REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara

Poslovni broj: Pr-1646/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Martini Sučević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice JĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Mraz, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Dr Pharma d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 20927618113, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Ladan, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. srpnja 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice, zz tuženika i punomoćnika tuženika, 24. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„I. Utvrđuje se da su Odluka tuženika Dr Pharma d.o.o., [adresa]., OIB: 20927618113 o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 17. listopada 2024. godine kao i Odgovor tuženika od 04.11.2024. godine na zahtjev za zaštitu prava tužiteljice JĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nezakoniti i nedopušteni te radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku Dr Pharma d.o.o. iz [adresa]., OIB: 20927618113 da tužiteljicu JĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vrati na radno mjesto stručnog suradnika prodaje, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.„

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 875,00 eura, kao neosnovan.

III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 24. rujna 2025. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu u kojoj navodi da je bila zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 18. kolovoza 2022. , na radnom mjestu stručnog suradnika prodaje. Navodi da je tuženik 17. listopada 2024. godine donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu (u daljnjem tekstu: Odluka o otkazu) tužiteljici za radno mjesto djelatnik u maloprodaji, protiv koje odluke je tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu prva iz radnog odnosa. Tuženik se na zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa tužiteljice očitovao dopisom od 04.11.2024., koji dopis je tužitelj zaprimio dana 14. studenoga 2024. Navodi da odluka nezakonita jer je tužiteljica zaposlena na radnom mjestu stručni suradnik prodaje, dok joj je tuženik otkazao ugovor o radu za radno mjesto djelatnik u maloprodaji, a koje radno mjesto tužiteljica nije obavljala. Nadalje, tuženik je Odluku o otkazu donio radi ekonomski uspješnijeg poslovanja, planirane uštede i nužne racionalizacije poslovanja te optimalizacije troškova, kao i zbog značajnog smanjenja poslova u maloprodaji, za koje je područje kao djelatnik u maloprodaji tužiteljica bila zadužena. Netočan je navod tuženika da je tužiteljica bila zadužena isključivo za poslove maloprodaje. Prema ugovoru o radu od dana 18. kolovoza 2022. godine, tužiteljica je obavljala poslove na radnom mjestu stručnog suradnika prodaje, a poslovi navedenog radnog mjesta obuhvaćaju mnogo širi spektar poslova od poslova maloprodaje. Osim toga, navodi da poslovi maloprodaje nisu smanjeni, a svega dva tjedna prije donošenja pobijane odluke, tužitelj je dodatno zaposlio novu osobu što ukazuje na to da razlozi davanja otkaza tužiteljici nisu oni koje tuženik navodi u svojoj odluci. Navodi da tuženik nije dokazao da je prestala potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta tužiteljice, nego je prema navodima tuženika prestala potreba za obavljanjem poslova maloprodaje, koje nije radno mjesto tužiteljice. Predlaže sudu utvrditi da je otkaz nedopušten te da radni odnos nije prestao, nadalje naložiti poslodavcu da tužiteljicu vrati na rad na radno mjesto stručnog suradnika prodaje te da naloži tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi u cijelosti navodima tužiteljice, a ujedno da je iz cjelokupne dokumentacije koja prileži spisu posve jasno koji ugovor o radu je tužiteljici otkazan. Navodi da je tužiteljica od prvog dana kod tuženika obavljala iste poslove, a uz ugovor o radu je dobila i sistematizaciju radnih mjesta s opisom radnog mjesta i profilom rada u kojoj je jasno navedeno da je primarna svrha radnog mjesta trgovački posao u maloprodaji. Navodi da je odluka o otkazu osnovana, da je tuženik zbog situacije na tržištu, prethodnih poslovnih rezultata te zbog značajnog smanjenja poslova u maloprodaji donio, mjesecima prije pobijane odluke o otkazu od 17. listopada 2024., odluku o preustroju radnih mjesta kod poslodavca te ukidanju pojedinih radnih mjesta kao i smanjenju broja izvršitelja na nekim mjestima, a koje su se odluke, između ostalog, odnosile i na tužiteljičino radno mjesto. Navodi da je kod tuženika u drugoj polovici 2024., osim tužiteljici, još sedmorici radnika prestao ugovor o radu, a radnik koji je zaposlen neposredno prije otkazivanja ugovor a o radu tužiteljici ne radi na poslovima koje je radila tužiteljica. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te naložiti tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, izveo je dokaz saslušanjem svjedoka CĐ, VĐ i LĐ te je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice JĐ i zakonske zastupnice tuženika ZĐ kao stranaka.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenom Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 17.10.2024. te da radni odnos tužiteljice nije prestao, kao i zahtjev za vraćanje tužiteljice na rad.

