REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Poslovni broj K-504/2023-23

Novi Zagreb - Istok , Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu pojedincu Jasmini Sabađija, uz sudjelovanje zapisničarke Dijane Borovec, u kaznenom predmetu protiv optuženog SS, zbog kaznenog djela iz članka 118. stavak 1. Kaznenog zakona, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu (ranije u Velikoj Gorici) od 5. rujna 2023., broj KO-DO-396/2023 (ranije KO-DO-127/2023), s izmjenom od 18. rujna 2025., nakon provedene javne rasprave održane i zaključene 18. rujna 2025., u prisutnosti optuženog SS, branitelja optuženika, odvjetnika Brune Milinkovića, te zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Novom Zagrebu ŽS, **.**.2025. objavio je, a 18. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Optuženi ĆS, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin ĆS i S, djevojački Ž, rođen **.**.2000. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, po zanimanju instalater grijanja i klimatizacije i tokar, sa završenom SSS, zaposlen, sa mjesečnim primanjima u iznosu 1.000,00 eura, vlasnika automobila marke Golf V, godina proizvodnje 2005., neoženjen, bez djece, ne vodi se drugi kazneni postupak, neosuđivan

kriv je

I./ što je:

1. veljače 2023., oko 17:45 sati, u Velikoj Gorici, nakon verbalne prepirke s DS zbog situacije u prometu, zaustavio vozilo na autobusnoj stanici na kolniku Zagrebačke ulice bb u smjeru Zagreba te prišao zaustavljenom vozilu u kojem se na mjestu vozača nalazila DS koja je desnom rukom primila kvaku vrata kako bi izašla iz vozila, pristajući da imenovanu teško tjelesno ozlijedi, s obje ruke više puta snažno zalupio vratima vozila, a kada je DS ipak uspjela izaći iz vozila, rukama ju je odgurnuo, a potom joj zatvorenom šakom zadao više udaraca u lijevu stranu lica, uslijed čega je DS zadobila krvni podljev oko lijevog oka, krvni podljev mekih tkiva uz lijevi jagodični luk i postranični zid lijeve očne šupljine i višeiverni prijelom srednjeg članka 4. prsta desne šake s pomakom ulomaka, a koje ozljede su u svojoj ukupnosti teške naravi,

- dakle, drugog teško tjelesno ozlijedio,

- čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom

– opisano i kažnjivo po članku 118. stavak 1. („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22 dalje u tekstu: KZ/11).

II./ Na temelju članka 118. stavak 1. KZ/11 optuženi ĆS se

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci

III./ Na temelju članka 55. stavak 1., 2., 3., 4. i 5. KZ/11 izrečena kazna zatvora zamjenjuje se radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s 2 (dva) sata rada, a koji rad za opće dobro će optuženik izvršiti u roku koje odredi tijelo nadležno za probaciju, a koji ne može biti kraći od jednog mjeseca niti dulji od dvije godine.

IV./ Na temelju članka 55. stavak 6. KZ/11, ako se optuženik u roku od osam dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja.

V./ Na temelju članka 55. stavak 7. KZ/11, ako optuženik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u roku iz članka 55. stavak 5. KZ/11 koji će odrediti nadležno tijelo za probaciju, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili neizvršenom dijelu.

VI./ Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08) nalaže se optuženom SS u roku 15 (petnaest) dana u proračun Republike Hrvatske platiti troškove kaznenog postupka u svezi članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08 i to trošak vještačenja u ukupnom iznosu 416,75 eura i paušalni iznos 1.500,00 eura, te se nalaže optuženiku da oštećenoj DS plati troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. toč. 7. ZKP/08 i to nagradu i nužne izdatke njezina opunomoćenika.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici podnijelo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog SS, zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela - teške tjelesne ozljede– opisanog i kažnjivog po članku 118. stavak 1. KZ/11. ODO Novi Zagreb je preuzelo zastupanje u predmetnom postupku te je na raspravi 18. rujna 2025. izmijenilo optužnicu na način kao u izreci.

2. Izjašnjavajući se o osnovanosti optužbe na raspravi optuženik se očitovao da se ne smatra krivim.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitani su zabilješka o dojavi PP Velika Gorica od 1. veljače 2023. (list 9), izvješće PP Velika Gorica od 1. svibnja 2023. (list 16), medicinska dokumentacija za žrtvu DS (list 19-20 i list 39-51), nalaz i mišljenje liječnika vještaka (list 55-57), zapisnici o ispitivanju DS od 31. svibnja 2023., i sa rasprave održane 18. lipnja 2024., zapisnik o ispitivanju svjedoka BS od 26. svibnja 2023., i sa rasprave održane 18. lipnja 2024., zapisnik o ispitivanju svjedoka NS od 31. svibnja 2023., i sa rasprave održane 22. svibnja 2025. , ispitan je vještak dr. Davor Mayer, pročitan je izvod iz kaznene evidencije za optuženika, te je ispitan optuženik.

4. Optuženi ĆS je u svojoj obrani danoj na kraju dokaznog postupka naveo da u cijelosti ostaje kod obrane koju je iznio prilikom prvog ispitivanja i da istoj želi dodati da se ne smatra krivim i da će odgovarati isključivo na pitanja svoga branitelja. Nadalje na pitanja branitelja naveo je da se prvo zaustavilo vozilo oštećene a on je stao autom iza nje. Stao je jer je ona gestikulirala da se zaustavi. Došao je do njezinih vrata koja su bila zatvorena i cijelo vrijeme su bila zatvorena. Derala se znaš li ti tko je moj brat. On je vrata pridržavao iako su cijelo vrijeme bila zatvorena jer je vidio po oštećenici da bi moglo doći do fizičkog obračuna. Njezin suvozač je rekao pusti ga na miru nije ti ništa napravio. Ona se malo primirila i on je krenuo prema svom autu. Tada je ona izašla iz auta i napala na njega fizički. Udarala ga je šakama a on ju je odgurivao od sebe i dopušta mogućnost da ju je u tom odgurivanju jednom udario u predjelu lica i to u samoobrani. Policiju je zvao on. Sam je otišao u policijsku postaju i prijavio cijeli slučaj da je napadnut. Liječnički nije pregledan. U policijskoj postaji je imao na sebi ozljede, bio je izgreban i bio je cijeli crven ali je smatrao da ne treba ići doktoru. Nakon par dana je bio još više crven i imao je modrice. On nije znao tko je brat oštećene ali kasnije je googlao prezime i vidio je da se njezin brat tereti za razni kriminal u svijetu. Oštećena je kasnije kada bi ju sreo na pumpi njemu se svaku puta izrugivala i on se boji njezina brata. Strah ga je i iskazivati o svemu ovome danas i to zbog prijetnji. On ne zna kako je ona zadobila prijelom prsta.

