REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-14500/2021-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ruždjak i partneri d.o.o., Zagreb, Draškovićeva 40/II, protiv tuženika HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva 12, OIB: 39901919995, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Buterin & Partneri d.o.o., Zagreb, Masarykova ulica 3, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. srpnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Ivana Filkovića, odvjetnika, te zamjenice punomoćnika tuženika LF, odvjetničke vježbenice, dana 24. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I/

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je Odluka o razrješenju konzultanta broj UI-178-5-8-2/21 od 10. svibnja 2021.g. nedopuštena te se nalaže tuženiku Hž Infrastrukturi d.o.o. da tužitelju ĐF omogući obavljanje poslova za koje ima sklopljen ugovor o radu, na radnom mjestu Konzultant Uprave za strateško investicijske projekte te mu se nalaže da tužitelju naknadi parnični trošak, sve u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se da je Odluka o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s istodobnom ponudom izmijenjenog ugovora o radu broj 1495/21 od 9. lipnja 2021.g. nedopuštena te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te se nalaže tuženiku Hž Infrastrukturi d.o.o. da tužitelja KF vrati na rad na radno mjesto Konzultant Uprave za strateško investicijske projekte te mu se nalaže da tužitelju naknadi parnični trošak, sve u roku od 15 dana.".

II/

Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 24. rujna 2025. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka navodio da je temeljem ugovora o radu broj 469/18 sklopljenog s tuženikom 24. siječnja 2018. obavljao poslove Konzultanta Uprave za strateško investicijske projekte u jedinici Kabinet Sektora za podršku upravi, komunikacije, sigurnosti i zaštiti, te da se Odlukom tuženika broj UI-178-5-8-2/21 od 10. svibnja 2021. tužitelj razrješava od obavljanja navedenog radnog mjesta. Protiv te Odluke tužitelj je uložio Zahtjev za zaštitu prava 20. svibnja 2021. kojeg je tuženik primio 24. svibnja 2021. te na isti nije odgovorio. Tužitelj navodi da pobijana odluka nije zakonita te da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o radu za obavljanje radnog mjesta Konzultanta Uprave za strateško investicijske projekte te se njegov ugovor o radu nije mogao mijenjati niti otkazivati na temelju bilo kakve odluke o razrješenju. Osim toga, tužitelj nadalje navodi da nije poštivana niti procedura za izmjenu ugovora o radu pa je Odluka tuženika od 10. svibnja 2021. nedopuštena. S obzirom na sve navedeno tužitelj predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnih troškova.