6. Među strankama nije sporno:

- da je tužiteljica bila radnica tuženika te je da je bila zaposlena na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 18.8.2022.,

- da je tužiteljica zatražila sudsku zaštitu svojih prava u zakonskim rokovima iz čl. 133. st. 1. i st. 2. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, u daljnjem tekstu: ZOR).

7. Sporno je je li Odluka o otkazu dopuštena i zakonita, odnosno je li prestala potreba za obavljanjem posla tužiteljice zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz) kod tuženika.

8. Odredbom članka 115. st. 1. toč. 1. ZOR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, između ostalog, ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

9. Odredbom čl. 135. st. 3. ZOR propisano je da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.

10. Sukladno čl. 8. st. 1. ZOR u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni su pridržavati se odredbi ovoga i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

11. Uvidom u Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 17.10.2024. ovaj sud je utvrdio da je tužiteljici otkazan ugovor o radu radi postizanja ekonomski uspješnijeg poslovanja, planirane uštede i nužne racionalizacije poslovanja te optimalizacije troškova, kao i zbog značajnog smanjenja poslova u maloprodaji. Ujedno joj ugovor o radu otkazan i zbog organizacijskih razloga jer je kod tuženika postojala potreba smanjenja troškova i optimizacije poslovanja.

12. Uvidom u Odluku o reorganizaciji poslovanja i ukidanju radnih mjesta broj protokola DRP/OD/21-2024 od 22. kolovoza 2024. (list 50 spisa) ovaj sud je utvrdio da je tuženik donio odluku o restrukturiranju i reorganizaciji društva te je ukinuo radna mjesta za poslove voditelja razvoja poslovanja, stručnih suradnika u prodaji, administrativnog referenta, referenta za računovodstvo i financije, dostavljača, program managera i radnika u maloprodaji. Ujedno je smanjen broj radnika na pojedinim radnim zadacima, a pojedine neke poslove i radne zadatke koje obavljaju radnici na radnim mjestima koja su ukinuta preuzeli su te će dalje obavljati radnici tuženika zaposleni na drugim odgovarajućim mjestima, a sve s ciljem smanjenja troškova i optimizacije poslovanja tuženika .

13. Uvidom u dopis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (list 33 spisa) ovaj sud je utvrdio da je kod tuženika u razdoblju od 1. rujna 2024. do 31. prosinca 2024. odjavljeno 8 radnika, dok su u istom razdoblju bila prijavljena dva radnika i to ŽĐ i ĐĐ.

