Poslovni broj: K-609/2017-176

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu po sucu pojedincu Tiboru Kovačiću, uz sudjelovanje zapisničarke Mile Lukić, u kaznenom predmetu protiv optuženog TJ zbog kaznenog djela iz članka 157. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12, 56/15., 61/15., dalje: KZ/11) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj: KO-DO-1758/13 od 12. rujna 2014., s izmjenama u činjeničnom opisu od 24. lipnja 2015., 21. rujna 2015. i 29. travnja 2016., nakon održane javne rasprave 15. rujna 2016., u prisutnosti zamjenice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu UJ, optuženika osobno te branitelja optuženika odvjetnika Radomira Glumičića, 15. rujna 2025. objavio je, a 10. rujna 2025.

presudio je

I. Na temelju članka 455. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda i 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 72/25., u tekstu: ZKP/08)

Optuženi TJ, sin T i U, rođene Š, rođen **.**.1970. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, dipl. ing. telekomunikacija, sa završenom VSS, zaposlen u HOK osiguranju, s plaćom od oko 3,000.00 eura, vlasnik četiri firme Jagoda trgovina, Kupovina Zagreb, Koperant Bonum i Comes Fratres, vlasnik osobnog automobila marke Mercedes GLE godište 2021., vlasnik stana u [adresa] na adresi stanovanja i apartmana na [adresa], vojsku služio 1989/90. u Kikindi, sudionik Domovinskog rata, s činom narednika, odlikovan Spomenicom, ratni vojni invalid, OIB: [osobni identifikacijski broj], oženjen, otac jednog djeteta, neosuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak, na slobodi,

k r i v  j e

što je

u vremenu od neutvrđenog dana početkom 2000. pa do srpnja 2013. na području grada Zagreba, u cilju ostvarivanja materijalne dobiti za sebe, organizirao pružanje seksualnih usluga za novac na način da je od ŠJ zatražio da sukladno njegovim uputama u „Plavom oglasniku“ objavljuje oglase u kojima se traže ženske osobe za pružanje seksualnih usluga, da se nalazi sa ženskim osobama koje bi se javile na oglase radi pružanja seksualnih usluga i s njima dogovara sve uvjete pružanja navedenih usluga, na koji način je za pružanje seksualnih usluga angažirao JJ, ĐJ, ĆJ, ČJ, AJ, OJ, ZJ, kao i više drugih ženskih osoba, koje su pružale seksualne usluge većem broju osoba po cijeni u rasponu od 200,00 kn za pola sata do 600,00 kn za jedan sat pružene seksualne usluge u stanovima na raznim adresama na području grada Zagreba koje su u tu svrhu sukladno njegovoj uputi nalazile i iznajmljivale najprije MJ, a zatim JJ, koja je također sukladno njegovom naputku predavala oglase, odlazila na sastanke sa ženskim osobama koje su se javljale na oglas i dogovarala uvjete pružanja seksualnih usluga, nakon čega od njih preuzimala polovicu zarađenog iznosa, kao i iznos od po 2.000,00 kn mjesečno za tzv. policijsku zaštitu, te novac proslijeđivala ŠJ, koja ga je predavala okrivljeniku, što su činile od 2000. sve do 8. ožujka 2011., slijedom čega je okrivljenik na ime zarade od pružanja seksualnih usluga od strane JJ u vremenu od početka 2000. do 8. ožujka 2011. primio ukupan iznos od najmanje 1.176.000,00 kn, zatim, na ime zarade od pružanja seksualnih usluga od strane AJ u vremenu od 2007. do 8. ožujka 2011. primio ukupan iznos od najmanje 580.000,00 kn, na ime zarade od pružanja seksualnih usluga od strane ĆJ u vremenu od 2006. do kraja 2010. primio ukupan iznos od najmanje 338.500,00 kn, na ime zarade od pružanja seksualnih usluga od strane OJ u vremenu od travnja 2009. do travnja 2010. primio ukupan iznos od najmanje 60.000,00 kn, na ime zarade od pružanja seksualnih usluga od strane KJ tijekom 2006. primio ukupan iznos od najmanje 125.000,00 kn, na ime zarade od pružanja seksualnih usluga od strane ZJ u vremenu od rujna 2004. do ožujka 2009. primio ukupan iznos od najmanje 375.000,00 kn, te na ime zarade od pružanja seksualnih usluga od strane ČJ u vremenu od lipnja 2010. do lipnja 2011. primio ukupan iznos od najmanje 116.000,00 kn, kao i krajem 2003. u kontaktu sa BJ, koja se javila na oglas, istoj predložio bavljenje pružanjem seksualnih usluga za novac u stanovima iznajmljenim u tu svrhu osobama koje bi se javljale na broj telefona objavljivan u oglasniku time da bi od novaca zarađenog pružanjem seksualnih usluga, koje će ovisno o trajanju iznositi pola sata 400,00 kn, a sat vremena 600,00 kn, njemu predavala pola, na što je ista pristala te u vremenu od početka 2004. do srpnja 2013. spolno zadovoljavala nepoznate muške osobe u stanovima na raznim adresama na području grada Zagreba u koje je bila upućena od strane okrivljenika, a od zarađenih novaca mu najprije u razdoblju od početka 2004. do kraja 2009. predavala pola, a potom mu u razdoblju od početka 2010. do srpnja 2013. sukladno dogovoru s njime predavala mjesečno fiksni iznos od 12.000,00 kn, slijedom čega je na ime zarade ostvarene pružanjem seksualnih usluga od strane BJ u 2004. -oj godini primio ukupan iznos od najmanje 23.000,00 EUR-a, što u kunskoj protuvrijednosti prema godišnjem prosječnom tečaju HNB-a iznosi 172.270,00 kn, u 2005.-oj godini primio ukupan iznos od najmanje 23.000,00 EUR-a, što u kunskoj protuvrijednosti prema godišnjem prosječnom tečaju HNB-a iznosi 170.200,00 kn, u 2006. -oj godini primio ukupan iznos od najmanje 23.000,00 EUR-a, što u kunskoj protuvrijednosti prema godišnjem prosječnom tečaju HNB-a iznosi 168.360,00 kn, u 2007. -oj godini primio ukupan iznos od najmanje 23.000,00 EUR-a, što u kunskoj protuvrijednosti prema prosječnom godišnjem tečaju iznosi 168.590,00 kn, u 2008. -oj godini primio ukupan iznos od najmanje 23.000,00 EUR-a, što u kunskoj protuvrijednosti prema prosječnom godišnjem tečaju HNB-a iznosi 166.060,00 kn, te u 2009. -oj godini primio ukupan iznos od najmanje 23.000,00 EUR-a, što u kunskoj protuvrijednosti prema godišnjem prosječnom tečaju HNB-a iznosi 168.590,00 kn, a od 2010. do srpnja 2013. od BJ primio ukupan iznos od 504.000,00 kn, a na koji način je u naprijed navedenom periodu ostvario imovinsku korist u sveukupnom iznosu od najmanje 4.288.570,00 kn,

dakle, radi zarade organizirao i omogućio drugoj osobi pružanje spolnih usluga,

pa je time počinio kazneno djelo protiv spolne slobode – prostitucijom, opisano i kažnjivo po članku 157. stavku 1. KZ/11.

II. Na temelju članka 157. stavka 1. KZ/11 optuženi TJ se osuđuje

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 2 (DVIJE) GODINE

III. Na temelju članka 40. stavka 5. KZ/11 u vezi sa člankom 42. stavkom 1. i 2. KZ/11 optuženom TJ se izriče

SPOREDNA NOVČANA KAZNA

u iznosu od 100 (sto) dnevnih iznosa u visini dnevnog iznosa od 100,00 (sto) eura, što iznosi 10.000,00 (deset tisuće) eura.

IV. Na temelju članka 42. stavka 6. i 7. KZ/11 optuženi TJ je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 6 (šest) mjeseci od dana pravomoćnosti presude. Ako optuženik ne plati novčanu kaznu u cijelosti ili djelomično u roku određenom ovom presudom zbog znatnog pogoršanja imovinskih prilika do kojih je došlo bez njegove krivnje nakon donošenja presude, sud može na njegov zahtjev produljiti rok plaćanja novčane kazne do dvadeset i četiri mjeseca ili odrediti obročnu otplatu u tom roku.

V. Na temelju članka 43. stavka 1. do 4. KZ/11, ukoliko novčana kazna ne bude plaćena u cijelosti ili djelomično u roku određenom ovom presudom, a ne postoje uvjeti za produljenje roka plaćanja niti za obročnu otplatu, naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona, a ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od 3 (tri) mjeseca, sud će uz pristanak optuženika donijeti odluku o zamijeni novčane kazne radom za opće dobro na način da se jedan dnevni iznos zamijeni s dva sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti sedamsto dvadeset sati. Ako optuženik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši novčana kazna, odnosno rad za opće dobro, zamijeniti će se kaznom zatvora na način da će sud jedan dnevni iznos zamijeniti s jednim danom zatvora, a rad za opće dobro će se zamijeniti na način da će se jedan dnevni iznos zamijeniti s dva s0ata rada, pri čemu kazna zatvora ne može biti dulja od dvanaest mjeseci.

VI. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom TJ se u kaznu zatvora ima uračunati vrijeme provedeno od uhićenja i boravka u istražnom zatvoru od 22. kolovoza 2013. do 27. rujna 2013.

VII. Na temelju članka 560. stavka 1. i 2. ZKP/08 utvrđuje se da novčani iznos od ukupno 569.191,05 eura / 4.288.570,00 kuna[1] predstavlja imovinsku korist koju je optuženi TJ ostvario počinjenim kaznenim djelom te taj novčani iznos predstavlja imovinu Republike Hrvatske pa se od optuženika oduzima protupravna imovinska korist u iznosu od 569.191,05 eura / 4.288.570,00 kuna i istom nalaže iznos od 569.191,05 eura / 4.288.570,00 kuna uplatiti u Državni proračun u roku od 30 (tridest) dana od dana pravomoćnosti ove presude.

VIII. Na temeljem članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP/08 optuženom TJ se nalaže da podmiri troškove kaznenog postupka u paušalnoj svoti od 2.000,00 eura, uplatom u državni proračun Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom optužnicom, s izmjenama u činjeničnom opisu, Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu optužilo je optuženog TJ za počinjenje kaznenog djela činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

1.1. Ovlašteni tužitelj je u više navrata mijenjao optužnicu, dakle 24. lipnja 2015., 21. rujna 2015. i 29. travnja 2016.

2. Pozvan da se očituje o kaznenopravnoj odgovornosti, optuženik je naveo da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitana je materijalna dokumentacija, i to: izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu na listu 4-5 spisa, zapisnik o prepoznavanju na listu 66-68, 207-209 spisa, dopis Odjela za prometne isprave o vlasništvu vozila na listu 75-76 spisa, registracijski list na listu 77, 85, 91, 104, 106, 109, 112, 115, 117-118 spisa, uvozna carinska deklaracija na listu 79-80 spisa, dopis Volksbank d.d. sa prijedlogom za glavni upis na listu 82-84 spisa, rješenje na listu 86, 100 spisa, račun i potvrda Auto Par d.o.o. na listu 87-88 spisa, polica osiguranja na listu 89, 99, 119 spisa, uplatnica na listu 90, 98, 120 spisa, otpremnica na listu 92 spisa, ugovor na listu 93-97 spisa, potvrda na listu 101 spisa, preslika knjižice vozila i prometne dozvole na listu 102-103, 107-108, 110, 113-114, 116 spisa, račun na listu 105 spisa, ovjera tehničke ispravnosti na listu 111 spisa, potvrda za registraciju na listu 121-123 spisa, dopis Središnjeg klirinško depozitarnog društva d.d. na listu 124 spisa, obavijest o stanju računa na listu 125 -126 spisa, izvadak iz ZK na listu 130-135, 145-150, 154-155, 158-163, 261-262 spisa, ugovor o kupoprodaji sa anexom na listu 136-142, 171-177, 182-184, 263-264, 272-277, 281-288, 292-300, 304-310, 315-318, 325-327, 358-361, 367-369, 373-374, 468-470, 473-474, 477-478, 505-507, 509-511 spisa, tabularna izjava na listu 143-144 spisa, ugovor o darovanju na listu 150-153, 330-333, 339-341, 344-346, 349-351, 353-355 spisa, rješenje o nasljeđivanju na listu 156-157, 178-181, 335-336, 480 spisa, očitovanje na listu 164- 170 spisa, prijepis posjedovnog lista na listu 210, 234, 250, 258-259 spisa, uvjerenja na listu 211-217, 249, 251-256 spisa, dopis FINA-e s prilogom na listu 218-232, 376- 393 spisa, dopis Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove na listu 233, 257 spisa, diobni ugovor na listu 265-266 spisa, sporazum u uspostavi etažnog vlasništva na listu 267-269 spisa, dopis Porezne uprave na listu 270 spisa, porezno rješenje na listu 271, 280, 292, 303, 313-314, 321-324, 357, 365-366, 372, 467, 472, 475-476, 479, 481, 483, 504, 508 spisa, prijava poreza na promet nekretnina na listu 278-279, 289-290, 301-303, 310-312, 319-320, 328-329, 352, 356, 363-364, 370-371, 375 spisa, prijava poreza na nasljedstva - darove 337-338, 342-343, 347-348 spisa, račun na listu 362 spisa, dopis Hypo Alpe Adria Bank d.d. s prilozima o prometu računa na listu 400-431, 455-463 spisa, ugovor o kreditu s prilozima na listu 440, 441-444 spisa, presuda Općinskog suda u Koprivnici na listu 482 spisa, rješenje Općinskog suda u Đurđevcu na listu 484, obračun poreza na promet nekretnina na listu 485-486 spisa, dopis Splitske banke d.d. s prilozima o prometu računa na listu 487-502 spisa, dopis Privredne banke d.d. s prilozima o prometu računa na listu 525-565 spisa, dopis Erste Bank d.d. s prilozima o prometu računa na listu 589-598 spisa, zapisnik o pretrazi doma i drugih prostorija na listu 650-653, 709-713, 723-724, 764-768 spisa, zapisnik o pretrazi pokretne stvari na listu 654-657, 714-718, 725-726, 732-738 spisa, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta na listu 658, 661-662, 675-676, 727, 769, 776, 1114 spisa, razgledana je fotodokumentacija na listu 663-668, 751-752, 758-759, 789- 796, 1128-1129 spisa, pročitano je izvješće o kriminalističko - tehničkoj pretrazi mjesta događaja na listu 669-670, 797 spisa, zapisnik o pretrazi stana i drugih prostorija na listu 671-674 spisa, dopis Euroherc osiguranja na listu 744 spisa, dopis HOK osiguranja na listu 745 spisa, dopis Oglasnika d.o.o. s prilogom na listu 746-750 spisa, zapisnik o prepoznavanju osoba na listu 754-756, 786-788, 1124-1127 spisa, zapisnik o privremenim oduzimanju predmeta na listu 770-775, 1111-1113 spisa, obavijest o stanju računa na listu 883 spisa, uvjerenje na listu 885 spisa, dopis Porezne uprave na listu 886 spisa, dopis FINA-e s prilozima na listu 887-890 spisa, izvadak iz ZK na listu 892-894 spisa, kupoprodajni ugovor na listu 895-898, 900-902 spisa, porezno rješenje na listu 899 spisa, prijava poreza na promet nekretnina na listu 903 spisa, dopis VABA Banka Varaždin na listu 952-953 spisa, dopis Štedbanke d.d. na listu 957 spis, dopis Samoborske banke na listu 961 spisa, dopis Kentbanke na listu 965 spisa, dopis BSD na listu 969, 1009 spisa, dopis Banco Popolare na listu 973 spisa, dopis Primorske banke na listu 977 spisa, dopis Istarske Kreditne Banke Umag na listu 981 spisa, dopis Croatia banke na listu 985 spisa, dopis Nava Banke na listu 989 spisa, dopis Zagrebačke banke na listu 993 spisa, dopis Sberbank na listu 997 spisa, dopis Kreditne banke Zagreb na listu 1001 spisa, dopis Karlovačke banke na listu 1005 spisa, dopis Raiffeisenbank na listu 1013-1014 spisa, dopis Splitske banke na listu 1018 spisa, dopis Erste&Steiermarkische bank na listu 1022-1023 spisa, dopis Privredne banke Zagreb s prilozima na listu 1027-1034 spisa, dopis Podravske banke na listu 1038 spisa, dopis OTP banke na listu 1039 i 1042 spisa, dopis Banka Kovanica na listu 1046 spisa, dopis Jadranske banke na listu 1051 spisa, dopis Veneto banke na listu 1055 spisa, potvrda ZK odjela Zadar na listu 1057-1065 spisa, uvjerenje Područnog ureda za katastar Zadar na listu 1067-1075, 1077, 1079, 1081-1088 spisa, dopis PBC Card s prilozima na listu 1095-1101 spisa, dopis FINA-e na listu 1105 spisa, ugovor s prilozima na listu 1115-1119 spisa, dopis HZMO s prilozima na listu 1145- 1253 spisa, dopis Hypo Alpe - Adria - Bank na listu 1266 spisa, izjava na listu 1369 spisa, potvrda Euroherc osiguranja na listu 1370, 1384-1385 spisa, izjava s ugovorom o najmu i predugovorom na listu 1371-1376 spisa, dopis na listu 1386 spisa, potvrda na listu 1387 spisa, prijava ozljede na radu na listu 1388-1389 spisa, medicinska dokumentacija na listu 1390-1391 spisa, dopis Raiffeisen banke s prilozima na listu 1472-1477 spisa, dopis Erste banke s prilogom na listu 1479-1480 spisa, dopis Hypo Alpe Adria banke s prilozima na listovima 1482-1563 spisa, dopis Splitske banke s prilozima na listu 1572-1588 spisa.