2. Tuženik je odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodio da ne spori da je tužitelj temeljem ugovora o radu broj 469/18 od 24. siječnja 2018. obavljao poslove Konzultanta Uprave za strateško investicijske projekte u organizacijskoj jedinici Kabinet Sektora za podršku upravi, komunikacije, sigurnost i zaštitu, kao što ne spori i da je Odlukom tuženika broj UI-178-5-8-2/21 od 10. svibnja 2021. razriješen obavljanja predmetnih poslova, te da je tužitelj protiv navedene odluke o razrješenju podnio zahtjev za zaštitu prava, i da tuženik nije odlučivao o predmetnom zahtjevu za zaštitu prava. No tuženik navodi da u cijelosti osporava navode tužitelja da je pobijana odluka o razrješenju tužitelja nezakonita te da se njegov ugovor o radu nije mogao mijenjati niti otkazivati na temelju bilo kakve odluke o razrješenju, kao i tvrdnje da nije poštivana procedura za izmjene ugovora o radu, te tuženik smatra da su navodi tužbe paušalni i neosnovani. Uvidom u ugovor o radu sklopljen između tuženika i tužitelja nesporno se može utvrditi da se radi o ugovoru koji ima elemente managerskog ugovora i kojim su ugovorne strane unaprijed utvrdile mogućnost prestanka tog ugovora, uz utvrđena prava razriješenog konzultanta u slučaju razrješenja od strane poslodavca odnosno uz utvrđenu obvezu tuženika kao poslodavca u pogledu daljnjeg uređenja radnog odnosa tužitelja kod tuženika. Odredbom čl. 12. Ugovora ugovoreno je da se ugovor smatra raskinutim u slučaju da radnik prestane obavljati sadašnje poslove uslijed razrješenja do kojeg je došlo voljom poslodavca, a poslodavac je u tom slučaju obvezan u roku od 15 dana ponuditi radniku drugi ugovor o radu na odgovarajuće poslove u okviru njegove stručne spreme u sadašnjem mjestu rada u istoj organizacijskoj jedinici u kojoj je nadređeni radnik radio u trenutku razrješenja. Tuženik nadalje navodi da je tužitelj potpisom predmetnog ugovora prihvatio takvo uređenje svog statusa na mjestu konzultanta Uprave i prihvatio mogućnost da s istog može biti razriješen svakodobno voljom poslodavca, uz ugovorenu zaštitu u pogledu radno-pravnog statusa u slučaju takvog razrješenja. Navodi i da je dana 26. travnja 2021. tuženik donio Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji (Pravilnik HŽI-660, 11. izmjene i dopune) broj UI-177-5-7/21, koji je objavljen u Službenom vjesniku HŽI dana 30. travnja 2021., kojim se smanjio ukupan potreban broj konzultanata Uprave tako što je na pojedinim konzultantskim mjestima smanjen potreban broj izvršitelja u odnosu na do tada sistematizirani broj, a pojedina konzultantska mjesta su ukinuta u cijelosti. Predmetnim Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika HŽI-660 smanjen je broj konzultanata Uprave za strateško investicijske projekte na način da je utvrđen potreban broj od 2 izvršitelja, u odnosu na ranije sistematiziran broj od 8 izvršitelja.

3. Tuženik također navodi da je u trenutku donošenja predmetnog Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika HŽI-660 za mjesto konzultanta Uprave za strateško investicijske projekte ugovor o radu je imalo sklopljeno pet izvršitelja, te je po stupanju na snagu tog Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika HŽI-660, a u skladu s čl. 20. Pravilnika HŽI-660, Uprava tuženika donijela odluku o razrješenju tri konzultanta za strateško investicijske projekte, između ostalog i tužitelja. Po donošenju predmetne odluke o razrješenju konzultanata za strateško investicijske projekte, tuženik je u skladu s čl. 12. ugovora sklopljenog s tužiteljem, tužitelju ponudio novi ugovor o radu za obavljanje poslova na odgovarajućem radnom mjestu FIDIC inženjera. Budući da tužitelj nije želio prihvatiti ponuđeni ugovor, tuženik je nakon proteka ostavljenog roka za prihvat istog, pokrenuo postupak otkazivanja tužiteljevog ugovora o radu te je dana 9. lipnja 2021. donesena Odluka o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu tužiteljeva ugovora o radu s istodobnom ponudom izmijenjenog ugovora o radu. Protiv predmetne Odluke o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s istodobnom ponudom izmijenjenog ugovora tužitelj je također pokrenuo sudski postupak koji se pred naslovnim sudom vodi pod poslovnim brojem Pr-14710/2021, kojeg se predložilo spojiti sa prvotno pokrenutim postupkom između istih stranaka. Nadalje, tuženik je ukazivao da, imajući pritom u vidu činjenicu da je odluka o razrješenju tužitelja odluka obveznopravne, a ne radno-pravne naravi, da je Pravilnikom o organizaciji HŽI-a predviđeno da konzultante Uprave svojom odlukom imenuje i razrješava Uprava društva, da se s konzultantima Uprave sklapaju ugovori o radu s elementima managerskog ugovora (jednako kao i s nadređenim/rukovodećim radnicima kod tuženika), da je sklopljenim ugovorom unaprijed utvrđeno da tuženik može donijeti jednostranu odluku o razrješenju tužitelja i da su unaprijed utvrđene posljedice takve odluke, da je tuženik sukladno preuzetim obvezama po donošenju odluke o razrješenju ispunio svoju obvezu i tužitelju ponudio ugovor za drugo odgovarajuće radno mjesto koje tužitelj tada nije želio prihvatiti, nakon čega je proveden postupak otkazivanja tužiteljeva ugovora o radu, tuženik smatra da nije povrijedio ni jednu odredbu pozitivnih propisa uslijed koje povrede bi odluka o razrješenju tužitelja s mjesta konzultanta uprave za strateško investicijske projekte bila nezakonita odnosno nedopuštena, u kojem smislu se predlagalo odbijanje tužbenog zahtjeva, uz nadoknadu parničnih troškova, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