14. Iz iskaza svjedokinje CĐ koja je kod tuženika zaposlena od 2013. godine te je radila u isto vrijeme kao i tužiteljica, proizlazi da se tuženik u ljeto 2024. našao na prekretnici poslovanja. Navodi da je trebalo nešto promijeniti jer je financijska situacija prijetila samom opstanku tuženika, a jedna od promjena je bila ukidanje programa, odnosno prestanak određenih suradnji koje su imali s domovima, redukcija kozmetike, ljekarničkih artikala. Navodi da je zbog situacije spašavanje opstanka tuženika reducirano 30% zaposlenih kod tuženika, a smanjenje opsega posla odnosi na cjelokupno poslovanje. Vezano za radno mjesto tužiteljice navodi da joj nije poznat točan naziv radnog mjesta, ali misli da je naziv stručni suradnik jer je jako puno zaposlenih ima ugovor o radu s takvim nazivom radnog mjesta. Navodi da je kod tuženika maloprodaja mali segment poslova, da se dnevno izdaje 10-15 računa sa 3-4 stavke i maloprodaja je specifična u odnosu na ono što se inače smatra maloprodajom. Po prirodi stvari uvijek ima malu uzlaznu putanju jer se pojavljuju novi korisnici, a tuženik ima i stare koji svi trebaju potrošni materijal. U odnosu na samu pulmologiju, dio koji je obavljala i tužiteljica, ona je rasla kada je zaposlena tužiteljica. Zatim je eksplodirala u vrijeme SARS-COV2 epidemije, međutim kada se sve slegnulo ona više nema uzlaznu putanju. Upoznata je sa radnim zadacima tužiteljice, a odnosi se na edukaciju korisnika, isporuke korisnicima, ono što se obradi u vanjskim isporukama trebalo je naplatiti, a potom je i radila na pakiranju paketa za web shop uz pomoć kolegice GĐ jer ista nije stizala taj dio posla obavljati u cijelosti, pisala je i doznake za servise koncentratora. Navodi da joj je poznato da je uprava odabrala da će otkaz u ovoj situaciji dobiti tužiteljica, a ne kolegica VĐ jer je uprava procijenila da kolegica VĐ radi s puno više entuzijazma, da je pohvatala veći spektar poslovanja, izrađivala je fakture i račune za Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje. Savladala je cijeli posao tužiteljice, a radila je i web shop. Pri tome uzimajući u obzir i da je kolegica GĐ samostalno otišla kod drugog poslodavca, a VĐ preuzela sve navedene poslove bez potrebne ispomoći, zaključak je bio da VĐ ostaje. Navodi da je posao tužiteljice ostavljao dosta slobodnog vremena, te je bilo pokušaja da ju se animira za rad na drugim poslovima, poput poslova fakturiranja radi rasterećenja administracije. Međutim, tužiteljica joj je rekla da nema namjeru to raditi jer za to nije plaćena. Isto tako pokušalo se i obučiti ju za servis koncentratora, a riječ je o isporuci koncentratora kisika korisnicima, koji uređaj teži 15-16 kg, te ga nije jednostavno nositi. Taj dio posla također tužiteljica nije mogla obavljati, a navodi da joj je direktorica pronašla i mjesto za fizikalnu terapiju na koju je išla za vrijeme radnog vremena.

15. Iz iskaza svjedokinje VĐ proizlazi da je kod tuženika zaposlena od veljače 2023. te je radila administrativne poslove. Ujedno je bila zadužena za fakturiranje doznaka, izdavanje pomagala, odnosno obavljala je poslove koji se odnose na sve segmente od isporuke pomagala do završetka što obuhvaća kreiranje fakture te web shop koje poslove obavlja samostalno. Navodi da je tuženik mala firma te kada nekoga nema, drugi mora pripomoći s tim poslovima. Navodi da se njezin posao preklapao s poslovima tužiteljice jer je ista obavljala radne zadatke koji se odnose na isporuku uređaja u poslovnici, a i ona radi na poslovima pulmologije koji se odnose na poslove isporuke pomagala za disanje. Smatra da je opseg poslova koji je ona obavljala bio već od opsega poslova tužiteljice jer je ona radila i fakturiranje, za razliku od tužiteljice. Pokušala ju je obučiti za taj posao u nekoliko navrata, ali tužiteljica za to nije pokazivala interes. Poznato joj je da je uprava donijela odluku o restrukturiranju te da su ukinuti neki programi poput programa inkontinencije i dijabetesa te da su prekinute neke suradnje i isporuke pomagala. Navodi da je ona nakon odlaska tužiteljice preuzela njezin dio posla odnosno isporuke pulmologije jer tijekom radnog vremena stigne odraditi i njezin i svoj posao. Naziv njezinog radnog mjesta je administrator, a radi u maloprodaji kada za to postoji potreba, isto tako odlazi na teren kada za to postoji potreba. Nju je za rad obučila upravo tužiteljica.

