Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51 000 Rijeka

Poslovni broj: Pn-310/2021-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci, po nacrtu sudskog savjetnika Gorana Maršića, po sucu toga suda Andreji Žigante, u pravnoj stvari tužitelja ST iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćnicima iz OU Boris Gregović i Krešimir Bagić, odvjetnicima u Rijeci, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 9447245976, zastupanog po punomoćnicima iz OD Grgić & partneri, odvjetnicima u Zagrebu, radi naknade štete, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 23. lipnja 2025.., temeljem članka 335. stavka 1. i 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP-a) po objavi 26. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., OIB: 9447245976, da tužiteljici ST, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 5.082,72 EUR (pet tisuća osamdeset dva eura i sedamdeset dva centa) uz pripadajuću zateznu kamatu koja na taj iznos teče od 14. srpnja 2021. po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja iznad dosuđenog u stavku I. izreke ove presude pa do iznosa u visini od 5.425,52 EUR (pet tisuća četiristo dvadeset pet eura i pedeset dva centa).

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovog postupka u visini od 2.261,48 EUR (dvije tisuće dvjesto šezdeset jedan euro i četrdeset osam centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 26. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe

i

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe kao u podnesku tužitelja od 02. kolovoza 2024.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 31. kolovoza 2021. podnijela tužbu navodeći kako je 14. lipnja 2019. teško ozlijeđena u prometnoj nezgodi na otoku Krku u Varšanskoj ulici kao suvozač u osobnom vozilu reg. oznaka [registarska oznaka], a kojim vozilom je upravljao osiguranik tuženika OT. Tuženik odgovara po načelu objektivne odgovornosti, te je isti izvansudskim putem po polici autoodgovornosti ponudio isplatu u visini od 14.500,00 HRK, odnosno u neprimjerenom iznosu. Tužiteljica je zadobila natuk prsnog koša i desnog koljena, te natuk lijeve dojke hematoma, kao i reakciju na teški stres. Neposredno nakon štetnog događaja tužiteljica je zaprimljena na HMT KBC Rijeka gdje joj je pružena pomoć te je obrađena od strane liječnika specijalista. Tijekom liječenja odlazila je na više specijalističkih pregleda kao i više fizikalnih terapija. Tužiteljici je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Kroz duži period trpjela je bolove, i to jake bolove 6 dana, srednje 30 dana i lake 60 dana, strah sa trajnim posljedicama, smanjenje općeg životnog aktiviteta u minimalnom iznosu od 6-8%, te je zaostalo naruženje u vidu ožiljaka na gornjem medijalnom kvadrantu lijeve dojke, što predstavlja naruženje lakog stupnja ponekad vidljivo trećim osobama. Tužiteljici je nastala i imovinska šteta u pogledu tuđe pomoći i njege u razdoblju od 90 dana, i to 45 dana po 3 sata i 45 dana po 2 sata, odnosno 30,00 do 35,00 HRK po satu. Na ime troškova puta i liječenja potražuje iznos od 2.000,00 HRK. Zatezne kamate potražuje od 14. srpnja 2021. odnosno dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva na način da se naloži tuženiku da isplati tužiteljici ukupan iznos od 41.500,00 HRK na ime imovinske i neimovinske štete sa zakonskim zateznim kamatama i naknadom parničnog troška.

2. Podneskom od 06. rujna 2021. tužiteljica je izvijestila sud kako je tuženik isplatio nesporni dio imovinske i neimovinske štete u ukupnom iznosu od 14.500,00 HRK, slijedom čega potražuje daljnji iznos od 27.000,00 HRK.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da priznaje kao neprijepornu činjenicu da se 14. lipnja 2019. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama. Osporava pravo tužiteljice na pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti zatraženu u iznosu od 35.000,00 HRK, jer težina povrede prava osobnosti i okolnosti konkretnog slučaja ne opravdavaju dosuđivanje zatraženog novčanog iznosa za ovaj vid štete. Tuženik je prije podnošenja tužbe, 31. kolovoza 2021., na ime naknade za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje isplatio tužiteljici iznos od 14.500,00 HRK. Osporava visinu zatražene naknade za tuđu pomoć i njegu kao i osnovanost i visinu zahtjeva za naknadu troškova liječenja i odlazaka na liječničke preglede. Kako Zakon o obveznom osiguranju u prometu nije propisao način određivanja naknade štete za tjelesne ozljede, u ovom predmetu imaju se koristiti opća pravila o popravljanju neimovinske štete. Osporava i zatraženi početak tijeka zakonske zatezne kamate na iznos neimovinske štete koju tužiteljica potražuje od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a što je u suprotnosti sa odredbama Zakona o obveznom osiguranju u prometu. Tuženik osporava i tijek zakonske zatezne kamate na zatraženi iznos naknade imovinske štete koju tužitelj potražuje od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Zatraženi vidovi imovinske štete (tuđa pomoć i njega, troškovi liječenja i puta) predstavljaju nenovčanu imovinsku štetu, slijedom čega će tek presudom biti konačno utvrđen iznos naknade za ove vidove štete te će isti tek donošenjem presude postati novčana imovinska šteta zbog čega zakonska zatezna kamata na zatražene iznose može početi teći tek od dana presuđenja. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška.

4. Tužiteljica je podneskom od 02. kolovoza 2024. preinačila tužbu na način da je tužbeni zahtjev povisila do iznosa od 5.425,52 EUR. Postavljanjem tužbenog zahtjeva podneskom od 02. kolovoza 2024. tužiteljica je izvršila preinaku tužbe, kojoj preinaci se tuženik protivio, a koju je sud dopustio sukladno odredbi čl. 190. ZPP-a obzirom je isto svrsishodno za konačno rješavanje pravnog odnosa između stranaka, a imajući u vidu da je preinaka izvršena nakon izrade nalaza i mišljenja vještaka, pa je slijedom navedenog odlučeno kao u izreci rješenja.

5. Radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je proveo dokaze uvidom u medicinsku dokumentaciju (list 12-32, 305-342 spisa), zdravstveni karton tužiteljice (list 64-228 spisa), provedeno je mediinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Hari Jurdana (list 240-242, 351-352 spisa) te je saslušana tužiteljica (list 302-303 spisa).

6. Sud je sukladno čl. 8. ZPP-a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio kako je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. U ovom postupku nije sporno da je 14. lipnja 2019. došlo do prometne nezgode na otoku Krku u Varšanskoj ulici u kojem je sudjelovala tužiteljica kao suvozač u vozilu reg. oznaka [registarska oznaka] kojeg je upravljao OT, a koje vozilo je bilo osigurano policom osiguranja od odgovornosti. Nije sporno da je došlo do povrede prava osobnosti na strani tužiteljice niti je sporno da je tuženik 31. kolovoza 2021. na ime imovinske i neimovinske štete isplatio tužiteljici iznos od ukupno 1.924,48 EUR.

8. Sporna je visina nastale imovinske i neimovinske štete, kao što je sporan i tijek zakonskih zateznih kamata.

9. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve pročitane isprave, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, kako materijalnim tako i personalnim, a koju vjerodostojnost stranke niti nisu osporavale.

10. Saslušana je tužiteljica koja u svome iskazu u bitnome navodi kako su joj nakon nezgode natekla koljena, bila je osjetila određeni žar u koljenima, imala je ozljedu dojke budući joj je sigurnosni pojas od vozila istu stisnuo. Drugi dan, dojka joj je natekla i tada ju je liječnik obiteljske medicine poslao kirurgu i tamo su joj punktirali dojku. Nakon toga su je ponovno naručili i tako je išla svakih 8 dana. To razdoblje u kojem su oni vršili te punktacije trajalo je kojih otprilike godinu dana. Bila je također i na određenim fizikalnim terapijama u Talasoterapiji u Opatiji, uzimala je gavez, arniku

– krema za mazanje, a i dan danas ima ožiljak na dojki. Redovito je odlazila na ultrazvuk i svaki put joj se radila punktacija dojke. Od doktora je dobila i određene antibiotike koje je morala uzimati. Dan danas boji se voziti kao suvozač, bila je i psihički loše, no nije uzimala nikakve antipsihotike. Njoj su dolazile i uskakale kolegice za pomoć, došle su nešto počistiti, vozile su ju tamo gdje je trebalo, a to je sve trajalo nekoliko sati na dan u razdoblju od 3-4 mjeseca. Samostalno nije mogla čistiti kuću, na WC je mogla samostalno, a za tuširanje je netko morao biti pored nje i pomagati. Poslije tih 3-4 mjeseca postajalo joj je sve lakše obavljati te poslove no još uvijek osjeća određene bolove u ruci. Na početku, kojih mjesec, mjesec i pol od nastanka prometne nezgode nije mogla normalno spavati. Koristila je elastične čarape, marame na vezanje, kao i gazu. Koristila je i još uvijek koristi lijekove za bolove u obliku Voltarena. U trenutku liječenja živjela je na Krku, a na preglede je dolazila u Rijeku. Fizikalna terapija trajala je negdje 21 dan, a ona je bila namijenjena za koljena, a na te fizikalne terapije ljudi su ju vozili ili je odlazila autobusom. Na preglede u Rijeku je odlazila autobusom. Povratna karta košta negdje otprilike kojih 9 eura. Za lijekove i kreme je plaćala od 30-50 HRK, ima dopunsko, a Voltaren tablete su kupovane na recept, no ove gelove za bolove je plaćala kojih 50 HRK. Taj gel Voltaren iskoristila je cijelu svaki tjedan i to je trajalo kojih 3-4 mjeseca. Arniku je nosila jedna kolegica iz Amerike, a potrošila je negdje 3 kutije od kojih je svaka koštala 10 USD. Elastične čarape su koštale kojih 10-15 USD, a gavez je koštao kojih 40-50 HRK za manju mjeru i potrošila je 3-4 te manje bočice, kao i jednu litru gaveza koji je koštao 70 HRK. U radnom je odnosu. Prije same prometne nezgode nije imala probleme sa koljenima.

11. Sud je iskaz tužiteljice cijenio kao istinit i logičan imajući u vidu medicinsku dokumentaciju koja prileži spisu, a posebice nalaz i mišljenje vještaka.

12. U postupku je provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Hari Jurdana koji je izradio nalaz i mišljenje a kojeg ovaj sud ocjenjuje kao objektivan i stručan te je isti rađen sukladno pravilima struke i vještina, te sud nije našao da bi bio u suprotnosti obzirom na provedene dokaze. Iz tako provedenog vještačenja proizlazi da je tužiteljica pretrpjela natuk lijeve dojke te hematom i nekrozu masnog tkiva u predjelu lijeve dojke, natuk oba koljena, a posljedice koje su zaostale se odnose na zadebljanje odnosno fibrozne promjene u predjelu natuka lijeve dojke kao i postraumatska hondropatija patela oba koljena. Zbog tih posljedica tužiteljica ima neugodne i bolne senzacije u predjelu lijeve dojke kod pritisak na taj dio. Ima i stalnu zabrinutost zbog eventualnog pogoršanja zdravstvenog stanja sa stanjem lijeve dojke. Ima i bolnost u predjelu oba koljena kod čučanja te hodanja uz i nizbrdo koje se javljaju kod jačih fizičkih naprezanja i koje do sada nisu zahtijevale aktivniju medicinsku skrb. Smatra da smanjenje životnih aktivnosti kod tužiteljice iznosi 10%. Tužiteljica je pretrpjela fizičke bolove jakog intenziteta u momentu traume i do dolaska u bolnicu, srednjeg intenziteta mjesec dana te slabijeg intenziteta 3 mjeseca, a kasnije obračunat u smanjenu životnu aktivnost. Pretrpjela je i strah jakog intenziteta u momentu traume, srednjeg intenziteta 3 mjeseca kao zabrinutost za ishod liječenja i svoje zdravlje, a nakon toga strah srednjeg intenziteta povremeno kod svake kontrole stanja lijeve dojke. Strah slabog intenziteta bio je prisutan 3 mjeseca tokom liječenja a kasnije obračunat u smanjenu životnu aktivnost. Postoji naruženje slabijeg stupnja zbog vidljive promjene boje kože u predjelu lijeve dojke. U odnosu na tuđu pomoć i njegu ističe kako je ista bila potrebna prvi mjesec, 2 sata na dan kao pomoć oko oblačenja, higijene pripreme i nabavke hrane. Slijedeća 2 mjeseca po 1 sat dnevno zbog pomoći oko oblačenja, nabavke namirnica, pripreme i nabavke hrane, čišćenja. Troškove liječenja i putnih troškovi cijenio je opravdane.

13. Na tako izrađeni nalaz i mišljenje tužiteljica nije imala primjedbi, dok je tuženik iznio primjedbe i prigovore, uslijed čega je vještak dao svoje usmeno očitovanje u kojem navodi da je do 10% SOŽE došao na način da je utvrdio ozljedu lijeve dojke, oba koljena, i to ozljede u predjelu lijeve dojke u smislu palpativne bolne tvorbe na pritisak, koje se očituju prilikom dodira, kod nošenjem grudnjaka i prilikom rada sa lijevom rukom. Isto tako je našao na oba dva koljena da tužiteljica ima promjene u smislu hondropatije obje patele. Također je imala izrazitu zabrinutost zbog stanja sa lijevom dojkom u vidu trajnoga straha zbog eventualnog pogoršanja te lijeve dojke u smislu razvoja maligne bolesti. Na dojku i koljena bi otpadalo 6 %, sa tim da taj trajni strah iznosi 4%, što ukupno predstavlja 10%. Srednji bolovi su bili prisutni prilikom punkcija, pregleda, prilikom fizičkog rada, 1-2 sata na dan u tom periodu. Isto tako bolovi slabijeg intenziteta, bili su prisutni par sati dnevno. Strah srednjeg intenziteta bio je isto prisutan i vezan uz pretrage, punkcije, mamografije, ultrazvuke, po par sati. Strah slabijeg intenziteta bio je prisutan više sati na dan. Tužiteljica je bila fizički ograničena u radu sa tom rukom jer je bio hematom i bila je prisiljena smanjeno raditi da se taj hematom ne bi vratio i povećao. U odnosu na naruženje, vide se promjene boje te lijeve dojke, i to se vidi samo partneru ili tijekom pregleda, ali nije vidljivo drugim nekim osobama. Fizički bolovi srednjeg intenziteta su tako trajali 1 sat dnevno, što znači kroz mjesec dana 30 sati, a bolovi slabijeg intenziteta u tom periodu od 3 mjeseca, 2 -3 sata dnevno, odnosno 90 sati. Strah srednjeg intenziteta vještak je trajao 3 mjeseca i to 2 -3 sata dnevno, a strah slabijeg intenziteta 3 mjeseca isto tako 3-4 sata dnevno.

14. Tuženik je nadalje ustrajao kod iznijetih prigovora na nalaz i mišljenje vještaka te je predložio provođenje novog medicinskog vještačenja a koje je ovaj sud odbio obzirom je vještak detaljno objasnio razloge svoga mišljenja osvrćući se na svaku iznijetu primjedbu tuženika, i pojašnjavajući i obrazlažući svaki pojedini aspekt sačinjenog nalaza.

15. Sukladno čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO-a) šteta je umanjenje nečije imovine, sprječavanje njezina povećanja i povreda prava osobnosti. Temeljem čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, te će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Sukladno čl. 1089. st. 1. i 2. ZOO-a oštećenik ima pravo na naknadu obične štete, a visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo.

16. Iz medicinskog vještačenja tako je utvrđeno da je tužiteljica trpjela bol jakog intenziteta u momentu traume i do dolaska u bolnicu, srednjeg intenziteta mjesec dana a slabijeg intenziteta 3 mjeseca. Ovakvo mišljenje vještaka ovaj sud je u cijelosti prihvatio smatrajući kako je pravilno odmjerena razina bolova kao i vrijeme njihova trajanja, posebice imajući u vidu usmeno očitovanje vještaka u kojem je decidirano naveo da su bolovi srednjeg intenziteta trajali po 1 sat dnevno, a slabijeg intenziteta od 2-3 sata dnevno. Ovaj sud smatra da je vještak pravilno odmjerio razinu i trajanje bolova budući je vještak kumulativno određivao bolove, što drugim riječima znači da su postojali periodi kada je ta bol bila nešto slabija te periodi kada je bol bila nešto jača. Tako vještak navodi da su srednji bolovi bili prisutni prilikom pregleda, fizičkog rada, odnosno u trenucima kada je tužiteljica bila primorana upotrijebiti ruku. Mišljenje je ovoga suda kako vještak precizno i jasno iznosi razloge zbog kojih smatra da je tužiteljica trpjela bolove kako je to isti naveo u svom pisanom nalazi u mišljenju ali i usmenom očitovanju. Također je logično za zaključiti da je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta prilikom samog nastanka štetnog događaja.

17. U odnosu na strah stav je ovoga suda kako je vještak pravilno prikazao razinu i vrijeme trajanja pretrpljenog straha, pa je tako primarni strah povezan uz nastanak štetnog događaja, strah srednjeg intenziteta trajao je 3 mjeseca, dok je strah slabijeg intenziteta trajao također 3 mjeseca. Sa ovakvim mišljenjem vještaka slaže se i ovaj sud imajući u vidu da je strah sredjeg intenziteta prisutan u pogledu zabrinutosti tužiteljice za njezin ishod liječenja kao i ishod za svoje zdravlje. Logično je za zaključiti da tužiteljica nije znala niti je mogla znati na koji način će teći njezino liječenje te da li će postojati kakve komplikacije ili kakve trajne posljedice. Također je strah srednjeg intenziteta bio prisutan povremeno kod svake kontrole stanja lijeve dojke a što je u potpunosti životno. Strah slabijeg intenziteta javlja se 3 mjeseca nakon tog perioda i to tijekom liječenja a kasnije obračunat u SOŽU. Stav je ovoga suda da je tužiteljica pretrpjela strahove različitih intenziteta i onako kako je to vještak razjasnio u svom pisanom mišljenju, ali i njegovom usmenom očitovanju gdje navodi kako je strah srednjeg intenziteta trajao po 2-3 sata dnevno, a slabijeg intenziteta po 3-4 sata dnevno. Vještak je srah srednjeg intenziteta povezao i sa pretragama, mamografijama, ultrazvucima i drugim medicinskim postupcima, dok je strah slabijeg intenziteta povezao i sa spavanjem. Konačno je mišljenje ovoga suda kako je vještak pravilno odmjerio intenzitet i period takvog oblika neimovinske štete.

18. Smanjenje životnog aktiviteta vještak je ocijenio u visini od 10 % sa čime se u potpunosti slaže i ovaj sud. Naime, vještak je u svom mišljenju istaknuo kako je tužiteljica u prometnoj nezgodi zadobila natuk lijeve dojke kao i hematom i nekrozu masnog tkiva u predjelu lijeve dojke, a ujedno je zadobila i natuk oba koljena. Kao posljedicu navedenih ozljeda vještak je zaključio, a što jasno i obrazlaže, zadebljanje odnosno fibrozne promjene u predjelu natuka lijeve dojke i posttraumatsku hondropatiju patela oba koljena. Tuženik navodi da je vještak pogrešno odredio razinu SOŽE te da povremeni bolovi u području lijeve dojke se mogu cijeniti sa 1-2%, a da bolovi lijevog koljena nisu u uzročno-posljedičnoj vezi sa prometnom nezgodom. Ovakav navod tuženika je neosnovan. Naime, vještak obrazlaže kako je bolove u dojci i koljenima cijenio sa 6% a daljnji strah da ne nastane tvorba na dojci je cijenio sa 4%. Ovaj sud u potpunosti prihvaća ovakvo mišljenje vještaka smatrajući ga pravilno odmjerenim, stručno obrazloženim i objektivnim. U pogledu ozljede koljena i uzročno- posljedične veze sa prometnom nezgodom, upire se u obrazloženje vještaka u kojem navodi kako je ozljeda koljena bila slabijeg intenziteta te da takva ozljeda nije zahtijevala hitne preglede, no da je prilikom pregleda tužiteljice uvidio kako kod iste postoje znakovi hondropatije. Napominje se kako sukladno čl. 250. ZPP-a sud provodi vještačenje kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže, pa je stoga vještak kao stručna osoba dao svoje mišljenje uzimajući u obzir cjelokupnu medicinsku dokumentaciju kao i osobni pregled tužiteljice, te na temelju svega dao svoje konačno mišljenje. Ovaj sud prihvaća mišljenje vještaka da je ozljeda koljena, a koja je pripisana u SOŽU nastala kao posljedica predmetne prometne nezgode. U konačnici se ističe i upire u mišljenje vještaka da tužiteljica zbog tih posljedica ima neugodne i bolne senzacije u predjelu lijeve dojke kod pritiska na taj dio, a ima i stalnu zabrinutost zbog eventualnog pogoršanja zdravstvenog stanja sa stanjem lijeve dojke. Ima i bolnost u predjelu oba koljena kod čučanja te hodanja uz i nizbrdo koje se javljaju kod jačih fizičkih naprezanja i koje do sada nisu zahtijevale aktivniju medicinsku skrb.

19. Stoga ovaj sud je konačnog mišljenja kako imajući u vidu medicinsku dokumentaciju kao i sva utvrđenja iz pisanog nalaza i mišljenja i usmenog očitovanja vještaka, SOŽA od 10% u potpunosti je pravilno odmjerena, posebice imajući u vidu težinu tjelesnih ozljeda kod tužiteljice, kao i nemogućnost obavljanja svih aktivnosti kao prije nego li je došlo do nastanka štetnog događaja.

20. Tuđu pomoć i njegu vještak je ocijenio u trajanju od 30 dana po 2 sata i 60 dana po 1 sat na dan, što ovaj sud smatra opravdanim budući da se tuđa pomoć i njega odnosila na pomaganje u oblačenju, higijene i nabavke hrane, čišćenja i slično, a koje tužiteljica zbog zadobivenih ozljeda nije bila u mogućnosti samostalno obavljati, što vještak pravilno navodi obzirom je tužiteljica kod upotrebe ruke bila fizički ograničena zbog postojanja hematoma, jer bi u suprotnom prilikom povećanog obujma opterećenja moglo doći do toga da se hematom vrati odnosno poveća. Također je utvrđeno kako su troškovi liječenja i putni troškovi opravdani.

21. Vještak je također naveo kako kod tužiteljice postoji naruženje slabijeg stupnja zbog vidljive promjene boje kože u predjelu lijeve dojke, a koju vrstu naruženja prihvaća i ovaj sud imajući u vidu da se ono vidi samo partneru ili tijekom pregleda, odnosno nije vidljivo nekim drugim osobama.

22. Obzirom na sve ranije izneseno to je potrebno utvrditi koliko iznosi neimovinska šteta u vidu povrede prava osobnosti koja je nastala na strani tužiteljice. Ovaj sud je za potrebe izračunavanje visine neimovinske štete koristio Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002. broj: Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, izmijenjene na sjednici Građanskog odjela VSRH održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%.

23. Radi potreba ovog postupka odnosno radi potrebe izračunavanja visine neimovinske štete to je potrebno istaknuti kako novčana naknada u vidu pravične novčane naknade kojom se popravlja neimovinska šteta ne može se na jednak način cijeniti kao i u slučaju pretrpljene imovinske štete, budući se kod neimovinske štete radi o povredi prava osobnosti čiju povredu nije moguće egzaktno procijeniti u određenom novčanom iznosu, već je obveza suda ocijeniti sve utvrđene činjenice tijekom postupka, te intenzitet i težinu pretrpljenih ozljeda. U tom smislu kod određivanja naknade neimovinske štete ne postoje kriterij po kojemu bi sud mogao odrediti visinu naknade, nego se odluka mora donijeti na temelju svih okolnosti konkretnog slučaja, vodeći pritom računa o tome da naknada prvenstveno treba biti pravična, te tako treba predstavljati adekvatan odgovor za učinjenu povredu, a da pritom ne smije dovesti do neosnovanog bogaćenja na strani osobe kojoj se takva naknada priznaje. Dosuđivanjem pravične novčane naknade mora se omogućiti osobi koja je pretrpjela određene štetne posljedice uspostavljanje odgovarajuće kompenzacije u novčanom iznosu. Svaki pojedini aspekt neimovinske štete ovaj sud je novčano izrazio, odnosno odredio pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene bolove strah, SOŽU i naruženje.

24. Kod izračunavanja iznosa neimovinske štete sud se prvenstveno vodio Orijentacijskim kriterijima VSRH, medicinskom dokumentacijom i zdravstvenim kartonom tužitelja a posebice nalazom i mišljenjem vještaka medicinske struke i njegovim usmenim očitovanjem. Također je uzet u obzir i iskaz tužiteljice. Obzirom na navedeno to bolovi koje je pretrpjela tužiteljica izračunavaju se na način da objedinjuju bol jakog intenziteta neposredno nakon nastanka štetnog događaja, srednjeg intenziteta mjesec dana i slabijeg intenziteta 3 mjeseca, odnosno po ocjeni ovoga suda tužiteljici bi sa aspekta pretrpljenih bolova pripadalo 2.050,57 EUR. Sud je prilikom određivanja pravične novčane naknade za pretrpljene bolove posebice imao u vidu izraženo stajalište u nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke.

25. U odnosu na pretrpljeni strah, odnosno njegovo trajanje ovaj sud je ocijenio ispravnim zaključak vještaka da je primarni strah trajao prilikom nastanka štetnog događaja, sekundarni strah srednjeg intenziteta 3 mjeseca, i slabijeg intenziteta 3 mjeseca, što bi po ocjeni ovoga suda tužiteljici sa aspekta duševnih bolova zbog pretrpljenog straha pripadao iznos od 2.700,00 EUR. Sud smatra kako je navedeni iznos primjeren obzirom na utvrđene činjenice kao i Orijentacijske kriterije.

26. Duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti tužitelja ovaj sud izražava visinom od 1.493,13 EUR smatrajući kako je dosuđeni iznos primjeren utvrđenom smanjenju životnog aktiviteta od 10%, a uzimajući u obzir Orijentacijske kriterije ali i nalaz i mišljenje vještaka, dok je naruženje ocijenio u visini od 275,00 EUR imajući u vidu da je ono vidljivo trećim osobama samo prilikom pregleda.

27. U odnosu na tuđu pomoć i njegu ovaj sud prihvaća mišljenje vještaka da je tužiteljici bila potreba tuđa pomoć i njega tijekom 30 dana po 2 sata dnevno i 30 dana po jedan sat dnevno, odnosno sveukupno 90 sati. Budući se radi o nestručnoj pomoći i njezi to je jedan sat ocijenio u visini od 2,65 EUR, odnosno sveukupno 238,50 EUR, a koji iznos ovaj sud smatra primjerenim. Vještak je u svojem nalazu naveo kako troškove puta i liječenja smatra osnovanim slijedom čega tužiteljici s osnova tog dijela imovinske štete pripada iznos od 250,00 EUR.

28. Pribrajajući sve tako dobivene iznose, to se dobiva iznos od 7.007,20 EUR na ime naknade imovinske i neimovinske štete. Tuženik je tužiteljici već isplatio nesporni iznos u visini od 1.924,48 EUR, tako da tužiteljici pripada pravo na preostali dio neisplaćene imovinske i neimovinske štete u visini od 5.082,72 EUR, pa je stoga trebalo odlučiti kao u točki I. izreke ove presude i usvojiti tužbeni zahtjev u tom dijelu, dok je u preostalom dijelu trebalo odlučiti kao u točki II. izreke presude i odbiti tužbeni zahtjev.

29. Tuženik je istaknuo prigovor zastare na preinačenu tužbu. Ovakav prigovor ovaj sud smatra neosnovanim budući da sukladno već sada ustaljenoj sudskoj praksi kod preinake nema zastare.

30. Prigovor koji se odnosi na početak tijeka zakonske zatezne kamate na iznos neimovinske štete nije osnovan. Naime, sukladno čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužiteljica je prije podnošenja tužbe 13. srpnja 2021. podnijela odštetni zahtjev a kojemu nije udovoljeno od strane tuženika. Obzirom se datum dospijeća računa od trenutka podnošenja odštetnog zahtjeva, to je neosnovan prigovor tuženika, te se kamate imaju računati od tog datuma.

31. U odnosu na osporavanje zakonskih zateznih kamata s osnova imovinske štete ističe se kako je sukladno čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne Novine“ br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP-a), a koji predstavlja lex specialis u odnosu na ZOO, propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, pa stoga tuženikov prigovor da se u konkretnom slučaju radi i o nenovčanoj imovinskoj šteti nije osnovan. U konkretnom slučaju radi se o postupku protiv odgovornog osiguratelja u odnosu na naknadu imovinske štete pa je stoga u tom dijelu potrebno primijeniti čl. 12. st. 4. ZOOP-a i dosuditi kamate od trenutka podnošenja odštetnog zahtjeva, a čije stajalište proizlazi iz brojnih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

32. Brižljivo ocjenjujući sve okolnosti temeljem čl. 155. st. 1. ZPP-a sud je tužiteljici priznao samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice. Visina troškova odmjerena je sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne Novine“ br. 118/18, dalje: ZSP) i Tarife o nagradama i naknadi odvjetnika („Narodne Novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., dalje: Tarifa).

33. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a. Trošak parničnog postupka tužitelja odnosi se na zastupanje po punomoćnicima, čiji je trošak sukladan Tarifi, uvećan za sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 50,77 EUR, te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,71 EUR. Glede troškova tužitelja u odnosu na radnje njegovog punomoćnika, ono se odnosi na sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 32. toč. 1. Tarife, sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife, sastav 5 podnesaka u ukupnom iznosu od 400,00 EUR (21. ožujka 2022. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, 06. rujna 2021., 28. ožujka 2023., 31. ožujka 2023. i 02. kolovoza 2024. u pojedinačnim iznosima od 50,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife), za pristup 3 ročišta u ukupnom iznosu od 600,00 EUR (29. ožujka 2023., 07. ožujka 2025. i 23. lipnja 2025. u pojedinačnim iznosima od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, zajedno sa pripadajućim PDV- om u iznosu od 350,00 EUR, te trošak vještačenja u iznosu od 360,00 EUR.

34. Tužiteljici je dosuđena naknada parničnog troška sukladno odredbi članka 154. stavak 5. ZPP-a obzirom na uspjeh tužiteljice u visini od 93,68%.

35. Ne prihvaća se preostali dio zatraženog troška tužiteljice budući je isti previsoko zatražen za svaku pojedinu radnju, podnesci od 06. rujna 2021., 28. ožujka 2023., 31. ožujka 2023. i 02. kolovoza 2024. računaju se sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife, dok neiskorišteni dio predujma nije dio parničnog troška.

36. Budući je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično usvojen to je tuženik sukladno čl. 154. st. 5. ZPP-a dužan tužiteljici isplatiti parnični trošak u visini od 2.261,48 EUR, pa je stoga sud odlučio kao u točki III. izreke ove presude.

37. Sukladno čl. 3. točki 11. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne Novine“ br. 57/22, 88/22, dalje: ZOUE) fiksni tečaj konverzije je neopozivo fiksiran tečaj konverzije između eura i kune koji ima pet decimala, utvrđen uredbom Vijeća EU-a u skladu s člankom 140. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Temeljem čl. 2. st. 2. Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne Novine“ 85/2022) fiksni tečaj konverzije određen je na 7,53450 kuna za jedan euro.

38. Na dosuđeni trošak, dosuđena su i sporedna davanja u vidu zakonskih zateznih kamata. Odluka o plaćanju zateznih kamata na troškove parničnog postupka temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne Novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22) i čl. 151. st. 3. ZPP-a pri čemu su zatezne kamate priznate od dana donošenja presude, jer tada tuženik u odnosu na plaćanje troškova postupka dolazi u zakašnjenje, pa sve do isplate.

39. Slijedom svega navedenog to je sud odlučio kao u izreci presude.

U Rijeci, 26. rujna 2025.

Sudac:

Andreja Žigante

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.

DNA:

– pun. tužitelja

– pun. tuženika

Nacrt odluke izradio sudski savjetnik:

Goran Maršić

 Naložiti tužiteljici plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,71

EUR

 Nalaže se računovodstvu izvršiti povrat plaćenog a neiskorištenog dijela predujma