4. Kako je raspravnim rješenjem od 16. studenog 2023. bilo određeno da se na ovosudni predmet poslovnog broja Pr-14500/2021 (sadržaj tužbe te odgovor na tužbu naveden pod točkama 1. -3. ovog obrazloženja) spoji i predmet poslovnog broja Pr- 14710/2021, vođen između istih stranaka, radi provođenja jedinstvenog postupka. Pritom je tužitelj u tužbi (prvotno zavedeno pod poslovnim brojem Pr-14710/2021) i tijekom postupka navodio da je temeljem ugovora o radu broj 469/18 sklopljenog s tuženikom 24. siječnja 2018. obavljao poslove Konzultanta Uprave za strateško investicijske projekte u jedinici Kabinet Sektora za podršku upravi, komunikacije, sigurnosti i zaštiti, te da se Odlukom tuženika broj UI-178-5-8-2/21 od 10. svibnja 2021. tužitelj razrješava od obavljanja navedenog radnog mjesta. Također se navodi da je Odlukom broj 1495/21 od 9. lipnja 2021. tuženik otkazao ugovor o radu tužitelju s istodobnom ponudom izmijenjenog ugovora o radu. Protiv te Odluke tužitelj je uložio Zahtjev za zaštitu prava 14. lipnja 2021. kojeg je tuženik primio 15. lipnja 2021. te na isti nije odgovorio. Tužitelj navodi da pobijana Odluka nije zakonita jer nije poštivana niti procedura za otkaz ugovora o radu, niti je postojao opravdani razlog za otkazivanje, te da je stoga Odluka tuženika od 9. lipnja 2021. nedopuštena. S obzirom na sve navedeno tužitelj predlaže da sud usvoji i predmetni tužbeni zahtjev, također uz naknadu parničnih troškova.

