Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž Ob-108/2025-3

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Rajku Radeliću, odvjetniku iz Koprivnice, protiv tužene PH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Zorici Franković, odvjetnici u Đurđevcu, radi razvoda braka sa mlljt. djecom i to MH, OIB: [osobni identifikacijski broj] i SH, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po posebnoj skrbnici ĆH iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Virovitica , odlučujući o žalbi tužene, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P Ob-13/24-31 od 25. kolovoza 2025., 24. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tužene kao neosnovane i presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P Ob-13/24-31 od 25. kolovoza 2025. potvrđuje u točki II-VI izreke.

Obrazloženje

1. Citiranim presudom u točki I izreke razveden je brak stranaka sklopljen 1. prosinca 2017. u Virju upisan u maticu vjenčanih matično područje Virje za 2017. pod rednim brojem 20.

1.1. točkom II izreke odlučeno je da će mljt. djece stranaka MH, i SH, stanovat će s ocem TH, dok će oba roditelja zajednički obavljati roditeljsku skrb, točkom III odlučeno da će se osobni odnosi majke PH s maloljetnom djecom održavati se na način da djeca borave kod majke svaki drugi vikend počevši od petka u 17:00 sati do nedjelje u 19:00 sati, svaki drugi državni praznik ili vjerski blagdan koji je u Republici Hrvatskoj neradni dan te drugu polovicu svih školskih praznika, kao i svakog utorka od 17,00 do 19,00 sati. Točkom IV izreke naloženo je tuženoj PH da za uzdržavanje maloljetnog MH,i SH, plaća iznos od 150,00 eura mjesečno za svako dijete, počevši od dana 1. svibnja 2026. godine pa dok za to budu postojale zakonske pretpostavke, najkasnije do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, na račun njihova oca, tužitelja TH.

1.2. Točkom V izreke odbijena je protutužba tužene-protutužiteljice (dalje tužene) kojom je tražila da se utvrdi obveza tužitelja-protutuženika (dalje tužitelja) doprinositi za uzdržavanje mljt. JH, mjesečno iznos od 200,00 EUR, te za mljt. ZH, mjesečno iznos od 200,00 EUR počevši od dana 10. travnja 2022. godine pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti i to do 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, s tim da je dospjele a neplaćene iznose uzdržavanja dužan platiti odjednom zajedno s zakonskom zateznom kamatom po stopi temeljem čl. 29. st. 2. ZOO-a, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana dospijeća svakog dospjelog neisplaćenog obroka uzdržavanja pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana, a točkom VI izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

2. Protiv navedene presude u točkama II-VI izreke tužena podnosi žalbu pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje ZPP) koji se u predmetnom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19 i 47/20 – dalje ObZ) predlažući da se uvaženjem žalbe pobijana presuda u tom dijelu preinači na način naveden u prijedlogu, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu poriče osnovanost žalbenih navoda te predlaže žalbu odbiti i presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu potvrditi. .

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za razvod braka, odluka s kojim će roditeljem djeca stanovati, roditeljska skrb i održavanja osobnih kontakata kao i visina doprinosa roditelja za uzdržavanje djece. Predmet spora je nadalje i zahtjev za isplatu troškova uzdržavanja djece od strane tužitelja za razdoblje od 10. travnja 2022. pa nadalje (po protutužbi).

6. U fazi žalbenog postupka prijeporno je sve navedeno osim razvoda braka.

7.Pazeći po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio da bi u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem presude bila počinjena koja od tih procesnih povreda.

8. Nesporno je te iz sadržaja spisa proizlazi slijedeće:

- stranke su brak sklopile 1. prosinca 2017. u Virju te je u braku rođeno dvoje djece i to MH **.**.2018., te SH **.**.2019.

