REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-771/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Brainspot d.o.o., OIB 80318862485, Pula, Busolerska ulica 76, kojeg zastupa punomoćnik Josip Valić, odvjetnik u Puli, protiv tuženika Offcut d.o.o. u likvidaciji, OIB 55525619967, Strojarska cesta 20, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Ela El Housseini, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Jujnović Lučić Marković Ivandić Galić d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 952/2024-2 od 29. listopada 2024. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-651/23 od 11. siječnja 2024., na sjednici održanoj 24. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije, protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-952/2024-2 od 29. listopada 2024. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-651/23 od 11. siječnja 2024. Navodi da odluka u sporu ovisi o rješenju postupovnih i pravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te razvoja prava u sudskoj praksi, a da je riječ o pravnim pitanjima o kojima nema prakse revizijskog suda te o kojima praksa viših sudova nije jedinstvena.
2. Postavljena pravna pitanja za koje tuženik tvrdi da su važna za odluku u sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti te razvoj prava kroz sudsku praksu su sljedeća:
„1. Može li činjenica da se u konkretnom slučaju radi o trgovačkom ugovoru o leasingu imati odlučan utjecaj prilikom odlučivanja o ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi?
2. Obzirom na okolnost da je trgovačkim ugovorom o leasingu ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja po prirodi stvari ne može biti određena, smatra li se da je ona odrediva kada se ista može u svakom trenutku odrediti pomoću jasnih parametara na koje se ugovor o leasingu poziva?“.
3. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
4.1. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o leasingu i isplatu preplaćenih iznosa.
4.2. Iz obrazloženja drugostupanjske presude proizlazi da je ocjenom izvedenih dokaza utvrđeno: da su stranke, tužitelj kao primatelj leasinga i tuženikov prednik - VB Leasing d.o.o. kao davatelj leasinga, sklopili ugovor o financijskom leasingu broj 28984 od 12. prosinca 2007. sa ukupnim iznosom naknade od 45.977,12 CHF, odnosno mjesečnom ratom od 647,11 CHF; da je ugovorom o financijskom leasingu vrijednost obveze u valuti Republike Hrvatske izražena u odnosu prema stranoj valuti CHF; da tužitelj nije potrošač u smislu odredbe čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07) pa se na njega ne odnose propisi o zaštiti potrošača; da odredbe ugovora o valutnoj klauzuli nisu ništetne u smislu odredaba Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje: ZOO); da je ništetna odredba ugovora iz čl. 21. st. 1. kojom je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva i ovisi o uvjetima refinanciranja na tržištu sukladno odredbi čl. 269. st. 2. ZOO-a; da je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka financijske struke Darfin d.o.o.; da nije osnovan prigovor zastare, sukladno odredbi čl. 225. i čl. 323. st. 1. ZOO-a te da je tuženik dužan vratiti tužitelju iznos od 412,61 EUR s kamatama, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a, s obzirom na utvrđenu ništetnost odredbe ugovora iz čl. 21. st. 1. kojom je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva i ovisi o uvjetima refinanciranja na tržištu sukladno odredbi čl. 269. st. 2. ZOO-a. O troškovima postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, uz primjenu odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 - dalje: Tarifa).
5.1. Polazeći od odredbe čl. 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5.2. U pogledu prvog pitanja navodi se da tuženik polazi od pogrešne tvrdnje da se pobijana oduka temelji isključivo na činjenici da se radi o trgovačkom ugovoru (pri čemu je nesporno da se radi o trgovačkom ugovoru) budući da se pobijana odluka temelji na općim propisima obveznog prava u pogledu neodređene i neodredive činidbe i posljedične ništetnosti predmetne odredbe. U tom smislu praksa na koju se poziva tuženik (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-169/2023 od 8. studenog 2023., kojom je potvrđena presuda i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-107/2022 od 19. prosinca 2022., a kojom je u bitnome sud zauzeo stajalište kako u trgovačkim sporovima nema mjesta primjeni propisa vezano za zaštitu potrošača) ne ukazuje na to da praksa viših sudova nije jedinstvena. Naime, osim toga što je praksa na koju se poziva tuženik utemeljena na drugom činjeničnom utvrđenju, u konkretnom postupku, sudovi su isključili primjenu materijalnih odredbi vezanih za zaštitu potrošača.
5.3. Nadalje, u vezi s postavljenim pitanjem ništetnosti ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, sudovi su se vodili općim odredbama obveznog prava te su sudovi činjenično utvrdili da stranke u ugovoru nisu navele niti jedan konkretan kriterij iz kojeg bi se moglo odrediti na koji način i u kojim iznosima će se mijenjati kamatna stopa i to upravo s obrazloženjem da je riječ o neodređenoj i neodredivoj činidbi, tako da su utvrdili da je odredba čl. 21. st. 1. ugovora ništetna, sukladno odredbi čl. 269. st. 2. ZOO-a. U postupku je utvrđeno da činidba, kako je ugovorena u čl. 21. st. 1. ugovora, nije određena niti odrediva, jer ne sadrži određene kriterije s pomoću kojih se može odrediti visina kamatne stope, a niti su stranke ostavile trećoj osobi da odredi kamatnu stopu, a odredba glasi: „Kamatna stopa je promjenjiva i ovisi o uvjetima refinanciranja na tržištu“. U postupku nije činjenično utvrđeno da je između stranaka ugovoreno da se kamatna stopa mijenja prema promjeni LIBOR CHF, za kojeg predlagatelj tvrdi da se uobičajeno koristi kao referentna kamata, već je u postupku utvrđeno, a tako proizlazi iz dostavljenih dijelova predmetnog spisa, da stranke u ugovoru nisu navele niti jedan konkretan kriterij iz kojeg bi se moglo odrediti na koji način i u kojim iznosima će se mijenjati kamatna stopa pa tako niti LIBOR CHF. Stoga, slijedi i da odgovor na drugo postavljeno pitanje kojim se problematizira odredivost činidbe nije važan za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti te razvoj prava kroz sudsku praksu.
5.4. Konačno, pored navoda da su u okolnostima konkretnog slučaja pogrešno primijenjene odredbe Zakona o obveznim odnosima, te pored paušalnih navoda o tome da je riječ o pitanjima koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, odgovor na postavljena oba pitanja ne bi prelazio okvire važnosti konkretnog spora.
6. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, riješeno kao u izreci rješenja.
Zagreb, 24. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