16. Iz iskaza svjedoka LĐ proizlazi da je kod tuženika zaposlen na radnom mjestu voditelja pulmologije odnosno dijela poslovanja koji se bavi uređajima za disanje, a tužiteljici je bio nadređen. U odnosu na naziv njezinog radnog mjesta navodi da su dvije mogućnosti i to stručni suradnik ili djelatnik u maloprodaji. Navodi da je tužiteljica kod tuženika radila na poslovima isporuke pomagala kod apneje u snu, dakle kada korisnik ovjeri dokumentaciju kod HZZO-a dođe kod tuženika u poslovnicu, a tužiteljica je imala zadatak educirati korisnika te isporučiti pomagalo. Što se tiče drugih poslova tužiteljice radila je i poslove koji se odnose na izlaske u maloprodaju, te pripreme robe za web shop. Navodi da je ona uglavnom radila pripreme paketa, a druga kolegica GĐ je odrađivala unošenje u sustav Intereuropa. Od drugih poslova radila je i na isporukama pomagala za disanje na kućnim adresama. Navodi da je tuženik mala firma te kada se odlazi na teren pokušava se odraditi što veći opseg posla, pa tako kada idu isporuke na kućnim adresama pomagala za disanje ujedno se i dostavljaju koncentratori kisika koje je potrebno skupiti ili servisirati. Radi se o aparatu koji je težak 16-20 kilograma te je u jednom trenutku tužiteljica bila zadužena za isporuku istih, međutim vrlo brzo se javila bol u leđima pa to više nije radila. Smatra da zbog težine aparata to niti nije posao za žensku osobu jer ponekad treba aparat odnijeti i na četvrti akt bez lifta što je svakako fizički zahtjevno. U odnosu na poslovanje tuženik naveo je da je u srpnju 2024. zajedno s kolegom KĐ postao suvlasnik, svaki po 25% udjela te su odnijeli odluku o restrukturiranju firme. Poslovanje u pojedinim programima nije bilo profitabilno, pa tako primjerice navodi program inkontinencije, u kojem se radi o velikim artiklima koji zahtijevaju skladišni prostor. Pored toga za iste su potrebna dva

dostavna kombija te zaposleni koji rade kao vozač i skladištar. Također su ukinuti programi dijela organske kozmetike, program mama i dijete, toplomjeri, tlakomjeri. To su artikli koje sada imaju samo u web shopu. U trećem kvartalu 2024. su počeli padati prihodi, a kada su cjelokupno poslovanje stavili na papir, vidjeli su matematički da nemaju drugih opcija, radilo se o oko sto tisuća eura minusa, što im je kao maloj firmi puno. Prihod generalno u cijeloj godini se mogao iskazati u plusu, ali postoji razlika prihoda i troškova jer je tuženiku marža na program inkontinencije mala, a na kraju godine je bilo i manje zaposlenih. Kod tuženika je s radom prestalo u postotku preko 30% zaposlenih otprilike 8-9 ljudi. U odnosu na odluku da će posao zadržati VĐ, a ne tužiteljica navodi da je VĐ odrađivala dijelove poslovanja potpuno samostalno, dok je tužiteljica radila samo dio tih poslova. Budući da je tuženik mala firma, potreba je da zaposlenici mogu jedni druge zamijeniti u što većem segmentu poslovanja. Tužiteljica nije željela fakturirati, iako su je probali obučiti u više navrata. Navodi da kod tužiteljice nije bilo inicijative da nauči raditi još nešto, a bilo je situacija poput situacije koja se dogodila, a to je da se direktorica spustila deklarirati robu, a tužiteljica bi na YouTube-u gledala tenis. Navodi da i sada poslove tužiteljice obavlja VĐ, a poslove koji se tiču terena obavlja on. Kod tuženika su nakon otkaza tužiteljici zaposlena dva radnika i to oba na radnom mjestu servisera. Iako je tužiteljica pokazala interes za servisiranje uređaja za apneju, to je posao koji nije odvojiv od koncentratora kisika, a što tužiteljica nije mogla raditi.

17. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je kod tuženika radila na radnom mjestu stručnog suradnika prodaje. Radila je u maloprodaji te je bila zadužena za isporuku uređaja za apneju, djelomičan servis tih uređaja, web shop, telefonsko primanje narudžbi i obrađivanje narudžbi, fakturiranje oprema HZZO povremeno, te je izlazila na teren dva puta tjedno u prosjeku i odlazila kod korisnika, u bolnice, a obavljala je i prikup i zamjenu koncentratora kisika. Bila je upoznata da je kod tuženika došlo do promjena u poslovanju, a promjene asortimana u maloprodaji dok je ona bila tamo još nije bilo, ali se putem web shopa po sniženim cijenama prodavao asortiman pametnih boca, organske kozmetike i posuđa jer je bilo rečeno da ti programi nisu profitabilni. Navodi da je poslove web shopa obavljala uz pomoć kolegice VĐ kada je ona došla, direktorica bi u slučaju velikog broja narudžbi dala uputu da se pomogne to što prije riješiti. U odnosu na samo fakturiranje navodi da su ju su od samih početaka pokušali za to obučiti na način da bi kroz jutro par sati prvo fakturirala, a što je ona samostalno radila uz pomoć kolegice J koja ju je obučavala. Navodi da je to trajalo sigurno par mjeseci. Navodi da se opseg poslova u maloprodaji povećavao, a preuzela je i poslove kolege koji je dobio otkaz. Navodi da je poslovnica u prizemlju zgrade, dok je ured u kojem se fakturira na prvom katu, stoga nije mogla u toj situaciji biti i na prvom katu i u prizemlju, uzimajući u obzir da je fakturiranje zahtjevan posao gdje treba biti koncentriran da se ne pogriješe određene šifre ili iznosi. U vrijeme SARS-COV2 epidemije nije radila na fakturiranju jer joj je rečeno da to ne mora raditi, a dvije godine od toga joj je direktorica rekla da bi mogla ponovno pokušati fakturirati. Navodi da je ponovno pokušala, međutim posao to nije dopuštao, pa tako zvoni telefon, dolaze klijenti, a i kolegica C je bila dala otkaz. Na njezin rad nije bilo prigovora, a nije joj poznato je li nakon njezinog odlaska zaposlena druga osoba koja je radila poslove iz opsega njezinog radnog mjesta. Poznato joj je da je zaposlen serviser ŽĐ, koji je obavljao dio njezinog posla servisa uređaja za apneju, međutim navodi da je u okviru radnih zadataka servisera također i nošenje koncentratora koji teže 16 kilograma. Navodi da kod nje postoji prepreka za obavljanje tih poslova jer ne smije nositi veću težinu od 20 kilograma zbog problema s leđima, iako joj je poznato da taj dio poslova obuhvaća posao servisera. Poznato joj je i da su skladištara EĐ obučili za posao servisera. Isto tako navodi da je poslove fakturiranja prema HZZO obavljala samostalno.

