1              Poslovni broj: I Kžm-5/2022-4

Poslovni broj: I Kžm-5/2022-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. A. E., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12.,- dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Km-2/2014. od 9. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 13. rujna 2023.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba optuženog M. A. E. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Sisku optuženi M. A. E. proglašen je krivim, zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavak 1. i 2. KZ/11. činjenično i pravno opisanog u izreci prvostupanjske presude te je na temelju članka 230. stavak 2. uz primjenu članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.

2. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.) prihvaćen je imovinsko-pravni zahtjev oštećenog J. B. O.:…, s adresom u S. R. Nj., I., u iznosu od 248,60 kune, te se nalaže optuženom M. A. E., EBS: …s posljednjim poznatim prebivalištem u prihvatilištu da isplati oštećeniku iznos od 248,60 kune, u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, dok se oštećeni J. B. s ostatkom imovinsko-pravnog zahtjeva upućuje u parnicu.

3. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. ZKP/08. optuženi M. A. E. se oslobađa od plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08. kao i snošenja troškova na ime nagrade i nužnih izdataka postavljenog mu branitelja, te isti padaju na teret proračunskih sredstava.

4. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi M. A. E. putem braniteljice, J. M., odvjetnice u S. i to kako navodi u žalbi "iz svih žalbenih razloga" s prijedlogom da se prihvati žalba i preinači prvostupanjska presuda ili pak da se ukine prvostupanjska presuda i predmet vrati na ponovni postupak.

5. Državno odvjetništvo podnijelo je odgovor na žalbu te predlaže da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske odbije žalbu optuženika kao neosnovanu.

6. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

7. Žalba optuženika nije osnovana.

8. Iako optuženik u žalbi navodi da se žali iz svih žalbenih razloga pa tako i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, za istaknuti je da istu ničim ne obrazlaže. Međutim, pobijana presuda ispitana je u skladu sa zakonskom odredbom članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. te nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede odredaba kaznenog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

9. U odnosu na povrede kaznenog zakona u žalbi se navodi da se s obzirom na sve provedene dokaze u konkretnom slučaju optuženik može teretiti za kazneno djelo nanošenja tjelesne ozljede, a ne za kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavak 1. i 2. KZ/11. jer da nije imao namjeru protupravno prisvojiti tuđu pokretnu stvar iz razloga što ju nije ni prisvojio te da se na temelju provedenih dokaza trebalo primijeniti načelo in dubio pro reo i optuženika osloboditi optužbe jer nije kriv za počinjenje kaznenog djela za koje se tereti.

9.1. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude pod točkom 18. ispravno naveo da kada optuženi M. A. E. šprica žrtvu sprejem wd 40 u predjelu očiju i više puta udara šakom u glavu, kako bi savladao otpor žrtve i omogućio A. A. i F. H. oduzimanje stvari žrtve te time upravlja procesom počinjenja djela, i njegov prilog počinjenju djela je bitan pa je nesumnjivo supočinitelj kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11., a sve na štetu žrtve J. B. Ispravno je prvostupanjski sud stoga pod točkom 26. obrazloženja pobijane presude naveo stupanj krivnje s kojim je optuženik počinio kazneno djelo, a radi se o najtežem obliku krivnje i to izravnoj namjeri, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Slijedom navedenog nije ostvarena povreda kaznenog zakona na koju optuženik upire u žalbi.

10. Pobijajući presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik u žalbi navodi da je tijekom postupka bilo sporno je li optuženik postupao zajedno sa bratom B., A. A. i F. H. u cilju da se materijalno okoristi te se navodi da se optuženik nije materijalno okoristio na način da bi za sebe zadržao određene predmete ili dobio dio novca od njihove prodaje kao i da te činjenice prvostupanjski sud u dokaznom postupku nije utvrdio bez svake sumnje, jer su iskazi svjedoka u tom dijelu proturječni.