3.1. Nadalje, tijekom dokaznog postupka pročitani su iskazi svjedoka HJ, ŽJ, odnosno njezino očitovanje da će koristiti zakonsku blagodat, VJ (1254 i 1727), DJ (1256-1257), EJ (1258-1259), PJ (list 1260-1261, 1726), GJ (1262-1263), RJ (1270-1271), SJ (1876-1879), FJ (935-938), KJ (14- 17, 515-519, 1356), ČJ (579-581, 1364), CJ (1089-1093, 1378- 1379), BJ (1379, 1748, 1885), LJ (521-523, 1379-1380), JJ (1357, 1750-1752), NJ (ranije ŠJ) (1358-1360, 1735- 1736), ĆJ (1367, 1737-1738), ZJ (1377, 1736- 1737), IJ (904-906, 1634-1635) i TI (list 1911-1913).

3.2. Ujedno, sud je u ponovljenom postupku dodatno ispitao svjedokinje BJ i AJ te proveo suočavanje svjedokinja NJ, ĆJ i JJ.

3.3. Na kraju dokaznog postupka, pročitan je izvod iz Kaznene evidencije (list 2028- 2029) i Prekršajne evidencije (list 2026-2027) za optuženika.

4. Nije sporno da se optuženik poznaje sa MJ i JJ i BJ.

5. Obzirom je optuženik osporio sve činjenične navode, spornim se ukazuje čitavi činjenični opis kaznenog djela, dakle od vremenskog razdoblja inkriminiranog događaja, pa navoda da je isti organizirao pružanje seksualnih usluga za novac, davanja uputa ŠJ, kao i da je angažirao JJ, ĐJ, ĆJ, ČJ, AJ, OJ, ZJ, kao i više drugih ženskih osoba za navedene usluge. Spornim se ukazuje i cijena pružanja seksualnih usluga, je li se novac odvajao za policijsku zaštitu, mjesta pružanja seksualnih usluga, kao i kolika iznosu ukupna protupravna imovinska korist koju je optuženik ostvario počinjenjem kaznenog djela.

6. Optuženi TJ je u svojoj obrani, iznesenoj na kraju dokaznog postupka, naveo da zapravo ne zna točno od kuda bi trebao krenuti u svojoj obrani, ali da može navesti da je bio u šoku da se uopće i na koji način našao u ovoj cijeloj situaciji. Naime, dan prije nego li će se vratiti u Zagreb se sa suprugom nalazio na [adresa], kada su došli djelatnici policije odnoseći se prema njemu kao prema kriminalcu, da bi shvatili da se zapravo nalazi u svom apartmanu. Nakon njihovog dolaska supruga i on su čekali cijeli dan da ishode nalog za pretragu stana, a na njegov upit o čemu se radi, nitko nije znao reći. Nakon toga je prevezen u policiju u Splitu, od kuda su ga do pola pula dovezli djelatnici policije iz Splita, a dalje preuzeli njih petorica. Tek na Oranicama je doznao za što ga se tereti, nakon čega kreću nekakvi čudni nalozi PNUSKOK-a. Naime, tamo mu je predočeno šest policajaca za koje je optuženik trebao reći i nešto za njih potpisati, a da ako to ne potpiše ide u zatvor, odnosno ako potpiše je na slobodi i treba biti svjedok. Kako on na to nije pristao, tada kreću i pojavljuju se nekakvi čudni svjedoci, između ostalog zapisnik njegove bivše prijateljice ŠJ i JJ, pojavljuje se i BJ s kojom je prijatelj i obiteljski vezan. Ostale ženske osobe koje se ovdje spominju ne poznaje. Što se tiče poznanstva sa MJ, ono potječe iz 2002. kada je ona radila u FINA-i, a optuženik je kao glavni službenik koncerna Agram polagao novce, ona mu je omogućila da to čini bez čekanja u redu, za što joj se optuženik oduživao kavama. U to vrijeme nije joj posudio nikakav novac, te je ona 2003. bila na svadbi njega i supruge u Sloveniji, čak je prevozila njegove sestrične i majku, a da ju je, kako to UI navodi, tada kamatario, zasigurno se ne bi usudio dopustiti da ih ona prevozi. Postali su kućni prijatelji, zajedno sa njezinim tada dečkom ŠI je bio sa svojom suprugom na njihovoj svadbi 2006. JJ je upoznao jednom prilikom kada ju je UI dovela na kavu i predstavila ju kao buduću kumu njezinog djeteta. Kroz te godine je on ŠJ uplaćivao određene iznose novca, obzirom da je ona na mjestu službenice banke ujedno prodavala i police životnog osiguranja, a za prodaju kojih je dobivala proviziju, što je činila i njegova zamjenica JI. 2008/2009. je MJ zatražila optuženika da joj posudi iznos od 50.000,00 kuna, objašnjavajući da se našla u određenoj financijskoj situaciji i on joj je, ne pitajući puno doista i posudio te novce na prijateljskoj osnovi, s napomenom da mu vrati kada mu bude trebalo. Negdje u lipnju ili srpnju, a već nakon što joj je posudio novce doznao da je ona već dužna svojoj kumi i nekim privatnicima i da se radi o iznosu od par milijuna kuna. Zato je zatražio svoj novac, a taman negdje u to vrijeme je UI završila na televiziji, jer je sudjelovala u pljački banaka, zbog čega je zaključio da se s tim novcima koje joj je posudio može pomiriti. Međutim, u jednom trenutku se javljaju ona i ŠI, žele se s njim naći i nakon što su se našli je ona tražila ŠI da se malo makne, a optuženiku je nasamo rekla da se i dalje nalazi u velikim problemima, tražila ga je da joj opet pomogne, tražila je od njega da založi stan koji ima te da će mu u protivnom učiniti svašta nažao. On od tada s njom više nema nikakav kontakt, a zapravo je njihov odnos zahladio već trenutkom kada joj je posudio novac, a ovo je zapravo bila prva prijetnja ŠJ. Tako je njemu prijatelj ĐI, koji ima kolegu policajca u Sisku, rekao da je UI već radila probleme 2012. na način da je optuženika prijavila da se bavi namještanjem šteta i tražila je da ga se pritvori. Njega su zapravo sve ove stvari povrijedile, jer optuženika nikome nikada ništa nažao nije učinio, zaposlen je, ima dijete i ženu, vodi normalan život i nema potrebe da bi se ovim bavio. Kao jedna od svjedoka se tijekom postupka pojavljivala i CJ koja je 2008. također radila na šifru police osiguranja, a on je tada bio šef tog odijela. Međutim, kako nije polagala redovito novce su joj otkazali ovu šifru, da bi se ona javila ponovno 2012. ili 2013. da traži novi posao i bi li joj on u tome mogao pomoći. Nikada nikakav novac nije primio niti od ostalih tijekom postupka spomenutih osoba, a netočno je što je CJ u svom iskazu rekla da ga je uvijek kontaktirala na isti broj, jer se do 2010. koristio brojem 091, a potom brojem 099. Isto tako, netočna je izjava da bi njegovom American Expres karticom bilo plaćeno putovanje, jer on nikada nikome, osim za sebe, nije plaćao turističke aranžmane, sve ono što je njegovom karticom plaćeno je utrošeno za njegove privatne svrhe. Drago mu je bilo čuti kada su sva ranija prepoznavanja, a kada su svjedoci ovdje saslušavani, padala u vodi, AJ je navela da ga je jednom vidjela u Remetincu kada je prijavljivala štetu, a on tamo nije nikada radio. Također je istaknuo i da se navodilo i da je koristio nekakve aute, iako postoji potvrda prema kojoj je vozio kao službeno vozilo Golf 5. Većina pribavljenih podataka o imovini su vlasništvo njegovih bivših punca i punice J, jedini stan koji je imao u svom vlasništvu je bio stan u [adresa] prodajom kojega je kupio stan u [adresa], nakon čega je taj stan u [adresa] prodao, oba ova stana su kupljena na kredit, ali je i prodajom oba stana puno zaradio zbog razlike u cijeni po m2, tri godine je stanovao i u kući svoje supruge na Trnovčici, a njegova majka je potom kupila jedan stan u [adresa], ali ne ovaj isti, a on je pak kupio stan u [adresa]. Taj stan u [adresa] je dalje prodao ĆI, tako da nikako u sedmom mjesecu on u tom stanu nije mogao boraviti, o tome je sklopljen predugovor o kupnji, a u konačnici se ugovor realizirao izlaskom iz pritvora. To je sve što je mogao navesti u svojoj obrani, dok je za ostale detalje spreman bio odgovarati na pitanja. Tako optuženik nije znao ime ovog policijskog službenika iz Siska kojem ga je prijavila MJ, ali ga zna njegov kolega ĐI i kada je okrivljenik završio u pritvoru je on mislio da je u pritvoru zbog namještanja šteta, za što ga je 2012. prijavila MJ. Porekao je da bi UI upoznao u Travnom 2000., on je tamo živio do 1993., a u ovo vrijeme je dolazio u posjet majci. Koliko se sjećao, JJ je upoznao tri ili četiri mjeseca nakon svadbe Senke Pandže 2006. i to je bila jedina prilika, osim još pred sudom, da sam ju je vidio. Nikada nije s njom telefonom ili na neki drugi način kontaktirao. Stoga je porekao i da bi mu ikada JJ predavala novac, a isto tako mu novac nije predavala niti MJ. Da je točno ono što su njih dvije izjavile bi postojale valjda nekakve potvrde o uplatama na račun, jer su svi njegovi računi otvoreni, s tim da je napomenuo da je račun u Splitskoj banci zatvorio 2004. nakon čega je imao otvoren račun u Hypo banci. Naveo je i da ne poznaje osobu imenom ĆJ, da ne poznaje osobu imenom ZJ. Za 2005. i 2006. je naveo da je imao zdravstvenih problema i to jer je imao operaciju ahilove tetive i netočno je ono što je ZJ navela, da je 2004/05. bio s njom za Novu godinu, jedino je mogao reći da je smiješno da bi, nakon što se u studenom oženio, na Novu godinu završio s drugom u krevetu. Potvrdio je da se negdje u razdoblju od 2005. do 2008. protiv njega vodilo kriminalističko istraživanje jer ga je netko anonimno prijavio da je švercao ljude i organizirao žene radi prostitucije, a njemu je to rečeno na obavijesnom razgovoru na koji je bio pozvan, s tim da je okrivljenik napomenuo da su već mjesec dna prije obavili razgovore sa ženom i susjedima koji mu ništa nisu smjeli reći. Što se tiče obavljenih prepoznavanja tijekom postupka, naveo je da su mu pravosudni policajci rekli da su takvo nešto vidjeli samo u američkim filmovima, radnje su se uvijek obavljale u poslijepodnevnim i večernjim satima i kada je tražio branitelja mu je rečeno da ne može jer da će on doći tek za par sati, a koliko oni ne mogu čekati. Također je uvijek bio obučen u trenirke koje su bili zgužvane, a jer se morao obući u roku od 5 minuta dok su ostali bili i niži od njega i bolje obučeni. Zbog toga su pravosudni govorili da moraju čekati branitelja, a u policiji mu je rečeno da on nema što tražiti i pitati, da se radnja mora obaviti i on nije imao drugog izbora. Nikada nije nosio Hugo Boss odjela, nema niti jedno, odjela su mogla biti izuzeta u pretrazi stana, a inače mu i kolege znaju da baš nije od odjela. Naveo je i da je netočno da bi on pokušavao zaposliti BJ u firmi ŠI, a kako bi se na taj način organiziralo dizanje kredita, potpuno je netočno da bi uopće MJ poznavala BJ, a o tome da BJ nije bila zaposlena kod Čigira postoji i potvrda. Smatrao je da ako je njemu MJ predala nekakve novce, a pri tome je optužena za oružanu pljačku, bi onda i on bio u tome. Osim ŠJ i JJ, poznavao je BJ i CJ, a inače je CJ bila Senkina prijateljica i tako je i došla kod njega raditi police kao vanjski suradnik. U odnosu na razlike u iskazu, a kada je okrivljenik naveo da poznaje samo MJ i JJ, napomenuo je da tada nisu bile spomenute niti BJ niti CJ, nego neke žene koje on ne poznaje. Naime, BJ se nekim čudom javlja kada je trebao izaći iz pritvora i njemu se pritvor produljuje za još dva mjeseca, a CJ se pojavljuje nakon što je optužnica protiv njega bila povučena. Za BJ je naveo da je s njom prijatelj kao i sa njezinim ocem i majkom i to od 2004. kada joj je otac došao iz Rusije i zaposlio se kod njih kao vanjski suradnik iz Siska, a optuženik nije bilo poznato da bi se BJ bavila prostitucijom. Kada su mu predočene, a u odnosu na danas iznesenu obranu vaučer te uplatnice iz kojih se vidi da je uplatitelj TJ aranžmana na CJ American expresom, a kako je ona to navela u svom iskazu, optuženik je naveo da on, obzirom na ovo što mu je danas predočeno, ne može onda tvrditi da možda njegovom karticom to nije plaćeno, ali zna da su oni njoj iz Euroherca ostali dužni neke provizije pa moguće da je to naknađeno na ovaj način, pri čemu optuženik nije znao reći je li to bila njegova privatna kartica ili kartica Euroherc osiguranja, a obzirom da su obje kartice glasile na ime TJ. Više se nije mogao sjetiti imena onih u svojoj obrani spomenutih šest osoba koje je trebao prepoznati, ali je znao da je među njima bio onaj koji se spominjao na televiziji i to osoba imenom Đ. Međutim, optuženik njega ne poznaje, ali mu je rečeno da treba zaokružiti priču oko njega, prepoznati i ostale ljude u kojem slučaju bi bio na slobodi. Pri tome optuženik nije znao kako i zašto su baš došli do njega, ako on nikoga od njih nije poznavao niti se s njima družio, nije znao ni zašto su ga pokupili na [adresa] kada su ga mogli lijepo nazvati i on bi se odazvao pozivu kao što se uredno odaziva i sudu. Od vozila koja je u ovom inkriminiranom razdoblju vozio je bio spomenuti Golf kojeg je vozio najduže, Toyota Yaris koju je naslijedio od oca, a njegovo prvo vozilo koje je kupio je bio polovni Z4 koji je bio star godinu i pol, a kupio ga je 2011/12. Audi A4 Quattro je bilo službeno vozilo koje je vozio 2008/09., a radilo se o vozilu tada starom šest godina. Dodatno je pojasnio da se on u Eurohercu zaposlio 1997., a službeno je prijavljen sa 1. siječnjem 2000. U Eurohercu je ostvarivao neto plaću koja je bila od 5 do 6 tisuća kuna neto i uplaćivala se preko računa, a imao je pravo na bonuse i prekovremene sate, što se sve isplaćivalo u gotovini o čemu se vjerojatno u Eurohercu vodila evidencija, s tim da je njegova zadnja plaća bila neto preko 11.000,00 kuna i još na to prekovremeni sati i bonusi. Danas je zaposlen u HOK-u i prima plaću od 8.000,00 kuna preko računa i isto toliko putnog troška i isplaćuje mu se bonus od 10.000,00 eura kvartalno, a prima i 2.000,00 kuna kao mirovinu s osnova RVI, a i suvlasnik je privatne firme koja uredno posluje i ima 24 zaposlenih. Plaću iz Euroherca je primao na tekući račun Splitske banke, Hypo banke i Erste te Raiffeisen banke, odnosno kredit je otplaćivao Raiffeisen i Hypo banci. U odnosu na promet po računu Hypo Alpe Adria banke i neke uplate, npr. 24. veljače 2010. u iznosu od 133.883,09 kuna, optuženik je naveo da je to njegov vlastiti novac od kuće kojeg je donio u banku u eurima, uplatio ga je na račun i potom isplatio stolaru koji je bio s njim u banci, ČI. U odnosu na druge uplate koje se navode po ovom računu otvorenom u Hypo banci je naveo da se naravno ne može očitovati o svim pojedinačnim uplatama, ali je na račun polagao novce koje je dobivao od HOK-a kao proviziju, polagao je novce koje bi majka dobila od najamnine, vršio je redovito sam uplate, uplaćivali su mu se veći iznosi u zbroju mirovine koja mu je jedno vrijeme bila izostavljena. Pojasnio je da je imao trgovački obrt 17 godina koji nije glasio na njega već na partnera AI, da bi prije dvije godine osnovao trgovačko društvo i to njih dvoje zajedno, a koje društvo posluje godišnje oko 14.000.000,00 kuna, zove se "Jagoda". Isto je naveo i za promet po računu Splitske banke. Izričito je porekao da bi imao kakve veze s prostitucijom, ime OI mu nije ništa značilo, nikada i nikoga vezano uz prostituciju prekršajno nije prijavljivao. ZI poznaje, to je njegov prijatelj od sedme godine života. Još je na kraju naveo i da je stan u [adresa] platio 200.000,00 eura od čega je za 50.000,00 eura morao dignuti kredit, a ostatak je bila ušteđevina i dio dobiven od prodaje stana u [adresa], a stan je prodao kasnije za 350.000,00 eura direktoru RRIF-a. Prethodno je već zaradio i na prodaji stana u [adresa], jer je kupljen za 60.000,00 eura protuvrijednosti u DEM, a prodan za 90.000,00 eura. Za uplatu 3. srpnja 2008., a prema izvatku deviznog računa Erste banke iznosa od 400.000,00 eura, optuženik je naveo da je to upravo taj iznos dobiven prodajom stana plus ušteđevina koju su on majka naslijedili iza pokojnog oca. Pri toj obrani je ostao i u ponovljenom postupku, nije imao ništa za dodati.

