaće za razdoblje od 1. veljače 2022. do 5. srpnja 2022. u visini od 11.848,69 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa naknade plaće do isplate, te da obveže tuženika naknaditi tužiteljici parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate.

2. Nakon što je tuženik dostavio u sudski spis izračun tužiteljičine tražbine (str. 37 spisa), tužiteljica je podneskom od 04.09.2025. postavila konačan tužbeni zahtjev koji glasi kao u izreci ove presude pod I.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da tužba nije potpuna, da je neuredna, da ne sadrži sve bitne elemente koji su pretpostavka za pokretanje parničnog postupka, a kako to uređuje 186. ZPP-a vezano za sadržaj tužbe. Tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak (čl. 106. ZPP), a što ova tužba ne sadrži. Tužiteljica na navedene okolnosti nije priložila valjane dokaze. Tužba i tužbeni zahtjev su neosnovani. Nesporno je da pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: PR- 710/2022-20 od 27.svibnja 2024. godine u toč. I. utvrđeno da je nedopuštena i nezakonita Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu (zbog skrivljenog ponašanja radnika) tužiteljici od 1. veljače 2022. te da radni odnos tužiteljici nije prestao, u toč. II. je naloženo tuženoj da tužiteljicu vrati na radno mjesto i poslove na kojima je radila prije nezakonitog prestanka radnog odnosa do povratka nastavnice DEZ na rad, a sukladno ugovoru o radu u roku 15 dana, te je toč. III. naloženo tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak. Pojašnjava se i kako je točno da se nastavnica DEZ vratila na rad kod tuženika u srpnju 2022. god., međutim, ista se vratila na posao dana 06.07.2022. god. što je razvidno iz Potvrde koja se dostavlja u spis. Prema tome, tužiteljici nikako ne bi pripadalo pravo na isplatu plaće za cijeli mjesec srpanj, već eventualno za 5 dana istog mjeseca. Nadalje, tužiteljica tužbom traži i naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, a nigdje nije navedeno koliko dana godišnjeg odmora joj je ostalo neiskorišteno i koliko ta naknada iznosi. Napominje se i da je tužiteljici prilikom donošenja Odluke tuženika o otkazu ugovora o radu (zbog skrivljenog ponašanja radnika) tužiteljici od 1. veljače 2022. isplaćena naknada za dotada neiskorišteni godišnji odmor, što je razvidno iz obračuna plaće za ožujak 2022. Napominje se i da budući da je radni odnos prestao 6.7.2022. god. tužiteljica bi imala pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora, a ne na cijeli. Ističe se da budući da tužiteljica ovakav zahtjev tužbeni zahtjev nije postavila u ranije provedenom ovosudnom postupku Pr-710/2022, tuženik smatra da ista nema pravo tražiti u ovom postupku. Isto tako, napominje se da je u ovosudnom postupku između istih stranaka u istoj pravnoj stvari pod posl. br. Pr-331/2025 postupak pravomoćno okončan budući da je utvrđeno da je tužba povučena te je tužiteljica obvezana uplatiti trošak tuženiku u iznosu od 375,00 EUR-a. Prijedlog je sudu da odbaci tužbu, a podredno da odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan te obveže tužitelja na naknadu prouzročenih troškova.

4. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u presudu Općinskog radnog suda u zagrebu poslovni broj Pr-710/2020 od 27.05-2024. (str. 3-8 spisa), u presudu Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž R-133/2024-2 od 01.10.2024. (str. 9-16 spisa), u obračunske isprave za isplatu plaće tužiteljici za razdoblje od listopada 2021. do ožujka 2022. (list 18-23 spisa), izvršen je uvid u tuženikov izračun tužiteljičine tražbine u utuženom razdoblju (str. 36 i 37 spisa).

5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

6. U članu 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

7. U članu 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom naknade plaće za razdoblje od 01.02.2022. do 05.07.2022. zbog nezakonitog otkaza.

9. Među strankama je sporna pravna osnovanost tužbe.

10. Među strankama nije sporan tuženikov matematički izračun tužiteljičine tražbine koji prileži spisu na str. 37.

11. Među strankama nije sporno da je tužiteljica EEZ bila zaposlena kod tuženika temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme za radno mjesto nastavnice violine do povratka na rad nastavnice DEZ.

12. U čl. 95. st. 1. i 3. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23) navodi se da za razdoblja u kojima radnik ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, ima pravo na naknadu plaće. Radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran.