18. Iz iskaza zakonske zastupnice tuženika ZĐ proizlazi da je kod tuženika 90% ugovornog poslovanja sa HZZO, međutim račune ispostavljaju pojedinačno Zavodu, a isporuka se odnosi na fizičke osobe. To je kod tuženika maloprodaja, riječ je o nekonvencionalnom poslovanju. Isto tako sve što prodaju je barem prvi put potrebna edukacija jer se radi o specifičnim proizvodima gdje korisnici nakon što prvi put prođu edukaciju drugi put već znaju i mogu onda direktno kupiti ili naručiti putem web shopa. U pogledu smanjenja poslova u maloprodaji navela je da su odlučili prestati s programima inkontinencije, zavojnim programom, pomagalima za kretanje, a radi se o programima koji su također vezani uz HZZO. Razlog tomu je što nam ti programi više nisu bili isplativi, a ti programi nisu bili dio poslova tužiteljice. Zadržani su programi vezani uz pulmologiju odnosno koncentratore kisika, uređaji za apneju i sav potrošni materijal s tim u vezi. S obzirom da su pojedini zaposlenici obavljali administrativne poslove koji poslovi su prestankom ovih programa prestali postojati, a ti zaposlenici su ili otišli sami ili su dobili otkaz, postojala je potreba da netko drugi počne obavljati djelokrug poslova koji se odnose na fakturiranje. Vezano za radno mjesto tužiteljice navodi da je prilikom zapošljavanja bilo iskomunicirano da s obzirom da je tuženik mala firma da postoji mogućnost da će radnik morati obavljati i druge poslove prema uputi, a to se osobito odnosi na radnike koji su na terenu sa ugovorom na radnom mjestu stručnog suradnika ili u maloprodaji sa tim istim ugovorom jer je iznimno važno da zaposleni imaju puno znanja o asortimanu te da znaju educirati korisnika. Do reorganizacije je došlo zbog promjene vlasničke strukture, ali i financijskih pokazatelja pa u tom smislu za određena radna mjesta više nije bilo potrebe. Financijski pokazatelji su bili takvi da su pokazivali rast prihoda, ali ujedno i rast troškova te su ti parametri bili vrlo blizu jedno drugoga, a što ukazuje na potencijalnu ugrozu poslovanja odnosno opstanka i isplativosti. Reorganizacija je imala za posljedicu smanjenje zaposlenih za 40%. Navela je da su kolegica VĐ i tužiteljica obavljale konkretne poslove maloprodaje kao i web shopa, obje su bile u prizemlju poslovnice s razlikom da je VĐ radila i račune prema HZZO u prizemlju, a tužiteljicu su pokušali obučiti. Tužiteljica je dobila otkaz jer je prestala potreba da dvije osobe rade na tim poslovima. Kod tuženika je bila potrebna jedna osoba koja će raditi na svim tim procesima koji se odnose na isporuku uređaja, potrošnog materijala, provjere potvrda od HZZO, pripreme dokumentacije za izlazak robe iz skladišta, te da se na osnovu toga napravi račun za HZZO (fakturiranje). Procedura kod HZZO za račune je vrlo stroga i za slučaj pogreške vraćaju račune na ispravak, a to za tuženika znači ponovnu odgodu isplate. Potrebno je da osoba koja radi na tim poslovima obavlja posao samostalno te uz minimalne korekcije HZZO. Odlučeno je da će VĐ ostati raditi kod tuženika iz razloga što iako je došla kasnije, jako se dobro snašla, a i došla je iz slične djelatnosti kao što je djelatnost tuženika. Ona je obavljala u cijelosti samostalno i poslove isporuke, web shopa te fakturiranja, dok tužiteljica poslove fakturiranja nije mogla samostalno obaviti odnosno išlo je teško sa puno ispravaka te joj je trebalo puno više vremena. Tužiteljici se nije dopustilo da sama radi ispravke jer je to sljedeća faza učenja kada je očekivano da se ispravak može napraviti bez nadzora druge osobe te je u to vrijeme druga osoba radila sve ispravke. Isto tako za web shop joj je trebalo više vremena nego kolegici VĐ. VĐ je pokazala puno više entuzijazma za naučiti nove poslove, te je to bio čimbenik za tu odluku. Navodi da njoj osobno tužiteljica nikada nije izričito rekla da ona ne može fakturirati već je govorila da će to naučiti, ali je od drugih kolega čula da je govorila da to nije dio njezinog posla. U isporukama i radu s klijetima navodi da je tužiteljica bila dobra u radu i nije bilo prigovora s te strane. Međuljudski odnosi su kod tuženika važni i drži se do toga, međutim važno je i da svatko uskoči tamo gdje treba. I ona kao direktor obavi cijeli niz poslova koji nisu u njezinoj domeni ako je to nužno. Tužiteljicu su obučavali i za servis te je objektivno da ona s obzirom na svoje probleme ne može nositi veće kilaže od 16-20 kilograma. U tom smislu su joj organizirane fizikalne terapije na koje je išla tijekom radnog vremena te više nije obavljala te servise. Međutim, ako primjerice radnik odlazi u Gospić radi dostave uređaja za apneju on mora pokriti geografski sve korisnike koji se nalaze na tom području te u slučaju potrebe dostaviti kisik, a što tužiteljica ne može odraditi. Radnika je malo te u tom smislu moraju pokrivati veliko područje.

19. Ovaj sud prihvatio je iskaze svjedoka CĐ, VĐ i LĐ jer su iskazivali međusobno suglasno, uvjerljivo i životno. Naime, iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je kod tuženika u 2024. godini došlo do reorganizacije poslovanja radi racionalizacije i optimizacije troškova, te da je prestala potreba za radom većeg broja radnika uslijed financijske situacije tuženika, radi čega je dio radnika dobio otkaz, pa tako i tužiteljica. Njihovi iskazi u suglasju su i s materijalnim dokazima i to dopisom Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz kojeg jasno proizlazi da je do 31. prosinca 2024. odjavljeno čak osam radnika tuženika te Odlukom o reorganizaciji poslovanja i ukidanju radnih mjesta. Sud je također prihvatio iskaz zakonskog zastupnika tuženika jer je u bitnome suglasan s iskazima svih saslušanih svjedoka, a i u skladu je s ispravama koje prileže spisu. Iskaz tužiteljice sud je prihvatio u dijelu koji je suglasan s iskazima svjedoka koje je sud prihvatio.