6.1. U obrani u ponovnom postupku 10. rujna 2025. optuženik je naveo da je diplomirani inženjer telekomunikacija, hrvatski ratni vojni invalid, direktor direkcije HOK osiguranja, vlasnik dviju firmi s 29 zaposlenika, dioničar, sin, otac i djed da nije kriv za počinjenje ovog kaznenog djela. Tijekom cijelog životan nije bio osuđivan za niti jedno kazneno djelo, niti se ikada prije ili poslije vodio kazneni postupak protiv njega, izuzev ovoga. Sama dugotrajnost ovog postupka izazvala je niz problema kod njega i kod njegove obitelji, sva prava na pošteno suđenje su odavno bila ugrožena, naime postupak se vodi preko 12 godina, izmijenila su se 3 suca, preko 10 državnih odvjetnika, a prolazilo je i po 6 mjeseci između ročišta. Prva sutkinja koja ga je sudila, ugrozila je sva njegova prava na pravično suđenje, to je potvrdio i viši sud, oduzevši joj taj predmet. U odnosu na ovaj predmet navodi da sve izjave svjedokinja su kontradiktorne, nije imao nikakve veze s ovim što mu se stavlja na teret, sva imovina stečena je legalnim putem, svi njegovi računi su pregledani, kao i svi oduzeti telefoni i u pretragama nisu pronađene nikakve komunikacije između njega i osoba koje se spominju u ovom spisu. Pribavio je i potvrdu Euroherca gdje je tada radio o zaduženju za mobilne uređaje, iz koje je razvidno da njega nije koristio u počinjenju djela, pregledom računa kako njegovih, tako članova njegove obitelji, nije utvrđeno da je primao od nekih osoba pa tako i osoba koje se nalaze u spisu nekakve novce ili uplate. Ovi svjedoci koji su ga spominjali i navodno poznavali, svoj iskaz su tijekom postupka u više navrata mijenjali i takvi iskazi su lažni. Svjedokinju JJ, AJ i ĆJ nije poznavao, niti nikada čuo za njih. Svjedokinju MI, koja je u više navrata mijenjala prezime, poznavao ju je kroz posao, ona je radila u FINA-i, a potom je FINA bila spojena sa Splitskom bankom u Vukovarskoj ulici, gdje je odlazio k njoj. S njom se sprijateljio, ona je dolazila k njemu, bila na njegovoj svadbi i on na njezinoj ,ali zbog krađe kako njegova novca, tako i drugih osoba skidajući novce s uplata, a potom i počinjenja oružane pljačke, UI je osuđena 2011., s time da se više nisu družili od 2008. dok su oni istraživali UI, zasigurno su mogli doći i do podataka da bi on eventualno činio ovo kazneno djelo. BJ, njenu sestru i pokojnog oca je poznavao, pomagao je njenom ocu srediti mu invalidsku mirovinu. Njoj se stavljana teret da ju je on podvodio od 2006., s time da je u spis predao liječničku dokumentaciju iz 2006. kada sam bio operiran i bio kući 6 ili 8 mjeseci, iako se njega tereti da je i u tom vremenu navodno obavljao ove poslove iz spisa. Za BJ se tvrdilo da ona obavlja posao u stanu u [adresa], iako je on tijekom istraživanja PNUSKOK-a dao na uvid ugovor o najmu sklopljen s KI koji je zaista i živio u tom stanu. S policijskim službenicima je čak i bio u tom stanu i tada nisu utvrdili da bi tamo BJ boravila ili odrađivala posao. S BJ se prestao čuti 2010., njihovi životni putevi su se razišli, da bi onda 2013. bio optužen kao organizator prostitucije i što da je obavljao 14 godina. Čitav period ovog suđenja suzdržavao se od bilokakvih komentara, iako je ovaj postupka utjecao na njega i na njegovu obitelj. Nakon druge presude državno odvjetništvo se htjelo nagađati, nudilo mu je 6 mjeseci zatvora uvjetno na 3 godina i sporedne novčane kazne od 60.000,00 kuna, međutim on to nije prihvatio, jer je nevin i rekao je da ide do kraja dokazati svoju nevinost. UI je upoznao 2003. obzirom da je svakodnevno polagao veće iznose novca na FINA-u, nakon čega su se počeli družiti, ona je bila i na njegovoj svadbi 2004. i on na njenoj 2005. zadnji puta se čuo s njom 2008. s time da je nije htio još optuživati za ukradeni novac, kojeg je ona uzela dok je radila u Splitskoj banci, da bi onda shvatio da je ona završila u zatvoru zbog tih 3 oružanih pljački. Poznavao je njeno prvog supruga, nakon ovih događaja našao se njime jednom na kavi, kojom prilikom mu je on rekao da će se razvesti od nje, jer da nije znao za sve ovo što je ona radila njemu i drugim ljudima. U tim trima razbojništvima zajedno s njom su sudjelovali JJ i AJ. Mora još spomenuti da tijekom suočenja JJ je upravo rekla da je sav novac, pa i novac za policijsku zaštitu, predavala osobi imena Ć, s time da u prethodnom postupku je upravo JJ navela da su nju zvali Ć. Svjedokinje koje su njega prepoznale kao osobu s nazivima Č, A, O, su osobe koje njega uopće nisu poznavale i što su izjavljivale o njegovom životnom putu, zanimanju i gdje radi, je razvidno da ga nisu znale. Samo prepoznavanje je izvršeno nezakonito, nije mu omogućeno da se čeka njegov odvjetnik, s time da su prilikom prepoznavanja njega doveli u 22 sata iz Remetinca u trenirci, maltene zavezanog, dok su kraj njega stajale još četiri muške osobe u košuljama i sređene, pa se lako može zaključiti koga će prepoznati kao počinitelja. Službeni telefon Euroherca je vratio 2008. ili početkom 2009., o čemu postoji potvrda u spisu, dok u razdoblju od 2004., 2005. se čuo u više navrata s BJ, njenim ocem, majkom te sestrom, vezano uz zapošljavanja, liječničke preglede, sređivanja mirovine i slično. Ovaj broj koji se spominje, kojeg je koristio je pogrešno upisan i trebao bi glasiti [broj telefona], a ne 099, s time da od 2009. koristi isto broj mobitela [broj telefona]. Stan u [adresa] je kupio iz vlastitih sredstava (ušteđevine), jer je tada zarađivao otprilike 35.000,00 kuna mjesečno, a ujedno je i djelomično digao kredit s hipotekom na apartman na [adresa]. Ne zna koji bi bio motiv ovih svjedokinja da ga terete za počinjenje kaznenog djela, ostao je jedino u lošim odnosima sa UI, dok ostale niti ne poznaje, a njihove iskaze je opovrgnuo materijalnom dokumentacijom. Nije mu poznato zašto bi JJ upravo rekla da bih on bio A, s time da mora reći da u sudnici je jedino on tada bio prisutan kao optuženik. Ujedno, JJ je navela da je za njega čula po pričama UI. Tijekom postupka je ispitan i veći broj osoba koje su navodile da je upravo JJ bila organizator svega, maltretirala ih predstavljala se kao A i O, s time da se njega tereti da je on činio ovo kazneno djelo sve do 2013., a upravo ove tri osobe su povodom tih oružanih pljački bile 2,5 godine u zatvoru.

7. Proanaliziravši i ocijenivši sve provedene dokaze, svaki pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, ovaj sud je našao nedvojbeno dokazanim da je optuženik počinio kazneno djelo prostitucije iz članka 157. stavka 1. KZ/11, upravo na način kako mu je to činjeničnim opisom i stavljeno na teret, zbog čega ga je ovaj sud i oglasio krivim.

7.1. Činjenica da se radnja kaznenog djela odvila u vremenu od neutvrđenog dana tijekom 2000. pa do srpnja 2013. na području grada Zagreba, proizlazi iz iskaza svih ispitanih svjedokinja dovedenih u međusobno vezu, s obzirom da se radi o svjedokinjama koje su u različitim vremenskim razdobljima pružale seksualne usluge za novac. Tako svjedokinja MJ, koja se kao prva osoba spominje da je počela obavljati usluge za okrivljenika, navodi u svom iskazu da je optuženika upoznala negdje 2000. ili 2001., u Dugavama, jer su izlazili u isti kafić, kada je prvo od njega posudila novac, te kada je došla u situaciju da mu više nije mogla vraćati mjesečne iznose, optuženik joj je predložio da za njega "odradi neki poslić", odnosno kako bi on dao u oglasniku oglas kojim se traže djevojke za opuštajuće masaže, oglas je morala predati ona i naći se s djevojkom koja se javi na takav oglas. Na navedeni oglas se javila i, kako svjedokinja MJ dalje navodi, osoba koja joj se predstavila kao EJ, te je kasnije doznala da se radi o JJ. Svjedokinja JJ u svom pak iskazu navodi da je negdje 2000. odlučila, zbog teškog financijskog stanja, sredstva za život priskrbiti pružanjem seksualnih usluga uz naknadu, pa se javila na oglas objavljen u Plavom oglasniku, na broj joj se javila jedna ženska osoba koja joj je predložila da se nađu u kafiću na Kvatriću, ta ženska osoba joj je predstavila kao UI i kasnije je doznala da se ona zove MJ. Kao stanove koji su iznajmljeni za tu svrhu svjedokinja JJ navodi sljedeće adrese u Zagrebu: Šišićeva 14, Trumbićeva 14, Maretićeva 4, [adresa] i negdje u naselju Trnsko, dok svjedokinja MJ navodi da su "radni stanovi" bili u naselju Novi Zagreb, nije znala adrese svih stanova, ali se sjetila onoga u [adresa] i [adresa]. Svjedokinja MJ je za okrivljenog poslove obavljala sve do ožujka 2011., kako to navodi u svom iskazu, dok je svjedokinja JJ to radila do ožujka 2011. Svjedokinja BJ u svom iskazu navodi da je ona negdje krajem 2003., zbog teške financijske situacije u kojoj se našla, odlučila zaraditi na bilo koji način pa je nazvala broj objavljen u Plavom oglasniku, gdje se našla s " O", za kojega je kasnije saznala da se zove TJ, za kojega je ona u više navrata pružala seksualne usluge, na koji način je za njega radila sve do srpnja 2013., kada je i kraj inkriminiranog razdoblja, a kao stan u kojem je radila spominje stan u [adresa], na adresi [adresa]. Ostale se svjedokinje uklapaju u ovo inkriminirano razdoblje, pa tako svjedokinja KJ kao početak razdoblja u kojem se odlučila baviti pružanjem seksualnih usluga navodi 2006. kada se našla sa Z koja ju je dovela u stan u [adresa] gdje je već bila djevojka koja je radila za Slavicu imenom BI, a za tu Slavicu je radila deset mjeseci. Nadalje, ĆJ navodi da je u ljeto 2001. pronašla oglas u kojem su se tražile djevojke odnosno žene za pružanje masaže, na koji oglas se javila i otišla na adresu u [adresa], HI, gdje je ostala isti dan i započela je s pružanjem usluga, čime se bavila do 2010., a seksualne usluge je pružala u više stanova na području Zagreba, pretežno Novog Zagreba. Svjeokdinja ČJ koja u svom iskazu navodi da se u svibnju ili lipnju 2010. javila na oglas u Plavom oglasniku, našla se sa " ČJ", za koju je kasnije saznala da se zove JJ, pristala je na uvjete koje joj je ponudila, seksualne usluge je pružala nekih godinu dana i to osim u stanu u [adresa], u stanu na [adresa]. Svjeokinja AJ koja navodi da je seksualne usluge za JJ pružala od 2007. do 2011, u više stanova na području Zagreba, a najviše u naseljima Trnsko i Zapruđe. Svjeodkinja OJ navodi da je 2009., kada je otišla u invalidsku mirovinu odlučila na bilo kakav način doći do dodatnih sredstava za život, pa se javila na oglas u Plavom oglasniku, sastala se sa osobom imenom BI koja ju je odvela u stan u [adresa] gdje su već bile druge djevojke, a seksualne usluge je pružala negdje od travnja 2009. pa sljedećih godinu dana, dok se nije razboljela, te ZJ koja navodi da se u jesen 2004. javila, a zbog loše financijske situacije, na oglas u Plavom oglasniku, našla se s JJ koja joj je rekla da radi za " M", a svjedokinja ZJ je seksualne usluge za tog " M" pružala od rujna 2004. do proljeća 2009., kada je napustila ovaj posao, usluge je pružala u stanovima u [adresa], Maretićevoj 4, te Šišićevoj 14.