-stranke su živjele u zajedničkom domaćinstvu do početka veljače 2022. u Crikvenici, s time da je tada tužena napustila sa djecom bračnu zajednicu od kada sa istima živi u [adresa], u domaćinstvu i obiteljskoj kući u kojoj stanuju njezini roditelji i brat;

-tužitelj je prije dvije godine zasnovao izvanbračnu zajednicu u kojoj je rođeno dijete sin T star oko godinu dana, s time da su djeca upoznala njegovu partnericu i za vrijeme viđanja s njim borave ili kod njegovih roditelja u Molve Grede gdje je ranije živio nakon povratka iz Crikvenice, ili kod njega u kući, jer je u međuvremenu preselio u obiteljsku kuću za čiju je kupnju podigao kredit;

-u proteklom razdoblju redovito je viđao djecu, uglavnom prema dogovoru svaka dva tjedna od petka u 18,00 sati do nedjelje u 18,00 sati, a povremeno po dogovoru sa tuženom i tijekom tjedna, s time da u tom razdoblju nije doprinosio, osim u nekoliko navrata, za podmirenje potreba djece,

-oba dječaka imaju odstupanja u govorno jezičnom razvoju tako da je neophodan tretman logopeda;

-prema nalazu i mišljenju stručnog tima Centra za socijalnu skrb, Područni ured Virovitica od 6. srpnja 2023. u bitnom proizlazi da psihologijskom obradom kod tuženice nisu pronađena psihopatološka odstupanja koja mogu negativno utjecati na kapacitet za roditeljsku skrb ali je primijećen nedostatak uvida, izrazita nekritičnost prema razvojnim teškoćama djece kao i nedostatak inicijative da poduzme korake u vidu utvrđivanja specifičnosti razvojnih teškoća kod dječaka, što bi moglo negativno utjecati na dobrobit, odnosno na rast i razvoj mljt. djece. I za tužitelja je utvrđeno psihologijskom obradom da ne ukazuje na pojavu nekog oblika psihopatologije, da je topla, odgovorna i organizirana osoba sa stabilnim radnim odnosnom, iskazuje visoku motiviranost za preuzimanje skrbi o djeci, te se zaključuje da ima kapacitet i potrebnu roditeljsku snagu za preuzimanje skrbi o djeci. Predloženo je da djeca žive s ocem, da roditelji ostvaruju zajedničku roditeljsku skrb, a odnosi između majke i djece da se odvijaju 1 . i 3. vikend u mjesecu počev od petka u 17,00 do nedjelje u 17,00 sati, državnim blagdanima i vjerskim praznicima naizmjenično, polovinu godišnjeg odmora majke te sukladno dogovoru i sporazumu roditelja uvažavajući potrebe, obveze i zdravstveno stanje djece, te da majka na ime uzdržavanja djece doprinosi iznos od 172,68 eura mjesečno.

-u nalazu i mišljenju istog Zavoda od 28. siječnja 2025. na temelju svih radnji provedenih u postupku, uzimajući u obzir relevantne činjenice i okolnosti, uvidom u podatke HZZSR, PU Virovitica i dobivenim podacima od PU Đurđevac, te prikupljenim podacima o funkcioniranju u obitelji stručni tim Zavoda i dalje smatra da je u najboljem interesu djece da žive sa ocem, da roditelji ostvaruju zajedničku roditeljsku skrb, a osobni odnosi majke i djece da se odvijaju kao i prethodno sa ocem, te da ista na ime uzdržavanja daje navedeni iznos.

9. Sud prvog stupnja prihvaća navedeno mišljenje Zavoda, Područnog ureda Virovitica stručnim u dijelu vezanom uz povjeru mljt. djece tužitelju te održavanju osobnih odnosa sa tuženom smatrajući da je isto dato objektivno od strane tima stručnjaka i obrazloženo sukladno pravilima struke. Cijeneći izneseno kao i navode iz iskaza stranaka te preostala utvrđenja zaključe da je u najboljem interesu djece da žive sa ocem koji je za to izrazio želju a uz to da je preporučeno i mišljenjem Zavoda. Iako, kod tužene nema relevantne zapreke za to, niti je to sud utvrdio, zaključuje da je tužitelj kao otac, svojim roditeljskim kompetencijama podobniji od tužene kao majke, pa da je u interesu i dobrobiti mljt. djece stranaka, osobito u interesu daljnjeg i dostatnog poboljšanja njihovog zdravlja i psihofizičkog razvoja, da žive sa ocem.