10.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima ispravno je prvostupanjski sud pod točkom 17. obrazloženja pobijane presude naveo da kada se dovede u međusobnu vezu iskaz žrtve J. B. sa iskazom svjedokinje F. H. te materijalnom dokumentacijom odnosno zapisnicima o prepoznavanju, medicinskom dokumentacijom, zapisnikom o očevidu i zapisnicima o privremenom oduzimanju i vraćanju predmeta, nesporno proizlazi da su optuženi M. A. E. te F. H., A. A. i B. A. E. postupali zajedno u cilju da se materijalno okoriste, a optuženik i B. A. E. su uporabili i opasno oruđe prema žrtvi, dok su F. H. i A. A. uzimale stvari žrtve i to mobitel kao i određene novčane iznose te ključeve vozila žrtve, kojim su se potom odvezli s mjesta događaja. Također je prvostupanjski sud pod točkom 18. pobijane presude naveo da je tijekom postupka nesporno utvrđeno da su optuženik te A. A., F. H., B. A. E. postupali zajedno jer je svaki od njih na bitan način doprinio izvršenju kaznenog djela na štetu žrtve J. B. te to i opisao. Upravo stoga ispravno prvostupanjski sud pod točkom 20. obrazloženja pobijane presude navodi da iz načina počinjenja radnji kojih je poduzeo optuženik te B. A. E., A. A. i F. H., jasno i nedvojbeno proizlazi da je optuženik postupao u cilju da se na lak i nedopušten način domogne novca i predmeta žrtve, kao i iz činjenice što je zajedno s B. A. E., A. A. i F. H. uzeo vozilo žrtve i udaljio se s mjesta počinjenja kaznenog djela te podijelio otuđene predmete. Zbog navedenog nije pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje kako se upire u žalbi i bez obzira na činjenicu je li što od otuđenih stvari ili novca faktično optuženik zadržao za sebe jer je isti postupao kao supočinitelj u počinjenju kaznenog djela razbojništva pa je ispravno prvostupanjski sud utvrdio sve okolnosti koje se odnose na navedeno kazneno djelo.

11. Nije u pravu optuženik ni kada se žali zbog odluke o kazni iako u žalbi istu ničim ne obrazlaže. Naime, ispravno je prvostupanjski sud osudio optuženika na kaznu zatvora u trajanju od dvije (2) godine, a koja je adekvatna njegovoj kaznenoj odgovornosti, kao što je ispravno obrazložio olakotne okolnosti na strani optuženika cijeneći njegovu neosuđivanost te da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio maloljetan, kao i protek vremena od počinjenja kaznenog djela dok otegotnih okolnosti nije našao. Međutim prvostupanjski sud je imao u vidu i težinu počinjenog djela, a koji pojam težine obuhvaća vremensko trajanje i pojavne oblike te stupanj krivnje s kojim je djelo počinjeno, a radi se o izravnoj namjeri kao i težinu povrijeđenog zaštićenog dobra. Zato i ovaj drugostupanjski sud smatra da je ispravno prvostupanjski sud osudio optuženika na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine kao i što mu je zbog posebno izraženih olakotnih okolnosti primijenio odredbu članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. te je odmjerenom kaznom zatvora od 2 (dvije) godine ispravno naveo da će se ispuniti svrha kako generalne tako i specijalne prevencije, a što sve prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Upravo ovako izrečenom kaznom, a koju kaznu drugostupanjski sud smatra primjerenom kako kaznenom djelu tako i ličnosti počinitelja te pogodnom za ostvarivanje svrhe kažnjavanja, izražavanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, utjecat će se na počinitelja kao i na sve druge da ne čine kaznena djela kao i na jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja. Stoga zbog svega navedenog nije osnovana žalba optuženika zbog odluke o kazni.

12. Slijedom iznesenog kako žalbom nije osporena prvostupanjska presuda to je na temelju članka 482. ZKP/08. trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 13. rujna 2023.