7.2. Okolnost da je optuženik organizirao pružanje seksualnih usluga za novac na način da je od ŠJ zatražio da sukladno njegovim uputama u "Plavom oglasniku" objavljuje usluge u kojima se traže ženske osobe za pružanje seksualnih usluga, da se nalazi sa ženskim osobama koje bi se javile na oglase radi pružanja seksualnih usluga i s njima dogovara sve uvjete pružanja navedenih usluga, na koji način je za pružanje seksualnih usluga angažirao JJ, ĐJ, ĆJ, ČJ, AJ, OJ, ZJ, kao i više drugih ženskih osoba, proizlazi već iz ranije citiranih dijelova iskaza svjedokinja, ali i daljnjeg iskaza svjedokinje ŠJ, u dijelu u kojem ista navodi da je o financijskim poteškoćama u koje je zapala razgovarala s TJ, koji joj je u razgovoru spomenuo da joj može pomoći ako ikada zatreba financijsku pomoć, jer ima prijatelja koji posuđuje novac, a na posuđeni iznos je kamata 10% mjesečno. Pristala je posuditi iznos od nekih 2.000,00 eura, te joj je optuženik novac dao izravno na ruke, bez potpisivanja ugovora, na rok od godinu dana. Tako je ona mjesečno optuženiku vraćala određeni iznos u visini od 400,00 eura, jer kada je na posuđeni iznos dodao kamate mu je bila dužna 4.000,00 eura za godinu dana. Novce je vraćala kako je mogla, ali joj je rekao i da mu je još dosta dužna pa joj je predložio da "odradi neki poslić" za njega, odnosno predložio joj je da bi on dao oglas u Oglasniku u kojem se traže djevojke za opuštajuće masaže, ona bi morala odnijeti oglas u "Plavi oglasnik", a kasnije bi se morala i naći s djevojkama koje su se javile na oglas, jer joj je TJ objasnio da je djevojkama lakše da na dogovor dođe žena, a ne muškarac. Dakle, on bi stajao iza svega, a ona bi bila neka vrsta veze između njega i djevojaka, a ona sama se nema razloga brinuti, jer on ima prijatelje u policiji koji će ga "štititi", tj. dojavljivati racije. Na navedeno je svjedokinja ŠJ pristala, jer je bila u strahu, te je smatrala da će otplatiti na taj način dio dugovanja koje je sada već po njegovoj računici bilo znatno, a što joj je i sam optuženik rekao. Ubrzo ju je optuženik i nazvao te joj rekao da preda oglas u Plavi oglasnik, a koji joj je izdiktirao i koji je glasio na način da se traže djevojke za opuštajuće masaže, a to je bio i jedini put da je svjedokinja ŠJ nosila oglas. Kada se javila prva ženska osoba, TJ joj je rekao da dogovori sastanak, te joj je on rekao što da na sastanku kaže, uputio ju je da zatraži njezine osobne podatke po kojima će njegov prijatelj u policiji provjeriti je li sve "u redu", da nije kažnjavana i sl. Toj ženskoj osobi je svjedokinja rekla na sastanku da ona nije glavna, već se o organizaciji brine jedna muška osoba i kojoj je potrebno predati dio zarađenog novca od pružene usluge. Prenijela je toj osobi i da se ne mora bojati policije, jer ta muška osoba koja se brine za organizaciju, pri čemu svjedokinja navodi da je mislila upravo na TJ, ima zaštitu u policiji za koju zaštitu će davati određeni novčani iznos. Ta ženska osoba je pristala, što je ona prenijela TJ, da bi potom nazvala još jedna osoba i procedura je bila identična, kada se sastala s tom drugom osobom saznala je da se ona zove BI, odnosno punim imenom i prezimenom JJ, kojoj je također sve objasnila i koja je pristala raditi za okrivljenog. Svjedokinja je navela i da je okrivljenik provjerio obje ženske osobe, potvrdio je da mogu "raditi", pa ih je ona odvela u "radni stan", koji je iznajmila s prvom ženskom osobom i u koji je dovela i JJ. Svjedokinja je za optuženika rekla i da je bio izrazito oprezan, da nije htio da ga se uopće povezuje s bilo čim takvim, pa je izložio nju, a ona je postupala kako joj je optuženik naložio, iako je u početku znao doći u "radni stan" vidjeti je li sve u redu, kako ide "posao". Ubrzo je brigu o djevojkama, najmu stanova, oglasima i svemu vezanom za organizaciju pružanja seksualnih usluga, sukladno optuženikovom naputku, preuzela JJ, koja je uzimala novac od djevojaka, donosila ga njoj u banku ili bi se negdje našle da joj ga preda, a ona je novac dalje predavala optuženiku. Svjedokinja je spomenula i jedan detalj, navodeći da je do promjene došlo nakon što je optuženik završio na obavijesnom razgovor, nakon čega praktički više nije dolazio u radne stanove, već je sve oko kontakata sa curama prepustio JJ, koja je u nekoliko navrata novac zarađen od seksualnih usluga optuženika doznačavala na njegov račun otvoren u Splitskoj banci, a i ona sama je to u nekoliko navrata učinila. Još je navela i da je za cijelo to vrijeme za TJ radilo više djevojaka kojima je ona znala samo imena, sjećala se ZJ, K, B, JJ, ČJ, AJ.

7.3. O cijenama usluga iskazivale su sve ranije spomenute svjedokinje, te se iz njihovih iskaza može zaključiti da su pružale seksualne usluge većem broju osoba po cijeni u rasponu od 200,00 kuna za pola sata do 600,00 kuna za jedan sat pružene seksualne usluge u stanovima na raznim adresama na području grada Zagreba koje su, kako je već ranije utvrđeno, u tu svrhu sukladno okrivljenikovoj uputi nalazile i iznajmljivale najprije MJ, a zatim JJ. Naime, svjedokinja JJ vezano uz cijenu usluge navodi da joj je " A" rekao da bi cijena pružanja seksualne usluge iznosila 400,00 kuna za pola sata, odnosno 600,00 kuna za sat vremena pružene usluge, a kako svjedokinja MJ nije znala točnu cijenu usluge, odnosno navela je da sa djevojkama nije razgovarala o cijeni usluge, no kada joj je predočen u tom dijelu iskaz svjedokinje JJ navela je da je točno da je cijena usluge za pola sata bila 400,00 kuna, a 600,00 kuna za dulje trajanje; ĆJ kao cijenu usluge u svom iskazi spominje 300,00 kuna ako je klijent htio samo masažu, te 400,00 kuna za seksualnu usluge; ČJ kao cijenu usluge spominje da se ona kretala od 250,00 do 450,00 kuna i to 250,00 kuna za pola sata, a 450,00 kuna za sat vremena; AJ u svom iskazu navodi da je cijena usluge isprva iznosila 400,00 kuna za pola sata, a 600,00 kuna za sat vremena, da bi se kasnije to smanjilo na 300,00 kuna odnosno 500,00 kuna; OJ kao cijenu usluge spominje da je ona bila isprva 200,00 kuna, a potom 250,00 kuna za pola sata pružene usluge, svjedokinja ZJ navodi da se sjeća da joj je JJ rekla da će sat seksualne usluge iznositi 500,00 kuna, a pola sata 300,00 kuna; te na kraju svjedokinja KJ spominje kao cijenu usluge u rasponu od 200,00 do 500,00 kuna, ovisno o trajanju ili zahtjevu mušterije. Osim ranije citiranih dijelova iskaza svjedokinje ŠJ i iz iskaza svjedokinje JJ, proizlazi da je i ona također sukladno optuženikvom naputku predavala oglase, odlazila na sastanke sa ženskim osobama koje su se javljale na oglas i dogovarala uvjete pružanja seksualnih usluga, nakon čega od njih preuzimala polovicu zarađenog iznosa, kao i iznos od po 2.000,00 kuna mjesečno za tzv. "policijsku zaštitu", te novac prosljeđivala ŠJ koja ga je predavala okrivljeniku, što su činile od 2000. sve do 8. ožujka 2011. Naime, svjedokinja JJ o ovim okolnostima u svom iskazu navodi da joj je " A" već na prvom sastanku, a kojem je bila prisutna i MJ, rekao da bi polovicu zarađenog iznosa predavala upravo " A", te je ona to činila na način da je u prvo vrijeme s njima u stanu bila upravo MJ kojoj su predavali polovicu zarade, a ona bi ju potom dalje predavala " A", a kasnije, kada su stekli povjerenje u djevojke, polovicu zarade su predavali jednom ili dva puta tjedno ŠJ koja bi u tu svrhu došla u "radni stan", a određeno vrijeme je polovicu iznosa uplaćivala putem računa u banci ŠJ. Također je navela i da nju osobno okrivljeni nikada nije tražio da ona sukladno njegovim uputama objavljuje u Plavom oglasniku oglase kojim traži ženske osobe za pružanje seksualnih usluga, to je od nje tražila MJ, ali u njegovo ime, što ona zna iz razlog jer je i znala predavati oglase u Plavom oglasniku u ime ŠJ koja je inače bila zadužena za taj posao, ali ona to nije mogla u jednom trenutku kada je promijenila posao, pa nije stizala. Potvrdila je i da se ona sama ponekad nalazila sa ženskim osobama koje su se javljale na oglase za pružanje seksualnih usluga i s njima je dogovarala uvjete pružanja usluga, a to je radila nekada zajedno sa MJ, a nekada i sama kada to MJ nije mogla učiniti, međutim nju to okrivljeni nikada nije tražio nego ju je to tražila MJ. Da se JJ nalazila s djevojkama, proizlazi i iz iskaza svjedokinje AJ koja navodi da je pružala seksualne usluge za JJ; OJ koja navodi da se sastala sa osobom imenom BI, kako to navodi i svjedokinja ZJ. Što se tiče policijske zaštite, svjedokinja JJ navodi da se bojala da će biti uhićena od strane policije zbog pružanja seksualnih usluga uz naknadu, ali odmah na prvom sastanku su joj TJ i MJ objasnili kako se nema razloga bojati budući TJ ima nekoga u policiji koji ga štiti, a radi u Heinzelovoj, u Odjelu za prostituciju, a TJ joj je objasnio da mu njegova veza u policiji dojavljuje racije i nema stoga bojazni da će "pasti". Također joj je TJ rekao i da se ova zaštita plaća i to na način da bi svaka od cura koje za njega rade mjesečno za zaštitu njemu predavale iznos od 2.000,00 kuna, odnosno svakog petka se na ime zaštite TJ predavao iznos od 500,00 kuna, a kako je za TJ radilo više djevojaka nekada se znalo radi zaštite TJ mjesečno predavati iznos od ukupno 8.000,00 kuna. I ostale saslušane svjedokinje su potvrdile u svom iskazu o plaćanju mjesečnih iznosa s osnova zaštite, pa tako svjedokinja KJ navodi da je za policijsku zaštitu svaka od djevojaka morala dati 2.000,00 kuna mjesečno, a svaki tjedan je u petak " Z" predavan iznos od 500,00 kuna, koje su potom ona ili " A" predavale tom policijskom službeniku, a " Z" joj je rekla da su novac tom policijskom službeniku predavali po kafićima; ĆJ, koja navodi da joj je " A" rekao da mu predaju polovicu zarađenog iznosa od pruženih seksualnih usluga kao i 2.000,00 kuna mjesečno za određenu policijsku zaštitu koju bi im on osigurao od svog prijatelja u policiji, te je svjedokinja i potvrdila da je " A" s vremenom angažirao dosta djevojaka i organizirao je pružanje usluga i u drugim stanovima, brinuo se o svemu tome i svaka od djevojaka mu je predavala polovicu zarađenog iznosa kao i 2.000,00 kuna mjesečno radi policijske zaštite; ČJ navodi da je mjesečno " ČJ" za koju je kasnije saznala da se zove JJ, svaki mjesec od svog dijela zarade predavala 2.000,00 kuna na ime policijske zaštite; AJ također u svom iskazu navodi kako joj je JJ rekla da, osim polovice zarađenog iznosa joj je potrebno predavati i dodatnih 2.000,00 kuna mjesečno, a koji novac je išao za "policijsku zaštitu"; te ZJ koja navodi da ih ja naravno bilo strah da ih policija ne uhiti, pogotovo jer su pružanje seksualnih usluga objavljivali u Plavom oglasniku, ali JJ joj je tada rekla da za to nema nikakvog razloga budući da " A" ima zaštitu u policiji, a za koju se tjedno plaća 500,00 kuna po ženskoj osobi.

7.4. Okolnost da je optuženik krajem 2003. u kontaktu s BJ, koja se javila na oglas, istoj predložio bavljenje pružanjem seksualnih usluga za novac u stanovima iznajmljenim u tu svrhu osobama koje bi se javljale na broj telefona objavljivan u oglasniku time da bi od novaca zarađenog pružanjem seksualnih usluga, koje će ovisno o trajanju iznositi pola sata 400,00 kuna, a sat vremena 600,00 kuna, njemu predavala pola, na što je ista pristala te u vremenu od početka 2004. do srpnja 2013. spolno zadovoljavala nepoznate muške osobe u stanovima na raznim adresama na području grada Zagreba u koje je bila upućena od strane optuženika, a od zatraženih novaca mu najprije predavala pola iznosa, a potom u razdoblju od 2010. do srpnja 2013. sukladno dogovoru s njime mjesečno iznos od 12.000,00 kuna, proizlazi upravo iz iskaza svjedokinje BJ. Naime, svjedokinja u svom iskazu navodi da je negdje krajem 2003. vidjela oglas u Plavom oglasniku u kojem su se tražile djevojke za escort. Na broj koji je bio objavljen u Oglasniku joj se javila ženska osoba koja joj je dala broj telefona muške osobe s kojom će se sve dogovoriti. S navedenom muškom osobom je dogovorila sastanak, našli su se na parkiralištu preko puta Autobusnog kolodvora, te je tada prvi puta vidjela " H" za kojega je kasnije saznala da se zove TJ. Tada joj je on objasnio da se zapravo radi o pružanju seksualnih usluga za novac klijentima koji bi se javljali na broj objavljen u Plavom oglasniku, a tada joj je TJ i objasnio da je cijena seksualne usluge 400,00 kuna za pola sata, odnosno 600,00 kuna za sat vremena, od čega bi polovicu iznosa trebala predati njemu budući će on brinuti o svemu. Na to je svjedokinja pristala te je za optuženika počela raditi početkom 2004., jer je od trenutka kada su se upoznali pa do početka rada za njega u "radnim stanovima", pružila optuženiku u nekolika navrata seksualne usluge za novac. Svjedokinja je navela i da ju je optuženik prvo odveo u stan u [adresa], gdje je već bila djevojka imenom Ž, koja je od prije radila za optuženika. Od pruženih usluga klijentima je optuženiku mjesečno predavala iznos od 2.000,00 do 3.000,00 eura, a potom je prešla u drugi stan u [adresa], gdje je došla jedna starija gospođa nadimkom " V", a pravim imenom ĆJ. Na opisani način svjedokinja navodi da je za optuženika radila negdje do 2010., kada je odlučila da više neće raditi na oglas, nego da će samo pružati usluge stalnim mušterijama koje je vremenom stekla, što je priopćila TJ, a on je rekao da će u tu svrhu kupiti u [adresa] stan na kredit, gdje će svjedokinja pružati seksualne usluge stalnim klijentima. Tada su se i dogovorili da će ona optuženiku mjesečno predavati iznos od 12.000,00 kuna, a u što je ulazio trošak stanovanja, zaštita, ali i naravno dio zarađenog iznosa njemu kao organizatoru cijelog posla. Na navedeni način je ona za TJ radila sve do srpnja 2013., jer joj se on nakon njezinog povratka s godišnjeg odmora nije javljao, mobitel mu je bio konstantno isključen.

7.5. Da je upravo optuženika bio osoba koja je počinila navedene radnje, odnosno bio organizator usluga, proizlazi iz svih do sada spomenutih iskaza svjedokinja. Naime, svjedokinja MJ i svjedokinja JJ, ali i svjedokinja BJ, u svom iskazu izričito spominju optuženika njegovim imenom i prezimenom, a kao osobu koja je organizirala pružanje seksualnih usluga. Tako svjedokinja MJ navodi da je TJ, tj. okrivljenika upoznala još 2000. ili 2001. u jednom caffe baru u Dugavama gdje su oboje zalazili. Isto tako je navela i da je njoj JJ rekla da je TJ bio izrazito oprezan, te se djevojkama predstavljao imenom " A" ili " O", a rekla joj je i da su ga djevojke zvale " D", obzirom na to kako je uvijek bio dobro obučen, te je za njega još navela da je u početku radio u Eurohercu, a potom je prešao u HOK osiguranje. Svjedokinja JJ navodi da joj se muška osoba na prvom sastanku, na kojem je bila prisutna i MJ predstavio kao " A", da bi kasnije doznala da se on pravim imenom zove TJ, po njenom saznanju rođen 1970., da je zaposlen u Eurohercu, rastavljen i drugi put oženjen, da ima dijete starosti oko 17-18 godina, dok svjedokinja BJ navodi da je optuženika upoznala kao " H", te je kasnije saznala da se zove TJ, te je znala da je TJ koristio mnoge nadimke, među kojima je i nadimak " A", a osim toga svjedokinja BJ je osoba koja je optuženiku i pružala seksualne usluge, prema vlastitom iskazu otprilike jednom mjesečno, iz čega se može zaključiti da ga doista poznaje. Ostale svjedokinje u svojim iskazima navode pojedine detalje, poput nadimka, radnog mjesta, vozila i sl., a iz kojih se temeljem zatvorenog kruga indicija može nedvojbeno utvrditi da je upravo optuženika navedena osoba. Tako svjedokinja ĆJ navodi da muškarac koji je preuzeo organiziranje posla 2005. ili 2006. joj se predstavio kao " A", za kojega je znala da često spava s djevojkama koje su za njega radile, a često je imao i spolne odnose s BJ. I ĆJ navodi da su djevojke za " M" koristile nadimak, odnosno zvale su ga još i " O", a tijekom iskazivanja na raspravi je navela da nju gospodin TJ, pri čemu je rukom pokazala na optuženika, nije tražio pružanje usluga i na tome mu je zahvalila. Iako je svjedokinja prilikom pojašnjenja navela da je samo djelomično sigurna da je gospodin TJ, kako ga je zvala iz pristojnosti, zapravo A, spisu prileži zapisnik o prepoznavanju osoba od 12. rujna 2013. prema kojem je ĆJ prepoznala optuženika kao osobu koju je poznavala pod nadimkom " A", a koji je organizirao prostituciju. Na isti način okrivljenika je prepoznala i svjedokinja AJ **.**.2013., kao mušku osobu po nadimku " A", koji je organizirao prostituciju i preuzimao pola novca od pružanja seksualnih usluga, a koja je u svom iskazu navela da joj je JJ za " M" rekla da je zgodan muškarac, radi u Euroherc osiguranju, da je rastavljen i s bivšom suprugom da ima sina, da mu je sadašnja supruga vrlo zgodna žena, a i ova svjedokinja je navela da je A koristio usluge djevojaka koje su za njega radile, pa je tako između ostalog koristio i bio u vezi s BJ. Svjedokinja ZJ navodi da joj je JJ rekla da muškarac, kojeg je oslovljavala kao " A" ili " E" ili " P", stoji iza svega i da njemu predaje polovicu zarađenog iznosa od pružene usluge, te da je vrlo oprezna osoba. Rekla je da je " M" i vidjela u "radnom stanu" na dočeku Nove godine 2004/05., kada im je došao čestiti Novu godinu, te ga je još jednom vidjela u travnju 2005., a spisu prileži i zapisnik o prepoznavanju osoba od 30. kolovoza 2013. prema kojem je ZJ prepoznala optuženika kao osobu nadimkom ili imenom " A". Osim toga, treba navesti da sve ove svjedokinje spominju jedna drugu, bilo imenom, bilo nadimkom, već ranije su spomenute adrese "radnih stanova", te su na isti način opisale iznos koji su davale radi "policijske zaštite", kao i način na koji je ona bila organizirana, tako da su sve to okolnosti koje u svojoj ukupnosti upućuju na nedvojbeni zaključak suda da je optuženik osoba koja je navedenim svjedokinjama organizirala pružanje seksualnih usluga radi zarade.

