Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Gž Ob-36/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Marina kao predsjednika vijeća, Ane Bosančić kao suca izvjestitelja i Vesne Vrkić Perak kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice tužiteljice ZRS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Tomislavu Orehovec, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Orehovec, Vinter, Kiš, Šimunović d.o.o, Zagreb, protiv tuženika ZR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] boulevard 33306 apt 10, Sjedinjene Američke Države, zastupan po punomoćniku Draženu Dragović, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja, a odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P Ob-908/2022-33 od 29. kolovoza 2024., na sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P Ob-908/2022-33 od 29. kolovoza 2024..

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Utvrđuje se da je tužiteljica ZRS suvlasnik u ½ dijela nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k.o. 999901 Grad Zagreb, označena kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvorište u [adresa] i to 5. suvlasnički dio: 15/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5), u naravi poslovni prostor u suterenu ulične zgrade, korisne površine 69,4 čm sa pripadajućim prostorom – ostakljeni vrt u suterenu, površine 17,8 čm u nacrtu označeno brojem 1. II Nalaže se tuženiku ZR da nadoknadi tužiteljici ZRS trošak postupka u iznosu od 1.553,08 EUR, u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“

2. Protiv naprijed navedene presude pravovremenu žalbu izjavio je tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, odnosno ukinuti odluku i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. U žalbi tuženik posebno ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu predlaže istu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjski presudu.

4. Žalba je nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji joj je prethodio i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, kao i da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda, o odlučnim činjenicama sadrži jasne, neproturječne i dostatne razloge, a razlozi u istoj nisu protivni dokazima koji su izvedeni tijekom postupka. Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa nije ostvaren niti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je ½ dijela nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Zemljišno-knjižnog odjela Zagreb u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označena kao k. č. br. [katastarska čestica] kuća br. 96, zgrada i dvorište u ul. kralja Zvonimira sa 601 m2 i to 5. suvlasnički dio: 15/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5), u naravi poslovni prostor u suterenu ulične zgrade, korisne površine 69,4 čm sa pripadajućim prostorom – ostakljeni vrt u suterenu, površine 17,8 čm njeno vlasništvo temeljem bračne stečevine.

7. U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- kako parnične stranke različito iskazuju o vremenu početka njihove izvanbračne zajednice; tužiteljica navodi kako je sa tuženikom počela živjeti u proljeće 1989. u kući njenih roditelja, a zatim od rujna 1991. u stanu na drugom katu u Zvonimirovoj 96; dok tuženik navodi kako su zajedno počeli živjeti krajem 1991. u stanu tužiteljice u Zvonimirovoj 96, te da je od tog trenutka njihova veza bila ekonomska i emotivna;

- kako je tužiteljica bila u braku prije veze sa tuženikom, koji brak je razveden i prestao 19. prosinca 1990.;

- da su stranke sklopile brak 3. rujna 1994. nakon kontinuirane izvanbračne zajednice, koji brak je razveden i prestao 25. kolovoza 2005.;

- da je tuženik kupio stan upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] 5. studenog 1992..

8. Polazeći od naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja, a primjenjujući Zakon o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" br. 11/78., 27/78., 45/89., 51/89. - službeni pročišćeni tekst, 59/90., 25/94., 162/98. – nastavno: ZBPO) pravilno je prvostupanjski sud usvojio tužbeni zahtjev kad je zaključio da su u vrijeme stjecanja predmetne nekretnine stranke bile u izvanbračnoj zajednici, koja je nastavljena sklapanjem braka, te da su time ispunjeni uvjeti iz članka 299. stavak 1. i članka 277. ZBPO-a, odnosno da se radi o imovini koju su stekli radom tijekom trajanja njihove zajednice, te da se radi o zajedničkoj imovini.

9. Neosnovano žalbom tuženik ukazuje kako je potrebno trajanje izvanbračne zajednice u periodu od tri godine kako bi se priznavali učinci navedene zajednice, odnosno kako sud uopće nije utvrdio trajanje zajednice tužiteljice i tuženika.