4.1. Na temelju članka 435. ZKP/08 reproducirana je obrana optuženika iznesena prilikom prvog ispitivanja u kojoj je optuženik u bitnome naveo da se sa prijateljem vozio prema Zagrebu, Zagrebačkom cestom i to u desnoj traci, gospodična DS se vozila u lijevoj traci. Vidio je s lijeve strane da mu netko nešto maše kroz prozor pa je sam spustio prozor a gospodična mu je počela vikati da šta on glumi, da zna ona te fore, jel zna on tko je ona i tko je njezin brat, a brat joj je nekakav kriminalac kojeg traži Interpol, Europol, pa mu se ona s tim prijetila i kao da stane on sa strane. Kako su stali na semaforu pitao ju je o čemu se radi, šta se dogodilo i ona mu je opet krenula govoriti mangupe, vrijeđala ga, ružne riječi mu govorila i rekla mu da stane sa strane na autobusnoj stanici poslije semafora. Stao je na stanici iza nje i ona nije izlazila iz auta. On je prvi izašao, došao je do njezinih vrata gdje je gospodična krenula izlaziti van i on joj je lagano samo pridržao vrata da ona ne izađe van. On s vratima nije udarao i nije joj ni u kakvoj situaciji mogao pričepiti prst jer je ona držala obadvije ruke na vratima i lagano ih gurala, a on je samo pridržavao da ne izađe van. Kada ju je pustio vidio je da je isfrustrirana i da je živčana, da će doći do konflikta i kada ju je pustio da izađe van nije prošao ni tren, nije nijednu riječ lijepo rekla, odmah ga je krenula udarat. Primio je sigurno desetak udaraca, šamara. Ne zna jesu li bile šake ili šamari, ali došao je na policiju i gospodična koja radi na zapisniku je vidjela da je bio cijeli crven. Kako je ona njega cijelo vrijeme udarala došao je do zaključka da je ona prst polomila prilikom udaranja njega. Nakon svih tih udaraca ona ga je i pljunula u facu, a nakon svega toga on joj je jedanput šamar udario. Nije ju sa šakom udario već joj je dao šamar i zato se povukao na stranu i nazvao policiju i prijavio cijeli događaj što se dogodio. Imao je ogrebotine po licu, ali nije imao potrebu ići prijavljivati jer mu je bilo smiješno. Nije mislio da će doći do takvog postupka. To je u principu to. Ustvari, suvozač koji je bio s njom cijelo vrijeme je vikao nemoj, nemoj, smiri se, pusti ga na miru, nije ti ništa napravio, ali ona je bila puna sebe i ona njemu mora pokazati tko je njezin brat. Takav je on dojam neki stekao i to je u principu to.

5. Oštećena DS, je u svom iskazu koji je uz suglasnost stranaka pročitan u bitnome navela da je ona 1. veljače 2023. bila u svom vozilu sa prijateljicom NS i kretala se iz smjera Gorice prema Zagrebu te je na cesti u blizini autokuće Zubak u lijevoj prometnoj traci stala na semaforu jer je bilo crveno svjetlo. U traci desno pored nje je također stajalo jedno vozilo te je primijetila da po toj traci velikom brzinom nailazi još jedno vozilo koje se potom pokušalo ubaciti u njezinu prometnu traku ispred nje, ali vozač to nije mogao napraviti zbog premalog razmaka. Već tada je taj vozač spustio prozor i počeo se derati te su se tada zakačili, a kada se na semaforu promijenilo svjetlo on je naglo krenuo i ubacio se ispred nje, te su tada i ona i NS čule da joj je ogrebao auto. Taj je vozač stao na autobusnoj stanici a i ona odmah iza njega kako bi provjerila nastalu štetu, međutim prije no što je izašla taj je vozač izašao iz svog vozila, došao do njezinih vrata i derao se na nju. Ona je spustila prozor a potom je pokušala i otvoriti vrata i izaći van, međutim on joj to nije dozvolio na način da je tri ili četiri puta snažno udario po vratima, a od siline udaraca joj je puknuo prst. Pojasnila je da njoj prst nije zaglavio između vrata i dovratnika već je ruku držala na kvaki i za to vrijeme dok je držala ruku na kvaki pokušavajući otvoriti vrata, a kako je optuženik ista snažno udarao ozlijeđen joj je prst. Nakon toga je uspjela nekako izaći iz vozila, a kada je izašla taj ju je vozač gurnuo te mu je ona u samoobrani opalila šamar iako ne zna može li se po intenzitetu udarac koji mu je zadala uopće nazvati šamarčinom jer joj je ruka bila ozlijeđena. Nakon što je tog vozača ošamarila isti ju je viša puta, barem tri do četiri, udario stisnutom šakom u glavu u područje sljepoočnice, te je tada i NS intervenirala, pokušala ga je odmaknut, a i ona se branila koliko je mogla iako bez uspjeha jer se radilo o muškoj osobi a ona je žensko i ima svega 50 kg. Potom je taj vozača otišao do svog auta nakon čega mu je ona prišla i rekla mu da će pozvati policiju, na što joj je on odgovorio ''slobodno, ja sam ĆS'' a potom se s mjesta događaja udaljio. Nakon toga je otišla na policiju, prijavila događaj, s time da mora dodati da prije no što je optuženik otišao, odnosnu samom odlasku kada se udaljavao sa autom isti je sa retrovizorom zakačio njezin kuk. Nakon što je događaj prijavila, otišla je u bolnicu, i tamo su joj utvrđene ozljede prsta, ozljede glave dok joj na kuku koji su joj slikali zbog bolova koje je osjećala ozljede nisu utvrđene. Na vozilu je bila šteta u vidu crtice međutim tu štetu nije prijavila. Ta crta se nalazila na prednjem dijelu vozila sa strane. Zadobila je ozljedu desne ruke. Vrata je otvarala na način da je kvaku držala desnom rukom. Od događaja trpi posljedice i psihičke i fizičke u vidu bolova. Tijekom događaja u autu sa optuženikom je bila muška osoba koja je bila izašla iz vozila u jednom trenutku, ali ne zna točno kada. Ona je na stanici od optuženika autom stala na udaljenosti od maksimalno deset metara.