7.6. Nadalje, radi utvrđivanja točnog početka inkriminiranog djelovanja optuženika, prilikom suočenja svjedokinja NJ sa ĆJ utvrđeno je da NJ odgovara da se koliko se može sjetiti ona započela raditi 2001. za neku gospođu, a upitana ĆJ navodi da je također krenula 2001. za neku gospođu Ć. Nakon što se svjedokinji predočava dio iskaza gdje je navela da je radila za osobu G ili Č ista odgovara gledajući u ŽI "tamo su dolazile neke osobe, bio je neki Č ili G, na što NJ klima glavom a ĆJ navodi da je sve to bilo prije 20 godina, da se ona više ne može sjetiti toga događaja, da je za nju to bio stresan događaj i ne želi da se više sjećati i sam dolazaka na ovu raspravu je za nju veoma stresan. Na upit NJ odgovara da je u jednom od stanova je vidjela ĆJ i moguće da je to bilo 2001. ĆJ na to klima glavom i govori da je zaista vidjela ŽI u jednom od stanova, moguće da je to bilo 2001. Na upit kada su se posljednji put vidjele u tom stanu, odgovaraju prije 20, 25 godina, ne znaju točno godinu. NJ odgovara da je veoma brzo prestala s tim poslom, jer je završila na operaciji 2004. ĆJ odgovara da je ona završila s tim poslom 2008 ili 2009., ne može se točno sjetiti. ĆJ odgovara je do 2006. radila za tog R koji je dolazio kod te gospođe Ć, a nakon toga je radila sama, upitane obje istovremeno odgovaraju da su novac od usluga predavale toj gospođi Ć, s time da ĆJ navodi da je to bilo 30 posto a UI navodi da je to bila polovica. Obje odgovaraju da nisu predavale novac za policijsku zaštitu. Na poseban upit zastupnice optužbe obje svjedokinje odgovaraju da su se povremeno znale viđati, možda jednom tjedno u tom stanu, u Novom Zagrebu, u ulici Potočnjak. Nakon godine dana je u taj stan došla i JJ. ĆJ navodi da je zaista sada, kada joj je predočen iskaz pred sudom, navela da je od 2006. nadalje radila za M, ali on se tamo nije baš pojavljivao. Taj A je prije radio u osiguranju. NJ navodi da se ne sjeća osobe M, ujedno želi navesti da ona trenutno ide na psihoterapije da joj je ovdje veoma stresno i da se tog djela života ne želi uopće sjećati.

7.7. Prilikom suočenja svjedokinja JJ sa ĆJ navele su da poznaju ovdje prisutnog optuženika. ĆJ navodi da ga poznaje još od osiguranja, jer je on radio u osiguranju, a JJ navodi da optuženika poznaje, jer se javila još tada davno na oglas i radila je u prostituciji za njega. Nadalje navodi da je ona sve to već iskazivala pred policijom, ona je i kažnjena zbog prostitucije, to je sve bilo prije 20 i više godina. Nakon što je sud upitao obje svjedokinje jesu se kada vidjele u tom stanu, obje svjedokinje odgovaraju da su bile u tom nekom iznajmljenom stanu, s time da ĆJ navodi da ona nije stupila u kontakt s optuženikom, već s nekom drugom ženom koja je iznajmila taj stan, a JJ navodi da se ona javila na oglas, s time da je komunicirala i sa MJ. JJ navodi da je to moglo biti 2000. godine i da je tamo radila sve to njenog uhićenja, s time da je u više navrata vidjela ĆJ u tome stanu, na što ĆJ govori daje istina da je bila u tom stanu negdje 2 mjeseca, a JJ da je to bilo i dulje vremensko razdoblje, gotovo svaki dan pa čak i godinu dana. Na upit suda da se izjasne kada su obavljale poslove prostitucije, obzirom da JJ navodi da je krenula negdje 2000., a ĆJ da je to bilo 2006., iste se ne mogu usuglasiti oko godina, ĆJ navodi da je ona još 2000. radila i da joj nije palo na pamet da se bavi tada prostitucijom, već da je to krenulo kasnije kada su krenuli pritisci od banke. Ista ujedno navodi da je ona imala i 30 godina radnog staža, da sada ima 70 godina, i da joj ovo sve pada teško. Na pitanje suda da li im znači ime " G" kao organizator te prostitucije obje svjedokinje istovremeno odgovaraju da im to ime ništa ne znači. Na upit suda da se izjasne jesu li novac nakon obavljene usluge kome predavale, obje svjedokinje navode da su predavale ženskoj osobi, ĆJ navodi da se ta osoba zvala Ć, a JJ navodi da je bilo više osoba kojima je predavan novac, a na upit obje svjedokinje da nikada nisu novac predale optuženiku. Na pitanje suda je li im što znači ime " A", ĆJ odgovara da se ne može sjetiti i da joj nije poznato, a JJ da je upravo optuženik TJ.

7.8. Prilikom suočenja svjedokinja JJ i NJ su navele da poznaju prisutnog optuženika, s time da UI navodi da optuženika zna samo kao imenom TJ, a JJ navodi da ga zna pod imenom TJ i A. Na pitanje kada su pružale seksualne usluge u stanu obje odgovaraju da bi to moglo biti 2000. s time da UI navodi da je ona ranije došla u taj stan, s time da sada UI opet odgovara da je to možda moglo biti 2002. JJ navodi daje ona u 2 navrata bila privođena zbog prostitucije i dobila je nakon toga kaznu 2 godine uvjetnu. Ime G niti jednoj svjedokinji ne znači ništa. UI navodi da optuženika poznaje od ranije preko posla, obzirom je ona radila u banci, a optuženik u osiguranju, a obje svjedokinje navode da se poznaju u pravo iz tog stana gdje su pružale seksualne usluge. Svjedokinje upitane da se izjasne o iskazu svjedokinje ĆJ da je i optuženik preuzeo posao 2006., a prije toga da su zajedno obavljale posao po organizacijom osobe imena G, iste suglasno navode da to nije točno, da su one počele 2000. ili 2002. i da je tamo bila neka ženska osoba, moguće imena Ć ili RJ. Ta osoba je unajmila taj prostor, UI navodi da se ona javila njoj na oglas, a JJ navodi da se njoj javila na oglas upravo UI, s time da je to bio telefon koji se koristio za posao, a u tome stanu je bila NJ, optuženik i ĆJ. NJ na to odgovara da je suglasna s iskazom JJ i upravo je to tako bilo. Na upit suda kako to da je u stanu vidjela i optuženika, UI odgovara da ona nije vidjela optuženika odnosno da je možda i bio ali se sad ne može sjetiti. UI dalje iskazuje da je u tom stanu bila zajedno sa ĆJ, nakon toga nedugo zatim je došla JJ. Na upit suda obje svjedokinje suglasno iskazuju da su novac nakon obavljene seksualne usluge predavale toj ženskoj osobi koja je unajmila stan, s time da JJ navodi da je pola novo išlo toj ženskoj osobi a pola njima. Suglasno su iskazivale da su dio novca svaki mjesec morale dati i za "policijsku zaštitu" s time da se ne mogu točno sjetiti koliko je taj iznos novca bio, niti koja osoba je navodno pružala tu zaštitu, a taj novac su davale upravo toj ženskoj osobi koja je iznajmila stan i vodila posao.

7.9. Okolnost da je optuženik u inkriminiranom vremenskom razdoblju ostvario imovinsku korist u iznosu od najmanje 569.191,05 eura / 4.288.570,00 kuna sud je utvrđivao temeljem iskaza svjedokinja JJ, BJ, AJ, ĆJ, OJ, KJ, ZJ i ČJ. Pri tome valja napomenuti da je ovaj izračun ostvarene imovinske koristi doista utvrđen u najmanjem iznosu, jer npr. za svjedokinje CJ i SJ, koje su nesporno temeljem vlastitih iskaza pružale seksualne usluge za optuženika izračun nije bio moguć i njihova zarada nije uzeta u izračun ostvarene imovinske koristi, jer prema iskazu svjedokinje CJ je ista za optuženika usluge pružala u vremenskom razdoblju od 2005. do proljeća 2009., uz prekide, najdulje u trajanju od jedne godine, dogovoren je fiksni iznos od 3.000,00 kuna, koji iznos je predavala kada je pružala usluge, a rečeno joj je da je to novac za "policijsku zaštitu", jer ju je optuženik obavještavao o racijama, a svjedokinja nije znala je li okrivljenik novac zadržao za sebe ili ga je predavao za "policijsku zaštitu", pa se u odnosu na nju ne može sa sigurnošću utvrditi koliko je okrivljenik zadržao za sebe, a kako se ova svjedokinja niti ne nalazi sa ostvarenom zaradom u činjeničnom opisu, to sud u tom dijelu nije mogao zadirati u činjenični opis jer bi povrijedio optužbu na štetu okrivljenika; također iz iskaza svjedokinje SJ proizlazi da je "radila" godinu dana, tijekom 2010. do 9. ožujka 2011., a nije mogla precizirati koliko je točno mjesečno zarađivala i koliko je točno novca davala okrivljeniku, pa se niti u odnosu na nju nije moglo utvrditi koliko je okrivljenik točno novca od nje primio, pa niti ona nije uzeta u izračun ostvarene imovinske koristi; osim toga, za okrivljenika je seksualne usluge pružale još djevojaka, koje kroz svoje iskaza saslušane svjedokinje spominju samo imenima, a kako je to već citirano dijelovima njihovih iskaza tijekom ranijeg obrazlaganja presude, a niti njihova zarada nije uzeta u izračun ostvarene imovinske koristi. Dakle, radi se o iznosu od najmanje 4.288.570,00 kuna i to jer iz iskaza svjedokinje JJ proizlazi da je ona za okrivljenika seksualne usluge pružala u vremenskom razdoblju od početka 2000. do 8. ožujka 2011., kada je uhićena. Također je navela i da je u početku mjesečna zarada bila 24.000,00 kuna, kasnije je pala na najmanje 16.000,00 kuna, pa je stoga uzeta kao mjesečna zarada za cijelo razdoblje manji iznos, pri čemu je okrivljenom predavala pola iznosa, dakle 8.000,00 kuna mjesečno, odnosno 96.000,00 kuna godišnje, čemu je prema uputi drugostupanjskog suda valjalo dodati i iznos koji je davala mjesečno za policijsku zaštitu, odnosno 2.000,00 kuna mjesečno, što čini 24.000,00 kuna godišnje. Taj godišnji iznos je umanjen za period godišnjeg odmora, a iz razloga jer je svjedokinja navela da su djevojke koristile godišnji odmor u periodu od 1. do 15. kolovoza, pa je kao godišnja zarada ove svjedokinje uzet iznos od 92.000,00 kuna u razdoblju od 2000. do 2010., odnosno ukupno 920.000,00 kuna, uvećano za 240.000,00 kuna policijske zaštite, te još za siječanj 2011. do ožujka 2011. zarada od 16.000,00 kuna, jer prema iskazu pred kraja nije plaćala policijsku zaštitu, što čini ukupno ostvarenu imovinsku korist okrivljenika od JJ od 1.176.000,00 kuna. Svjedokinja BJ je u svom iskazu navela da je ona za okrivljenika usluge pružala u vremenskom razdoblju od početka 2004. do kraja lipnja 2013., jer nakon što se vratila s godišnjeg odmora to ljeto optuženik joj se nije javljao na telefon. Također je navela da je optuženiku u početku predavala mjesečno najmanje 2.000 eura i to do početka 2010., kada su se dogovorili da mu predaje mjesečno iznos od 12.000,00 kuna, što je i činila do lipnja 2013., a u taj iznos je bio uključen i iznos od 2.000,00 kuna mjesečno za "policijsku zaštitu", pa je za razdoblje od početka 2010. do lipnja 2013. uzet kao mjesečni iznos upravo taj iznos od 12.000,00 kuna. Kako su ostale svjedokinje navodile razdoblje od 1. do 15. kolovoza kao vrijeme godišnjih odmora i njoj je to vrijeme uzeto kao vrijeme u kojem optuženiku nije predavala zaradu. Stoga je izračun za BJ sljedeći: 2004. godine ukupno 23.000,00 eura (2.000,00 eura mjesečno x 12 mjeseci umanjeno za 1.000,00 eura za godišnji odmor) što daje protuvrijednost u kunama za 2004. od 172.270,00 kuna po prosječnom tečaju HNB-a za ovu godinu od 7,49 kuna; 2005. godine ukupno 23.000,00 eura (2.000,00 eura mjesečno x 12 mjeseci umanjeno za 1.000,00 eura za godišnji odmor) što daje protuvrijednost u kunama za 2005. od 170.200,00 kuna po prosječnom tečaju HNB-a za ovu godinu od 7,40 kuna; 2006. godine ukupno 23.000,00 eura (2.000,00 eura mjesečno x 12 mjeseci umanjeno za 1.000,00 eura za godišnji odmor) što daje protuvrijednost u kunama za 2006. od 168.360,00 kuna po prosječnom tečaju HNB-a za ovu godinu od 7,32 kune; 2007. godine ukupno 23.000,00 eura (2.000,00 eura mjesečno x 12 mjeseci umanjeno za 1.000,00 eura za godišnji odmor) što daje protuvrijednost u kunama za 2007. od 168.590,00 kuna po prosječnom tečaju HNB-a za ovu godinu od 7,33 kuna; 2008. godine ukupno 23.000,00 eura (2.000,00 eura mjesečno x 12 mjeseci umanjeno za 1.000 eura za godišnji odmor) što daje protuvrijednost u kunama za 2008. od 166.060,00 kuna po prosječnom tečaju HNB-a za ovu godinu od 7,22 kune; 2009. godine ukupno 23.000,00 eura (2.000,00 eura mjesečno x 12 mjeseci umanjeno za 1.000,00 eura za godišnji odmor) što daje protuvrijednost u kunama za 2009. od 168.590,00 kuna po prosječnom tečaju HNB-a za ovu godinu od 7,33 kune; u razdoblju od 2010. do 2012. je BJ okrivljenom davala iznos od 12.000,00 kuna mjesečno fiksno, dakle godišnje 144.000,00 kune, što za ove tri godine čini ukupno 432.000,00 kuna, te još za razdoblje od siječnja do lipnja 2013. po 12.000,00 kuna mjesečno čini ukupno 72.000,00 kuna i to čini ukupno ostvarenu imovinsku korist optuženika od BJ od 1.518.070,00 kuna. Svjedokinja AJ je u svom iskazu navela da je ona za okrivljenika pružala seksualne usluge u vremenskom razdoblju od 2007. do 8. ožujka 2011., da je u prosjeku zarađivala 30.000,00 kuna mjesečno, pred kraj 20.000,00 kuna, pa je i kod nje za cijelo razdoblje uzeta najmanja mjesečna zarada, od kojeg iznosa je i ona mjesečno optuženiku predavala pola iznosa, odnosno 10.000,00 kuna mjesečno, odnosno godišnje uz umanjenje perioda godišnjeg odmora čini iznos od 115.000,00 kuna, a i ona je plaćala mjesečno "policijsku zaštitu" od 2.000,00 kuna, odnosno 24.000,00 kuna godišnje, što za navedeno razdoblje od 2007. do 2010. iznosi 556.000,00 kuna, te još za 2011. do 8. ožujka 2011. s policijskom zaštitom 24.000,00 kuna i čini ukupno ostvarenu imovinsku korist okrivljenika od AJ od 580.000,00 kuna. Svjedokinja ĆJ je u svom iskazu navela da je ona za optuženika pružala seksualne usluge u vremenskom razdoblju od 2006. do kraja 2010., odnosno da je prestala početkom 2011., da je 2006. do 2007. mjesečno zarađivala 10.000,00 kuna i optuženiku predavala pola iznosa, odnosno 5.000,00 kuna, što za ovo razdoblje, umanjeno za godišnji odmor iznosi 57.500,00 kuna godišnje uvećano i njoj za "policijsku zaštitu" od 2.000,00 kuna mjesečno i čini za ovaj period ukupno 163.000,00 kuna, da bi od 2008. do 2010. zarada pala na najmanje mjesečno 6.000,00 kuna, optuženiku je predavala pola, pa je to za ovo razdoblje, umanjeno za godišnji odmor, 34.500,00 kuna godišnje opet uvećano za "policijsku zaštitu" od 24.000,00 kuna godišnje, odnosno ukupno za ovo razdoblje 175.500,00 kuna i čini ukupno ostvarenu imovinsku korist optuženika od ĆJ od 338.500,00 kuna. Svjedokinja LJ u svom iskazu navodi da je za optuženika počela pružati seksualne usluge u travnju 2009., da je radila godinu dana, da je mjesečno zarađivala minimalno 6.000,00 kuna, od čega je pola predavala optuženiku i čini ukupno ostvarenu imovinsku korist okrivljenika od LJ od 36.000,00 kuna uvećano za 24.000,00 kuna s osnova "policijske zaštite" i čini ukupan iznos od 60.000,00 kuna. Svjedokinja KJ u svom iskazu navodi da je za optuženika pružala seksualne usluge u razdoblju od deset mjeseci tijekom 2006., da se radilo uglavnom pet dana u tjednu, subotom manje, nedjeljom se nije radilo, u kolovozu su koristili godišnji odmor od dva tjedna, da je po danu zarađivala 1.000,00 kuna, predavala je optuženiku pola zarađenog iznosa, dakle 500,00 kuna po danu što čini ukupno ostvarenu imovinsku korist optuženika od KJ od 105.000,00 kuna (10 mjeseci po pet radnih dana u tjednu umanjeno za godišnji odmor čini najmanje 210 dana po 500,00 kuna dnevno), što uvećano za "policijsku zaštitu" za deset mjeseci čini iznos od ukupno 125.000,00 kuna (deset mjeseci po 2.000,00 kuna mjesečno). Svjedokinja ZJ u svom iskazu navodi da je za optuženika pružala seksualne usluge u razdoblju od rujna 2004. do proljeća 2009., pa će se uzeti kraj 1. travanj 2009., navela je da je mjesečno u prosjeku zarađivala 10.000,00 kuna pola je predavala optuženiku, dakle 5.000,00 kuna, ali i 2.000,00 kuna mjesečno za policijsku zaštitu, što umanjeno i njoj za godišnji odmor čini godišnji iznos od 57.500,00 kuna uvećano za 24.000,00 kuna godišnje "policijske zaštite", odnosno za razdoblje od 2005. do 2008. čini ukupan iznos do 326.000,00 kuna, te za 2009. do 1. travnja, čini a policijskom zaštitom iznos od 21.000,00 kuna, što pak čini ukupno ostvarenu imovinsku korist optuženika od ZJ od 375.000,00 kuna. Kako je sada po izričitoj uputi drugostupanjskog suda trebalo uzeti u obzir "policijsku zaštitu", sud je utvrdio iz iskaza svjedokinje ČJ da je ona za optuženika tijekom 2010. do 2011. radila oko godinu dana, zarađivala je između 16.000,00 do 20.000,00 kuna mjesečno, pa će se uzeti najmanji iznos, odnosno 16.000,00 kuna od kojih je pola predavala okrivljeniku, tj. 8.000,00 kuna, što umanjeno za godišnji odmor čini ukupno 92.000,00 kuna, a uvećano za policijsku zaštitu čini ukupno 116.000,00 kuna zarade koju je optuženik ostvario od ČJ. Tako zbrojeni iznosi ostvarene imovinske koristi od ove svake pojedinačno izračunate svjedokinje čine ukupnu zaradu optuženika od najmanje 4.288.570,00 kuna, što je sud ovako precizno mogao sam izračunati vodeći računa o vrlo detaljnim iskazima svake pojedine svjedokinje, a koji utvrđeni iznos je sada i državno odvjetništvo objasnilo u svom završnom govoru.

