- 1 -              Rev 698/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 698/2020-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz S., OIB: …, zastupane po punomoćnici S. L., dipl. iur., predstavnici H. s. p. iz Z., protiv tuženice H.-H. p. d.d. Z., OIB: …, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-284/2019-2 od 5. prosinca 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-4101/18-34 od 31. prosinca 2018., u sjednici održanoj 13. rujna 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužiteljice i ukida se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž R-284/2019-2 od 5. prosinca 2019. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-4101/18-34 od 31. prosinca 2018. te predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima nastalima u povodu revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž R-284/2019-2 od 5. prosinca 2019., potvrđena je presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-4101/18-34 od 31. prosinca 2018., a kojom je suđeno:

 

"Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice  koji glasi:

 

              I/              Utvrđuje se da Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu tužiteljice M. B. iz S., broj … od 14. ožujka 2014. koju je donio tuženik H.-H. p. d.d., Z., nije dopuštena i da radni odnos tužiteljice nije prestao.

 

II/              Nalaže se tuženiku H.-H. p. d.d., Z. da tužiteljicu M. B. iz S. vrati na rad na poslove radnog mjesta "operater II" ili drugog odgovarajućeg radnog mjesta prema važećoj sistematizaciji, znanju, radnom iskustvu i kvalifikacijama tužiteljice."

 

2. Protiv te presude suda drugoga stupnja tužiteljica je pravovremeno podnijela reviziju iz čl. 382.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se revizija prihvati i preinači drugostupanjska presuda.

 

3. Na reviziju nije odgovoreno.

 

4. Revizija je osnovana.

 

5. Predmet spora je dopuštenost odluke tuženice o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljice, koja je odluka donesena 14. ožujka 2014., te posljedično vraćanje na rad tužiteljice.

 

6. Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je između tužiteljice kao radnice i tuženice kao poslodavca 9. ožujka 2011. zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme na temelju kojeg je tužiteljica obavljala poslove radnog mjesta "Operater II u diviziji mreža" na području Županije S.-d.; da je tuženica 31. prosinca 2013. donijela Program zbrinjavanja viška radnika kojim je Programom utvrđen višak od 262 radnika; da na temelju "Programa" kojeg je usvojila Uprava tuženice, tužiteljici nije bilo moguće osigurati obavljanje drugih poslova, niti joj osigurati dodatno obrazovanje; da je tuženica Program zbrinjavanja viška radnika (između kojih je i tužiteljica), dostavila Hrvatskom zavodu za zapošljavanje u siječnju 2014.; da je u Programu zbrinjavanja viška radnika navedeno kako kod tuženice, u Županiji S.-d., postoji višak izvršitelja na radnom mjestu "Operater II", koje je poslove obavljala i tužiteljica, i to baš višak od 60 (šezdeset) od ukupno 342 (tristo četrdeset i dva) izvršitelja; da je tuženica prije donošenja "Odluke" zatražila od Radničkog vijeća očitovanje o namjeravanom otkazu, sa čime se Radničko vijeće nije suglasilo; da je tuženica 14. ožujka 2014. donijela već navedenu "Odluku"; da je protiv "Odluke" tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu prava koji tuženica nije prihvatila; da je tuženica u spornom razdoblju zatvorila veći broj poštanskih ureda na području Županije Splitsko-dalmatinske (u kojem su radili djelatnici na radnom mjestu "Operater" II); da je tuženica prilikom donošenja odluke kojim će radnicima otkazati zbog poslovno uvjetovanih razloga, a koji su obavljali poslove radnog mjesta "Operater II", vodila računa o kriterijima propisanim odredbom čl. 107. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 - dalje: ZR), ali i o dodatnim kriterijima navedenim u Programu zbrinjavanja viška radnika. Slijedom navedenog, nižestupanjski sudovi u bitnome zaključuju kako je sporni poslovno uvjetovani otkaz dopušten u smislu odredbe čl. 107. ZR.

 

7. Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 107. ZR te posljedično i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, tužiteljica obrazlaže tvrdnjom da su nižestupanjski sudovi pogrešno ocijenili postojanje opravdanih poslovno uvjetovanih razloga za otkaz (organizacijski i tehnološki) zbog čega se radničko vijeće usprotivilo Programu zbrinjavanja viška radnika, kao i predmetnoj odluci o otkazu, te tuženicu obavijestilo da ne postoje razlozi za tehnološki višak radnika, da ne postoje kriteriji na temelju kojih se radnici uvrštavaju u Program te da se tužiteljica mogla interno zbrinuti na drugim poslovima kod tuženice. Naime, prema tvrdnji revidentice, iz priloženih isprava i iskaza svjedoka ne proizlazi da je tuženica tužiteljicu uspoređivala prema organizacijskoj jedinici unutar Divizije mreža S.-d. županije u skladu s Pravilnikom o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta H.-H. p. d.d. (dalje: Pravilnik), već ju je promatrala samo unutar Sektora upravljanja mrežom, a što obzirom na Pravilnik i Program zbrinjavanja viška radnika u H.-H. p. d.d. nije pravilno. Ističe da tuženica s obzirom na tehnološka unapređenja nije utvrdila mogućnost prekvalifikacije i dokvalifikacije tužiteljice, mogućnosti rada na drugim radnim mjestima, već samo paušalno navodi da nije u mogućnosti ponuditi tužiteljici drugo radno mjesto. Također navodi da je tuženica nakon donošenja Programa zbrinjavanja viška radnika uvela dodatne kriterije socijalne osjetljivosti i uvažavao zamolbe radnika i na temelju toga pojedine radnike dovodio u povoljniji položaj u odnosu na druge radnike. Zaključno, tužiteljica ističe da se prilikom otkazivanja ugovora o radu mora utvrditi tko čini usporednu skupinu radnika koji obavljaju iste poslove, pa usporediti te radnike vodeći računa o zakonskim i unaprijed definiranim dodatnim kriterijima i jednako ih primijeniti na sve radnike.