5. Tuženik je odgovoru na prethodno citiranu tužbu i tijekom postupka navodio da ne spori da je tužitelj temeljem ugovora o radu broj 469/18 od 24. siječnja 2018. obavljao poslove Konzultanta Uprave za strateško investicijske projekte u organizacijskoj jedinici Kabinet Sektora za podršku upravi, komunikacije, sigurnost i zaštitu, da je Odlukom tuženika broj UI-178-5-8-2/21 od 10. svibnja 2021. tužitelj razriješen obavljanja predmetnih poslova, da je Odlukom tuženika broj 1495/21 od 9. lipnja 2021. o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s istodobnom ponudom izmijenjenog ugovora otkazan tužiteljev ugovor o radu, da je tužitelj protiv Odluke o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu podnio zahtjev za zaštitu prava dana 14. lipnja 2021. koji je tuženik zaprimio dana 15. lipnja 2021., da tuženik nije odlučivao o predmetnom zahtjevu za zaštitu prava, da je tužba u ovom predmetu podnesena u roku propisanom čl. 133. Zakona o radu. Tuženik nadalje ističe da u cijelosti osporava navode tužitelja da je pobijana odluka otkazu tužiteljeva ugovora o radu uz istodobnu ponudu izmijenjenog ugovora nedopuštena te da nije postojao opravdani razlog za njeno donošenje niti da je poštivana procedura za otkaz tužiteljeva ugovora o radu. Tuženik smatra da su navodi tužbe paušalni i neosnovani jer je tuženik za otkaz tužiteljeva ugovora o radu imao opravdani razlog u provedenim organizacijskim promjenama i smanjenju potrebnog broja izvršitelja na radnom mjestu konzultanta Uprave za strateško investicijske projekte, a predmetnu odluku je tuženik donio u zakonom propisanom postupku. Tuženik također navodi je za otkaz tužiteljeva ugovora o radu imao opravdani razlog budući da je tuženik dana 26. travnja 2021. donio Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji (Pravilnik HŽI-660, 11. izmjene i dopune) broj UI-177-5- 7/21, koji je objavljen u Službenom vjesniku HŽI d.o.o. dana 30. travnja 2021.. Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika HŽI- 660 smanjio se ukupan potreban broj konzultanata Uprave tako što je na pojedinim konzultantskim mjestima smanjen potreban broj izvršitelja u odnosu na do tada sistematizirani broj, a pojedina konzultantska mjesta su ukinuta u cijelosti. Predmetnim Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika HŽI-660 smanjen je broj konzultanata Uprave za strateško investicijske projekte, na način da je utvrđen potreban broj od dva izvršitelja, u odnosu na ranije sistematiziran broj od osam izvršitelja. U trenutku donošenja predmetnog Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika HŽI-660 za mjesto konzultanta Uprave za strateško investicijske projekte ugovor o radu je imalo sklopljeno pet izvršitelja. Po stupanju na snagu tog Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika HŽI-660, a u skladu s čl. 20. Pravilnika HŽI-660, Uprava tuženika donijela je dana 10. svibnja 2021. Odluku broj: UI-178-5-8-2/21 o razrješenju tužitelja s mjesta konzultanta Uprave za strateško investicijske projekte, a takvu Odluku je donijela i za još dva izvršitelja koji su imali sklopljen ugovor o radu za isto radno mjesto. Odluku o razrješenju s mjesta konzultanta za strateško investicijske projekte, Uprava tuženika je donijela u skladu s čl. 20. Pravilnika o organizaciji HŽI i u skladu s čl. 12. ugovora sklopljenog s tužiteljem, kojim je ugovoreno da se predmetni ugovor smatra raskinutim u slučaju da radnik prestane obavljati sadašnje poslove uslijed razrješenja do kojeg je došlo voljom poslodavca.