20. Tužiteljica je tijekom postupka osporila da je radila na radnom mjestu naziva djelatnik u maloprodaji koji ugovor o radu joj je otkazan, te navodi da je naziv njezinog radnog mjesta stručni suradnik prodaje, slijedom čega smatra da se ne radi o istom radnom mjestu, već o posve drugom radnom mjestu koje obuhvaća širi spektar poslova. Iz iskaza svjedoka LĐ, a kojeg je ovaj sud prihvatio, a koji je ujedno bio i nadređen tužiteljici, proizlazi da je naziv radnog mjesta tužiteljice, prema opisu poslova koje je obavljala radnik u maloprodaji ili stručni suradnik. Iz iskaza svjedokinje CĐ, koji je također ovaj sud prihvatio, proizlazi da je veliki broj zaposlenih u ugovorima o radu u nazivu radnog mjesta imalo naziv stručni suradnik. Da je tomu tako, proizlazi i iz iskaza ZĐ, zakonske zastupnice tuženika koja je također iskazala da je prilikom otkaza ugovora o radu došlo do omaške u formulaciji imena radnoga mjesta tužiteljice, ali činjenično nije bilo nikakve razlike u radnim zadacima koje je tužiteljica obavljala i koji su se od nje očekivali.

21. Tužiteljica je navela da je kao stručni suradnik prodaje radila u maloprodaji te je njezin iskaz u suglasnosti sa iskazima svih svjedoka i zz tuženika u pogledu zadataka koje je obavljala na svom radnom mjestu.

22. Dakle, iz cjelokupnog dokaznog postupka ne proizlazi da bi postojala bitna razlika u radnim mjestima djelatnik u maloprodaji i stručni suradnik prodaje, radi koje razlike ne bi bilo jasno za kojim poslovima je prestala potreba za radom kod poslodavca.

23. Ujedno valja ukazati da iz Odluke o reorganizaciji poslovanja i ukidanju radnih mjesta proizlazi da su kod tuženika ukinuta radna mjesta naziva stručni suradnik u prodaji i radnik u maloprodaji, pa je prema tome nedvojbeno da je ukinuto i radno mjesto tužiteljice.

24. Uzimajući u obzir utvrđenja da je kod tuženika došlo do reorganizacije, da je kod tuženika prestala potreba za radom više izvršitelja koji obavljaju poslove isporuke u pulmologiji u maloprodaji te radnih zadataka vezanih za web shop, prema ocjeni ovog suda, utvrđenje otkaza nedopuštenim samo radi činjenice što je u odluci o otkazu omaškom naveden drugi naziv radnog mjesta, takvo postupanje predstavljalo bi pretjerani formalizam.