10. Imajući u vidu dob djece i udaljenost mjesta stanovanja roditelja, te ostalih okolnosti pozivom na odredbu čl. 95. ObZ-a određuje ostvarivanje osobnih odnosa tužene s mljt. djecom, zaključujući da niti kod nje nisu utvrđene nikakve negativnosti u odnosu prema djeci već štoviše da je kroz dulji period u većem dijelu vodila brigu o djeci i to uglavnom na primjeren način.

11. Kako su oba roditelja iskazala spremnost i suglasnost da djeca imaju kontakte sa njih oboje, to sud smatra da nije bilo potrebno podrobnije definirati način održavanja osobnih odnosa u pogledu preuzimanja i vraćanja djece, i lokacije susreta, jer smatra da će to stranke sporazumno rješavati, a ukoliko tome ne bi bilo tako da mogu tražiti donošenje odgovarajuće odluke. Sukladno odredbi čl. 417. st. 1. ObZ-a upozorava ih da je od posebne važnosti poticanje na postizanje sporazuma uz upozorenja izstavka 3. te odredbe.

12. Odluku o visini doprinosa za uzdržavanje utvrđuje vodeći računa i o navodima stranaka iz kojih proizlazi da tužitelj doista u proteklom razdoblju nije doprinosio za uzdržavanje djece u novčanom iznosu, ali da se zbog toga prema njihovom dogovoru utvrdi obveza tužene doprinositi za podmirenje potreba djece od 1. svibnja 2026., pa nadalje, ukoliko se odluči da će živjeti sa ocem. Pri tome cijeni da je tužitelj prema postignutom međusobnom dogovoru pristao da tužena doprinosi 150,00 eura za svako dijete mjesečno što je manje od minimalno propisanog iznosa za tu dob djece, ali da je isti pokazao spremnost povećanim doprinosom kompenzirati eventualnu razliku koja će djeci biti potrebna, a osim toga da ostvaruje redovna primanja što nije slučaj s tuženom.

13. S obzirom na ovakav ishod postupka cijeni da su ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 366. ObZ-a da svaka stranka snosi svoje troškove.

14.Tužena sadržajno u žalbi ukazuje na počinjenu apsolutno bitnu procesnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a, jer da je sud odlučio o tome s kojim će roditeljem djeca živjeti, iako tužitelj nije postavio takav zahtjev, već samo zahtjev za razvod braka. U odnosu na navedeno valja odgovoriti da u bračnim sporovima kao što je konkretni, sud nije vezan zahtjevima stranaka, a osim toga sukladno odredbi čl. 56. st. 2. i 3. ObZ-a kod odluke o razvodu braka sa mljt. djecom sud je u obvezi po službenoj dužnosti odlučiti sa kojim će roditeljem dijete živjeti kao i o ostvarivanju osobnih odnosa sa drugim roditeljem, te o uzdržavanju.