6. Također navodi da je istim člankom ugovoreno da je u slučaju razrješenja do kojeg je došlo voljom poslodavca, poslodavac obvezan u roku od 15 dana računajući od dana donošenja odluke o razrješenju nadređenog radnika, ponuditi radniku drugi ugovor o radu na odgovarajuće poslove u okviru njegove stručne spreme u sadašnjem mjestu rada u istoj organizacijskoj jedinici u kojoj je nadređeni radnik radio u trenutku razrješenja. Sukladno takvoj obvezi tuženik je dana 12. svibnja 2021. tužitelju dostavio ugovor o radu za obavljanje poslova na radnom mjestu FIDIC inženjer uz ostavljeni rok od osam dana u kojem se tužitelj trebao očitovati o prihvatu ponuđenog ugovora. Budući da tužitelj nije želio prihvatiti ponuđeni ugovor za drugo odgovarajuće radno mjesto, tuženik je nakon proteka ostavljenog roka za prihvat istog, pokrenuo postupak otkazivanja tužiteljevog ugovora o radu. Tuženik je dopisom od 27. svibnja 2021. broj 1495/21 radi provedbe postupka savjetovanja o namjeravanoj odluci o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu s istodobnom ponudom izmijenjenog ugovora imenovanom sindikalnom povjereniku dostavio dokumentaciju potrebnu za provedbu postupka savjetovanja, koji dopis je imenovani sindikalni povjerenik preuzeo dana 28. svibnja 2021.. Po proteku propisanog roka za savjetovanje u kojem se sindikalni povjerenik nije očitovao o namjeravanoj odluci o otkazu, tuženik je dana 9. lipnja 2021. donio Odluku o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu tužiteljeva ugovora o radu s istodobnom ponudom izmijenjenog ugovora o radu. Navodi da je tužitelj predmetnu odluku zaprimio dana 11. lipnja 2021. te je dopisom od 14. lipnja 2021. obavijestio tuženika o prihvaćanju ponuđenog ugovora za radno mjesto FIDIC inženjera, te se radni odnos tužitelja kod tuženika nastavio u skladu s tim ugovorom. Slijedom svega navedenog, tuženik navodi da bi nesporno trebalo biti da je za donošenje odluke o otkazu tužiteljeva ugovora postojao opravdani razlog u vidu provedenih organizacijskih promjena jer je smanjen ukupan broj konzultanata Uprave pa tako i broj konzultanata Uprave za strateško investicijske projekte, da je tuženik tužitelju prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu, a u skladu s preuzetom obvezom ponudio sklapanje ugovora za drugo odgovarajuće radno mjesto koje tužitelj nije želio prihvatiti te je stoga tuženiku jedino preostalo da donese odluku o poslovno uvjetovanom otkazu tužiteljeva ugovora uz istodobnu ponudu izmijenjenog ugovora. Dakle, ističe da su netočni navodi tužbe da tuženik nije imao opravdani razlog za donošenje pobijane odluke o otkazu. Odluka o otkazu ne sadrži formalne nedostatke i ista je uredno uručena tužitelju što među strankama nije sporno. Odluka je donesena u zakonom propisanom postupku jer je nacrt iste zajedno s ostalom dokumentacijom dostavljen radi savjetovanja sindikalnom povjereniku u skladu s propisanom obvezom iz čl. 150. Zakona o radu. Imajući u vidu ove činjenice, koje ne bi niti trebale biti sporne između parničnih stranaka, tuženik smatra da ne postoji ni jedan razlog zbog kojeg bi sud predmetnu odluku o poslovno uvjetovanom otkazu tužiteljeva ugovora o radu uz istodobnu ponudu izmijenjenog ugovora utvrdio nedopuštenom, u kojem smislu se predlagalo odbijanje tužbenog zahtjeva i u tom dijelu, uz nadoknadu parničnih troškova, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

7. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom postupka izvršio uvid u ugovor o radu (str. 4-5, 32-33, 50-51, 68-69 spisa), Opis poslova (str. 6, 34-36, 52, 70 spisa), Odluku o razrješenju od 10. svibnja 2021. (str. 7, 53 spisa), Zahtjev za zaštitu prava od 20. svibnja 2021. i 14. lipnja 2021., uz prilog (str. 8-9, 57-58 spisa), Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji tuženika (str. 16-17, 66-67 spisa), Pravilnik o organizaciji tuženika (str. 18-30, 74-83 spisa), Odluku o razrješenju i ponuda novog Ugovora o radu od 12. svibnja 2021. (str. 31, 73 spisa), Odluku o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 9. lipnja 2021. (str. 54-56 spisa), dopis tuženika od 27. svibnja 2021. (str. 71-72 spisa) i u dokumentaciju predanu na ročištu od 25. ožujka 2024. - prilog spisu (str. 101 spisa), kao što je saslušan svjedok CF na ročištu održanom 9. srpnja 2025. (str. 112-114 spisa).

8. Kako je već rečeno, izvršen je i uvid te je i spojen spis poslovnog broja Pr- 14710/2021 (na spis poslovnog broja Pr-14500/2021) radi provođenja jedinstvenog postupka.

