Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-202/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Domagoja Raguža kao predsjednika vijeća, Nikše Lučića i Marte Jelić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženih CG i DG zbog kaznenog djela protiv gospodarstva – prijevarom u gospodarskom poslovanju, opisano po članku 247. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – u daljnjem tekstu: KZ/11), a kažnjivo po članku 247. stavak 2. KZ/11, odlučujući o žalbama optuženih CG i DG podnesenim protiv presude Općinskog suda u Vukovaru pod poslovnim brojem K-98/2023-24 od 20. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog CG te se ukida pobijana presuda u odluci o troškovima kaznenog postupka i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. U ostalom dijelu žalbe optuženih CG i DG odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom, a ne ukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Vukovaru pod poslovnim brojem K- 98/2023-24 od 20. veljače 2025. optuženi CG i DG su proglašeni krivima da su počinili kazneno djelo protiv gospodarstva – prijevara u gospodarskom poslovanju, opisano po članku 247. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 247. stavak 2. KZ/11. Prvooptuženi CG je na temelju članka 247. stavak 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine dok je drugooptuženi DG na temelju članka 247. stavak 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.

1.1. Na osnovi članka 158. stavak 2. ZKP/08 optuženici su dužni solidarno oštećeniku, trgovačkom društvu Borovo d.d., na ime imovinskopravnog zahtjeva platiti 22.314,03 eura, što odgovara protuvrijednosti od 168.125,03 kuna i to u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

1.2. Na osnovi članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj; 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012., 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022. i 36/2024. – dalje: ZKP/08) optuženici su dužni nadoknaditi troškove kaznenog postupka i to za troškove branitelja po službenoj dužnosti u te paušalni iznos od 500,00 eura.

2. Protiv presude žalbe su podnijeli prvooptuženi CG putem branitelja Stjepana Šporčića, odvjetnika u [adresa] zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i odluke o troškovima te drugooptuženi DG putem branitelja Filipa Miličića, odvjetnika u [adresa] zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu kao osnovanu, te ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje. S obzirom da su žalbe po svom sadržaju usmjerene na iste okolnosti, iste će se razmatrati kao jedna žalba.

2.1. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru s prijedlogom da županijski sud odbije žalbe oba optuženika kao neosnovane te da potvrdi prvostupanjsku presudu.

2.2. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., spis je, prije dostave sucu izvjestitelju,dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

2.3. Branitelj prvookrivljenika zatražio je obavijest o sjednici vijeća, kojoj su pristupili Katarina Hrdalo, odvjetnica iz Dubrovnika, u zamjeni za odvjetnika Stjepana Šporčića, te je ostala u cijelosti kod navoda odgovora na žalbu i zamjenik županijske državne odvjetnice u Dubrovniku Vlatko Cibilić koji je ustrajao u navodima iz odgovora na žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru. Okrivljenici nisu pristupili sjednici vijeća iako su o istoj uredno obaviješteni kao ni uredno pozvani branitelj drugooptuženika BG, odvjetnik u Vukovaru, pa je sjednica održana u njihovoj odsutnosti temeljem odredbe članka 475. stavak 4. ZKP/08.

3. Žalbe optuženog CG je djelomično osnovana dok žalba optuženog DG nije osnovana.

4. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, optuženici u žalbama navode da prvostupanjski sud nije dao potpune jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog čega da se pobijana presuda ne može ispitati, pa da je time počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

4.1. Međutim, sadržajno razmatrajući navode žalbe vezano za ovaj žalbeni osnov proizlazi da se žale zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će biti govora u nastavku ove odluke.

4.2. Stoga je ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08 utvrdio da niti jedna povreda, bilo formalne bilo materijalne naravi pobijanom presudom, nije počinjena.

4.3. Prvooptuženi CG žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka navodi da sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti na njegovoj strani međutim sadržajno razmatrajući navode žalbe vezano za ovaj žalbeni osnov proizlazi da se žali zbog odluke o kazni, o čemu će biti govora u nastavku ove odluke.

4.4. Nadalje, prvooptuženi CG žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka navodi da izreka presuda ne sadrži sve osobne podatke o prvooptuženiku čime je povrijeđena odredba članka 459. stavak 3. ZKP/08.

4.5. Takvi žalbeni prvooptuženika su neosnovani jer je pregledom osobnih podataka prvooptuženika naznačenih u izreci pobijane presude utvrđeno da su isti potpuni i da se putem istih može nedvojbeno utvrditi identitet prvooptuženika.

5. Također, nije u pravu optuženi CG niti kada se žali zbog povrede kaznenog zakona (materijalnog prava). Naime, iako u uvodu žalbe navodi taj žalbeni osnov, u žalbi ne obrazlaže povredu kaznenog zakona koju ima u vidu. To što optuženi CG smatra da u njegovom ponašanju nema obilježja kaznenog djela prijetnje i pri tomu pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava ovaj žalbeni osnov. To iz razloga što se postojanje povrede kaznenog zakona presuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a kako su izrekom prvostupanjske presude utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela prijetnje, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona.

6. Optuženi se žale i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te u žalbama ukazuju da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno neprovođenjem financijskog-knjigovodstvenog vještačenja na okolnost utvrđivanja solventnosti društva ... [adresa] te je prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak da su optuženici imali namjeru dovođenja u zabludu oštećenika a time i stjecanja protupravne imovinske koristi. Prvooptuženi CG žaleći se nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja navodi da je prvostupanjski sud trebao provesti i psihijatrijsko vještačenje radi utvrđivanja njegove ubrojivosti u inkriminirano vrijeme.

7. Suprotno tvrdnji oba žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje kad je oba optuženika oglasio krivim za počinjenje kaznenog djela iz članka 247. stavak 2. KZ/11.

7.1. Posve su deplasirani žalbeni navodi oba žalitelja da je bilo nužno provesti knjigovodstveno financijsko vještačenje kojim bi se utvrdila solventnost društva ... [adresa] imajući u vidu da se vještak knjigovodstvene struke očitovao da ne može utvrditi solventnost trgovačkog društva ... [adresa] na dan 20. svibnja 2004. (dan preuzimanja robe) jer je od Raiffeisen bank d.d. zaprimio obavijest da je račun trgovačkog društva „... [adresa] zatvoren, a predmetna izvješća se izdaju na tekući dan s podacima od prethodnog dana.

7.2. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio postojanje prijevarne namjere kod oba optuženika imajući u vidu cjelokupno ponašanje oba optuženika od zaključenja ugovora do nakon dospijeća plaćanja, prvenstveno činjenicu da je okrivljeni DG obećavao GG rukovoditeljici komercijalne službe oštećenog trgovačkog društva da će isporučena roba biti plaćena protekom 90 dana da bi nakon proteka tog roka bezuspješno podnijela zadužnicu na naplatu nakon čega je opet kontaktirala okrivljenog DG koji joj ni tada nije ništa određeno rekao o plaćanju isporučene robe. Radi utvrđivanja postojanja prijevarne namjere kod oba optuženika prvostupanjski sud je pravilno i detaljno analizirao sve okolnosti zaključenja inkriminiranog pravnog posla, poslovanje tvrtke ... [adresa] u vrijeme zaključenja posla, u vrijeme dospijeća tražbine iz pravnog posla kao i nakon toga te s tim u vezi ponašanje optuženika, dakle cjelokupno ponašanje oba optuženika i to prije zaključenja ugovora, za vrijeme i nakon zaključenja ugovora.

7.3. Posebno je vrednovana činjenica da su prilikom zaključenja ugovora predane dvije bjanko zadužnice na ukupni iznos od 168.125,03 kuna, iako je na računu trgovačko društvo ... [adresa] na dan sklapanja ugovora 5. svibnja 2004. imalo 14.317, 99 kuna. Pritom je prvostupanjski sud imao u vidu i ukupno financijsko stanje društva ... [adresa] kao i činjenicu da je račun tog trgovačkog društva otvoren 5. prosinca 2003. dakle samo pet mjeseci prije sklapanja predmetnog ugovora što sve proizlazi iz podataka o solventnosti za društvo ... [adresa] (list spisa 9).

7.4. Kad se ta činjenica dovede u vezu s činjenicom da oštećeno trgovačko društvo ... [adresa] nije moglo naplatiti svoje potraživanje putem bjanko zadužnica koje je izdalo trgovačko društvo ... [adresa] i to nakon samo 90 dana od preuzimanja robe zbog nedostatka novčanih sredstava na računu pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o postojanju prijevarne namjere kod oba optuženika posebno imajući u vidu činjenicu da su i DG i ŽG pravomoćno osuđivani upravo zbog istih kaznenih djela što proizlazi iz njihove kaznene evidencije koja je pročitana u dokaznom postupku koja navedena činjenica ukazuje na karakteristike ličnosti oba optuženika i sklonost postupanja protivno pozitivnim zakonskim propisima.

7.5. Žalbeni navodi optuženog CG da sud nije potpuno utvrdio činjenično stanje jer nije proveo psihijatrijsko vještačenje CG radi utvrđivanja njegove ubrojivosti u inkriminirano vrijeme su neosnovani imajući u vidu da optuženik CG u dokaznom postupku uopće nije predlagao provođenje psihijatrijskog vještačenja kojim bi se utvrdila njegove ubrojivosti u inkriminirano vrijeme što znači da nije niti problematizirao pitanje njegove ubrojivosti u inkriminirano vrijeme.

7.6. Suprotno tvrdnjama žalitelja, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud savjesnom i svestranom ocjenom svih navedenih dokaza u prvostupanjskoj presudi, kako svakog za sebe tako i u međusobnom odnosu, imajući u vidu navode optužnog akta, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje u odnosu na odlučne činjenice kada je utvrdio da su okrivljenici počinili kazneno djelo opisano u izreci pobijane presude. Prvostupanjski sud je nakon savjesne i kritičke analize iskaza oba okrivljenika te iskaza svjedoka ispitanih u dokaznom postupku, kao i dokumentacije pročitane u dokaznom postupku, pravilno iznio ocjenu njihove vjerodostojnosti te je iznio jasne, argumentirane i dostatne razloge o utvrđenju kaznene odgovornosti oba okrivljenika.

8. Oba okrivljenika se žale i zbog odluke o kazni s tim da drugookrivljeni DG ne obrazlaže te žalbene navode dok prvooptuženi CG u dijelu svoje žalbe koja se odnosi na kaznu navodi kako je od olakotnih okolnost sud mu cijenio samo protek vremena dok mu je kao otegotnu okolnost sud cijenio raniju osuđivanost te da je kazna zatvora u trajanju od jedne godine na koju je osuđen prestroga.

8.1. Ispitujući odluku o kazni ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud sasvim ispravno utvrdio sve okolnosti koje su u smislu članka 47. KZ/11 bile od utjecaja na odmjeravanje kazne pa je tako kao olakotnu okolnost pravilno cijenio protek vremena od inkriminiranog događaja do presuđenja dok je kao otegotnu okolnost za oba optuženika pravilno cijenio njihovu raniju osuđivanost između ostalog i za istovrsna kaznena djela.

8.2. Suprotno tvrdnji oba žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti odlučne za proces individualizacije kazne, odnosno pravilno je vrednovao odlučne okolnosti prilikom izbora vrste i mjere kazne kad je optuženog CG na temelju članka 247. stavak 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a optuženog DG na temelju članka 247. stavak 2. KZ/11 na temelju odredbe istog članka osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci. Cijeneći utvrđene samo olakotne okolnosti na strani ličnosti oba okrivljenika i dovodeći ih u vezu s težinom i posljedicama konkretno počinjenog kaznenog djela, a cijeneći pri tome i protek vremena od počinjenja kaznenog djela, ovaj drugostupanjski sud nalazi da će se upravo osudom okrivljenika od strane prvostupanjskog suda djelovati na okrivljenike da ubuduće više ne čine kaznena djela, da usklade svoje ponašanje s društveno prihvatljivim normama, odnosno da shvate svu nedopustivost takvog protupravnog ponašanja. Osim na okrivljenike, na ovaj će se način djelovati i na sve ostale da shvate pogibeljnost činjenja kaznenih djela i pravednost kažnjavanja njihovih počinitelja. Izrečena kazna, po uvjerenju ovoga suda, ukazuje se primjerena stupnju krivnje oba okrivljenika, svrsi kažnjavanja i društvenoj opasnosti kaznenih djela te svakako izražava društvenu osudu za počinjeno kazneno djelo.

9. Optuženi CG se žali i zbog odluke o (nadoknadi) troškovima kaznenog postupka, koju je nemoguće ispitati, jer je prvostupanjski sud u razlozima te odluke samo citirao dio izreke presude kojom su oba optuženika obvezna na plaćanje troškova kaznenog postupka te je u tom dijelu žalba optuženika osnovana jer prvostupanjski sud nije naveo u obrazloženju o kojim okolnostima i prilikama se vodio prilikom donošenja odluke o troškovima te nije obrazložio jesu li imovinske prilike oba optuženika takve da su isti u mogućnosti podmiriti troškove kaznenog postupka. O svemu tome izostali su razlozi o odlučnim činjenicama, zbog čega je prihvaćanjem žalbe optuženika u tom dijelu presudu trebalo ukinuti (na temelju članka 483. ZKP/08.) i vratiti prvostupanjskom sudu (predsjedniku vijeća) na ponovno odlučivanje (točka I. izreke).

9.1. Kako o navedenom nije dato valjano i u cijelosti potrebno obrazloženje, valjalo je prihvatiti žalbu okrivljenika CG u tom dijelu, pobijanu presudu u odluci o troškovima postupka ukinuti i u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, tijekom kojega će sud na nedvojben način utvrditi postojanje ukupnih troškova ovog kaznenog postupka i obrazložiti mogućnosti podmirenja tih troškova od strane oba okrivljenika.

10. Ispitana je pobijana presuda i u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08 u pogledu bitnih povreda na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa kako niti jedna takva povreda nije utvrđena, a razlozima žalbe nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, trebalo je žalbe optuženika CG i DG koje se odnose na bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na temelju članka 482. ZKP/08, odbiti kao neosnovane dok je prihvaćena žalba optuženog CG u odluci o troškovima kaznenog postupka i u tom dijelu predmet je vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

U Dubrovniku 24. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Domagoj Raguž