5.1. Na temelju čl. 426. ZKP/08 svjedokinji je čitanjem predočen iskaz od 31. svibnja 2023. pa tako i u dijelu u kojem je bila iskaza da je optuženiku šamar opalila nakon što je na nju vikao i da ju je optuženik odgurnuo nakon tog šamara dok je na raspravi iskazala da je optuženika ošamarila nakon što ju je gurnuo. Nakon predočavanja svjedokinja je navela da je točno ovo što je rekla na raspravi i da se očito na ranijem zapisniku krivo izrazila.

6. Svjedokinja ŠS je u svom iskazu koji je uz suglasnost stranaka pročitan u bitnome navela da se događaj odvio 1. veljače ali se ne sjeća koje godine kada su se ona i njezin prijateljica DS autom vozile u smjeru Zagreba te su stale na jednom semaforu u lijevoj prometnoj traci dok je s desne strane jedan automobil pokušao na semaforu ubaciti se ispred njih. Sjeća se da su i DS i vozač tog automobila bili spustili prozore i nešto komunicirali i koliko se sjeća bilo je nekakve provokacije već tada ali se ne može sjetiti točno kakve. Kada se upalilo zeleno one su krenule međutim to vozilo se uspjelo ubaciti ispred njih ali su čule kao da je to vozilo za njih zapelo zbog čega su stale na autobusnoj stanici. Potom je stalo i to vozilo. DS je isprva spustila prozor i nije pokušavala izaći iz auta a vozač tog vozila, za kojeg su kasnije saznale da je ovdje optuženik je odmah pristupio prema njihovom autu i stao do prozora te počeo psovati i vikati i bio je jako agresivan. DS je tada pokušala izaći van iz auta međutim vrata nije uspjela otvoriti jer je optuženik najmanje 3 do 4 puta s obje ruke vrlo snažno zalupio vratima. Nakon nekog vremena je odustao i DS je izašla iz auta da bi optuženik odmah nasrnuo na nju i zadao joj 4 do 5, moguće i 6 udaraca šakom u glavu u području sljepoočnica. Odmah je izašla van iz auta, pokušavala ga je odgurnuti, a i DS se branila koliko se sjeća odgurivanjem optuženika međutim nije ga uspjela maknuti. Ne sjeća se kako je napad završio jer se sve odigralo u par minuta. Vidjela je tamo još jednog dečka koji je isprava sjedio u optuženikovu autu a kasnije je i izašao međutim ne može precizirati trenutak njegovog izlaska i koliko se sjeća isti je samo stajao sa strane. Ne može reći je li vidjela da bi DS optuženiku zadala kakav šamar ili udarac u području glave za vrijeme trajanja napada. Taj napad po Anteinom izlasku se odvio uz automobil i to prednji dio auta tako da je događaj promatrala ukoso ispred sebe te je iz auta izašla kada je optuženik DS počeo tući šakama. Ne može precizirati udaljenost na kojoj je optuženik zaustavio svoj automobil ali zna da nije bio tik uz njihov već po njezinom sjećanju je njihovo vozilo bilo na početku a njegovo pri kraju autobusne stanice. Pozvana objasniti navodi da je optuženik svojim vozilom na semaforu uspio doći u položaj ispred njih ali ne zna kako se ako je bio ispred njih na stanici zaustavio iza njih samo zna da je sigurno bilo njegovo vozilo parkirano iza njihovog. Trenutak u kojem je DS ozlijedila prst ona nije vidjela tako da ne zna je li to bilo u autu ili izvan auta već se jedino sjeća da se DS odmah žalila da ju prst jako boli zbog čega nije niti mogla odvesti automobil do PP prema kojoj su odmah krenule te je ona preuzela vožnju. Sjeća se da su prije polaska u policiju optuženiku i rekli da tamo idu i da će ga prijaviti na što im je on rekao "slobodno ja sam ĆS". Upitana je li DS na bilo koji način bila agresivna i prethodno događaju provocirala optuženika, prijetila se pozivanjem na svoga brata navela je da je po njezinom sjećanju bilo provokacija s obje strane pa tako i s Anteine ali se ne sjeća što su jedan drugome govorili. Ne sjeća se da bi na DS primijetila strah prije izlaska iz vozila. Ona se osobno malo uplašila optuženikova prvotnog postupanja kada je rukama zatvarao vrata i nije joj bilo svejedno. Ona ne zna kako je i temeljem čega DS donijela odluku da izađe iz auta. Sjeća se da je DS optuženiku govorila da joj je slomio prst i to je sve što mu je rekla odnosno nakon toga mu je rekla da ide na policiju. Ona niti u jednom trenutku DS nije rekla "pusti ga nije ti ništa napravio", zašto bi joj takvo što rekla. Vidjela je kasnije u policijskoj postaji da je došao i optuženik sa tim dečkom koji je bio s njim u autu ali i s još dodatna tri dečka koji su prema njima gledali. Ne sjeća se kojom je rukom DS pokušala otvoriti vrata. Optuženik je vrata snažno zatvarao upravo u onim trenucima kada ih je DS pokušala otvoriti, dakle on u trenucima dok su vrata bila zatvorena po vratima nije lupao. Ona ne zna gdje je DS držala ruku u trenucima kada je optuženik lupao po vratima. Ona nije buljila u ruke od DS u trenutku dok je optuženik zatvarao vrata. Antein prst je već u policijskoj postaji bio otečen i išao je u krivo te joj je već u policijskoj postaji dana tableta protiv bolova, a Anteina glava je već na mjestu događaja bila crvena.