10. Nesporno je među strankama kako je tužiteljica razvela raniji brak, kao i da su pravne posljedice razvoda nastupile 19. prosinca 1990.. Ovdje valja napomenuti kako izvanbračna zajednica ne može postojati ukoliko se jedan od partnera još uvijek nalazi u braku.

11. Nadalje, kada se i ne bi uzeo u obzir iskaz tužiteljice vezano za početak izvanbračne zajednice nje i tuženika (proljeće 1989.); sam tužitelj u svome iskazu označava početak izvanbračne zajednice sa tužiteljicom krajem 1991. ili početkom 1992., te navodi kako je od tog trenutka njihova veza bila ekonomska i emotivna s time da je ista trajala u kontinuitetu, te da bi 3. rujna 1994. stranke zaključile brak.

11.1. Stoga, nije bilo nužno cijeniti iskaze svjedoka koji nisu imali točnih saznanja o početku izvanbračne zajednice stranka, a ukazuje se potpuno promašenim i žalbeni navod da je tuženik u vrijeme kupoprodaje nekretnine imao prebivalište na drugoj adresi (Zagreb, Jurišićeva ulica) kada je sam učinio nespornim zajednicu života u to vrijeme sa tužiteljicom navodeći da je ista imala sva obilježja izvanbračne zajednice.

11.2. Iz navedene činjenice jasno je kako se radi o izvanbračnoj zajednici koja istina nije trajala tri godine u vrijeme kupovine spornog stana (studeni 1992.), međutim ista je kontinuirano trajala i promijenila oblik sklapanjem braka i na taj način došlo je do povećanja njene kvalitete u pogledu pravnog statusa. Time se ima smatrati da se radi i o kontinuitetu imovine koja predstavlja stečevinu prvo izvanbračnih, a potom bračnih drugova (tako u svojoj odluci i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-1346/10-2 od 21. studenog 2012.).

12. Nije osnovan niti navod tuženika kojim pokušava prikazati kako je za kupnju spornog stana uzet kredit koji je upisan kao teret u zemljišnoknjižnom ulošku.

13. Naime, iz kupoprodajnog ugovora zaključenog 5. studenog 1992. proizlazi kako je kupoprodajna cijena nekretnine 17.160.000 HRD, te da potpisivanjem navedenog Ugovora prodavatelj potvrđuje primitak cjelokupnog iznosa kupoprodajne cijene, dok iz zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi kako je 12. studenog 1993. na kupljenoj nekretnini uknjiženo pravo zaloga za iznos od 570.050.010 HRD i to temeljem Ugovora o kreditu od 11. studenog 1993.; dakle punih godinu dana nakon kupnje spornog stana za koji je prema dostavljenom Ugovoru o kupoprodaji cijena isplaćena u cijelosti. Iz navedenog jasno je kako se upisani zalog, odnosno kredit uopće ne odnosi na kupnju predmetne nekretnine.

14. U okviru prikazanih utvrđenja i ocjene dokaza prvostupanjskog suda, koje prihvaća i ovaj sud, da je predmetna nekretnina kupljena za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice koja je prerasla u bračnu i da tuženik nije dokazao kako je stan kupio svojom vlastitom imovinom, odnosno kako nije osporen doprinos u stjecanju zajedničke imovine, pravilno je utvrđeno kako predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu stranaka i to u smislu odredbi članka 277. i 287. ZBPO, odnosno da je tužiteljica suvlasnica ½ stana.

15. Rezimira li se sve iznijeto, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, primjenjujući pritom u odnosu na odluku o trošku postupka (toč. II. izreke) odredbu članka 365. stavak 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, jer tuženik u žalbi neosnovano pobija i odluku o troškovima bez iznošenja žalbenih razloga, pobijajući je jedino u vezi osporavanja odluke o glavnoj stvari.

U Vukovaru, 24. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Željko Marin