8. Optuženik je kazneno djelo počinio s oblikom krivnje koji se u pravu naziva izravna namjera, budući da je bio svjestan obilježja kaznenog djela i htio je i bio je siguran u njihovo ostvarenje. Sama izravna namjera optuženika razvidna je upravo iz upornosti optuženika u njegovom postupanju, koju je optuženik iskazao u namjeri pribavljanja protupravne imovinske koristi, te je u tu svrhu organizirao veći broj djevojaka da se bave davanjem spolnih usluga uz naknadu, osiguravajući im za to stanove na području grada Zagreba, objavljivanje oglasa kojim traži djevojke, te oglasa kojima se nude usluge "masaže", osigurao im je "policijsku zaštitu" za što su mu djevojke plaćale 2.000,00 kuna mjesečno, ali i pola mjesečne zarade, sve to u vrlo dugom vremenskom periodu, na koji način je od tog organiziranja sebi osigurao zaradu u navedenom vremenskom razdoblju, svjestan da će mu djevojke davati polovicu iznosa i iznose za "policijsku zaštitu", a jer im je upravo to i predočio na sastancima na kojima je bio prisutan bilo osobno, bilo putem JJ i ŠJ, kako to sve proizlazi iz već ranije citiranih dijelova iskaza svjedokinja. Opisano postupanje i upornost optuženika upućuje na svijest i htijenje optuženika u odnosu na počinjenje ovog kaznenog djela, koje je trajalo u razdoblju od 13 godina, što upravu upućuje na vrlo dobru organiziranost optuženika u navedenom "poslu".

9. Ovakvim postupanjem optuženik je ostario sve subjektivne i objektivne elemente kaznenog djelo protiv spolne slobode – prostitucijom, opisano i kažnjivo po članku 157. stavku 1. KZ/11. Ovdje treba napomenuti da se u konkretnom slučaju radi o trajnom kaznenom djelu, s obzirom da je optuženik protupravno stanje stvorio točno neutvrđenog dana tijekom 2000., a koje protupravno stanje je održavao do srpnja 2013. kada je i kraj inkriminiranog razdoblja i ukidanjem kojeg stanja je ovo kazneno djelo dovršeno. U odnosu na trajno kazneno djelo, a s obzirom da je kroz vremensko razdoblje od 13 godina, koliko je ovo protupravno stanje trajalo i kroz koje vrijeme je nesporno došlo do više izmjena Kaznenog zakona, prema optuženik je valjalo primijeniti Kazneni zakon koji je vrijedio u vrijeme kada je djelo dovršeno, a to je KZ/11, neovisno o inače propisanoj obvezi primjene blažeg zakona. Isto tako u odnosu na zastaru valja navesti da kod trajnih kaznenih djela se zastara računa od dana prestanka protupravnog stanja, dakle u konkretnom slučaju zastara počinje teći od 1. srpnja 2013. pa nema zastare za dio vremenskog razdoblja koje je optuženiku stavljeno na teret.

10. Tijekom dokaznog postupka nisu se pojavile okolnosti koje bi upućivale na sumnju u ubrojivost optuženika, pa je sud utvrdio da je optuženik u odnosu na ovo kazneno djela bio ubrojiv, te je svojim je ponašanjem ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela, pa ga je stoga sud oglasio krivim i osudio po zakonu.

11. Analizirajući obranu optuženika u dijelu u kojem je on objašnjavao zbog čega je i na koji način došlo do ovog kaznenog postupka, valja navesti da sud taj dio obrane ne prihvaća istinitim, jer ga smatra nevjerodostojnim, nelogičnim i životno neuvjerljivim. Naime, optuženik je pokušao sudu predočiti da je cijeli ovaj postupak posljedica njegovog protivljenja da tereti šest policajaca, što je od njega tražio PNUSKOK nakon što je uhićen i priveden. Takva obrana je nelogična iz razloga, jer optuženik na traženje suda nije mogao objasniti zašto i kako su ti policajci došli upravo do njega, zašto je baš on trebao, kako to navodi zaokružiti priču oko Đ te prepoznati i ostale ljude u kojem slučaju bi bio na slobodi, a s obzirom da je optuženik izričito naveo da nikoga od tih šest ljudi nije poznavao niti se s njima družio. Čak štoviše, optuženik je izričito porekao da bi imao ikakve veze s prostitucijom, da nikada i nikoga vezano uz prostituciju nije prijavljivao, niti kazneno niti prekršajno, pa se stoga ta obrana optuženika, kojom pokušava sve prikazati kao posljedicu njegovog nepristajanja da tereti određene ljude ne može prihvatiti, već ju sud smatra usmjerenom ka otklanjaju kaznene odgovornosti. Isto tako, sud nije prihvatio niti navode iz obrane optuženika da on ostale djevojke koje se kroz postupak spominju, osim ŠJ, JJ, BJ i CJ, ne poznaje jer je to suprotno iskazima ispitanih svjedokinja posebno svjedokinje ĆJ i AJ koje su optuženika prepoznale prema tijekom presude spomenutim zapisnicima o prepoznavanju, dakle znale su optuženika, pa tako onda i on njih, a osim toga je svjedokinja ĆJ upravo na raspravi rukom pokazala na optuženika i izričito navela da on nije tražio nju pružanje seksualnih usluga i na tome mu je čak i zahvalila. Ujedno, tijekom suočavanja je JJ također navela da je upravo organizator svega bio optuženik. Optuženik je svojom obranom djelomično potvrdio navode ŠJ i to u dijelu da je on njoj posudio određenu svotu novca, ali je to obrazložio na drugačiji način navodeći da je on posudio njoj iznos od 50.000,00 kuna iz razloga jer se našla u "određenoj financijskog situaciji", ne pitajući je puno o tome. To je suprotno iskazu svjedokinje ŠJ koja poriče da bi optuženik njoj novce posudio na prijateljskoj osnovi, odnosno koja navodi da joj je novce posudio uz mjesečnu kamatu od 10%, što sud prihvaća životnim i logičnim jer je dalje upravo nemogućnost vraćanja novca od strane ŠJ bio razlog zbog kojeg je ona pristala za optuženika biti osoba koja će dati oglas u novine, te jedno vrijeme organizirati nalaženje s djevojkama, a jer je smatrala da će na taj način vratiti barem dio duga optuženiku, a on joj je i sam potvrdio da će to na takav način riješiti. Nije sporno da je MJ sudjelovala sa JJ u počinjenju kaznenog djela razbojništva, za što su obje pravomoćno osuđene i što MJ priznaje u svom iskazu, a što spominje i optuženik u svojoj obrani, ali nije prihvaćen dio obrane optuženika da je MJ njega tražila da joj ponovno pomogne na način da založi svoj stan, jer da će mu u protivnom učiniti svašta nažao, pa da je ovaj postupak djelomično i posljedica takve "prijetnje" ŠJ, s obzirom da sud ne nalazi razloga zbog kojeg bi optuženik na takav način uopće trebao pomoći ŠJ i da je to ona od njega očekivala, a da bi onda ona imala takve mogućnosti da se protiv njega pokrene ovakav kazneni postupak. Naime, sama MJ u svom iskazu potvrđuje da je ona od jednog policijskog službenika doznala da je optuženik imao namještenih šteta u "Euroherc osiguranje" i da je onda to svoje saznanje pokušala iskoristiti na način da mu je priopćila da zna da je imao namještenih šteta, a jer joj nije htio dati novce potrebne da prođe s uvjetnom osudom. Optuženik je u svojoj obrani taj događaj opisao na svoj način, pokušavajući to prikazati na način da ga je MJ prijavila da se bavi namještanjem šteta. U odnosu na JJ optuženik je u svojoj obrani za nju naveo da ju je samo jednom vidio i to kada ju je MJ dovela na kavu i predstavila ju kao buduću kumu svoga djeteta što je suprotno iskazu svjedokinje JJ koja opisuje svoje kontakte s optuženikom tijekom inkriminiranog razdoblja, o njemu navodi osobne podatke koji se odnose na godinu rođenja, mjesto zaposlenja, činjenicu da je rastavljen, da iz prvog braka ima jedno dijete, zbog čega sud ne prihvaća iskaz optuženika da je samo tom jednom prilikom vidio JJ, jer ona u suprotnom ne bi imala saznanja o tim pojedinostima iz njegovog privatnog života, a osim toga sama VI navodi da je ona njega više puta vidjela, čak štoviše kada MJ više nije mogla je objavljivala oglase i predavala novce od zarade optuženiku. Optuženik je i u odnosu na CJ pokušao prikazati druge okolnosti u kojima ju je upoznao, a koja obrana je suprotna iskazu svjedokinje CJ, opisujući nju kao osobu koja je radila police osiguranja u odjelu kojega je on bio šef, pri tome izričito poričući da bi ikada njegovom American express karticom njoj bilo plaćeno putovanje jer da nikome osim sebi i u svoje privatne svrhe nije plaćao turističke aranžmane. Međutim, suočen s materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu, a odnosi se na plaćanje putovanja u Tursku za CJ i njezina sina, a za koje putovanje je CJ navela da je plaćeno optuženikovom karticom, optuženik je naveo da sada onda više ne može tvrditi da to nije plaćeno njegovom karticom, pokušavajući to opravdati mogućim postojanjem dugovanja "Euroherca" CJ koje se rješavalo na taj način, što sud ne prihvaća ni logičnim ni životnim. Što se tiče optuženikovih navoda oko primanja koja je ostvarivao tijekom inkriminiranog razdoblja, vozila koja je vozio i nekretnina koje je kupovao, sud na tim okolnostima nije temeljio svoju odluku, ali iako optuženik nije mogao objasniti svaku pojedinu uplatu koja se može vidjeti na njegovim računima što sud s obzirom na protek vremena prihvaća kao uvjerljivo, iz prometa po računima su vidljive pojedine uplate koje se ne mogu dovesti u vezu sa njegovim opisima uplata koje bi se odnosile na bonuse, prekovremene sate, mirovinu i slično, jer uplate koje su bile od strane poslodavca su upravo opisane kao uplata primanja, kao mirovina i slično, dok na pojedinim uplatama uopće nema svrhe uplate i od kuda su one došle, što bi odgovaralo iskazu svjedokinje ŠJ, ali i JJ da su one optuženiku ponekad zaradu znale uplaćivati putem računa kojeg je imao otvorenog u banci. Točno je da je optuženik u spis dostavio predugovor o kupoprodaji za stan na adresi u [adresa], za koji stan BJ u svom iskazu navodi da je bio stan u kojem je ona za optuženika pružala seksualne usluge nakon što je odlučila da će ih pružati samo stalnim mušterijama, međutim taj predugovor o kupoprodaji ima datum 17. srpanj 2013. što je datum kada je inkriminirano razdoblje već dovršeno i slijedi nakon uhićenja optuženika, te je suglasno iskazu BJ da je za optuženika radila sve do srpnja 2013. Isto tako, optuženik je u spis dostavio ugovor o najmu za stan u [adresa], a svjedokinja BJ navodi da je [adresa] prije bila [adresa], ali to se odnosi na broj 23 dok je stan u kojem je BJ bila bio na broju 6, kako to ona navodi u svom iskazu, a u spisu se nalazi i izjava KI da je on koristio stan na adresi [adresa], u vlasništvu optuženika od 1. listopada 2010. do 1.ožujka 2012., s tim da se napominje da je cijela izjava pisana printerom, a upravo godina 2012. je prepravljana olovkom, dok će se iz kasnije analize iskaza svjedokinje FJ vidjeti da je i nju optuženik u razdoblju 2012. i 2013. dovodio u stan na adresi DI. Dakle, iako je optuženik ovom materijalnom dokumentacijom pokušao osporiti iskaz svjedokinje BJ, to nije od strane suda prihvaćeno, a o razlozima zašto sud prihvaća iskaz BJ biti će obrazloženo u daljnjem tijeku presude. Medicinska dokumentacija koju je optuženik dostavio, a prema kojoj je imao operaciju ahilove tetive, zasigurno ga nije spriječila u činjenju kaznenog djela, jer radnja izvršenja nije zahtijevala njegov angažman.

11.1. Iskaz svjedokinje HJ, bivše supruge optuženika od kojega se razvela 2002. je sud u cijelosti prihvatio kao istinit, jer je ona samo iskazivala o činjenici da imaju zajedničko dijete, kada su se razveli, te da o poslovima optuženika nije imala nikakvih saznanja. Također je opisivala njegova zaposlenja, pa na iskazu ove svjedokinje sud nije temeljio odluku.