6.1. Na temelju članka 426. ZKP/08 svjedokinji je čitanjem predočen iskaz od 31. svibnja 2023., nakon čega je ista navela da je to njezin iskaz i da se događaj točno tako odvio pri čemu se ne sjeća koliko je optuženik zadao udaraca DS u glavu, samo se sjeća da ih je bilo više.

7. Svjedok BS, je u svom iskazu koji je uz suglasnost stranaka pročitan u bitnome naveo da se sjeća da su on i ĆS u njegovom autu kojom je upravljao ĆS, krenuli na trening. Vozili su se kroz Goricu i u blizini autokuće Zubak za vrijeme dok su oni bili u desnoj prometnoj traci je primijetio da iz auta do njih dvije ženske osobe nešto dovikuju. Isprva nije shvatio da se nešto događa pa im je čak i počeo mahati i slati im puse, jer je vidio komade. Međutim ubrzo je shvatio da one galame, i počele su govoriti neka stanu sa strane, iako njemu nije bilo jasno zašto jer su se oni normalno vozili po svojoj traci, nisu se nikome ubacivali. Nakon što su stali sa autom i to iza vozila tih cura ĆS je izašao van i krenu prema njihovom autu, a on je događaj promatrao iz auta koji je bio udaljen najviše dva metra. Tada je vidio da je vozačica agresivna i imala je držanje i nastup kao da će odmah po izlasku auta skočiti na ĆS, zbog čega je on držao vrata i nije joj dao da izađe van, da bi potom ipak vozačica izašla van i ĆS prvo opalila šamar a onda ga počela vući za majicu i nekako ga natezati i noktima čupati. Onda se pridružila i njezina prijateljica zbog čega je onda iz auta izašao i on kako bi ih razdvojio. Nakon što ih je razdvojio sjeli su u auto i otišli s mjesta i primijetio je da ih one prate ali su im nakon nekog vremena uspjeli pobjeći a potom su odlučili otići na policiju, međutim kada su tamo stigli one su već također došle na policiju. Ne sjeća je tko je šta za vrijeme tog natezanja vikao odnosno sjeća se da je vozačica spominjala svog brata Ć i da će oni vidjeti tko je njezin brat. U tom događaju nije primijetio da bi itko bio ozlijeđen niti je čuo da tko kakvu ozljedu spominje. Vozačica je bila neugodna, vikala je i psovala. Događaj je trajao maksimalno dvije minute. Prijateljica vozačice nije napadala fizički niti nasrtala na ĆS već je njezine postupke on doživio na način da je i sama pokušala razdvojiti optuženika i oštećenu. Po njegovom sjećanju vozačica je iz auta pokušala izaći par puta za vrijeme koje je ĆS držao ta vrata na način da je držao dva dlana prislonjena na vrata.

8. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka dr. Davora Mayera u bitnome proizlazi da su medicinskom obradom oštećenice DS utvrđene su sljedeće ozljede: krvni podljev oko lijevog oka, krvni podljev mekih tkiva uz lijevi jagodični luk i postranični zid lijeve očne šupljine, višeiverni prijelom srednjeg članka 4. prsta desne šake, s pomakom ulomaka. Ozljede lica (krvni podljevi kože i potkožnih mekih tkiva) čine cjelinu koja predstavlja tjelesnu ozljedu. Ove su ozljede nastale udarcem tupotvrdog sredstva. U okolnostima fizičkih sukoba, najčešće se radi o udarcu stisnutom šakom. Za nastanak ove skupine ozljeda je bio potreban najmanje jedan udarac u lijevu stranu lica, zadan silom slabog intenziteta. U odnosu na navod iz obrane kako je zadao oštećenici udarac otvorenim dlanom, dopušta da je šaka prilikom zamaha bila otvorena, ali je kontakt s licem oštećenice u tom slučaju morao biti ostvaren s tvrdim dijelom šake (hrptom ili bridom), a ne s dlanom. Prijelom članka prsta predstavlja tešku tjelesnu ozljedu. Ova je ozljeda nastala djelovanjem tupe mehaničke sile srednjeg intenziteta na prst. U konkretnom slučaju, do ovoga je moglo doći mehanizmom prignječenja prsta masivnim čvrstim predmetom kakvo je i krilo vratiju osobnog vozila, u kojem slučaju bi krilo vratiju bilo natisnuto na prst koji se u tom trenutku nalazio oslonjen o okvir vratiju ili o samo krilo. Navedena je i dijagnoza natučenja desnog stopala koja nije objektivizirana pa ne predstavlja ozljedu u sudskomedicinskom smislu. U odnosu na varijante opisane od strane sudionika: ozljede se u cijelosti uklapaju u opis događaja sadržan u zapisniku o zaprimanju kaznene prijave. Zaključno, ozljede oštećenice u ukupnosti predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu.

