REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2501/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u skraćenom stečajnom postupku nad dužnikom MERKUR TRADE d.o.o. Kostrena, Mažeri 19, OIB 66718548246, kojeg zastupa punomoćnik Goran Marjanović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Marjanović, Perčić i Bilandžija j.t.d., Rijeka, odlučujući o dužnikovom prijedlogu za dopuštenje revizije izjavljenog protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 730/2025-3 od 4. ožujka 2025., kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj St-455/2024-7 od 23. siječnja 2025., na sjednici održanoj 24. rujna 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog stečajnog dužnika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog stečajnog dužnika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava se odbacuje.
Obrazloženje
1.1. Stečajni dužnik je podnio ovom sudu prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-730/2025-3 od 4. ožujka 2025., kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj St-455/2024-7 od 23. siječnja 2025., zbog četiri pravih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu te za ostvarenje jedinstvene primjena prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
"1. Da li je Trgovački sud prilikom donošenja rješenja o otvaranju i zatvaranju stečajnog postupka sukladno odredbi članka 431 u svezi članka 132 i članka 133 SZ- a dužan ispitati da li imovina dužnika nije dovoljna za namirenje troškova postupka ili je neznatne vrijednosti, odnosno da li za takva utvrđenja mora iznijeti razloge u navedenom rješenju?
2. Da li je dopušteno provesti skraćeni stečajni postupak ukoliko dužnik ima u vlasništvu imovinu višestruko veće od vrijednosti od iznosa dugovanja i troškova potrebnih za namirenje stečajnog postupka, obzirom na odredbe članka 132 SZ-a 3. Da li okolnost da stečajni dužnik ima u vlasništvu imovinu višestruko veće od vrijednosti od iznosa dugovanja i troškova potrebnih za provođenje stečajnog postupka uz činjenicu podmirenja dugovanja odmah nakon donošenja rješenja o otvaranju i zatvaranju stečajnog postupka dovodi u pitanje presumpciju da je dužnik nesposoban za plaćanje
4. Da li je Trgovački sud prilikom donošenja rješenja o otvaranju i zatvaranju stečajnog postupka sukladno odredbi članka 431 u svezi članka 132 i članka 133 SZ- a dužan uzeti u obzir podatke o imovini stečajnog dužnika koje je dostavio predlagatelj, odnosno FINA?"
1.2. Kao razlog važnosti navedenih pitanja, osim opsežnih razloga koji se odnose na važnost za konkretan postupak i predlagateljevo shvaćanje pravilnog ishoda postupka, ukazuje se i na odluku istoga suda poslovni broj Pž-7054/2019 od 11. prosinca 2019.
1.3. Predlagatelj ujedno, a povezano s postavljenim pitanjima, ukazuje da mu je osporavanim drugostupanjskim rješenjem povrijeđeno temeljno pravo na djelotvoran pravni lijek, kao i pravo vlasništva.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i st. 2., čl. 387. te čl. 400. st. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 153/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da niti jedno postavljeno pitanje u prijedlogu nije važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao i da navodima prijedloga nije učinio vjerojatnim da mu je tijekom postupka koji je prethodio revizijskom povrijeđeno temeljno pravo na djelotvoran pravni lijek odnosno pravo vlasništva.
4. Naime, prema odredbi čl. 385. a ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, osobito
– ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili
– ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena ili
– ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena ili
– ako je o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.
Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
5. Što se tiče postavljenih pitanja ukazuje se da pitanja kako su navedena u prijedlogu ne udovoljavaju kriterijima iz čl. 385.a st. 1. ZPP za dopuštanje revizije. U pitanjima se sugerira da je sud bio dužan ispitati je li imovina dužnika dovoljna za namirenje troškova postupka te iznosi tvrdnja da dužnik ima imovine, a u četvrtom pitanju se sugerira da je sud trebao uzeti u obzir podatke o imovini stečajnog dužnika koje je dostavila FINA, što je neodlučno, budući da je skraćeni stečajni postupak upravo proveden na prijedlog FINE, a u obrazloženju drugostupanjskog rješenja je navedeno da je sud prvog stupnja izvršio uvid u Očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje iz kojeg proizlazi da je dužnik na dan otvaranja i zaključenja stečajnog postupka imao neizvršene osnove za plaćanje. U odnosu na ostala pitanja treba reći da iz odredbe čl. 431. st. 1. Stečajnog zakona („Narodne novine“, broj 71/15, 104/17, 36/22 i 27/24, dalje: SZ) jasno proizlazi da sud ne utvrđuje po službenoj dužnosti ima li dužnik imovine ili nema. Upravo je prema toj zakonskoj odredbi podnositelj ovog prijedloga je trebao u roku od 15 dana dostaviti sudu „popis imovine i obveza dužnika“ što on nije učinio, a budući da u propisanom roku od 45 dana nijedan vjerovnik nije predložio otvaranje stečajnog postupka, nastupila je zakonska presumpcija da je dužnik nesposoban za plaćanje (dakle, da postoji stečajni razlog iz čl. 6. SZ).
6. Odluka Visokog trgovačkog suda poslovni broj: Pž-7054/2019-2 od 11. prosinca 2019. i odluka istog suda u ovom predmetu nisu donesene u podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji jer je u odluci na koju se poziva predlagatelj ukazano prvostupanjskom sudu na proturječnost između tvrdnje da imovina dužnika nije dovoljna za pokriće troškova stečajnog postupka i sadržaja isprava koje se nalaze u spisu, uključujući i isprave koje je dostavo sam dužnik. U ovom predmetu nema isprava iz koji bi proizlazilo da dužnik ima imovinu koja bi bila dovoljna za pokriće troškova stečajnog postupka (dužnik nije dostavio popis imovine).
7. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari u vezi postavljenih pitanja nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja pod točkom I.
8.1. Razmatrajući iznesene navode u prijedlogu u vezi povrede temeljnog prava na djelotvoran pravni lijek ovaj sud ocjenjuje da je predlagatelj na raspolaganju imao žalbu kojom se i koristio. Činjenica da nije uspio u žalbenom postupku ne čini to pravno sredstvo nedjelotvornim.
8.2. Što se tiče pritužbe koja se odnosi na navodnu povredu prava vlasništva zajamčenog čl. 48. Ustava RH odnosno prava na mirno uživanje imovine zajamčenog čl. 1. Protokola 1. uz EKLJP, ovaj sud primjećuje da se postupak pred nižim sudovima odnosi na tipični građanskopravni postupak te da odluke nižih sudova nisu očigledno nezakonite, arbitrarne niti očito nerazumne.
8.3. Zbog navedenog, a imajući na umu sve navedeno pod točkom 5. ovog rješenja, ništa ne upućuje na zaključak da bi mu u postupku bilo povrijeđeno pravo na učinkovito pravno sredstvo, odnosno pravo vlasništva. Predlagatelj zapravo u navodima prijedloga ponavlja svoje nezadovoljstvo ishodom ovog postupka te na taj način pokušava dovesti u sumnju pravilnost i zakonitost razloga navedenih u obrazloženju drugostupanjskog rješenja.
9. Dakle, stečajni dužnik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo, pa je prijedlog za dopuštenje revizije u tom dijelu odbačen na osnovi odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP (točka II. izreke).
Zagreb, 24. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