9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

10. Među strankama nije sporno da je tužitelj temeljem ugovora o radu broj 469/18 sklopljenog s tuženikom 24. siječnja 2018. obavljao poslove Konzultanta Uprave za strateško investicijske projekte u jedinici Kabinet Sektora za podršku upravi, komunikacije, sigurnosti i zaštiti, te da se Odlukom tuženika broj UI-178-5-8-2/21 od 10. svibnja 2021. tužitelj razrješava od obavljanja navedenog radnog mjesta. Protiv te Odluke tužitelj je uložio Zahtjev za zaštitu prava 20. svibnja 2021. kojeg je tuženik primio 24. svibnja 2021. te na isti nije odgovorio. Tužitelj je s tim u vezi isticao da pobijana odluka nije zakonita te da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o radu za obavljanje radnog mjesta Konzultanta Uprave za strateško investicijske projekte te se njegov ugovor o radu nije mogao mijenjati niti otkazivati na temelju bilo kakve odluke o razrješenju. Osim toga, tužitelj nadalje navodi da nije poštovan niti postupak za izmjenu ugovora o radu pa je Odluka tuženika od 10. svibnja 2021. nedopuštena, no kojim navodima tužitelja se tuženik u cijelosti protivio, kako u naprijed citiranom odgovoru na tužbu tako i tijekom postupka.

11. Također je tužitelj u tužbi (prvotno zavedenoj pod poslovnim brojem Pr- 14710/2021) opetovano navodio da je temeljem ugovora o radu broj 469/18 sklopljenog s tuženikom 24. siječnja 2018. obavljao poslove Konzultanta Uprave za strateško investicijske projekte u jedinici Kabinet Sektora za podršku upravi, komunikacije, sigurnosti i zaštiti, te da se Odlukom tuženika broj UI-178-5-8-2/21 od 10. svibnja 2021. tužitelj razrješava od obavljanja navedenog radnog mjesta. Također je tužitelj iznosio da je Odlukom broj 1495/21 od 9. lipnja 2021. tuženik otkazao ugovor o radu tužitelju s istodobnom ponudom izmijenjenog ugovora o radu, i protiv te Odluke je tužitelj uložio Zahtjev za zaštitu prava 14. lipnja 2021. kojeg je tuženik primio 15. lipnja 2021. te na isti nije odgovorio. Tužitelj pritom navodi da pobijana Odluka nije zakonita jer nije poštovan zakonom propisani postupak otkazivanja ugovora o radu, a niti je postojao opravdani razlog za otkazivanje, te u tom smislu tužitelj smatra da je Odluka tuženika od 9. lipnja 2021. nedopuštena.

12. Tuženik se također protivio i naprijed navedenim tvrdnjama tužitelja vezanim za Odluku od 9. lipnja 2021., ističući u bitnome, a što je šire obrazloženo u odgovoru na tužbu vezano za taj dio tužbenog zahtjeva, da je pobijana Odluka o otkazu zakonita te da je tuženik prilikom otkazivanja poštovao propisani postupak.

13. S obzirom na prethodno navedene suprotstavljene tvrdnje stranaka, tijekom postupka su izvođeni predloženi dokazi, tj. izvršen je uvid u priloženu dokumentaciju te je saslušan naprijed navedeni svjedok, a u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja.

14. Ocjenjujući sve navedeno, za zaključiti je da zahtjev tužitelja, kako vezano za pobijanje Odluke tuženika od 10. svibnja 2021. tako i Odluke od 9. lipnja 2021., nije osnovan.

15. Navedeno iz razloga što je Uprava Društva tj. tuženik sukladno internim aktima (Izjava o osnivanju te Pravilnik o organizaciji) donijela Odluku o razrješenju Konzultanta tj. tužitelja (Odluka od 10. svibnja 2021., koju tužitelj pobija u ovom postupku), i za koju Odluku tijekom ovog postupka nije utvrđeno da bi bila nedopuštena, budući da je donijeta od strane nadležnog tijela tuženika te je njen sadržaj u okviru opsega poslova tog tijela tj. Uprave, sve u skladu s ranije donijetim (26. travnja 2021.) Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji, koji je objavljen u Službenom vjesniku HŽI dana 30. travnja 2021., kojim je smanjen potreban broj konzultanata Uprave.