8.1. Vještak dr. Davor Mayer je iskazujući na raspravi naveo da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja a na pitanje broja udaraca potrebnih za nastanak ozljeda lica na strani oštećenice naveo je da njegova formulacija najmanje jedan udarac uključuje i mogućnost da je tih udaraca bilo više. U odnosu na mehanizam ozljede prsta oštećenice naveo je da je u nalazu istaknuo mehanizam prignječenja temeljem tada dostupnih podataka, tadašnjeg stanja spisa za koji mehanizam i dalje tvrdi da je posve podesan za nastanak predmetne ozljede. Nakon što je proučio iskaze sudionika s prethodnih rasprava može istaknuti kao korisne za sudskomedicinsko razmatranje opise same oštećenice i svjedokinje koja je bila na mjestu suvozača u vozilu koje su u bitnome suglasno opisale pokušaj oštećenice da otvori vozačka vrata s pozicije vozača na kojoj se nalazila i s namjerom da izađe iz vozila, a čemu se optuženik suprotstavljao stojeći izvana pored vozila i rukama natiskujući, odnosno zatvarajući ta ista vozačka vrata. U toj "borbi" s uzastopnim pokušajem otvaranja i forsiranog zatvaranja vrata moglo je doći do ozljede prsta na način da krilo vrata u naglom zatvaranju ostvari kontakt s prstom oštećenice koji bi u tom trenutku bio uz vrata odnosno uz oblogu vrata s njihove unutarnje strane. Prema tome radnje optuženika koje opisuju oštećenica i svjedokinja mogle su rezultirati ozljeđivanjem prsta. Nastavno je dodao da ozljeda prsta nije mogla nastati samostalnim djelovanjem, radnjom oštećenice, guranja vrata iznutra. Nadalje, nastanak ozljede na način da bi oštećenica udarila optuženika bilo otvorenim dlanom bilo stisnutom šakom može isključiti. Takvim zamahom koji bi poduzela oštećenica ne ostvaruju se sila i mehanizam potrebni za nastanka ovakvog prijeloma a navodi da se radilo o višeivernom prijelomu s pomakom ulomaka. Upitan bi li na tijelu odnosno licu optuženika morale zaostati vidljive ozljede u slučaju da je on od strane oštećenice zadobio udarac šakom, svom snagom naveo je da ne nužno. Dakle ako bi udarac dobro "sjeo" mogla bi nastati vidljiva ozljeda, ali jednako tako je moguće da ozljeda izostane. Na pitanje bi li ozljeda prsta mogla nastati na način da optuženik udara izvana svojim rukama po vozačkim vratima koja su pritom zatvorena, a oštećenica je u vozilu na poziciji vozača naveo je da na taj način ne bi došlo do predmetnog ozljeđivanja.

9. Glede ocjene vjerodostojnosti izvedenih dokaza na kojima se temelji odluka suda o kaznenopravnoj odgovornosti optuženika uvodno je za istaknuti da je sva materijalna dokumentacija koja je pročitana, a osobito pisani i usmeni nalaz i mišljenje vještaka dr. Davora Mayera ocijenjena kao vjerodostojna i istinita, jer niti jednim izvedenim dokaznom nije dovedena u sumnju. Pritom pisani, ali i usmeni nalaz i mišljenja vještaka sud ocjenjuje stručnim, jer su dani u skladu s pravilima struke i dostignućima znanosti, a temelje se na materijalnim činjenicama koje su sudu razvidne te nije postojala nikakva sumnja u stručnost i nepristranost vještaka. Iskaze oštećene DS, svjedoka ŠS i BS, te obranu optuženika sud je analizirao i ocjenu vjerodostojnosti dao nastavno, pri čemu je samo u odnosu na one dijelove njihovih iskaza koji se odnose na nesporne činjenice uvodno za istaknuti da su ocijenjeni istinitima jer su međusobno suglasni, dok je analiza tih iskaza o spornim a odlučnim činjenicama dana nastavno.

10. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje.

10.1. Tijekom postupka stranke nisu osporile da je 1. veljače 2023., oko 17:45 sati, u [adresa], došlo do verbalne prepirke optuženika s DS zbog situacije u prometu, nakon koje je optuženik zaustavio vozilo na autobusnoj stanici na kolniku Zagrebačke ulice bb u smjeru Zagreba te prišao zaustavljenom vozilu u kojem se na mjestu vozača nalazila DS. Nije bilo sporno niti da je optuženik nakon izlaska DS iz auta istu rukama odgurnuo, a nije bilo sporno niti da je DS zadobila krvni podljev oko lijevog oka, krvni podljev mekih tkiva uz lijevi jagodični luk i postranični zid lijeve očne šupljine i višeiverni prijelom srednjeg članka 4. prsta desne šake s pomakom ulomaka, a koje ozljede su u svojoj ukupnosti teške naravi. Navedene okolnosti osim što stranke nisu osporile proizlaze iz iskaza DS, ŠS, pisanog i usmenog nalaza i mišljenja vještaka dr. Davora Mayera, iskaza svjedoka BS, te obrane optuženika.

10.2. Međutim sporno je bilo je li optuženik prije izlaska DS iz auta, a nakon što je ista desnom rukom primila kvaku vrata kako bi izašla iz vozila, pristajući da imenovanu teško tjelesno ozlijedi, s obje ruke više puta snažno zalupio vratima vozila, kao i je li optuženik DS nakon njezina izlaska iz vozila i odgurivanja i zatvorenom šakom zadao više udaraca u lijevu stranu lica, te je li joj upravo on zadao tešku tjelesnu ozljedu.

10.3. Prethodno istaknute okolnosti su bile sporne jer je optuženik u svojoj obrani negirao da bi s obje ruke više puta snažno zalupio vratima vozila, a samim time da bi uslijed tih radnji DS zadobila višeiverni prijelom prsta desne ruke koji i predstavlja tešku tjelesnu ozljedu. Naime, optuženik je u obrani iznesenoj na raspravi tvrdio da su vrata automobila cijelo vrijeme bila zatvorena i da je on vrata koja su cijelo vrijeme bila zatvorena pridržavao jer je vidio po oštećenici da bi moglo doći do fizičkog obračuna. U bitnome istovjetno optuženik je tvrdio i prilikom prvog ispitivanja tijekom kojeg je detaljnije opisao događaj tvrdeći da je vrata lagano samo pridržao i s vratima nije udarao zbog čega oštećenici i nije mogao pričepiti prst jer je ona držala obadvije ruke na vratima i lagano ih gurala, a on je samo pridržavao vrata da ne izađe van. Ovakvu obranu optuženika svojim iskazom pokušava potvrditi i svjedok BS kada tvrdi da je po njegovom sjećanju vozačica iz auta pokušala izaći par puta, za koje vrijeme je optuženik držao ta vrata i to na način da je držao dva dlana prislonjena na vrata. Međutim, ono što svjedok BS ispušta iz vida prilikom iskazivanja koje je u citiranom dijelu evidentno usmjereno na otklanjanje kaznene odgovornosti od optuženika jest činjenica da s obzirom na poziciju s koje je promatrao događaj (nesporno se nalazio na suvozačevom mjestu vozila parkiranog iza vozila oštećenice) pokušaje otvaranja vrata oštećenice ne bi mogao vidjeti da oštećenica u svojim pokušajima otvaranja vrata nije uspjela. Dakle, ovaj svjedok je isključivo na temelju činjenice da je došlo do otvaranja vrata mogao shvatiti i zaključiti da je oštećenica vrata pokušavala otvoriti jer je taj dio događaja prema vlastitim navodima promatrao iz parkiranog vozila optuženika iz kojeg je izašao tek nakon što je i oštećenica izašla iz vozila. Osim navedenog i još važnije, ionako uvjerljive i međusobno suglasne, ustrajne i dosljedne tvrdnje kako oštećene DS tako i svjedokinje ŠS da je optuženik vratima više puta nasilno zalupio nakon pokušaja oštećene da iz vozila izađe (dakle i njezina uspjeha da vrata više puta otvori) potvrđuju utvrđenja vještaka utemeljena na objektivnim dokazima, konkretno ozljedama oštećenice. Tako je vještak izvan svake sumnje isključio mogućnost da bi ozljeda prijeloma prsta nastala samostalnim djelovanjem, odnosno radnjom oštećenice guranja vrata iznutra, dakle samog guranja zatvorenih vrata. Stoga već ovo utvrđenje vještaka u korelaciji sa postojanjem ozljede isključuje istinitost ionako neuvjerljive obrane optuženika da je vrata samo držao i da su ista cijelo vrijeme bila zatvorena, kao i iskaza svjedoka BS da je optuženik vrata samo držao. Osim navedenog, vještak je izvan svake sumnje isključio i mogućnost da bi oštećenica prst slomila prilikom udaranja optuženika (a do kojeg je nedvojbeno došlo tek nakon njezina izlaska iz auta). Stoga nema dvojbe da DS i NS iskazuju istinito kada tvrde je optuženik, a kada je DS pokušavala otvoriti vrata najmanje 3 do 4 puta s obje ruke vrlo snažno zalupio vratima. Nadalje, ocjena je ovog suda da nema dvojbe niti da je oštećenica upravo u tom trenutku i zadobila ozljedu prsta koja predstavlja tešku tjelesnu ozljedu. Naime, vještak je u svom usmenom nalazu i mišljenju pojasnio da (iako je u pisanom nalazu i mišljenju opisani mehanizam prignječenja prsta posve podesan za nastanak predmetne ozljede) je moguće da je oštećenica ozljedu zadobila u trenutku pokušavanja otvaranja vozačkih vrata s pozicije vozača na kojoj se nalazila i s namjerom da izađe iz vozila, a čemu se optuženik suprotstavljao stojeći izvana pored vozila i rukama natiskujući, odnosno zatvarajući ta ista vozačka vrata. Vještak je nadalje pojasnio da je upravo u toj "borbi" s uzastopnim pokušajem otvaranja i forsiranog zatvaranja vrata moglo doći do ozljede prsta na način da krilo vrata u naglom zatvaranju ostvari kontakt s prstom oštećenice koji bi u tom trenutku bio uz vrata odnosno uz oblogu vrata s njihove unutarnje strane. Prema tome radnje optuženika koje opisuju oštećenica i svjedokinja ŠS po zaključku vještaka su objektivno pogodne i mogle su rezultirati ozljeđivanjem prsta. Povezujući ovo utvrđenje vještaka sa njegovim ranijim utvrđenjima da oštećenica nije mogla slomiti prst udaranjem optuženika i još važnije da tu ozljedu nije mogla zadobiti u dinamici opisanoj po optuženiku, dakle pokušavanjem otvaranja vrata koja su cijelo vrijeme uslijed pritiskanja optuženika zatvorena, tada zaista nema dvojbe da je oštećenica prst slomila, dakle zadobila tešku tjelesnu ozljedu upravo u trenutcima kada drži ruke na vatima pokušavajući ih otvoriti za koje vrijeme je optuženik s obje ruke više puta snažno zalupio vratima vozila.