15. Nisu osnovane žalbene tvrdnje tužene da je sud prvog stupnja odluku o tome s kojim će roditeljem djeca stanovati temeljio isključivo na nalazu i mišljenju Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Virovitica, a da pri tome nije cijenio navode iz njihovih iskaza kao i sadržaj priložene dokumentacije. Smatra nadalje da nije bilo osnove prihvatiti nalaz i mišljenje navedenog Zavoda jer da je isto preuranjeno obzirom da je doneseno prije saslušanja stranaka i pribave medicinske dokumentacije, odnosno očitovanja dječjeg vrtića. Ističe kako je kod donošenja te odluke propušteno cijeniti da tužitelj radi u smjena, subotom, a njegova partnerica da je trenutno na porodiljnom a nakon toga počinje raditi u prodavaonici Konzuma, da dosta vremena prilikom susreta i druženja sa djecom ista ostaju kod njegovih roditelja, a ne kod tužitelja u [adresa] gdje trenutno živi. Zbog navedenog da proizlazi kako se o djeci neće imati tko brinuti a istima je potrebna pojačana njega i briga, već će većinu vremena provoditi kod bake i djeda. S druge strane da je ona trenutno nezaposlena i da vodi brigu o djeci, poznaje njihove navike, mogućnosti, sposobnosti, mijenjala je posao kako bi mogla raditi samo prvu smjenu, a nakon toga vrijeme provoditi isključivo sa djecom. Ističe kako je tijekom postupka dokazala da je poduzela sve potrebno radi otklanjanja razvojnih poteškoća djece, upisala ih u vrtić koji redovno pohađaju i u kojem su se adaptirali i dobro prihvatili, da su polaznici engleskog jezika u vrtiću, te da ih svaki mjesec vozi kod logopeda u Opću bolnicu Virovitica i privatno. Time što u smislu intelektualnih sposobnosti postiže ispodprosječni rezultat da ne znači da nije kompetentan roditelj s kojim djeca ne bi mogla živjeti.

16. Protivno navedenim tvrdnjama sud prvog stupnja je kod donošenja odluke s kojim će roditeljem djeca stanovati cijenio kako opisane nalaze i mišljenja stručnog tima Područnog ureda Virovitica, tako i navode iz iskaza stranaka kao i sadržaj preostale dokumentacije priložene u spisu, sve sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka donio o tome valjane zaključke. Naime, u nalazu iz srpnja 2023. stručni tim Područnog ureda Virovitica daje mišljenje da mljt. djeca stranaka žive sa ocem, a da roditelji ostvaruju zajedničku roditeljsku skrb, a identično mišljenje dato je i u nalazu od 2. siječnja 2025. Time što nalaz i mišljenje nije dan nakon saslušanja stranaka, prema mišljenju ovog suda ne dovodi u pitanje njihovu objektivnost, jer iz socijalne anamneze i cjelokupnog obrazloženja nalaza i mišljenja proizlazi da je prethodno vođen razgovor sa strankama i da su iz kontakta sa njima i djecom stvoreni određeni zaključci i uvjerenja. Saslušanje stranaka provedeno je na glavnoj raspravi od 20. veljače 2025., ali ne proizlazi da bi u svojim iskazima iznosile nove tvrdnje i činjenice koje bi bile od utjecaja na drugačiju odluku, odnosno koje nisu cijenjene prilikom navedenih nalaza i mišljenja.

