REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-552/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NV, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Davor Pavičić, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženika Adriatic osiguranja d.d., OIB 94472454976 iz Zagreba, Listopadska 2, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Grgić i Partneri, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-265/2023-3 od 11. srpnja 2024., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pn-56/2020-30 od 7. studenoga 2022., u sjednici održanoj 24. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-265/2023-3 od 11. srpnja 2024. u dijelu pod točkama 2. izreke i 3. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka i u tim se dijelovima predmet vraća istom sudu drugoga stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima nastalim povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.029,93 Eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te mu naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 9.008,20 kuna.
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvoga stupnja za iznos od 320,00 Eura (točka 1. izreke), preinačena je za iznos od 709,23 Eura te je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev (točka 2. izreke) te je odlučeno o troškovima postupka (točka 3. izreke).
3. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd-4893/2024-2 od 11. prosinca 2024. dopušteno je tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u dijelu pod točkom 2. izreke i pod točkom 3. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova zbog pravnog pitanja koje glasi:
„Jesu li kod određivanja visine naknade neimovinske štete odlučni jedino Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade neimovinske štete treba vrednovati i druge odlučne okolnosti svakog pojedinog slučaja?“
4. Tužitelj je sukladno navedenom rješenju ovoga suda protiv drugostupanjske presude podnio reviziju u smislu odredaba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) naznačivši pravno pitanje zbog kojeg mu je dopušteno podnošenje revizije i zatraživši na njega odgovor. Predložio je da ovaj sud preinači pobijanu presudu, odnosno istu ukine u pobijanim dijelovima i predmet vrati na ponovno suđenje uz naknadu troška prijedloga za dopuštenje revizije i revizije.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet ovoga postupka jest naknada neimovinske i imovinske štete koju je tužitelj pretrpio u štetnom događaju od 10. lipnja 2019. stradavši kao vozač osobnog vozila.
9. Sud prvoga stupnja je dosudio pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete na temelju kvalifikatornih okolnosti iz čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/21, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) u vezi s čl. 1100. st. 1. ZOO-a.
10. Sud drugoga stupnja povodom žalbe tuženika preinačuje prvostupanjsku presudu i odbija dio zahtjeva u iznos od 709,23 Eura uz u bitnome obrazloženje da je sud prvoga stupnja dosuđujući pravičnu novčanu naknadu po ovim kriterijima u većem iznosu od Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 1100. ZOO-a (točka 11. obrazloženja).
11. Postavljenim pitanjem problematizira se zapravo doseg i značenje Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske pri odmjeravanju pravične novčane naknade neimovinske štete. O tom pitanju ovaj je sud već izrazio svoje pravno shvaćanje. Tako je zaključeno da ...“ da pri određivanju pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO sudovi ne mogu Orijentacijske kriterije primjenjivati pukim automatizmom za izračunavanje pravične naknade...“, ... „drugostupanjski je sud u pobijanoj presudi pogrešno primijenio odredbu čl. 1100. st. 2. ZOO kada je zaključio da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo dosudivši tužitelju nematerijalnu štetu višu od one propisane Orijentacijskim kriterijima...“ (tako odluke ovoga suda broj Rev-218/2019-2 od 4. siječnja 2022. U istom smislu i odluke broj Rev-2381/11 od 6. lipnja 2015., Rev-637/09 od 24. ožujka 2010). Zauzeto je i shvaćanje prema kojem: „Orijentacijski kriteriji usvojeni na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 29. studenog 2002., a kako to već iz samog njihovog naziva proizlazi imaju orijentacijsku svrhu, dakle, doneseni su s ciljem pomoći sucima u određivanju nematerijalne štete, koja po naravi stvari ne može biti novčano izražena u smislu njezinog otklanjanja. Naprotiv radi se samo o novčanoj zadovoljštini čiji zadatak je da donekle ublaži pretrpljene duševne boli čija visina u svakom pojedinom slučaju ovisi o nizu konkretnih okolnosti. U svemu tom orijentacijski kriteriji samo su „pomoć“ sudu kojim se tako okvirno propisuje visina iznosa naknade koja se dosuđuje, no nikako nisu zadani, fiksni iznosi koji bi se primjenjivali pukim zbrajanjem“ (odluka broj Rev-x 262/2010-2 od 30. lipnja 2010).
12. Odgovarajući na postavljeno pitanje valja ponovno naglasiti da se pravična novčana naknada iz čl. 1100. st. 2. ZOO-a određuje prvenstveno i primarno sukladno kvalifikatornim okolnostima koje u svakom konkretnom slučaju treba individualizirati. Pritom Orijentacijski kriteriji predstavljaju određeni pomoćni okvir sudu pri odmjeravanju takve naknade i ne mogu jedino i sami za sebe utjecati na prosudbu o pravilnoj primjeni materijalnog prava. Ovo je ujedno i odgovor na postavljeno pitanje čime se reafirmira stabilna praksa ovoga suda izražena u gore navedenim odlukama.
13. Iz obrazloženja suda drugoga stupnja (točka 11. obrazloženja) proizlazilo bi da je taj sud u prosudbi pravilne primjene materijalnog prava posezao jedino i isključivo za Orijentacijskim kriterijima što je protivno gore izraženom pravnom shvaćanju.
14. Kako u postupku pred sudom drugoga stupnja nije postupljeno u skladu s iznesenim pravnim shvaćanjem pa visina pravične novčane naknade nije cijenjena individualizirano prema okolnostima slučaja, tako je na temelju čl. 391. st. 7. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke. S obzirom da odluka o trošku ovisi o dosuđenoj naknadi valjalo je ukinuti i drugostupanjsku odluku u dijelu odluke o troškovima postupka kojom je tužitelj sa zahtjevom za trošak odbijen.
15. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 166. st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 24. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