10.4. Nadalje, iako je optuženik upravo prethodno opisanim radnjama koje su i rezultirale teškom tjelesnom ozljedom oštećene ostvario objektivna obilježja terećenog kaznenog djela sud je analizirao dokaze i na okolnost nastavnih optuženiku inkriminiranih radnji budući je njegovo postupanje u ukupnosti tempore criminis bilo relevantno za odmjeravanje kazne. Pritom, u odnosu na nastavni dio događaja (nakon što je oštećena zadobila tešku tjelesnu ozljedu) nitko od ispitanih osoba nije u cijelosti istinito i točno opisao događaj. Tako primjerice oštećena DS kada opisuje svoje postupanje po izlasku iz vozila u iskazu na raspravi tvrdi da ju je optuženik odmah odgurnuo i počeo tući zadavanjem udaraca u glavu, te da mu je ona tek tada zadala šamar, dakle udarac otvorenim dlanom. U citiranom dijelu njezin iskaz je djelomično u suprotnosti s njezinim iskazom iznesenim prilikom prvog ispitivanja kada je navela da je prvo optuženiku "opalila šamar" nakon čega je on nju udario više puta u glavu. Razliku u iskazu o trenutku udaranja optuženika oštećenica sudu nije obrazložila uvjerljivim razlozima, te sud istinitim ocjenjuje njezin iskaz iznesen prilikom prvog ispitivanja jer ga u konačnici potvrđuju kako obrana optuženika u kojoj optuženik tvrdi da je oštećenica odmah po izlasku iz auta od kojeg se on udaljavao na njega fizički nasrnula, tako i iskaz svjedoka BS koji je također naveo da oštećena po izlasku iz vozila optuženiku "opalila šamar". Stoga sud ne prihvaća kao istinite tvrdnje oštećene DS s rasprave, a niti svjedokinje ŠS da je optuženik odmah po ozlasku oštećenice iz auta nasrnuo na oštećenicu, već nalazi dokazanim da je oštećenica optuženika odmah po izlasku iz vozila udarila otvorenim dlanom i to jednom, a ne kako je optuženik u svojim obranama tvrdio više puta. Naime, takvu obranu optuženika (da ga je oštećena udarala šakama i to više puta) sud ocjenjuje neistinitom ne samo zato što je u suprotnosti s iskazima ŠS i oštećene DS, već i zato što je u suprotnosti s iskazom svjedoka BS, prijatelja optuženika. Naime, i svjedok BS koji nema ikakva motiva neosnovano teretiti svoga prijatelja optuženika navodi da je vozačica izašla van i optuženiku prvo opalila šamar a onda ga počela vući za majicu i nekako ga natezati i noktima čupati, pri čemu je za naglasiti da ovaj svjedok prilikom prvog ispitivanja opisao da se radilo o "čupanju za majicu". Dakle, niti svjedok BS ne potvrđuje obranu optuženika da mu je oštećenica zadala više udaraca i to šakom u glavu. Stoga nema dvojbe da optuženik u svojoj obrani pretjeruje kako s ciljem opravdanja njegovih daljnjih postupaka te još važnije kako bi uvjerio sud da je oštećena u takvoj dinamici događaja samu sebe ozlijedila. Glede daljnje dinamike događaja ocjena je ovog suda da nema dvojbe da je potom optuženik oštećenu udario i to više puta šakom u glavu. Naime, iako optuženik navedeno negira sud vjeruje iskazima oštećene DS i svjedokinje ŠS. To stoga što je krajnje neživotno da bi i svjedokinja ŠS i svjedok BS izlazili iz auta i oboje reagirali razdvajanjem optuženika i oštećene (a što nesporno jesu) a da optuženik nije revoltiran udarcem oštećene nasrnuo na istu odgurivanjem i zadavanjem udaraca u glavu. Osobito je neuvjerljivo da bi svjedok BS imao potrebu izlaziti iz vozila i "štiti" nesporno fizički nadmoćnijeg optuženika od oštećene koja je konstitucijom (a što se sud uvjerio neposrednim opažanjem na raspravi) sitne tjelesne građe. U konačnici, vjerodostojnost iskaza oštećenice i svjedokinje ŠS podredno potvrđuju i utvrđenja vještaka dr. Davora Mayera utemeljena na objektivno utvrđenim ozljedama oštećenice. Tako je vještak Mayer u pisanom nalazu i mišljenju konstatirao da se (unatoč objektivnoj mogućnosti da je oštećenica ozljede glave zadobila na način da je šaka optuženika prilikom zamaha bila otvorena u kojem slučaju je kontakt s licem oštećenice morao biti ostvaren s tvrdim dijelom šake, hrptom ili bridom, a ne s dlanom), u okolnostima fizičkih sukoba, najčešće radi o udarcu stisnutom šakom. Povrh navedenog, vještak je u svom iskazu pojasnio da iako je za nastanak ozljeda lica oštećene dostatan najmanje jedan udarac u lijevu stranu lica, zadan silom slabog intenziteta, ta formulacija najmanje jedan udarac uključuje i mogućnost da je tih udaraca bilo više. Dakle, prema utvrđenjima vještaka dinamika događaja opisana u citiranim međusobno suglasnim i dosljednim iskazima oštećene DS i svjedokinje ŠS o vrsti i broju udaraca u glavu je objektivno moguća. Slijedom svega navedenog ocjena je ovog suda je izvan svake sumnje dokazano i da je optuženik DS nakon njezina izlaska iz vozila i odgurivanja zatvorenom šakom zadao više udaraca u lijevu stranu lica.

10.5. Nadalje, sud je, kao posljednje sporno pitanje trebao utvrditi je li optuženik tempore criminis postupao s neizravnom namjerom, tj. je li on na utvrđeni način postupao pristajući da oštećenicu teško tjelesno ozlijedi, a koja je ozljeda u konačnici oštećenici i nastala. Utvrđujući navedeno sud je imao uvidu modalitet, intenzitet i sredstvo nanošenja utvrđene teške tjelesne ozljede oštećenici, te osobito važno i činjenicu da je optuženik u svojoj obrani potvrdio da je vidio da oštećenica ruke drži na vratima. Dakle, optuženik, iako je vidio da oštećenica ruke drži na vratima, unatoč navedenom barem tri ili četiri puta i to upravo u trenutku kada su ruke oštećenice na vratima snažno udara vratima o dovratnik. Stoga nema dvojbe da je optuženik kao nesporno prosječna i poslovno sposobna osoba bio svjestan da takvim svojim postupanjem može oštećenici nanijeti tešku tjelesnu ozljedu i na to je evidentno pristao kada najmanje tri puta snažno udara vratima. S obzirom na navedeno ovaj sud nalazi dokazanim da je optuženik postupao u sferi neizravne namjere jer je bio svjestan svoga postupanja na koje je i pristao, u vrijeme počinjenja je bio ubrojiv (njegova ubrojivost nije dovedena u sumnju ijednim od izvedenih dokaza) te svjestan da je njegovo djelo zabranjeno i na njegovoj strani ne postoji ijedan ispričavajući razlog.

