Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-274/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Domagoja Raguža, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Marte Jelić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog TU zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog suda u Čakovcu broj K-268/2017-38 od 31. ožujka 2023. podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu, u sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni i u odluci o sigurnosnoj mjeri na način da se optuženom TU, zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće iz članka 227. stavak 1. KZ/11, za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, prihvaćajući po prvostupanjskom sudu, temeljem članka 227. stavak 1. KZ/11, kaznu zatvora u trajanju 11 (jedanaest) mjeseci, na temelju članka 56. KZ/11 izriče uvjetna osuda, na način da se kazna zatvora u trajanju 11 (jedanaest) mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ako isti u roku provjeravanja od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo, te se preinačuje i prvostupanjska presuda u odluci o sigurnosnoj mjeri na način da se temeljem članka 72. KZ/11 okrivljenom TU izriče sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom, a koja se odnosi na sve kategorije vozila, u trajanju od pet godina.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženi TU je oglašen krivim da je počinio kazneno djelo izazivanja prometne nesreće označeno i kažnjivo po članku 227. stavak 1. KZ/11 te je na temelju odredbe članka 227. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci nakon čega je okrivljeniku na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se određuje da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 72. KZ/11 optuženom TU je izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od 1 (jedne) godine, a izvršenje mjere započinje sa izvršnošću ove presude.

1.2. Na temelju članka 145. stavak 2. točka 1. i točka 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 i 80/22, dalje u tekstu ZKP/08), optuženik je obvezan na plaćanje troškova postupka u iznosu od 7.855,40 kn, odnosno 738,40 kn na ime troška očevida, 750,00 kn trošak vještačenja "BU", 250,00 kn (trošak vještačenja "BU", 2.635,00 kn trošak prometno tehničkog vještačenja, 258,00 kn trošak pristupa vještaka raspravi 10. veljače 2020., 1.824,00 kn za kombinirano prometno tehničko i sudsko vještačenje, 400,00 kn paušal tužitelja i 1.000,00 kn paušal suda, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe u Državni proračun Republike Hrvatske.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu zbog odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri s prijedlogom da se optuženik osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora u primjerenom trajanju, uz primjenu sigurnosne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom.

2.1. Odgovor na žalbu je podnio optuženik putem branitelja Josipa Vugrina, odvjetnika u Čakovcu s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu državnog odvjetnika i potvrdi prvostupanjsku presudu.

2.2. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

2.3. Stranke nisu pozivane na sjednicu vijeća, budući to nisu tražile u žalbi.

3. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

4. U svojoj žalbi državni odvjetnik navodi da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kaznenopravne sankcije precijenio značaj olakotnih okolnosti na strani počinitelja, dok je u nedovoljnoj mjeri cijenio otegotne okolnosti na strani istog. Prit tome posebno ističe činjenicu da je optuženik osuđen zbog istovrsnog kaznenog djela te da je unatoč vođenju drugog postupka nastavio s vožnjom i upravljanjem motornim vozilom pod utjecajem alkohola, te je počinio kazneno djelo. Sve navedene okolnosti prvostupanjski sud je trebao cijeniti s puno većom kritičnosti te optuženiku izreći isključivo kaznu zatvora i sigurnosnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom, a ne uvjetnu osudu, koja mu je zbog istovrsnog kaznenog djela već bila izrečena. Stoga je sve iznesene okolnosti, a osobito osuđivanost optuženika zbog istovrsnog kaznenog djela, počinjenog također u alkoholiziranom stanju, prvostupanjski sud trebao cijeniti s većom kritičnosti i uzeti u obzir prilikom odabira vrste i visine kaznenopravne sankcije, jer bi upravo navedene okolnosti kao takve trebale utjecati da izrečena kaznenopravna sankcija bude stroža, jer će se samo time postići opća i posebna svrha kažnjavanja.

4.1. Ovaj drugostupanjski sud je izvršio uvid u pobijanu odluku u odnosu na odluku o kazni te je utvrdio da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne pravilno kao olakotne okolnosti optuženiku vrednovao njegovo priznanje i žaljenje zbog počinjenja predmetnog kaznenog djela, visoku starosnu dob, status umirovljenika, loše zdravstveno stanje te protek vremena, dok mu je kao otegotnu okolnost pravilno njegovu raniju osuđivanost i to zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 227. stavak 3. u svezi stavka 1. KZ/11.

4.2. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.

4.3. Odlučujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije ovdje konkretnog inkriminiranog ponašanja, te ukupnost njegovih obiteljskih i imovinskih prilika, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju ovdje konkretnog kaznenog djela.

4.4. Vodeći računa o naprijed navedenom, te okolnostima navedenim u žalbi, ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud precijenio utvrđene olakotne okolnosti na strani okrivljenika, odnosno podcijenio činjenicu težine počinjenog djela, a samim time i stupanj krivnje s kojim je isto počinjeno, te okolnosti u kojima je djelo počinjeno, točnije da je podcijenio raniju osuđivanost optuženika zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 227. stavak 3. u svezi stavka 1. KZ/11 kao otegotnu okolnost. Pri tome, ovaj drugostupanjski sud je posebno imao u vidu činjenicu da je optuženik unatoč vođenju drugog postupka nastavio s vožnjom i upravljanjem motornim vozilom pod utjecajem alkohola, te je počinio kazneno djelo, pa se smatra da je izrečena kazna po prvostupanjskom sudu preblaga.

4.5. Ovaj drugostupanjski sud je zbog toga preinačio kaznu na način da je prihvatio po prvostupanjskom sudu utvrđenu kaznu zatvora u trajanju jedanaest mjeseci, ali je izrekao dulji rok provjeravanja i to rok u trajanju pet godine koji smatra da je primjeren težini počinjenog djela i svim okolnostima o kojima sud mora voditi računa prilikom odmjeravanja kazne iz članka 41. i članka 47. KZ/11. Upravo ovako preinačenom kaznom, po stavu ovog drugostupanjskog suda, ostvarit će se svrha kažnjavanja i djelovat će se na okrivljenika da ubuduće ne čini kaznena djela, ali isto tako i na sve ostale da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

4.6. Kazna koju predlaže državni odvjetnik, tj. bezuvjetna kazna zatvora, pretjerano bi naglasila retributivnu funkciju svrhe kažnjavanja posebno imajući u vidu visoku starosnu dob optuženika i njegovo zdravstveno stanje.

4.7. U odnosu na sigurnosnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od 1 (jedne) godine koja je optuženiku izrečena na temelju članka 72. KZ/11 treba imati na umu da je optuženik ranije pravomoćno osuđen zbog vožnje u alkoholiziranom stanju te da je navedeno kazneno djelo optuženik počinio tijekom 2013. godine, dok je predmetno kazneno djelo počinio 3 (tri) godine nakon i to ponovno u alkoholiziranom stanju. Unatoč vođenju drugog postupka, optuženik je nastavio s vožnjom i upravljanjem motornim vozilom pod utjecajem alkohola , onda je očito da dosadašnje da ta činjenica nije u dovoljnoj mjeri utjecale na optuženika i da je i nadalje nastavio sa istim ponašanjem, pa ovaj drugostupanjski sud smatra da je nužno optuženiku zabraniti upravljanje svim motornim vozilima, te mu je izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom za sve kategorije u trajanju od pet godina.

5. Kako je sud našao da je žalba državnog odvjetnika osnovana, na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08. je prihvaćena žalba državnog odvjetnika i presudom je preinačena pobijana presuda zbog odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri.

6. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Dubrovnik, 24. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Domagoj Raguž