Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-274/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Nikolića, kao predsjednika vijeća, Josite Begović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Verice Perić Aračić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Marku Dumančiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv I. tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862, zastupana po punomoćnici ZC, dipl. iur., zaposlenici, II. tuženika Cesting d.o.o. Osijek, Vinkovačka cesta 63a, OIB: 62759668985, zastupan po zakonskom zastupniku - direktoru HC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po gen. punomoćniku J (nom. Z) Klariću, dipl. iur., zaposleniku, te umješača na strani II. tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB:22694857747, zastupan po punomoćnici Ivi Kaselj Šabić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri iz Zagreba, pisarnica u Osijeku, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Osijeku, posl.br. Pn-87/2020-32 od 21. ožujka 2025. u sjednici održanoj 24. rujna 2025.

p r e s u d i o j e  i  r i j e š i o

I. Odbacuje se žalba tužiteljice u dijelu u kojem se odnosi na odbijeni zahtjev za naknadu troškova tuženika i umješača, omaškom označeno kao točke II. i IV. umjesto III. i V. izreke presude Općinskog suda u Osijeku, posl.br. Pn-87/2020-32 od 21. ožujka 2025.

II. U odnosu na preostale točke i to točku I., II., i omaškom označenu točku III. umjesto IV. izreke presude Općinskog suda u Osijeku, posl.br. Pn-87/2020-32 od 21. ožujka 2025. žalba tužiteljice se djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava i presuda Općinskog suda u Osijeku, posl.br. Pn-87/2020-32 od 21. ožujka 2025. se:

a) potvrđuje:

- u odnosu na tuženika Cesting d.o.o., u točkama I., II. i omaškom označenu točku III. umjesto IV.

- u odnosu na Croatia osiguranje d.d. u dijelu točke I. u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 968,88 EUR s pripadajućim kamatama, te u dijelu u kojem su na iznos od 5.667,26 EUR dosuđene zatezne kamate od podnošenja tužbe do 21. ožujka 2025.

b) preinačuje u odnosu na tuženika Croatia osiguranje d.d. i sudi:

„I. Nalaže se tuženoj Croatia osiguranje d.d. iz Osijeka, Gajev trg 1, OIB:26187994862 platiti tužiteljici JC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 6.529,95 eura sa zateznim kamatama po stopi koja se obračunava do 31.12.2022. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena; za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a teče na iznos od 862,7 EUR od 23. travnja 2020. do isplate, a na iznos od 5.667,26 EUR od 21. ožujka 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. iz Osijeka, Gajev trg 1, OIB:26187994862 tužiteljici JC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti parnične troškove u iznosu od 1.972,50 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 21. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Odbija se tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti, koji glasi:

„ Nalaže se tuženicima Croatia osiguranje d.d. iz Osijeka, Gajev trg 1, OIB:26187994862 i Cesting d.o.o. iz Osijeka, Vinkovačka cesta 63, OIB:62759668985 da solidarno plate tužiteljici JC iz B., [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete iznos od 7.498,84 eura sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanjem prosječne kamatne stope stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te nastalim odlukama HNB-a pod izmjenama odluke o kamatnim stopama, a sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženicima Croatia osiguranje d.d. iz Osijeka, Gajev trg 1, OIB:26187994862 i Cesting d.o.o. iz Osijeka, Vinkovačka cesta 63, OIB:62759668985 da solidarno tužiteljici JC iz B., [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plate prouzročeni parnični trošak zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanjem prosječne kamatne stope stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te nastalim odlukama HNB-a pod izmjenama odluke o kamatnim stopama, a sve u roku od 15 dana.“

II. Odbija se zahtjev za naknadu troška I. tuženika i II. tuženika, na ime pristojbe na odgovor na tužbu, kao neosnovan.

III. Nalaže se tužiteljici da umješaču na strani II.tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB:22694857747, naknadi prouzročeni parnični trošak od 1.411,30 eura (tisućučetristojedanaest-euratridesetcenti), u roku od 15 dana.

IV. Odbija se preostali zahtjev za naknadu troška umješača na strani II. tuženika, na ime pristojbe na odgovor na tužbu od 132,72 eura (stotridesetdvaeurasedamdesetdva centa), kao neosnovan.

2. Ovu presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tužiteljica zbog bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže pobijanu presudu ukinuti i vratiti na ponovno odlučivanje, podredno preinačiti i obvezati tuženike naknaditi tužiteljici parnične troškove.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije dopuštena u dijelu u kojem je žaliteljica uspjela u sporu, točnije u dijelu u kojem su odbijeni zahtjevu tuženika i umješača na strani tuženika (točke III. i V. izreke, omaškom označene kao II., po drugi put i IV.) jer u tom dijelu žaliteljica nema pravni interes pobijati presudu radi čega je u tom dijelu o njenoj žalbi valjalo odlučiti kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske odluke na temelju članka 367. stavak 1. u vezi članka 358. stavak 3. ZPP-a.

5. U preostalom dijelu žalba je djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

6. Predmet spora zahtjev je za naknadom štete koja je tužiteljici nastala zbog prometne nesreće u kojoj je sudjelovalo samo jedno vozilo i to ono tužiteljičino kojim je ona i upravljala.

7. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je do štetnog događaja došlo 30.04.2019. u oko 16,40 sati na dijelu županijske ceste Ž-4037 koja prolazi kroz naseljeno mjesto u Podolju na prometnici Glavne ulice kod kućnog broja 103, na način da je tužiteljica upravljajući svojim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] sletjela vozilom s kolnika u kanal,

- da je na spornom dijelu kolnika bilo rasuto ulje iz traktora osiguranika I. tuženika,

- da je kolnik bio mokar od kiše,

- da je protiv tužiteljice bio podnesen obvezni prekršajni nalog da je kriva što prilikom spornog štetnog događaja nije brzinu kretanja prilagodila brzinu kretanja svoga vozila privremeno postavljenoj prometnoj signalizaciji koja je označavala opasnost na cesti (ograničenje brzine i prometna oprema ceste) i stanju kolnika (kolnik mokar i prekriven uljem) tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju u konkretnim uvjetima može predvidjeti i pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku, uslijed čega je u nastavku kretanja po onečišćenom kolniku od ulja koje je bilo razliveno i pomiješano s vodom od kiše izgubila nadzor nad upravljačem svog vozila i s istim sletjela izvan kolnika,

- da je i prije ove nesreće došlo do prometne nesreće u kojoj su sudjelovala dva vozila i to u oko 13,00 sati,

- da su nakon prve prometne nesreće djelatnici drugotuženika – Cestinga d.o.o., u oko 14,00 sati započeli s intervencijom posipavanja pijeska po cijeloj dužini kolnika (920 metara) na kojem se nalazilo ulje, a u oko 14,45 sati postavili privremenu prometnu signalizaciju i to 2 prometna znaka „Opasnost na cesti“, 2 prometna znaka „Ograničenje brzine 30 km/h) te 2 treptača, znakove K““ „Ploče koje označavaju zapreke na cesti sa svjetlećim treperavim svjetlom,

- da se predmetna prometna nesreća dogodila dva, tri sata nakon prve prometne nesreće,

- da je tužiteljica u prekršajnom postupku, a nakon prigovora protiv prekršajnog naloga, oslobođena optužbe da bi počinila prekršaj koji joj se stavljao na teret, jer je prekršajni sud utvrdio da je kolnik bio prekriven rasutim uljem pa da je tužiteljica izgubila kontrolu nad vozilom uslijed uzroka na koji nije mogla utjecati,

- da je I. tuženik u postupku koji je prethodio sudskom postupku otklonio od sebe odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja, jer su od nastanka šetnog događaja u kojem je sudjelovao njegov osiguranik do nastanka predmetnog štetnog događaja, na lice mjesta izašli djelatnici poduzeća za održavanje cesta (dakle djelatnici II. tuženika) a oni su dužni voditi brigu i poduzimati primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa.

8. Prvostupanjski sud obrazlaže, u odnosu na odgovornost I. tuženika, da je uzročna veza pravni koncept koji se odnosi na vezu između štetne radnje i nastale štete, da se uzročna veza mora dokazati kako bi se utvrdila odgovornost za štetni događaj, da prema odredbi čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima, tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, da se predmnijeva obična nepažnja, da kod kriterija predmnijevane (pretpostavljene) krivnje, štetnik odgovara za štetu ako je kriv, ali se njegova krivnja pretpostavlja, a u takvoj situaciji oštećenik, u konkretnom slučaju tužiteljica, treba dokazati štetnu radnju, štetu, uzročnu vezu, dok krivnju štetnika ne dokazuje, jer se ona pretpostavlja, pa je teret dokaza da nije kriv za štetu na štetniku. Prvostupanjski sud dalje navodi kako u konkretnom slučaju tužiteljica nije dokazala uzročnu vezu između štetne radnje i štete, a moralo bi se raditi o radnji koju je učinio osiguranik I. tuženika, te navodi kako tužiteljica u ovom postupku nije predložila prometno-tehničko vještačenje na okolnost nastanka predmetne prometne nezgode i visine štete, a na te okolnosti nisu izvođeni dokazi ni u prekršajnom postupku, te da nema niti podataka da bi u odnosu na osiguranika I. tuženika bio vođen prekršajni postupak povodom predmetnog štetnog događaja.

8.1. Prvostupanjski sud napominje da je tužiteljica u prekršajnom postupku oslobođena odgovornosti, jer je sud smatrao da postoje okolnosti koje isključuju krivnju tužiteljice kao okrivljene, jer je dio kolničke trake u dužini od 920 metara, kojom se ista kretala u Podolju, bio pod rasutim uljem, pa da je stoga uslijed uzroka na koji nije mogla utjecati izgubila nadzor nad upravljačem i uslijed čega je došlo do prometne nesreće, pa je stoga taj (prekršajni) sud bio mišljenja, da ista nije svojom krivnjom izazvala prometnu nesreću a i štetu je počinila samo na svojem vozilu, pa ni u prekršajnom, a ni u ovom postupku, nisu izvedeni nikakvi dokazi radi utvrđivanja dinamike nastanka prometne nezgode, odnosno da li je do prometne nezgode došlo zbog eventualno neprilagođene brzine kretanja vozilom, nepridržavanja postavljenoj privremenoj prometnoj signalizaciji, uvjetima kolnika mokrim od kiše, a niti na okolnost uzročno-posljedične veze između istjecanja ulja iz traktora osiguranika I. tuženice i nastale štete, uzimajući u obzir i da se prometna nezgoda dogodila satima nakon istjecanja ulja na taj dio kolnika koji su čistili djelatnici II. tuženika, te i na okolnost postojanja mogućnosti da bi se eventualno moglo raditi o zasebnom štetnom događaju nevezano za ulje na cesti.

9. Prvostupanjski sud dalje navodi da, prema odredbi članka 27. stavak 1. i 2. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj 84/11., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., dalje: ZC) pravna osoba koja upravlja javnom cestom koja prolazi kroz naselje ne održava: - sustav za odvodnju, ako je dio mjesne kanalizacijske ili kanalske mreže, - javnu rasvjetu, - zelene površine, drvorede i samostalno ukrasno grmlje, - pothodnike i nathodnike u funkciji pješačkog prometa, - biciklističke i pješačke staze izvan kolnika,

- tramvajske, odnosno željezničke pruge, te da pravna osoba koja upravlja javnom cestom koja prolazi kroz naselje ne obavlja poslove čišćenja javnih cesta, osim čišćenja snijega, dok iz čl. 83. istoga Zakona da proizlazi da su pravne osobe koje upravljaju županijskim i lokalnim cestama Županijske uprave za ceste, a to je u konkretnom slučaju Uprava za ceste Osječko-baranjske županije, te da je II. tuženik naveo kako je imao sklopljen Ugovor o redovnom održavanju i zaštiti županijskih i lokalnih cesta na području Osječko-baranjske županije, u razdoblju koje obuhvaća predmetni štetni događaj, ali da tim Ugovorom nije ugovoreno izvođenje više radova nego što ga zakonski može ugovoriti pravna osoba koja je nadležna za održavanje povjerenih joj cesta, dok nije imao sklopljen Ugovor o čišćenju javnih cesta s nadležnom jedinicom lokalne samouprave, zbog čega smatra da nema obvezu čistiti ceste u naselju (gdje se štetni događaj dogodio).

9.1. Prvostupanjski sud dalje obrazlaže da II. tuženik tijekom postupka nije priložio Ugovor o redovnom održavanju i zaštiti županijskih i lokalnih cesta na području Osječko-baranjske županije, za razdoblje koje obuhvaća predmetni štetni događaj, na koji se poziva, pa da stoga taj sud može samo nagađati što je točno predmet tog Ugovora i postoji li obveza II. tuženika za čišćenja cesta u naselju, a kako iz priložene materijalne dokumentacije proizlazi da je upravo II. tuženik, kao tvrtka nadležna za održavanje cesta od onečišćenja kolnika, zvana na intervenciju radi uklanjanja ulja nakon prve prometne nezgode spornog dana u Podolju koja se desila oko 13,00 sati, te je nakon obavijesti info centra počeo s posipavanjem pijeska, te postavio znakove privremene regulacije u prometu, to njegov prigovor promašene pasivne legitimacije smatra neosnovanim, međutim smatra da tužiteljičin zahtjev za naknadom štete ni u odnosu na ovog tuženika nije osnovan jer, sukladno članku 1045. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Predmnijeva se obična nepažnja, dok je čl. 1084. istoga Zakona, propisano da osobe koje obavljaju komunalnu ili drugu sličnu djelatnost od javnog interesa odgovaraju za štetu ako bez opravdanog razloga obustave ili neredovito obavljaju tu djelatnost a u konkretnom slučaju tužiteljica nije dokazala uzročnu vezu između štetne radnje i štete, a moralo bi se raditi o radnji II. tuženika, da su obustavili ili neredovito obavljali svoju djelatnost. Prvostupanjski sud utvrđuje da su djelatnici II. tuženika izašli na intervenciju nakon dojave o prvoj prometnoj nezgodi spornog dana i počeli posipavanje ceste pijeskom koja je bila mokra od kiše koja je padala i započeli posipavanje pijeskom od 14,00 sati, dok su u 14,45 sati postavili privremenu prometnu regulaciju, da je intervencija posipavanja pijeska zbog jake kiše trajala i u vrijeme nastanka predmetne prometne nezgode, a završila je prema navodima II. tuženika u 18,00 sati.

10. Slijedom svega navedenog prvostupanjski sud smatra da tijekom postupka tužiteljica nije dokazala pretpostavke odgovornosti za štetu koje moraju biti kumulativno ispunjene, a na njoj je teret dokaza, radi čega je tužbeni zahtjev odbio.

11. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti.

12. Osnovano žalitelj smatra da je počinjena bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i kontradiktorni, a što je vezano i sa žalbenim razlogom pogrešne primjene materijalnog prava.

13. U žalbi se osnovano problematizira stav prvostupanjskog suda da je tužiteljica trebala predložiti prometno-tehničko vještačenje na okolnost nastanka prometne nesreće, odnosno njezine dinamike te utvrđenja je li do iste eventualno došlo zbog neprilagođene brzine (točke 28. i 29. obrazloženja prvostupanjske presude), što bi značilo da je tužiteljica trebala dokazivati da ona nije kriva za nastalu joj štetu.

14. Ovaj sud smatra da je ovdje riječ o šteti nastaloj u vezi opasne stvari, a to je masna mrlja na cesti, koja je nesporno postojala, zbog čega je i došlo do intervencije na cesti koja je trajala, prema utvrđenjima u spisu, od 14,00 do 18,00 sati, a koja se sastojala u postavljenju privremene prometne regulacije i posipavanja ceste pijeskom. Posipavanje pijeskom, kako iz spisa proizlazi, trajalo je ne samo prije nailaska tužiteljice na tu dionicu ceste, već i nakon predmetne prometne nesreće, čemu je (dugotrajnosti posipavanja) svakako doprinijelo i to što je padala kiša.

15. Člankom 1063. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) pod nazivom "Predmnjeva uzročnosti" propisano je:

"Šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete."

15.1. Stoga je pogrešan stav prvostupanjskog suda kako je tužiteljica trebala dokazati uzročno posljedičnu vezu između štetne radnje i štete, odnosno predlagati prometno- tehničko vještačenje kako bi se utvrdilo je li do prometne nesreće došlo zbog eventualno neprilagođene brzine kretanja vozila, jer je teret dokaza da predmnijeva uzročnosti ne vrijedi bio na protivnoj strani.

16. Odgovoran za štetu od opasne stvari je vlasnik stvari, kako je to propisano člankom 1064. ZOO-a, a to je u ovom slučaju onaj koji je ispustio ulje, dakle osiguranik tuženika Croatia osiguranja d.d. koji je, kao njegov osiguratelj, dužan naknaditi tužiteljici štetu.

17. Cesting d.o.o. tužen je jer svojim radnjama nije u dovoljnoj mjeri upozorio vozače koji se kreću po prometnici da je na cesti prosuto ulje, da je kolnik zbog toga klizav i opasan za vožnju, što su činjenični navodi tužbe. Ovaj tuženik nije vlasnik opasne stvari da bi odgovarao kao i tuženik Croatia osiguranje d.d., pa je na tužiteljici bio teret dokaza da je ovaj tuženik svojim radnjama ili propustima tužiteljici prouzročio štetu (članak 1045. ZOO-a), a osim činjenice da je tuženik obavljao saniranje ceste zbog prolivenog ulja, tužiteljica nije dokazala niti tvrdila što je to ovaj tuženik učinio ili propustio učiniti zbog čega bi joj predmetna šteta nastala i zbog čega bi odgovarao za štetu.

18. Tuženik Cesting d.o.o. ima, prema raspravnoj građi, zaključen ugovor sa nadležnom županijskom upravom za ceste, čija je zakonska obveza održavanje županijskih cesta na njenom području. Premda je ovdje riječ o županijskoj cesti, zakonska obveza nadležne županijske uprave za ceste nije čišćenje ceste kroz naseljeno mjesto (osim čišćenja snijega), kako to proizlazi iz zakonske odredbe na koju ukazuje prvostupanjski sud, članka 27. ZC, a prema utvrđenju prvostupanjskog suda upravo se u naseljenom mjestu dogodila predmetna prometna nesreća, pa tuženik ni s te osnove ne bi bio pasivno legitimiran jer je takvim ugovorom sa županijskom upravom za ceste mogao preuzeti samo one obveze koje i sama županijska uprava za ceste ima, pa ni zbog tog razloga ne bi tužbeni zahtjev mogao biti prema njemu prihvaćen, radi čega je pravilna odluka prvostupanjskog suda kojom je u odnosu na ovog tuženika tužbeni zahtjev odbijen. Stoga je odlučeno kao pod točkom II.a) alineja prva izreke ove drugostupanjske presude na temelju članka 368. ZPP-a.

19. Tužiteljica je potraživala naknadu imovinske štete u iznosu od 6.636,14 i neimovinske štete u iznosu od 862,70 EUR.

20. Iz raspravne građe proizlazi da je tuženik Croatia osiguranje d.d. dostavio tužiteljici obavijest o totalnoj šteti kojom je obavještava da vrijednost njezinog vozila na dan utvrđivanja štete iznosi 48.000,00 kuna, da je vrijednost spašenih dijelova 5.300,00 kuna, te da je stoga šteta na vozilu 42.700,00 kuna. Kako se ovaj tuženik tužbi i tužbenom zahtjevu protivio tvrdeći da za štetu nije odgovoran, a u pogledu visine imovinske štete protivio se u odnosu na potraživanje preko 42.700,00 kuna, to je tužbeni zahtjev osnovan u dijelu u kojem ovaj tuženik visinu štete nije osporavao, dakle u visini od 5.667,26 EUR (protuvrijednost 42.700,00 kuna po fiksnom tečaju EUR od 7,5345 kuna), a neosnovan u dijelu u kojem je tužiteljica tražila više od toga odnosno za 968,88 EUR, jer nije dokazala niti predloženim dokazima dokazivala da bi imovinska šteta iznosila više od navedenog.

21. Prvostupanjski je sud proveo i dokaz medicinskim vještačenjem a radi utvrđivanja neimovinske štete, pa je tako utvrdio da je tužiteljica u predmetnoj nezgodi zadobila nagnječenje mekog oglavka tjemena lijevo, nategnuće mišićja vratne kralježnice obostrano, nagnječenja lijevog prsišta, lijevog ramena i grebena lijeve bočne kosti zdjelice, koje se ukupno kvalificiraju kao tjelesna ozljeda zbog koje je pretrpjela bolove jakog intenziteta ukupno tri dana, srednjeg intenziteta šest dana i slabog intenziteta deset dana, primarni strah jakog intenziteta nekoliko trenutaka u trenutku ozljeđivanja, sekundarni strah srednjeg intenziteta jedan dan i sekundarni strah slabog intenziteta narednih deset dana. S obzirom na tako utvrđene kvalifikatorne okolnosti nastale neimovinske štete – povrede prava osobnosti na fizičko i psihičko zdravlje, ovaj sud nalazi da zatraženi iznos predstavlja primjerenu naknadu koja tužiteljici zasigurno pripada na temelju odredbe članka 1100. ZOO-a.

22. Na dosuđenu naknadu imovinske štete tužiteljici pripada i zatezna kamata od dosuđenja točnije od donošenja prvostupanjske presude, koji trenutak je relevantan za određivanje cijena prema kojima se ova vrsta štete dosuđuje, sukladno članku 1089. stavak 2. ZOO-a, a za neimovinsku štetu od dana podnošenja tužbe, sukladno članku 1103. ZOO-a.

23. Slijedom navedenog u odnosu na tuženika Croatia osiguranje d.d. trebalo je pobijanu presudu djelomično preinačiti, a djelomično potvrditi radi čega je odlučeno kao pod II.a) alineja druga i b) točka I. izreke na temelju članka 373.a) stavak 1. točka 2) ZPP-a.

24. Kako je tužiteljica u odnosu na tuženika Cesting d.o.o. spor izgubila to je pravilna odluka kojom je obvezana naknaditi troškove umješača na strani ovog tuženika, o čemu je odlučeno omaškom označenom točkom III. umjesto IV. izreke prvostupanjske presude.

25. Kako je tužiteljica uspjela u sporu u odnosu na tuženika Croatia osiguranje d.d. to je valjalo preinačiti i odluku o trošku u odnosu na ovog tuženika i tužiteljici dosuditi troškove koji su bili potrebni za vođenje postupka prema postotku uspjeha u sporu, sukladno odredbama članaka 154. stavak 2. i 155. stavak 1. ZPP-a. Ovdje se uzgred prvostupanjskom sudu ukazuje, a s obzirom na to kako je o troškovima odlučivao, da se o troškovima postupka odlučuje tako da izreka sadrži odluku o tome koja je stranka kojoj dužna naknaditi i koliki trošak, sukladno članku 154. ZPP-a, a obrazloženje sadrži razloge kako je i zašto takva odluka donesena, kako s obzirom na uspjeh stranaka tako i s obzirom na visinu dosuđenog troška. Zahtjev za naknadom troškova nije tužbeni zahtjev pa da se o zahtjevu za naknadom troškova svake od parničnih stranaka posebno odlučuje, niti da se takav zahtjev djelomično prihvaća, a djelomično odbija (tako i Revd-1518/2025).

25.1. Dakle tužiteljica je uspjela u sporu po osnovi 100%, a po visini 87%, što čini uspjeh od 93,5%, a to znači da je uspjeh tuženika 6,5%. Kada se od uspjeha tužiteljice odbije uspjeh tuženika dobije se 87% pa u tom postotku tužiteljica ima pravo na naknadu zatraženih troškova zastupanja po odvjetniku za sastav tužbe 150,00 EUR (Tbr.7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dalje: Tarife), za dopis od 15.1.2020. kojim se tužiteljica obratila tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete prije sudskog postupka, zatraženih 50,00 EUR, za u tom postupku uloženi prigovor, zatraženih 70,00 EUR (oboje Tbr. 32. točka 1. Tarife), za podnesak od 27.06.2024. zatraženih 70,00 EUR ( Tbr.8. točka 1. Tarife), za ročišta održana 24.02.2022., 07.04.2022., 23.05.2022., 12.09.2022., 13.02.2025., po 200,00 EUR svako (Tbr. 9. točka 1. Tarife), te zatraženu pristojbu na tužbu od 106,00 EUR, što sve ukupno iznosi 1.446,00 EUR, a 87% navedenog čini iznos od 1.258,00 EUR čemu valja dodati 25% PDV što ukupno iznosi 1.572,50 EUR Tome valja dodati trošak vještačenja od 400,00 EUR koji se priznaje u cijelosti jer je isti neovisan o postotku uspjeha. Tužiteljici nije priznat trošak podnesak od 25.09.2023. koji nije bio potreban, njime je tužiteljica sudu samo dostavila dokaz o uplaćenom predujmu za vještačenje, što nije bilo nužno budući uplatnica sadržava podatak o broju predmeta na koji se odnosi, pa je obavijest o uplaćenom predujmu sud zaprimio službeno, kroz izvještaje u računovodstvenom dijelu poslova suda. Ukupni troškovi na koje tužiteljica ima pravo iznose 1.972,50 EUR na koje tužiteljica ima pravo i na zatezne kamate i to od dana donošenja prvostupanjske presude, radi čega je odlučeno kao pod točkom II. b) točka

II. izreke ove drugostupanjske odluke.

U Dubrovniku 24. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

Zoran Nikolić