 

8. Odredbom čl. 107. st. 1. toč. 1. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju da prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga. Prema odredbi čl. 107. st. 3. ZR, pri odlučivanju o poslovno i osobno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Osim ovih zakonskih kriterija, poslodavac je ovlašten odrediti i dodatne kriterije koje je dužan jednako primijeniti na sve radnike. Savjetovanje s radničkim vijećem u pogledu Programa zbrinjavanja u smislu čl. 120. ZR je poseban postupak, različit od savjetovanja s radničkim vijećem o pojedinačnom otkazu ugovora o radu iz čl. 149. st. 1. i 4. ZR. Međutim, budući da Program zbrinjavanja sadrži kriterije kojima se tuženik rukovodio pri ocjenjivanju radnika na temelju kojih je tužiteljica uvrštena u Program i proglašen viškom, valjanost Programa zbrinjavanja utječe na ocjenu jesu li kriteriji primijenjeni na valjani način odnosno je li bodovanje tužiteljice u pogledu dodatnih kriterija bilo provedeno na valjan način.

 

9. Nije sporno pravo poslodavca, pored onih zakonskih, određenih u čl. 107. st. 3. ZR, primijeniti i dodatne kriterije prema kojima će uspoređivati radnike; međutim, jednom određene kriterije, poslodavac je dužan u odnosu na svakog radnika jednako primijeniti i razmotriti, a u slučaju spornosti dostatno pojasniti način primjene konkretnog kriterija na pojedinog radnika.

 

10. S obzirom da, unatoč zahtjevu, radničkom vijeću nije pruženo objašnjenje glede načina primjene kriterija kojima se tuženik rukovodio pri ocjenjivanju radnika, onda je zaključak ovog suda da je postupak savjetovanja glede Programa proveden suprotno čl. 120. ZR. Naime, na temelju Programa zbrinjavanja ne može se ispitati pravilnost primjene spomenutih zakonskih te dodatnih kriterija, kojima se tuženica rukovodila prilikom određivanja za radom kojih radnika prestaje potreba, a o čemu i ovisi dopuštenost poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu kojeg je tuženica dala tužiteljici osporenom odlukom.

 

11. Nadalje, prema Pravilniku o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta H.-H. d.d., međusobno usporedive radnike treba promatrati prema organizacijskim razinama u kojima radnici obavljaju poslove svog radnog mjesta prema sklopljenim ugovorima o radu na neodređeno vrijeme, te prema mjestu rada, na način da će međusobno usporedivi biti oni radnici koji imaju ugovor o radu sklopljen za isto mjesto rada (pojedina županija odnosno Grad Z. i Z. županija koji se gledaju zajedno). Dakle, iz navedenog proizlazi da bi u konkretnom slučaju tužiteljici međusobno usporedivi radnici bili svi radnici bar u Diviziji mreža na području S.-d. županije, a ne samo oni unutar Sektora upravljanja mrežom (tako i u Revr-417/17 od 19. veljače 2019., Revr- 244/2018-2 od 22. listopada 2019. i dr.).

 

12. Slijedom toga, kako sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu razmotrili druge okolnosti i činjenice odlučne za odluku o predmetu spora, niti o tome izložili razloge u obrazloženju svojih presuda, to je valjalo ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu - te odlučiti kao u izreci ove odluke, u st. I. izreke rješenja, a na temelju odredbe čl. 395. st. 2. i 3. ZPP.

 

13. Kako odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, koji je za sada neizvjestan, valjalo je ukinuti i pobijanu odluku o troškovima (čl. 164. st. 4. ZPP).

 

14. U nastavku postupka nižestupanjski sudovi će ponovno ocijeniti postojanje opravdanog razloga za donošenje predmetne odluke o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici, vodeći računa o izraženom materijalno pravnom shvaćanju ovog suda u skladu s čl. 394.a ZPP, te ujedno odlučiti i o troškovima revizijskog postupka.

 

Zagreb, 13. rujna 2023.