25. Ovaj sud nije prihvatio dio iskaza tužiteljice u kojem ista navodi da je bila samostalna u radnim zadacima koji se odnose na fakturiranje. Naime, sama tužiteljica je navela da su je kod tuženika od samih početaka pokušali obučiti za obavljanje tih poslova, dakle tužiteljici je bilo i više nego jasno da je to dio radnih zadataka koji se od nje očekuju. Također je iskazala da je u početku nekoliko sati kroz jutro fakturirala, a što je samostalno radila uz pomoć kolegice J koja ju je obučavala. Taj dio iskaza tužiteljice je u proturječju sam sa sobom. Naime, radnik se smatra samostalnim u radu kada je sposoban obavljati određene radne zadatke bez stalnog nadzora ili neposrednih uputa nadređenih, dakle kada ima potrebna znanja, vještine i iskustvo za obavljanje zadataka, razumije zahtjeve posla, zna primijeniti pravila, postupke i standarde rada. Iz iskaza same tužiteljice proizlazi da je ona te zadatke obavljala uz pomoć kolegice koja ju je obučavala, pa je prema tome za zaključiti da ih nije obavljala samostalno. Jednako proizlazi i iz iskaza zakonske zastupnice tuženika koja je navela da tužiteljici nije bilo dopušteno da sama radi ispravke faktura koje su se vraćale s nekom pogreškom jer je to bila sljedeća faza učenja kada je očekivano da se ispravak može napraviti bez nadzora, a što tužiteljica nije mogla. Da tužiteljica nije savladala zadatke koje se tiču fakturiranja, proizlazi i iskaza svih svjedoka, pa je tako svjedokinja CĐ iskazala da je njoj tužiteljica rekla da te poslove neće raditi jer za njih nije plaćena, zatim svjedokinja VĐ je iskazala da je tužiteljicu pokušala obučiti u nekoliko navrata, no bezuspješno te da ista nije pokazivala interes dok je svjedok LĐ iskazao da tužiteljica nije pokazivala inicijativu da nešto novo nauči.

26. Uzimajući u obzir odredbu čl. 115. st.1. toč. 1. ZOR, valja ukazati da je autonomno pravo svakog poslodavca da proces rada organizira tako da ostvaruje što bolje poslovne rezultate, što znači da radi ostvarenja tog cilja utvrđuje postojanje trajnih potreba za radom radnika na određenom radnom mjestu, pa može s obzirom na racionalizaciju poslovanja utvrditi i da je za određenim radnicima prestala potreba.

27. Pritom poslodavac može odlučiti da na poslu zadrži radnike koji ostvaruju bolje radne rezultate odnosno čije su radne osobine povoljnije za poslodavca od radnika kojemu poslodavac namjerava otkazati ugovor o radu, jer je autonomno pravo poslodavca odlučiti kojoj će od okolnosti dati prednost pri odabiru kojem će od više radnika dati poslovno uvjetovani otkaz.

28. Iako je osnovni uvjet poslovno uvjetovanog otkaza prestanak potrebe za obavljanjem određenog posla koje je do tada radnik radio, isto tako navedenim uvjetom nije isključeno pravo poslodavca da uslijed racionalizacije svog poslovanja određene poslove preraspodjeli na radnike za koje smatra da su mu potrebniji.

29. Prema ocjeni ovog suda, a uzimajući navedeno u obzir, u situaciji kada je prestala potreba za obavljanjem određenog posla više izvršitelja, tuženik nije povrijedio odredbe Zakona o radu kada je umjesto tužiteljice odlučio zadržati radnicu VĐ te na nju preraspodijeliti poslove koje je obavljala tužiteljica jer je smatrao da mu je ona kao radnica potrebnija te da ostvaruje bolje radne rezultate.

30. U odnosu na činjenicu da je tuženik zaposlio radnike ŽĐ i EĐ na radnim mjestima serviser netom prije odluke o poslovnom uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljice, valja ukazati da je iz iskaza same tužiteljice razvidno je da je istoj poznato da je posao servisera i nošenje koncentratora kisika, a kojeg ona uslijed zdravstvenih problema, ne može nositi. Prema tome, navedeni radnici zaposleni su na radnom mjestu koje tužiteljica, prema vlastitom kazivanju, ne može obavljati.

31. Prema tome, s obzirom da je u dokaznom postupku utvrđeno da kod tuženika prestala potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih i organizacijskih razloga, Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužiteljici je utvrđena dopuštenom, stoga je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

32. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao pod toč. I. izreke ove presude.

33. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) i te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa). Tuženik je u cijelosti uspio u sporu pa mu na temelju Tbr. 7.2. Tarife pripadaju ukupni troškovi od 750,00 eura koji se odnose na jednokratnu naknadu i jednu daljnju radnju.

34. Tuženiku na troškove parničnog postupka pripadaju i zatezne kamate na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO).

35. Budući da tužiteljica nije uspjela u sporu, odbijen je njezin zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 875,00 eura kao neosnovan.

36. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod toč. II. i III. izreke ove presude. U Zagrebu 24. rujna 2025 .  Sutkinja

Martina Sučević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem e-komunikacije ili pisano u četiri primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku