Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Kzd-41/2021-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Tihani Laptalo Medarić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Andreje Vrbanić, u kaznenom predmetu protiv optuženog EU, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. i 3. Kaznenog zakona, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu broj KO-DO- 299/2021 od 12. kolovoza 2021., na raspravi održanoj i dovršenoj 24. rujna 2025., kada je presuda donesena i objavljena u prisutnosti EUČ, zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu te optuženika EU, a u odsutnosti uredno pozvanog branitelja optuženog, Darka Gojaka, odvjetnika u Karlovcu,

p r e s u d i o  j e

Optuženi EU, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin E i ČU, rođene Č, rođen **.**.1975. u [adresa], s prebivalištem u [adresa],  državljanin  Republike  Hrvatske,  poljoprivrednik, nezaposlen,  rastavljen,  otac  dvoje  maloljetne  djece, neosuđivan,

k r i v  j e

I. što je

u vremenu od 14. do 18. lipnja 2021., u Karlovcu, na mobilni telefon nazvao svoju kćerku, dijete HU rođenu **.**.2006., te joj u cilju da ju ustraši, prijetećim glasom rekao da će nju i njezinu majku naći i ubiti ispred škole, a što je kod HU izazvalo osjećaj straha i uznemirenosti,

II. dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – označeno u članku 139. stavku 2. i 3.Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 -dalje u tekstu: KZ/11)

III. pa se na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci

IV. te mu se na temelju članka 56. KZ/11

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

time da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženi EU u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

V. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu ZKP/08) optuženi EU je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke.

6. ZKP/08 u iznosu od 75,00 eura.

Obrazloženje

1. Optužnicom broj KO-DO-299/2021 od 12. kolovoza 2021. Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu stavilo je na teret optuženom EU počinjenje kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. i 3. KZ/11.

2. Upitan o osnovanosti optužbe, optuženi EU iskazao je da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela koje mu se optužnicom stavlja na teret.

3. U svojoj obrani koju je iznio na raspravi optuženi EU iskazao je da nije točno ono što mu se stavlja na teret jer kazneno djelo nije niti počinio. Slao je poruke kćeri HU koje su vidljive, no to nije onako kako mu se stavlja na teret niti je to ono što HU želi, već je to utjecaj drugih osoba, prvenstveno njene majke. S HU nije ostvario kontakt nakon što ga je blokirala, te joj nije niti slao poruke. Ističe da je u osmom razredu HU otišla živjeti kod majke u [adresa], iako je u sudskom postupku njemu bila povjerena na čuvanje i odgoj, a po odlasku kod majke, odnos između njega i HU se narušio. Uputio joj je poruke u kojima ju je pitao zašto je otišla, zašto mu stvara probleme, rekao joj je da može doći po nju jer je njegova, da može slomiti i satrati onoga tko mu stane na put te da ju nije odgojio da ga laže. Smatra da je svemu ovome uzrok činjenica da HU želi živjeti u [adresa], a ne gdje on živi, a majka ju ucjenjuje s tom činjenicom kako bi HU postupala na ovaj način prema njemu. On nije nikada HU spominjao majku, već samo kako bi ju pitao kako je mogla otići žijeti kod nje, no nikada u nekom drugom kontekstu.

3.1. Budući je prilikom prvog ispitivanja pri Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu optuženi EU iskazivao različito od onoga što je iskazao iznoseći obranu na raspravi, to je sud pročitao zapisnik i pregledao pripadajuću AV snimku. U svojem ranijem iskazu optuženi je porekao počinjenje kaznenog djela navodeći da je HU njemu dodijeljena na skrbništvo, no on nije želio da ide u školu u [adresa], nakon čega se u ožujku 2021. HU prepisala u karlovačku školu, nakon što je otišla kod majke te mu rekla da ju više ne traži. U tri navrata se nakon toga susretala s njim, zvao ju je da se vrati kući, no ona mu je tada rekla da će ga mrziti ako joj ne vrati stvari. HU se s njim nakon toga nije susretala, a zvao ju je s mobitela kako bi ju pitao zašto ne dolazi na susrete, no nikada joj nije uputio riječi prijetnje da će ju ubiti i satrati.

4. U dokaznom postupku ispitana je žrtva HU te svjedokinja VU, a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvod iz kaznene evidencije za optuženog EU.

5. Prilikom ispitivanja pred sucem istrage Županijskog suda u Karlovcu mlt. HU iskazala je da je u ožujku 2021. otišla od optuženog EU, svog oca, živjeti kod svoje majke. Kada se prvi puta nakon toga čula s optuženim, normalno su razgovarali te joj je optuženi rekao da joj je oprostio što je otišla od njega, da bi ju drugi ili treći put nakon susreta nazvao na mobitel te joj prijetio rekavši da će ju naći i ubiti, kao i njezinu majku, ispred škole. Blokirala je broj od optuženog, počela je plakati, a kada je to ispričala majci i ona je bila u strahu. Iskazujući na raspravi 1. srpnja 2025. iskazala je da se njezin odnos s ocem nije promijenio te i dalje ne komuniciraju. Navodi da je ocu poslala poruku, na početku kada je doselila k majci, iz razloga što je imala problema s majkom te mu je tada rekla da bi se vratila kući, no nikada se nije vratila niti s njim komunicira.

6. U svom iskazu VU navodi da njena kćer HU živi s njom od 2020. U početku joj je bilo teško s kćeri, a HU joj je tada rekla da je ocu pisala kako bi se vratila kući, no ovo iz razloga što je bila ljuta na nju. Navodi da joj je HU rekla da ju je optuženi zvao da se vrati, no detalja se ne sjeća. Što se tiče izrečenih prijetnji, HU joj je o prijetnjama govorila nakon par dana, a nakon prijetnji više nije komunicirala s ocem jer se bojala. Navodi da se i ona sama boji da optuženi nešto ne napravi.

7. Po provedenom dokaznom postupku ocjenjujući obranu optuženog EU, iskaz oštećene HU i svjedoka VU, nedvojbeno je utvrđeno da je optuženi počinio kazneno djelo na način kako je to činjenično i pravno opisano u izreci presude.

8. Iz iskaza oštećene – žrtve HU, koji sud cijeni istinitim jer je iskazivala jasno, konkretno i okolnosno, a njen iskaz u suglasju je i s iskazom svjedokinje VU koju sud, isto tako, prihvaća i cijeni istinitom, sud je utvrdio da je kritične zgode, a nakon što je oštećena HU otišla živjeti kod majke VU, očito nezadovoljan tom činjenicom, optuženi EU uputio riječi prijetnje oštećenoj. Pritom navodi njegove obrane da nije izrekao riječi prijetnje te da je sve ovo za njega otegotno, sud ne cijeni istinitim. Ovo iz razloga što u kontekstu njihovih odnosa, dakle kada dijete koje je povjereno ocu na čuvanje odlazi živjeti kod majke u [adresa] te nakon jednog ostvarenog susreta, očito nezadovoljno komunikacijom s ocem, odbija vratiti se živjeti s ocem, te stoga otac evidentno nezadovoljan tom činjenicom upućuje krajnje neprimjerene riječi prijetnje kćeri. Pritom je i sam u obrani naveo da je pitao tada mlt. HU zašto je otišla, zašto mu stvara probleme, da će slomiti i satrati onoga tko mu stane na put. Ovo upućuje na istinitost iskaza oštećene i potvrđuje njene navode da joj je rekao da će ju ubiti, kao i njezinu majku, što je za posljedicu imalo postupanje mlt. HU na način da je blokirala broj optuženog. Navedeno upućuje na ozbiljnost same prijetnje, posebice u kontekstu njihovih evidentno narušenih odnosa opterećenih i prekidom braka roditelja i prestankom obiteljske zajednice. Ovako izrečene riječi da će pronaći i ubiti kćer i njenu majku, kada upućuje otac djetetu starom tada petnaest godina, svakako su riječi koje izazivaju osjećaj straha i uznemirenosti, budući predstavljaju ozbiljnu prijetnju usmjerenu prema osobi ranjivoj upravo zbog njezine dobi sa jedinim i isključivim ciljem da zastraši mlt.

9. Pritom sud obranu optuženog EU da oštećenoj, tada mlt. HU nije prijetio, sud ne smatra istinitom budući nije potkrijepljena niti jednim dokazom, već ju cijeni isključivo usmjerenom ka otklanjanju vlastite kaznenopravne odgovornosti. U svojoj obrani optuženi navodi da nije prijetio kćeri jer on to kao otac ne bi nikada učinio, već je samo istoj u kontekstu njihovog odnosa rekao da zašto je otišla i zašto mu stvara probleme, te da će satrati i slomiti onoga tko mu stane na put. Navedeno nije niti životno niti logično, posebice kada se uzmu u obzir iskazi HU i VU, a posebice tada mlt. HU, koja je jasno navela da joj je otac prijetio, kako njoj tako i majci, da će ih ubiti, što ju je sve i uznemirilo, a za posljedicu imalo i činjenicu da je s optuženim prestala kontaktirati te blokirala njegove pozive i poruke. Postupanje optuženog gdje on niti ne spori da bi joj rekao da će satrati i slomiti svakoga tko mu stane na put, pritom osporavajući da bi u tom kontekstu prijetio da će ubiti kćer i njenu majku, evidentno je usmjereno na otklanjanje njegove kaznenopravne odgovornosti. Njegovo ponašanje, štoviše, jasno upućuje da očito nezadovoljan činjenicom da njegova kćer HU ne želi živjeti s njim, te smatrajući da je takvo njeno postupanje bilo na poticaj njene majke VU, na njegovu namjeru da s očitim ciljem da uznemiri u ustraši svoju kćer i njezinu majku, prijeti da će ih pronaći i ubiti. Ovakvo ponašanje jedne odrasle osobe, oca djeteta, koje je usmjereno na zastrašivanje djeteta, vlastite kćeri i njene majke, krajnje je neprimjereno i zasigurno kao takvo izazvalo osjećaj straha i uznemirenosti kod mlt. te se u takvom postupanju ogleda njegova namjera usmjerena isključivo na zastrašivanje.

10. S obzirom na činjenicu da su riječi prijetnje ("da će ih naći i ubiti ispred škole") koje je optuženi EU uputio tada mlt. HU, dakle djetetu starom svega četrnaest godina te sam sadržaj izgovorenih riječ, odnosno prijetnja smrću, i nesumnjivo predstavljaju ozbiljnu prijetnju i objektivno su prikladne da izazovu osjećaj straha i uznemirenosti prema osobama kojima su upućene. Pritom za počinjenje kvalificiranog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11 nije odlučno da li je optuženik kao počinitelj upućujući takve prijetnje takvo što ozbiljno mislio, te kakav je učinak prijetnja imala na osobu kojoj je upućena, iako ove riječi nedvojbeno predstavljaju ozbiljnu prijetnju i objektivno su prikladne da izazovu osjećaj straha i uznemirenosti pri čemu je utvrđeno da je mlt. HU dijete koje je posebno ranjivo upravo zbog svoje dobi (tada stara četrnaest godina) osjećala strah i uznemirenost, na koji način je nedvojbeno utvrđeno da je optuženi počinio kazneno djelo kako mu je stavljeno na teret, pri čemu njegova ubrojivost tijekom postupka ničim nije dovedena u pitanje.

11. Sud je odlučujući o kaznenopravnoj sankciji utvrđivao sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža u odnosu na počinitelja kaznenog djela (olakotne i otegotne okolnosti).

12. Odlučujući o visini kazne, sud je uzeo u obzir činjenicu da je za kazneno djelo i članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11 za koje je optuženi proglašen krivim zakonom zapriječena kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, sve okolnosti počinjenja djela, činjenicu da je okrivljeni predmetno kazneno djelo počinio s izravnom namjerom, kao i društvenu opasnost i težinu počinjenog kaznenog djela. Odlučujući o visini kazne, sud je cijenio stupanj krivnje na strani optuženog EU koji se očituje kroz oblik krivnje, izravnu namjeru, počinjene uz svijest optuženog EU obzirom na svoju životnu dob te opće životno iskustvo, počinio kazneno djelo protiv osobne slobode na štetu vlastitog djeteta, što je svakako imalo posljedice za istu.

13. Sud je kao olakotnu okolnost uzeo u obzir njegovu raniju neosuđivanost iz koje sud utvrđuje da je njegovo ponašanje kako prije počinjenja kaznenog djela, tako i ono nakon počinjenja kaznenog djela, u potpunosti usklađeno s pozitivnim propisima te na strani optuženog ne egzistira povećan stupanj kriminalne volje koji bi upućivao na usklađenost njegovog ponašanja. Osim toga, sud je prilikom izricanja kazne uzeo u obzir i protek vremena od počinjenja djela, posebice činjenicu da od 2021. optuženi EU nije ostvario kontakt sa oštećenom HU. Drugih posebno olakotnih, ali ni posebno otegotnih okolnosti na strani optuženog sud nije našao. Uzimajući u obzir ovako utvrđene okolnosti, sud je optuženog osudio na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci te mu pritom izrekao uvjetnu osudu na način da navedena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Sud smatra da će upravo izrečena sankcija za optuženog u potpunosti proizvesti svrhu i dovesti do toga da isti shvati da je činjenje kaznenog djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno. Odabir sankcije sadrži dostatnu količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem ovog kaznenog djela nanio društvu u cjelini, a sve ovo imajući u vidu težinu kaznenog djela, prouzročenu posljedicu te nastalu štetu, čime je u cijelosti ostvarena svrha kažnjavanja predviđena Kaznenim zakonom.

14. Budući je optuženi EU proglašen krivim, to mu je sud naložio i plaćanje troška kaznenog postupka u paušalom iznosu od 75,00 eura, razmjerno duljini trajanja i složenosti postupka.

U Karlovcu 24. rujna 2025.

Sudac za mladež:

Tihana Laptalo Medarić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u pisanom obliku ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostavljeno:

1. ODO u Karlovcu na broj KO-DO-299/2021

2. EU, [adresa]

3. Darko Gojak, odvjetnik u Karlovcu

4. HU