17. Osim toga, valja istaći da je po prijedlogu tužene sud prvog stupnja odredio psihologijsko vještačenje radi vještačenja roditeljskih kompetencija stranaka, ali je od tog dokaznog prijedloga odustala. S obzirom da se tužena suglasila, ukoliko bude odlučeno da djeca žive sa ocem, da se osobni odnosi održavaju na predloženi način te da doprinosi 150,00 eura mjesečno za svako dijete, to je prema mišljenju ovoga suda pravilno primijenjeno materijalno pravo u donošenju pobijane odluke prihvativši takav načelni dogovor stranaka. Iako doista proizlazi iz potvrde Dječjeg vrtića Potočnica iz [adresa] da su dječaci polaznici cjelovitog primarnog programa i to MH od 4. rujna 2023., a SH od 2. rujna 2024., da redovito pohađaju vrtić, aktivni su i adaptirani u skupini, te da surađuju isključivo s majkom koja ih obavještava o odlascima stručnjacima na području razvoja govora, motorike i neurologije, dok se sa ocem komunikacija odvija telefonskim putem, nije dovedena u pitanje pravilnost i objektivnost navedenih mišljenja. Naime, iz nalaza i mišljenja proizlazi kako je cijenjeno da djeca pohađaju vrtić u koji ih dovodi tužena, da ih vodi kod logopeda, te da je obavljen razgovor sa djecom u prisutnosti posebne skrbnice i majke kod koje nisu pronađena psihopatološka odstupanja koja mogu negativno utjecati na njen kapacitet za adekvatnu roditeljsku skrb majke, ali da je uočen nedostatak uvida, odnosno nekritičnost prema razvojnim poteškoćama djece i nedostatak inicijative da poduzme korake radi utvrđivanja razvojnih teškoća djece, što bi moglo negativno utjecati na njihov daljnji razvoj. Za tužitelja je pak utvrđeno da nije u razgovoru pokušao stvoriti negativan ili pozitivan pojam od onog kojeg daje klinička slika, rezultati potvrđuju da se radi o osobi koja također nema naznaka somatizacije ili anksioznosti ali da je većinu vremena neraspoložen i povlači se iz aktivnosti u kojima je uživao. Međutim da se radi o empatičnoj, toploj i otvorenoj osobi sklonoj opraštanju u odnosu s drugima i prilagodljivim na različite interpersonalne situacije uz dobru kontrolu izražavanja ljutnje i hostilnosti s time da nema problema s alkoholom i drogama. Tijekom razgovora da izražava zabrinutost za dobrobit mljt. sinova, te iskazuje visoku motiviranost za preuzimanje skrbi o njima, da se radi o odgovornoj i organiziranoj osobi, pa se zaključuje da ima kapacitete i potrebne roditeljske snage za preuzimanje djece. Dakle, iz navedenih mišljenja ne proizlazi da majka nema roditeljske kompetencije zbog kojih djeca ne bi mogla s njom živjeti, ali da su kompetencije oca takve, posebno zbog zdravstvenih tegoba djece, da je u njaboljem interesu djece da žive s ocem. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo donošenjem odluke u točki II izreke.

18. O ostvarivanju osobnih odnosa tužene s mljt. djecom, sud prvog stupnja je pravilno cijenio da je u interesu djece da se ti odnosi odvijaju na način kao što je predloženo u nalazu i mišljenju, jer su se konačno i stranke suglasile da bi takav način održavanja osobnih odnosa bio adekvatan s obzirom na dob djece i udaljenosti mjesta stanovanja roditelja, te ostale okolnosti. Osim toga, proizlazi da su stranke i do sada uglavnom bez teškoća i prema međusobnom dogovoru održavale osobne odnose sa djecom, te iskazale spremnost da se sa majkom obavljaju na isti način kao do sada sa ocem, pa je za pretpostaviti da će tako biti i u daljnjem razdoblju.

19. Nadalje, kod utvrđivanja doprinosa za uzdržavanje roditelja s kojim djeca ne žive, sud prvog stupnja rukovodio se odredbama čl. 307., čl. 309., čl. 310., čl. 311., čl. 313. i čl. 314. ObZ-a prihvaćajući i dogovor stranaka postignut u tom dijelu da se obveza doprinosa tužene za podmirenje obveze djece utvrdi u iznosu od 150,00 eura mjesečno za svako dijete, s obzirom da je ista trenutno nezaposlena i ne ostvaruje redovna primanja, dok tužitelj ostvaruje redovna primanja te iskazuje spremnost sudjelovati i u novčanom iznosu u podmirenju potreba djece. Nadalje, osnovano prihvaća (načelni) dogovor stranaka da se takva obveza utvrdi počev od 1. svibnja 2026., s obzirom da tužitelj u dosadašnjem razdoblju nije doprinosio za podmirenje potreba djece, pa je pravilno odbijen protutužbeni zahtjev koji se odnosi na obvezu doprinosa tužitelja za proteklo razdoblje.

20. Slijedom iznesenog pravilna je i odluka o troškovima postupka kojom je sud sukladno odredbi čl. 366. ObZ-a odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove.

21. Stoga je valjalo žalbu tužene odbiti kao neosnovanu te primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a presudu suda prvog stupnja potvrditi u točkama II-VI izreke.

22. Navedena presuda u točki I izreke kao nepobijana ostaje ne izmijenja.

U Rijeci 24. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Ježek Mjedenjak