11.2. Svjedok IJ, koji je i neposredno saslušan u ponovljenom postupku, također je bio osoba koja nije imala nikakvih saznanja o "poslovima" optuženika, iskazao je nevjericu da bi optuženik počinio ono što mu je stavljeno na teret, koju nevjericu je prema njegovom iskazu pokazao i tada "visokopozicionirani" djelatnik policije, opisivao je svoja saznanja o stanovima i apartmanu koje optuženik ima u svom vlasništvu, ali i naveo da on sa svojom suprugom živi u stanu koji je vlasništvo sadašnje optuženikove supruge. Iskazao je i da optuženik vozi automobil BMW Z4, da se ranije koristio Mercedesom A klase, a što je suprotno obrani optuženika da on nije nikada vozio nikakve skupocjene automobile, odnosno optuženik je u svojoj obrani samo spomenuo službeno vozilo Golf 5, na upit suda Audi Quattro, te Toyotu Yaris i BMW Z4, ali ovaj Mercedes kojeg su pojedine svjedokinje spominjale kao vozilo kojim se optuženik koristio je porekao da je vozio, iako o njemu govori ovaj svjedok, a o još jednom Mercedesu Jeep, svjedokinja FJ. Također u odnosu na ovog svjedoka valja napomenuti da je on zaposlen u HOK-u te mu je optuženik nadređena osoba u poslu koji obavlja, a kako sam svjedok navodi su i bliski prijatelji, jer su si "odmah kliknuli".

11.3. Svjedokinja ŽJ je sadašnja supruga optuženik koja se očitovala da će koristiti zakonsku blagodat i njezino saslušanje nitko tijekom postupka nije predlagao, pa je samo uz suglasnost stranaka pročitano to očitovanje da će koristiti zakonsku blagodat i neće iskazivati.

11.4. Svjedokinja FJ je osoba koja je bila u ljubavnoj vezi s optuženikom tijekom 2012. i 2013., nije imala saznanja o onome što se optuženiku stavlja na teret, ali je i ona spomenula da optuženik vozi dobre automobile i to BMW Z4 i bijeli Mercedes Jeep, dakle i ona je opovrgla obranu optuženika da nikada nije vozio nikakve luksuzne automobile, o kojima su iskazivale saslušane svjedokinje. Isto tako je navela da je primijetila da obožava nositi Hugo Boss odijela i da je imao veći broj tih odjela, čime je opet opovrgla obranu optuženika da takva odjela nije nikada nosio. Navela je i da je u više navrata s optuženikom odlazila u stan u [adresa] tijekom njihove veze, čime je samo dodatno potvrđen zaključak suda o izjavama KI i ĆI vezanih uz ovaj stan na adresi DI, a kojima se trebalo prikazati da bi KI bio podstanar u tom stanu i opovrgnuti iskaz svjedokinje BJ da je ovaj stan koristila kako bi u njemu pružala seksualne usluge stalnim klijentima, a za zaradu optuženiku. Iskaz ove svjedokinje sud u cijelosti prihvaća istinitim, jer ista doista nije imala razloga neistinito iskazivati s obzirom da o onome što se optuženiku stavlja na teret nije imala saznanja, već je samo iznijela činjenice koje su njoj bile poznate, a koje su sudu samo poslužile kao kontrolne činjenice obrane optuženika i iskaza svjedokinja koje su teretile optuženika, a kako je to već tijekom ove analize i ukazano.

11.5. Svjedokinje VJ, DJ, EJ, PJ, GJ i RJ su osobe čiji iskazi su pročitani uz suglasnost stranaka, a radilo se o osobama koje nikakvih saznanja nisu imale o onome što se optuženiku stavlja na teret već su samo iskazivale o brojevima telefona na koje su kontaktirale optuženika, odnosno od kuda ga i na koji način poznaju ili ne poznaju, tako da sud na njihovim iskazima ni u jednom dijelu nije temeljio svoju odluku.

11.6. Svjedokinja EI je u svom iskazu navela da joj ime TJ ništa ne znači, ali je navela da poznaje VI, OJ i AJ, kao i jednu žensku osobu imenom ČJ, a koja je završila u zatvoru budući da je ubila svog dečka, a te osobe poznaje iz razloga jer se zbog teške financijske situacije počela baviti prostitucijom. Ova svjedokinja je spomenula stan u [adresa] gdje su bile spomenuta ČJ i AJ, gdje su sve one pružale seksualne usluge, spominjala je i stan u [adresa], plaćanje mjesečno 2.000,00 kuna s osnova policijske zaštite i osobu nadimkom " D", pa iako navedena svjedokinja ni na koji način nije okrivljenika direktno dovela u vezu s ovim kaznenim djelom i ona je već samo spominjući ove adrese i njegov nadimak, uz ČJ i AJ koje su ove iste adrese i nadimak koristile za optuženika, zatvorila postojeći krug indicija i ukazala dodatno sudu da je optuženik bio osoba koja je doista organizirala prostituciju na način opisan u činjeničnom opisu.

11.7. Svjedokinje AJ i ČJ su obje u svojim iskazima navele da su novac dobiven od zarade predavale JJ, tako da o muškoj osobi koja je zapravo bila organizator i za koju osobu su svjedokinje navele da su ga znale po nadimku " A" odnosno " D" imaju samo posrednih saznanja, a temeljem onoga što im je pričala JJ. Međutim, upravo je svjedokinja AJ prepoznala optuženika prema ranije spomenutom zapisniku o prepoznavanju, a to je objasnila na način da je ipak tog " M" vidjela ukupno tri puta i to na 10-15 minuta, pa kada se ta okolnost prepoznavanja upravo optuženika dovede u vezu sa činjenicom da ga je svjedokinja prepoznala kao osobu nadimkom " A", za koji nadimak i ostale svjedokinje navode da su koristile za optuženika je činjenica koja upućuje na zaključak suda da je upravo optuženik bio osoba koja je organizirala prostituciju. Ona je također navela da je optuženika vidjela kada je prijavljivala štetu u "Euroherc osiguranju", što je nesporno da je optuženik jedno vrijeme tamo radio (iako optuženik poriče da bi radio u ovoj poslovnici), a iskaze svjedokinja AJ i ČJ sud u cijelosti prihvaća istinitima jer one doista nemaju razloga neosnovano teretiti optuženika, niti one to čine na direktan način, već samo iskazuju o svom jednom periodu života pri tome spominjući nadimke, zaposlenja, policijsku zaštitu, a koji pak iskazi se u cijelosti uklapaju sa iskazima ostalih svjedokinja temeljem kojih je sud utvrdio da je upravo okrivljenik počinitelj ovog kaznenog djela. Na isti način je cijenjen i iskaz svjedokinje KJ koja navodi da je ona zapravo radila za osobu koju je znala pod imenom Z, a nije znala je li to zapravo MJ, nije mogla tvrditi da je osoba nadimkom " A" i " D" uopće postojala jer ga nikada nije upoznala. Međutim, kada se njezin iskaz ponovno dovede u vezu s iskazima ostalih svjedokinja koje spominju iste nadimke, a koji se nesporno mogu povezati s optuženikom, a uz činjenicu da je ona iz priča shvatila da " A" često spava s djevojkama, pri čemu je BJ navela da je optuženik s njom spavao u pravilu svakih mjesec dana, opet čini zatvoren krug indicija koji upućuju na zaključak suda da je upravo optuženik počinitelj ovog kaznenog djela.

11.7.1. Svjedokinja AJ, dopunski ispitana u svome iskazu je navela da je svoj iskaz dala u državnom odvjetništvu, a i na raspravi pred sudom, mora napomenuti da je prošlo dosta vremena od svega toga i da se svih pojedinosti više ne sjeća pa predlaže da joj se pročitaju iskazi. Kada joj se pročitao iskaz sastavljen u Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu od 13. rujna 2013. (list 574-578), ista je navela da je gotovo sve ovo što je pročitano je istinito i kako se odvilo s time da koliko se ona sjeća, ona se nije susrela s nikakvim muškom osobom, već da se sjeća da je razgovarala samo sa ženskom osobom i kasnije se s njom srela, a to bi bila upravo JJ. Kada joj se pročitao iskaz sa zapisnika ovoga suda od 24. ožujka 2015. (list 1363-1364), ista je izjavila da sve što je pročitano je istinito i da nema drugo što za dodati. Ovim uslugama se krenula baviti ili 2006 ili 2007., s time da se stvarno više ne može sjetiti, dopušta mogućnost da je to 2006. ili 2007., ali je sigurna da je prestala 2011., onda kada sam bila uhićena. Poznaje osobe imena KJ, ZJ, OJ, ČJ, MJ iz tog radnog stana gdje su pružale usluge, njih je osobno upoznala dok za BJ i ĆJ je čula po pričanju JJ da su isto pružala seksualne usluge, odnosno da su radile. Napominje da MJ nikada nije vidjela u tzv. radnom stanu, već ju je naknadno upoznala. M je vidjela 2 ili 3 puta u prolazu, a kad je se pita da li je netko u sudnici upravo ta osoba A, navodi da može to reći sa sigurnošću. TJ poznaje samo s ovih rasprava pred sudom, Ne može se izjasniti je li bi A bio ovdje prisutni optuženik, naime i ovdje prisutni optuženik je zgodan muškarac i taj A je bio zgodan muškarac, ali prošlo je više od 14 godina i ona je doživjela niz šokova vezano, kako uz ovaj predmet, ali i ove druge kaznene postupke pa više ne zna što da odgovori. Sve informacije vezane uz obavljanje tih seksualnih usluga, načina funkcioniranja i ostvarivanja zarade je u stvari saznala preko priče s JJ. S A nikada nije razgovarala o načinu poslovanja, već isključivo s PI. Pročitala je zapisnik pred državnim odvjetništvom i istog potpisala i nije imala primjedbe na isti, a kada joj je sudac pročitao navedeni zapisnik da ne traži čitanje, jer je slušala diktat i nakon toga potpisala zapisnik, ista navodi da je to točno. Više se ne sjeća i ne može tvrditi je li se srela s tim muškom osobom ili ne, prošlo je dosta vremena ali joj se čini da nije. JJ je znala nekada s njima curama podijeliti nekakve informacije o pružanju usluga, vođenju poslova, novčanim naknadama, ali ne pretjerano detaljno, a o tome je razgovarala s njom, ZJ, GI, ČJ i KJ. Nije joj poznato da bi JJ razgovara o poslu s nekim drugim osobama izvan tog radnog prostora. Po njenom mišljenju, ona je radila za osobu imena A. Sav novac od zarade i za policijsku zaštitu predavala je samo JJ. Nije vidjela da bi JJ taj novac nekome predala. Za osobu A je saznala možda tjedan dana nakon i tada joj je bilo sve pojašnjeno koliko od iznosa ide njemu, njoj, a koliko za policijsku zaštitu, to je upravo ovo što je iskazivala prije. Nije se zapitala je li uopće A postoji. Ne može se više sjeti koje je bilo njeno lažno ime, a znam da joj je JJ govorila kako je uplaćivala taj novac na račun tog M. JJ je radila s njom u smislu pružanja seksualnih usluga. Mušterije su plaćale isključivo u gotovini, onda bi ona tu gotovinu predala JJ, a onda bi onda dala njoj pola iznosa. Sve je bilo na dnevnoj bazi izuzev policijske zaštite, koja se davala na tjednoj bazi.

11.8. Svjedokinja ĆJ je u svom iskazu opisala razloge i način na koji se počela baviti seksualnim uslugama, opisala je da joj se na broj iz "Plavog oglasnika" javila jedna ženska osoba, što je suglasno ranijim utvrđenjima suda da su JJ i MJ za optuženika objavljivale oglase i nalazile se s djevojkama. I ona je spomenula muškarca koji se predstavljao kao " A", a kao osobu koja je preuzela organiziranje pružanje usluga, ali je spominjala i djevojke imenom Ž, BJ i ČJ, dakle sve svjedokinje koje su već tijekom presude spomenute da su pružale seksualne usluge za optuženika. Opisala je da je jednom prilikom tom " A" pružila masažu, a bila je to osoba kojoj je kasnije predavala polovicu zarađenog iznosa od pruženih seksualnih usluga kao i 2.000,00 kuna mjesečno za policijsku zaštitu, koja je bila organizirana na način da bi ih " A" nazvao i rekao da prestanu s poslom. Upravo je ĆJ prepoznala optuženika prema zapisniku o prepoznavanju osoba, a kasnije je u svom iskazu kojeg je davala pred sudom pokušala objasniti da je možda tada prepoznala krivu osobu. Također je svjedokinja u više navrata za optuženika upotrebljavala formulaciju "gospodin TJ" i dva puta je tijekom davanja iskaza pokazivala upravo na optuženika koji je sjedio iza nje, navodeći da je samo djelomično sigurna da je optuženik zapravo " A", pri tome to pokušavajući objasniti da ga je vidjela samo nekoliko puta i da se on znao transformirati na način da je dolazio s perikom, brkovima i slično. Tijekom davanja njezinog iskaza optuženik je u spis predao jednu izjavu koja je predočena svjedokinji, koja je već i prije nego li ju je vidjela navela da je to njezina izjava o prepoznavanju. Svjedokinja je to objasnila na način da nakon što je bila na radnji prepoznavanja je imala noćne more i nije mogla spavati bojeći se da je prepoznala krivog čovjeka, a činjenicu gdje i na čije ime treba poslati izjavu o krivom prepoznavanju je objasnila da je to trebala poslati TJ, što je pak dalje objasnila na način da ju je policija pitala da li prepoznaje osobu upravo tog imena i prezimena, pri čemu nije mogla objasniti zašto je upravo okrivljenika koji je stajao na mjestu 2 prepoznala kao osobu nadimkom " A". Takav iskaz svjedokinje sud nije prihvatio, jer je nelogičan, neživotan i neuvjerljiv time više što je upravo optuženik bio osoba koja je ovu izjavu predala u spis i za koju izjavu je naveo da ga je dočekala na recepciji HOK osiguranja, a svjedokinja na upit zašto je tu izjavu na ime TJ poslala upravo na HOK osiguranje je odgovorila potpuno nelogično i neuvjerljivo da se tamo šalje bilo što za bilo koga. Dakle, očito je da je svjedokinja pokušala svojim iskazom na raspravi otkloniti odgovornost od optuženika, a iako se to tijekom ovog postupka nije dokazivalo jedinim logičnim se nameće zaključak suda da je to bilo pod utjecajem optuženika kao jedine osobe koja je zainteresirana da se od njega otkloni kaznena odgovornost u ovom postupku. Također je svjedokinja htjela svoj raniji iskaz kojim je teretila optuženika prikazati kao posljedicu prijetnji i zastrašivanja zbog kojih je dala izjavu prema nevinoj osobi, a prijetnjama i zastrašivanjem je smatrala sam poziv na policiju i DORH, a ispitivanje državnog odvjetnika je doživjela kao pritisak, prijetnje i zastrašivanja.

11.9. Svjedokinja LJ je vrlo kratko vrijeme pružala seksualne usluge, obzirom da su joj se pojavili zdravstveni problemi. I ona je potvrdila da joj se na oglas javila ženska osoba imenom EJ koja joj je objasnila cijenu usluge, mjesto gdje će se seksualne usluge pružati kao i da će polovicu zarade predavati toj EJ koja je i dolazila po svoj dio zarade. Također je navela i da je njoj ta EJ rekla da zapravo cjelokupnu organizaciju vrši muška osoba nadimkom " D", koji ima nekog u policiji koji će ih štititi, dakle iako ona optuženika nije nikada vidjela, nije čula za ime TJ, spomenula je nadimak " D", isti način pružanja policijske zaštite, što su sve okolnosti koje ponovno optuženika dovode u vezu kao organizatora na način kako mu je to stavljeno na teret.

11.10. Svjedokinja ZJ je također u svom iskazu za osobu koja je organizirala prostituciju koristila nadimak " D" i " A", a kojega je JJ oslovljavala kao "šef" i kao "glavni" i za kojega je navela da njemu predaje polovicu zarađenog iznosa od pružene seksualne usluge. Pri tome je svjedokinja dajući svoj iskaz na raspravi pokazala rukom na optuženika navodeći da on njoj nikada nije rekao da je šef i da je glavni. Također je objašnjavala sudu da je po njezinom dojmu u cijeloj toj priči glavna bila JJ, dok je " M" vidjela zadnji put u travnju 2005., a prvi put s prijelaza sa stare na novu. Dakle, očito je da je svjedokinja već ranije vidjela osobu imenom " A", pa se zato i osvrnula tijekom davanja iskaza upravo na osobu koja je sjedila iza nje osporavajući da bi joj on ikada rekao da je šef i da je glavni. Također je i ova svjedokinja optuženika prepoznala i to sa 100% sigurnošću kao osobu nadimkom " A", a navela je i da ga prilikom dolaska na raspravu nije prepoznala kao " M". Stoga sud smatra da je i ova svjedokinja svojim iskazom kojeg je davala pred sudom pokušala otkloniti kaznenu odgovornost od optuženika, pokušavajući osporiti svoj zapisnik o prepoznavanju, gdje je optuženika prepoznala sa 100% sigurnošću, a kako je ona spomenula JJ, AJ, RI te djevojke poput S, JI, F i BJ to je očito da je upravo optuženik osoba za koju je i ona radila, a kako su to iskazivale ranije spomenute svjedokinje, te ga je upravo kao takvog prepoznala prilikom radnje prepoznavanja, pa zato samostalan zaključak svjedokinje da je JJ u toj priči bila glavna nije prihvaćen od strane suda.