10.6. Prema tome, sud je utvrdio da su se u ponašanju optuženika ostvarila ne samo objektivna, već i subjektivna obilježja kaznenog djela iz članka 118. stavak 1. zbog čega je optuženika i proglasio krivim za navedeno kazneno djelo.

11. Nakon što je odlučio o kaznenoj odgovornosti optuženika, sud je pristupio razmatranju vrste i mjere kaznenopravne sankcije i pri tome je imao na umu kriterije koje propisuje KZ/11, dakle svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, te opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne iz članka 47. KZ/11. Pritom je sud na optuženika primijenio zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela jer novi zakon (Kazneni zakon narodne novine broj 114/23, 36/24) nije blaži s obzirom na jednako propisane kazne.

11.1. Odlučujući o vrsti i visini kazne sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna bude veća ili manja.

11.2. Na strani optuženika sud je olakotnim cijenio činjenicu njegove ranije neosuđivanosti, koja okolnost ukazuje da je predmetno kazneno djelo jedan izolirani događaj u njegovu inače urednom životu. Nadalje, olakotnim je sud cijenio optuženikovu mladu životnu dob tempore criminis (rođen **.**.2000.) jer se djelo po ocjeni suda može djelom pripisati i optuženikovoj mladenačkoj nepromišljenosti. Konačno, sud je optuženiku olakotnim cijenio i činjenicu da je predmetno kazneno djelo počinio s neizravnom namjerom, kao blažim stupnjem krivnje od izravne namjere.

11.3. S druge strane sud je otegotnim cijenio optuženikovu iskazanu upornost u protupravnom postupanju tempore criminis. Naime, optuženik je, povrh nanošenja teške tjelesne ozljede oštećenoj zadao i više udaraca i to šakom u glavu. Pritom je sud imao u vidu da je takvom optuženikovu postupanju prethodilo agresivno ponašanje oštećenice, koja je u konačnici tijekom cijelog događaja ispoljavala atipično ponašanje. Tako je oštećenica prema navodima optuženika i svjedoka BS, a kojim navodima sud vjeruje odmah po zaustavljanju vozila psovala optuženiku, "prijetila" se pozivanjem na svoga brata, koje tvrdnje podredno potvrđuje i svjedokinja ŠS kada navodi da je po njezinom sjećanju bilo provokacija s obje strane pa tako i s Anteine. Takvo pak ponašanje oštećenice je kulminiralo i njezinim fizičkim napadom na optuženika kojem je zadala udarac otvorenim dlanom u glavu. U konačnici oštećenica je i prilikom iskazivanja i to po načinu držanja, tonu iskazivanja na raspravi ostavila na sud dojam da se radi o osobi prkosnog karaktera uslijed čega se njezine prethodno opisane reakcije ne mogu pripisati isključivo revoltu na optuženikove postupke. Međutim unatoč navedenom, ocjena je ovoga suda da takvo ponašanje oštećenice ne opravdava nastavne postupke optuženika kada oštećenici, od koje je, ponavlja se fizički nadmoćniji zadaje više udaraca i to šakom u glavu jer se optuženik, a nakon zaprimanja šamara mogao jednostavno udaljiti ili barem "samo odgurnuti" oštećenicu od sebe.

11.4. Dovodeći u vezu utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, te polazeći od stupnja krivnje optuženika (koji nije najveći jer je djelo počinio s neizravnom namjerom) sud je optuženog SS osudio na kaznu zatvora u trajanju 10 mjeseci, te istodobno prema istome, a upravo uslijed utvrđenih olakotnih okolnosti, a osobito činjenice da isti do sada nije osuđivan za ikakva kaznena djela primijenio rad za opće dobro. Naime, sud smatra da je upravo ovakva sankcija primjerena osobi optuženika, a osobito svim okolnostima o kojima sud vodi računa prilikom izbora kaznene sankcije odnosno individualizacije kazne, a prvenstveno u cilju resocijalizacije i posebno davanja mogućnosti tom optuženiku da na taj način preuzme odgovornost za počinjeno. Pritom je sud imao u vidu i svrhu kažnjavanja, a to je izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecanje na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju da se ponovno uključi u društvo. Stoga sud zaključuje da će se upravo takvom kaznom postići i generalna, a osobito i specijalna prevencija.

11.5. U slučaju ne izvršavanja rada za opće dobro optuženik će biti upućen na izdržavanje izrečene kazne zatvora.

12. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08 optuženiku koji je mlad, radno sposoban i zaposlen je naloženo u proračun Republike Hrvatske i to u roku 15 dana platiti troškove kaznenog postupka, konkretno troškove vještačenja u ukupnom iznosu 416,75 eura, prema računima vještaka u spisu, te paušalni iznos 1.500,00 eura. Visina paušalnog iznosa je odmjerena uvažavanjem činjenice da je u predmetnom postupku poduzet niz radnji, konkretno provedene su dokazne radnje ispitivanja optuženika, tri dokazne radnje ispitivanja svjedoka, nalagano je provođenje vještačenja, podignuta je optužnica, održana je sjednica optužnog vijeća i tri rasprave na kojima su ispitivani svjedoci i vještak. Konačno, optuženiku je naloženo i da oštećenici platit troškove na ime nagrade i nužnih izdataka njezina punomoćnika u visini koja će biti određena posebnim rješenjem kada sudu budu dostupni podaci o visini tih troškova.

U Zagrebu 23. rujna 2025.

ZAPISNIČAR:

SUTKINJA:

Dijana Borovec

Jasmina Sabađija

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude, podneskom u tri primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud, kao sud drugog stupnja.

DNA:

1. ODO Novi Zagreb

2. optuženik

3. branitelj optuženika

4. oštećena

5. Punomoćnik oštećene