16. U tom smislu onda nije osnovan dio zahtjeva tužitelja kojim se traži utvrđenje nedopuštenosti takve odluke, s obzirom da, a kako je već rečeno, temeljem postojećeg činjeničnog stanja (pri zaključenju glavne rasprave stranke nisu predlagale izvođenje daljnjih dokaza, kod čega je i sam tužitelj odustao od vlastitog saslušanja) nije utvrđeno da bi pobijana Odluka bila na bilo koji način nezakonita tj. nedopuštena. Pritom nije bilo potrebno, a kako je tužitelj predlagao npr. na ročištu održanom 14. studenog 2022., pribavljati dokumentaciju vezanu za donošenje Pravilnika o izmjenama i dopunama objavljenog 30. travnja 2021., kao niti ispitivati zakonitost istog, budući da navedeno nije predmet ovog postupka niti je obuhvaćeno tužbenim zahtjevom tužitelja. Također nije odlučno niti što je predmetna Odluka od 10. svibnja 2021. utjecala i na radno- pravni status tužitelja, posebno kroz naknadu Odluku od 9. lipnja 2021., budući da ne postoji zakonska ili druga zapreka da Uprava tuženika u okviru svojih ovlasti donese i takvu odluku (o razrješenju konzultanta), kako je prethodno već ukazano.

17. Nadalje, a vezano za otkaz ugovora o radu tužitelju tj. Odluku od 9. lipnja 2021., proizlazilo bi da također nije protivno zakonu otkazati postojeći ugovor o radu s obzirom na naprijed citirano razrješenje s obzirom da je i sam ugovor bio sklopljen za radno mjesto "konzultanta". Kako je došlo do ranije citiranog razrješenja, to predmetna okolnost predstavlja opravdani razlog za otkazivanje u smislu odredbe čl. 115. st. 1. Zakona o radu, kojim slijedom suprotni navodi tužitelja nisu osnovani kao što niti za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari nisu odlučna stajališta zauzeta u odlukama drugih sudova (str. 115-129 spisa) koje je tužitelj predao na ročištu održanom 9. srpnja 2025.. Tuženik je također prije otkazivanja ponudio tužitelju novo radno mjesto, što tužitelj nije prihvatio, nakon čega je uslijedio otkaz od 9. lipnja 2021. (redoviti poslovno uvjetovani otkaz) s istodobnom ponudom izmijenjenog ugovora o radu, koju je tužitelj prihvatio, i što je sve također provedeno sukladno zakonu te ugovornim odredbama.

18. Ukazuje se i da je tuženik dopisom od 27. svibnja 2021. proveo savjetovanje s imenovanim sindikalnim povjerenikom na funkciji radničkog vijeća (CF, potvrda primitka vidljiva na poleđini citiranog dopisa, str. 72 spisa), u kojem smislu onda nije odlučan iskaz imenovanog koji je saslušan kao svjedok na ročištu od 9. srpnja 2025. (svjedok je u bitnome navodio da se više ne može sjetiti odlučnih okolnosti vezanih za konkretno savjetovanje).

19. Tim slijedom odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude na način da je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđenjem nedopuštenosti Odluka od 10. svibnja 2021. te 9. lipnja 2021., kao što je posljedično odbijen i zahtjev da se tužitelju "omogući obavljanje poslova za koje je imao sklopljen ugovor o radu" kao i dio zahtjeva kojim se traži utvrđenje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te da je tuženik dužan tužitelja vratiti na rad na radno mjesto Konzultanta (Uprave za strateško investicijske projekte).

20. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a u vezi odredbe čl. 155. istog Zakona, u vezi čega punomoćniku tuženika u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pripada tzv. jednokratna nagrada u visini od 250 bodova koji pomnoženi s vrijednošću boda od 2,00 eur daju iznos od 500,00 eur, tj. uz uvećanje za PDV od 25% (125,00 eur) iznos od 625,00 eur, koliko je onda s naslova nadoknade parničnih troškova tužitelj dužan isplatiti tuženiku, budući da je tuženik u cijelosti uspio u ovoj parnici, dok tim slijedom tužitelj nema pravo na nadoknadu parničnih troškova.

21. Tijek zakonske zatezne kamate na dosuđene parnične troškove temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN, 112/12 i dr.).

22. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

Zagreb, 24. rujna 2025.

Sudac:

Domagoj Franjo Frntić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika