REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Kzz-18/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja, kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ON, zbog kaznenog djela iz članka 323. stavka 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 - ispravak - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 1. rujna 2025., broj KZZ-DO-54/2024 podignutom protiv pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Zadru koje čine rješenje tog suda od 23. svibnja 2023., broj K-235/2016 i rješenje tog suda od 26. travnja 2024., broj Kv-142/2023, u sjednici održanoj 24. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e:
Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Zadru koje čine rješenje Općinskog suda u Zadru od 23. svibnja 2023., broj K-235/2016 i rješenje Općinskog suda u Zadru od 26. travnja 2024., broj Kv-142/2023 povrijeđen zakon u odredbi članka 149. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11- pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22 - dalje u tekstu: ZKP/22) na štetu okrivljenika te se pravomoćno rješenje u dijelu koji se odnosi na odbijanje zahtjeva za naknadu putnih troškova branitelja okrivljenika ukida i predmet u tom dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
1. Rješenjem od 23. svibnja 2023., broj K-235/2016 sudac pojedinac Općinskog suda u Zadru, kao sud prvog stupnja, je na temelju članka 148. stavka 4. u svezi članka 145. stavka 2. točke 7. u svezi članka 149. stavka 1. ZKP/22 djelomično prihvatio zahtjev za naknadom troškova kaznenog postupka okrivljeniku ON, zastupanom po Rafaelu Krešiću, odvjetniku iz Zagreba, u iznosu od 1.476,54 EUR-a (11.125,00 kuna), dok je u preostalom dijelu do zatraženih 2.859,65 EUR-a zahtjev okrivljenika odbijen kao neosnovan.
1.1. Rješenjem od 26. travnja 2024., broj Kv-142/2023, izvanraspravno vijeće Općinskog suda u Zadru, kao sud drugog stupnja, odbilo je kao neosnovanu žalbu Rafaela Krešića, branitelja okrivljenika ON koju je podnio protiv citiranog prvostupanjskog rješenja.
2. Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: državni odvjetnik) je protiv navedenog pravomoćnog rješenja podigao zahtjev za zaštitu zakonitosti (u daljnjem tekstu: zahtjev) zbog povrede zakona u odredbi članka 149. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 7. ZKP/22 na štetu okrivljenika, s prijedlogom da se utvrdi da je zahtjev osnovan, da se utvrdi da je citiranim rješenjima Općinskog suda u Zadru povrijeđen zakon u odredbi članka 149. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 7. ZKP/22 te da se pravomoćno rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Sukladno članku 510. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje u tekstu: ZKP/25), o sjednici vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske uredno je izviješten državni odvjetnik, koji nije pristupio.
4. Zahtjev je osnovan.
5. S pravom državni odvjetnik u zahtjevu tvrdi da je pravomoćnim rješenjem na okrivljenikovu štetu povrijeđen zakon u odredbi članka 149. stavka 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 7. ZKP/22 jer mu sud nije prihvatio zahtjev za naknadu troškova koji se odnose na putne troškove branitelja.
6. Naime, osnovno državni odvjetnik ističe da sud prvog stupnja, u situaciji kada je kazneni postupak koji je vođen protiv okrivljenika ON zastupanog po Rafaelu Krešiću, odvjetniku iz Zagreba, u predmetu Općinskog suda u Zadru broj: K- 235/2016, zbog kaznenog djela iz članka 323. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15-ispravak, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/23 i 36/24) zbog odustanka državnog odvjetnika od optužbe rezultirao odbijajućom presudom, nije mogao odbiti dio zahtjeva za naknadu putnih troškova odvjetnika ŽN koji se odnose na troškove putovanja branitelja automobilom u šest navrata na relaciji Zagreb-Zadar radi dolaska na raspravu, s obrazloženjem, a koje je kao ispravno prihvatio sud drugog stupnja, da se ne radi troškovima koji bi bili nužni u smislu odredbe članka 149. stavak 1. ZKP/22, budući da je „stranka imala mogućnost angažirati branitelja u mjestu sjedišta suda, gdje je registrirano 120 odvjetnika."
6. Osnovano državni odvjetnik ističe da je ovakav pravni stav izraženu u pobijanim rješenjima suda prvog i drugog stupnja suprotan zakonu i sudskoj praksi jer da iz odredbi ZKP proizlazi da okrivljenik ima pravo na stručnu pomoć branitelja u slučaju kada se brani od optužbe, što uključuje i pravo njegovog slobodnog izbora u odabiru po njegovoj ocijeni najboljeg branitelja, bez obzira na sjedište njegove pisarnice. Pravilno i ukazuje, pozivajući se na sudsku praksu i odluku ovoga suda od 15. svibnja 2012., broj Kzz-39/2012-3, da okrivljenik u procesnoj situaciji kada "država koja je protiv njega pokrenula nije u tome uspjela" ne može na svoju štetu, kao što je to odlučeno pobijanim rješenjem, snositi određene troškove koji su objektivno nastali, a ne radi ni o kakvoj zlouporabi ili manipulaciji okrivljenika u ostvarivanju njegovog prava na slobodu izbora branitelja.
7. Sve naprijed navedene tvrdnje državnog odvjetnika iznesene u zahtjevu Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvaća kao ispravne, s tim da se uz sve navedeno, samo radi dodatnog ukazivanja u kojoj je mjeri sporno tumačenje nižih sudova pogrešno, ističe sljedeće. Takvim tumačenjem bi se faktički ograničavalo pravo okrivljene osobe na izbor branitelja jer bi se okrivljenike dovodilo u situaciju da pri donošenju odluke o izboru branitelja moraju imati u vidu i dodatnu okolnost da bi mogli doći u situaciju da sami snose troškove kaznenog postupka ako si izaberu za branitelja odvjetnika koji nema sjedište pisanice u mjestu sjedišta suda. Takvo ograničenje okrivljenikovih prava na branitelja nije u skladu ni s referentnim odredbama iz članka 149. stavka 1 i članka 145. stavka 2. ZKP/22, a niti proizlazi iz načela o pravu okrivljenika na branitelja propisanim člankom 5. stavkom 1. ZKP/22 u kojem se navodi da okrivljenik ima pravo braniti se sam ili uz stručnu pomoć branitelja kojega sam izabere iz reda odvjetnika. Dakle, svaki izuzetak koji bi ograničavao ovo jedno od temeljnih prava okrivljenika, kao što je to njegovo pravo na slobodan izbor osobe koja će ga braniti u kaznenom postupku, morao bi biti zakonom izričito propisan, a u ovom pogledu nije, što nedvojbeno ukazuje na pogrešnost navedenog stava iz pobijanih odluka.
7.1. Uz navedeno treba istaknuti i da je ovaj je sud u presudi od 27. kolovoza 2025., broj Kzz-16/2023, doduše, u pogledu putnih troškova opunomoćenika oštećenika koji nema sjedište kancelarije u sjedištu suda, zauzeo stav da se radi o nužnim troškovima oštećenika koje mu je okrivljenik, pod zakonom propisanim uvjetima, dužan naknaditi. Prema tome, nema dvojbe da se navedeni stav, tim više, odnosi i na takve putne troškove branitelja okrivljenika.
8. Slijedom izloženog, s obzirom da je zahtjev osnovan, a povreda istaknuta u zahtjevu državnog odvjetnika počinjena je na štetu okrivljenika, pobijano pravomoćno rješenje je ukinutu u dijelu koji se odnosi na odluku o odbijanju zahtjeva za naknadu putnih troškova branitelja okrivljenika te je predmet u tom dijelu upućen sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
9. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će na temelju članka 148. stavka 4. ZKP/22 ponovo imajući u vidu sve naprijed navedeno odlučiti o ovom dijelu zahtjeva branitelja okrivljenika.
10. Iz svih naprijed navedenih razloga na temelju članka 513. stavka 1. ZKP/25 presuđeno je kao u izreci.
Zagreb, 24. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Ileana Vinja