13. Tužiteljica je protiv tuženika vodila radni spor u kojem je osporavala nedopuštenost Odluke o otkazu ugovora o radu od 01.02.2022.g. Radni spor je okončan u korist tužiteljice te je Općinski radni sud u Zagrebu dana 27.05.2024. pod poslovnim brojem Pr-710/2022-20 donio presudu kojom je utvrđeno da je nedopuštena i nezakonita Odluka poslodavca od 01.02.2022. o otkazu ugovora o radu tužiteljici zbog skrivljenog ponašanja, te da radni odnos tužiteljici nije prestao. Naloženo je poslodavcu da tužiteljicu vrati na rad na radno mjesto i poslove na kojima je tužiteljica radila prije otkaza, a do povratka nastavnice DEZ na rad, jer je tužiteljica zasnovala radni odnos kod tuženika na određeno vrijeme, odnosno do povratka radnika na rad kao zamjena za odsutnog radnika, odnosno nastavnicu DEZ. Tužiteljici je dosuđen parnični trošak. Protiv navedene presude žalbu je uložio tuženik. Odlučujući o žalbi tuženika viši sud, Županijski sud u Puli je dana 01.10.2024. pod poslovnim brojem Gž R-133/24-2 donio presudu kojom je odbio žalbu tuženika protiv prvostupanjske presude kao neosnovanu i potvrdio pobijanu odluku Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-710/22-20 od 27.05.2024. Dakle, prvostupanjska presuda je postala pravomoćna dana 01.10.2024. danom donošenja drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda. U ovom predmetu tužiteljica potražuje naknadu plaće za razdoblje od nezakonitog otkaza do prestanka rada tužiteljice kod tuženika zbog povratka radnice DEZ na rad, a kojoj je tužiteljica bila zamjena na određeno vrijeme. Slijedom naprijed navedenog, a s obzirom da je neprijeporno utvrđeno da tuženik tužiteljici nije isplatio naknadu plaće zbog nezakonitog otkaza u razdoblju od 01.02.2022. do 05.07.2022., konačno uređen tužbeni zahtjev tužiteljice je pravno utemeljen na naprijed navedenim odredbama Zakona o radu te na uspjehu tužiteljice u radnom sporu koji je vodila radi pobijanja Odluke tuženika od 01.02.2022. o otkazu ugovora o radu.

14. S obzirom da tužiteljica ima pravnu osnovu na temelju koje može potraživati isplatu naknade plaće za razdoblje od 01.02.2022. do 05.07.2022., valjalo je tužbeni zahtjev tužiteljice cijeniti s obzirom na visinu.

15. Tuženik je po nalogu suda sačinio izračun razlike plaće za tužiteljicu GEZ za utuženo razdoblje od 01.02.2022. do 05.07.2022. Izračun prileži spisu na str. 37. Izračun tuženika tužiteljica nije osporavala, već je u skladu s istim postavila konačni tužbeni zahtjev u podnesku od 04.09.2025. (str. 38 i 39 spisa). Na ročištu održanom 22.09.2025. punomoćnica tužiteljice je navela da je omaškom u pisanju podneska tužiteljice od 04.09.2025. naznačila da glavnica iznosi 11.848,69 eura, a da treba ispravno stajati da glavnica iznosi 6.227,95 eura, a koja suma odgovara zbroju pojedinačnih bruto mjesečnih iznosa naknade plaće u razdoblju od 01.02.2022. do 05.07.2022.

16. S obzirom da matematički iznos visine konačno uređenog tužbenog zahtjeva tužiteljice, a nakon tužiteljičinog ispravka sa ročišta od 22.09.2025., nije sporan između stranaka, sud je prihvatio navedeni izračun, te dosudio tužiteljici s utužene osnove, za utuženo razdoblje iznos od 6.227,95 eura.

17. S obzirom na čl. 45. st. 1. i 2. u svezi sa čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04 i drugi), te čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05 i drugi), plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada pa tužitelj ne može ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje isto kao sastavni dio bruto plaće nije dospjelo.

18. Visina zatezne kamate za pojedina razdoblja određena je sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23), a što je pobliže navedeno u izreci presude pod točkom I. Zatezne kamate teku od 16-tog u mjesecu za prethodni mjesec, do isplate, a što je u skladu s čl. 92. st. 3. Zakona o radu/14.

19. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a koji regulira da je stranka koja izgubi spor dužna protivnoj stranci nadoknaditi prouzročene parnične troškove. Odluka o trošku temelji se i na odredbi čl. 155. ZPP-a koji kaže da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

20. Tužiteljicu je tijekom postupka zastupao odvjetnik koji je do zaključenja glavne rasprave zatražio naknadu parničnog troška (str. 42 spisa).

21. Tužiteljica je uspjela u sporu, pa joj je tuženik dužan nadoknaditi prouzročeni parnični trošak.

22. Odvjetnički trošak odmjeren je u skladu s odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). Vrijednost predmeta spora iznosi ukupno 6.227,95 €. Tužiteljici je priznat slijedeći trošak: sastava tužbe u visini od 100 bodova; za sastav obrazloženih podnesaka od 18.06.2025. i 04.09.2025. za svaki po 100 bodova; za zastupanje na ročištima od 02.09.2025. i 22.09.2025., za svako po 100 bodova. Kada se naprijed navedeno zbroji dobije se iznos od 500 bodova. Vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54 važeće OT). Sveukupan broj bodova izražen u novcu iznosi 1.000,00 eura. Na sve obavljane radnje, temeljem Tarifnog broja 46 važeće OT, odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost odnosno 25% PDV što iznosi daljnjih 250,00 eura. Sveukupno je tužiteljici priznat trošak ove parnice u iznosu od 1.250,00 eura.

23. Tužiteljica je na dosuđeni trošak potraživala zatezne kamate na koje ima pravo temeljem odredbi čl. 67. st. 3 u vezi s čl. 30. Ovršnog zakona (NN 112/12, 93/14 i 73/17), pa je njezin zahtjev prihvaćen, a zatezne kamate teku na parnični trošak od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 24. rujna 2025.g. pa do isplate, po stopi koja je određena čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23).

24. Tužiteljica je oslobođena od plaćanja sudske pristojbe temeljem čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23).

U Zagrebu, 24. rujna 2025.

Sutkinja:

Jelica Pandurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Dostaviti:

- pun. tužitelja odvjetnica Marina Sabljić iz Zgb.

- pun. tuženika odvjetnik Hrvoje Čukelj iz Sesveta