11.11. Svjedokinja CJ je osoba koja za optuženika nije radila na način kako su to činile sve do sada spomenute djevojke, jer je ona imala perioda u kojima uopće nije radila, paralelno je vodila svoj vlastiti obrt i pružanje seksualnih usluga je prilagođavala tom svom poslu. Za optuženika je navela da je s njim stupila u kontakt na način da joj se predstavio kao " O", koji joj je ponudio da "radi za njega", objasnio joj je način pružanja policijske zaštite. Svjedokinja je izričito na raspravi navela da je " O", osoba imenom TJ, rekla je da je to osoba koja sjedi iza nje u sudnici i da u odnosu na to ne može lagati. Također je ispričala i o njegovom odnosu prema njoj, za kojeg je navela da je bio fer i korektan i za kojeg je navela da je imao veliko povjerenje u nju i da je čak njegovom Americam express karticom platila putovanje sebe i sina u Tursku. Da je taj iskaz istinit sud je utvrdio iz materijalne dokumentacije koja prileži spisu i iz koje je razvidno da je putovanje CJ plaćeno kartice na ime TJ. Iako je optuženik okolnosti pod kojima poznaje CJ pokušao prikazati na način da se radi o osobi koja je za "Euroherc" sklapala police osiguranja u odjelu u kojem je on bio šef ona je to izričito porekla i rekla da nikakve police osiguranja vezano uz posao okrivljenika u "Euroherc osiguranju" nije sklapala, a optuženik je suočen s materijalnom dokumentacijom iz koje je bilo vidljivo da je njegovom karticom plaćeno putovanje CJ izmijenio taj dio iskaza, pokušavajući ga prilagoditi ovim činjenicama. Upravo je svjedokinja CJ spomenula svjedokinju BJ na način da je navela da je optuženik nju često spominjao, da je spominjao i djevojku imenom C u ranijem periodu, a BJ u kasnijem periodu.

11.12. BJ, ispitana u svojstvu svjedoka pred ovim sudom je navela da zna da je dala jedan svoj iskaz 2013., a dala ga je pod pritiskom ljudi koji su je ispitivali i kojima danas ne zna imena, a koji pritisak se sastojao u tome da će ona ići u zatvor, a to sve nakon što je ispričala istinu i rekla da je TJ njezin prijatelj, da se nikada nije bavila prostitucijom. Iskaz kojeg je dala pred državnim odvjetništvom je pokušala prikazati na način da je bila prisiljena reći sve ono što u tom zapisniku piše, da sve što je u njega uneseno je neistinito, iako u odnosu na to protiv nikoga nije podnosila kaznene prijave. Kada je trebala objasniti od kuda joj podaci koje je u tom iskazu iznosila, navela je da je to tako sročeno, jer je to tako trebalo biti, na neke stvari je prisiljena da ih kaže, a neke je izmislila pri čemu nije mogla objasniti kako su te izmišljene stvari suglasne onome što su tijekom postupka iskazivale ostale svjedokinje. Ovako izmijenjen iskaz svjedokinje sud ne prihvaća već ga smatra usmjerenim izbjegavanju i otklanjanju kaznene odgovornosti od optuženika, dok upravo iskaz kojeg je svjedokinja dala pred državnim odvjetništvom sud prihvaća istinitim. Pri tome još, a prije analize tog iskaza danog pred državnim odvjetništvom, treba navesti da je svjedokinja navela da optuženika poznaje, jer joj je napravio policu 2006. od kada su prijatelji, što je apsolutno suprotno obrani optuženika u kojoj je on opisao da BJ poznaje iz razloga jer je s njom prijatelj, kao i sa njezinim ocem i majkom i to od 2004., kada je njezin otac došao iz Rusije i zaposlio se kod njih kao vanjski suradnik iz Siska. Dakle, iako je svjedokinja BJ pokušala promijeniti svoj iskaz kojim je teretila optuženika, po ocijeni ovoga suda opet pod utjecajem optuženika kao jedine osobe koja je imala razloga da njen raniji iskaz bude promijenjen, sud takav izmijenjeni iskaz nije prihvatio s obzirom daje iskaz kojeg je BJ dala pred državnim odvjetnikom logičan, životan i uvjerljiv te suglasan iskazima svih do sada analiziranih iskaza svjedokinja. Naime, svjedokinja BJ je navela da je optuženika upoznala kao " H", a svjedokinja CJ upravo za optuženika navodi da se koristio nadimkom " O" i da je njegovo pravo ime doznala kada joj je dao svoju American karticu. Isto tako, svjedokinja BJ u tom svom ranijem iskazu navodi da je i sama pružala seksualne usluge optuženiku, a i ostale spomenute svjedokinje su neke u svojim iskazima navodile da je optuženik vrlo često spavao s djevojkom upravo imenom BJ. Također je svjedokinja spomenula i ĆJ s kojom je radila u istom stanu, što je suglasno njezinom iskazu, a spomenula je i da je okrivljenik vozio neki terenac marke Mercedes kojeg je u svom iskazu spominjala FJ kao osoba koja je bila u vezi s optuženikom tijekom 2012. i 2013., te svjedok IJ.

11.12.1. Svjedokinja BJ, u svome dopunskom iskazu je navela da ostaje u cijelosti kod svog iskaza od 18. svibnja 2015. na listu 1379 spisa. Tada je ujedno objasnila zbog čega je na taj način iskazivala i iskaz dan pred državnim odvjetnikom je netočan. Protiv nje je pod brojem K-DO-3409/15 od 31. ožujka 2016. podignuta optužnica zbog kaznenog djela davanja lažnog iskaza, koliko joj je poznato taj postupak je okončan, te je proglašena krivom. Inače optuženika TJ poznaje, bili su prijatelji, danas se više ne druže. Poznaje ga od davno i dosta je godina prošlo pa se ne može sjetiti kada su te točno upoznali, zna da je tražila posao u osiguranju, nakon čega su se počeli družiti, pa je bila jednom kod njega na moru, čini joj se 2010. Nije joj poznato da bi se optuženik bavio organiziranjem prostitucije. Ona se nije bavila pružanjem seksualnih usluga za novac. Ne poznaje nikoga tko se bavio pružanjem seksualnih usluga za novac. Takav iskaz sud nije prihvatio kao vjerodostojan, upravo iz naprijed navedenih razloga.

12. U odnosu na sve do sada analizirane iskaze sud doista ne nalazi razloga zbog čega bi svjedokinje neistinito i neutemeljeno teretile optuženika kao organizatora pružanja seksualnih usluga, a što su samo BJ i ĆJ pokušale izmijeniti prilikom davanja iskaza na raspravi pa se stoga upravo na njihovim iskazima temelji odluka suda, a kada se u vezu s njima dovedu još i iskazi svjedokinja JJ i ŠJ kao osoba koje su jedino i direktno bile često u kontaktu s optuženikom. Iako se obranom optuženika pokušalo prikazati da nije on bio organizator ovog posla, ne direktno već iz pitanja koja su svjedokinjama postavljana, pa da na taj način ove dvije svjedokinje onda imaju razloga neistinito iskazivati i teretiti optuženika sud to ne prihvaća. Naime, sve svjedokinje su spomenule da je zapravo organizator posla bila muška osoba nadimkom " A", " D", " O", a da su novce predavale isprva ŠJ, a potom JJ i to novce od zarade, ali i novce radi pružanja policijske zaštite koje novce su potom onda one predavale toj muškoj osobi kao organizatoru. U odnosu na iskaz svjedokinje ŠJ valja navesti da se životnim i uvjerljivim ukazuje njezin dio iskaza u kojem opisuje kako se i zašto upustila u "posao" s optuženikom. Naime, svjedokinja je navela da se našla u financijskim poteškoćama o kojim je razgovarala sa optuženikom i od kojega je, odnosno kako je on rekao od njegovog prijatelja, posudila iznos od 2.000,00 eura s kamatom od 10% mjesečno koji iznos zbog kamata više nije mogla vraćati, pa joj je on predložio da "odradi neki poslić za njega". Zato je ona dala oglas u Plavom oglasniku na koji oglas se kao druga osoba javila EJ, za koju je kasnije doznala da se zove JJ i s kojom se našla, a što potvrđuje suglasno svojim iskazom svjedokinja JJ, a kada navodi da se u caffe baru na Kvatriću našla sa MI, sada ŠJ, koja joj je objasnila na koji način će se usluge pružati, koja će biti cijena, kako će biti organizirana policijska zaštita. Svjedokinja JJ je navela da je njoj MJ rekla da iza svega stoji osoba imenom " A", za kojega je kasnije doznala da se pravim imenom zove TJ i koji im se kasnije i pridružio na sastanku u tom kafiću. Taj dio iskaza svjedokinje JJ suglasan je iskazu svjedokinje ŠJ. Isto tako ove svjedokinje su suglasno iskazivale o tome da je isprva vrlo kratko vrijeme MJ se nalazila s djevojkama, da bi kasnije predavanje oglasa i razgovore s djevojkama preuzela JJ, pa zbog toga više nije morala plaćati policijsku zaštitu. Također je i JJ počela preuzimati novce od djevojaka i predavati ih, što osobno što preko ŠJ optuženiku, o čemu su svjedokinje također suglasno iskazivale. Kako je svjedokinja JJ za optuženika "radila" 11 godina to je upravo njezin iskaz uvjerljiv u dijelu u kojem je navela da je on bio izrazito oprezna osoba, da ga je vrlo malo djevojaka uopće vidjelo i samo su ga znale kao " A", " O" , " D", što je suglasno iskazima svjedokinja koje su o tome također iskazivale. Upravo je prema iskazu svjedokinje JJ optuženik bio taj koji je inzistirao da ne smiju reći da imaju makroa, nego da je trebala prezentirati da zarada ide njoj, da je " A" ili " D" osoba koja samo pruža policijsku zaštitu, što je opet suglasno iskazu ranije spomenutih svjedokinja koje su upravo zbog takve priče JJ čak neke sumnjale da postoji ta osoba " A" ili " D". Suglasno su svjedokinje JJ i MJ iskazivale da su nekada novac znale uplatiti na račun optuženika, a i svjedokinja MJ je potvrdila da je optuženik bio izrazito oprezan, da je nju izložio, da je u početku dolazio u "radne stanove", da bi kasnije postao oprezniji nakon što je jednom prilikom bio pozvan na obavijesni razgovor. Svjedokinja MJ je također potvrdila dio iskaza svjedokinje BJ dan pred državnim odvjetništvom, a prema kojem je BJ prestala raditi "po oglasima", jer je imala dovoljno stalnih mušterija. Svjedokinja MJ je potvrdila i da je od optuženika posudila novac od 50.000,00 kuna o čemu je i on iskazivao, ali to je već bilo drugi put da posuđuje od njega novac, opet uz 10% kamata mjesečno, kako je taj posuđeni iznos sve više rastao kao dug ona je morala podignut kredit te mu je na ruke predala iznos od 282.000,00 kuna nakon čega mu je i dalje ostala dužna, da bi mu na kraju predala i novce do kojih je došla sudjelovanjem u razbojništvu s JJ. Dakle, iako ovakav iskaz svjedokinje ŠJ može i nju samu inkriminirati te utjecati na ocjenu vjerodostojnosti njezinog iskaza od strane suda u odnosu na okolnosti odlučne za ovaj kazneni postupak sud je u cijelosti povjerovao svjedokinji ŠJ, jer se životnim ukazuje da je zbog svoje teške financijske situacije uopće ušla u ovaj "posao" s optuženikom, te se sve dalje zaduživala što je u konačnici i dovelo do njezinog sudjelovanja u počinjenju kaznenog djela razbojništva. Pri tome se sud nije upustio u ocjenu istinitosti iskaza o iznosu kojeg je ona stvarno posudila i u odnosu na to koliko mu je vratila jer i bez njezinog iskaza, a uz iskaze svih ostalih svjedokinja na kojima je zapravo sud i temeljio svoju odluku, a radi se o djevojkama koje su pružale seksualne usluge za optuženika, postoji dovoljno dokaza koji upućuju na nedvojben način suda da je upravo optuženik osoba koja je organizirala prostituciju. Također, JJ nema takav odnos s optuženikom, ona od njega nije posuđivala novce, nema nikakav odnos zavisnosti prema njemu i ona sama je prema vlastitom iskazu imala koristi od toga čime se bavila, kako je sama navela je dobro zarađivala pa doista zbog toga sud ne nalazi razloga zbog čega bi ona, kao i ostale djevojke, neosnovano teretila optuženika.

13. U cijelosti je prihvaćena kao istinita i vjerodostojna pročitana pisana dokumentacija, s obzirom da tijekom postupka nije izveden niti jedan dokaz kojim bi ista bila dovedena u pitanje, a radi se uglavnom o dokumentaciji o vlasništvu nekretnina i pokretnina optuženika i članova njegove obitelji. O dokumentaciji koju je optuženik priložio i to posebno što se tiče stana na adresi u [adresa], DI sud se već očitovao tijekom presude, kao i o tome zašto su prihvaćeni zapisnici o prepoznavanju osoba prema kojima su ZJ, ĆJ, te AJ i CJ prepoznale optuženika za kojeg je onda, a u ukupnosti svih izvedenih dokaza utvrđeno da je upravo on počinitelj kaznenog djela upravo i na način kako mu je to stavljeno na teret. Naknadno je još ponovno pribavljena dokumentacija banaka kod kojih je optuženik imao otvorene račune, ali ona nije pokazala ništa novo u odnosu na dokumentaciju koja je već postojala, a posebno ne o uplatiteljima pojedinih iznosa, jer obveza navođenja imena ne postoji, a što je detaljno analizirano kod iskaza pojedinih svjedokinja.

14. Prilikom odluke o kazni, sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženika cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

14.1. Kao olakotne je okolnosti sud cijenio činjenicu da optuženik nije osuđivan, da je oženjen, otac jednog djeteta. Otegotnom okolnosti je sud cijenio vrlo dug vremenski period koji je okrivljeniku stavljen na teret i u kojem je trajalo protupravno stanje.

14.2. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir vrstu i visinu kazne koja je predviđena za ovo kazneno djelo, odnosno da je za isto propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. Pri tome je posebno cijenjeno postupanje optuženika, odnosno da je isti djelo počinio s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom koju je provodio tijekom 13 godina, da je djelom pribavljena vrlo visoka imovinska korist, a koja je utvrđena samo u minimalnom iznosu, odnosno u iznosu za koji je sud samo nesporno mogao tvrditi da je bila optuženikova zarada. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Za ovu kaznu sud ujedno smatra da ju je potrebno neposredno u cijelosti i izvršiti, te da će se samo izvršenjem kazne u cijelosti ostvariti svrha u vidu opće i specijalne prevencije. Naime, sud smatra da će samo izdržana kazna zatvora u trajanju od dvije godine, utjecati na optuženika, ali i na sve ostale potencijalne počinitelje kaznenih djela da ista ne čine, odnosno da usklade svoje ponašanje sa društveno priznatim normama, da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženika, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela, jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjena kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Također će optuženik ovakvom kaznom biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno društveno prihvatljivo ponašanje. Ovaj sud takav zaključak u odnosu na optuženika temelji na činjenici da je optuženik, iako nije osuđivan, uz posao koji je imao i koji mu je u današnje vrijeme donosio zaradu daleko iznad prosjeka zaposlenih ljudi, organizirao prostituciju u vrlo dugačkom vremenskom razdoblju od trinaest godina, kako bi si uz takva primanja osigurao još i dodatan prihod, za život iznad potreba, čak i iznad onoga što je i više od luksuznog života u današnje vrijeme, čime je sada dosegnut iznos od preko tadašnjih 4.000.000,00 kuna zarade u inkriminiranom periodu, koji iznos zarade građanima koji rade i primaju plaću za svoj rad je nedostižan tijekom cijelog radnog vijeka. Stoga sud smatra da je optuženika potrebno uputiti na izdržavanje kazne zatvora u navedenom trajanju, a kako bi ona utjecala na njega da shvati da to nije način na koji bi trebao i smio postupati, te da se ubuduće imati zadovoljavati samo i jedino zaradom ostvarenom od svog zaposlenja. Na taj način će mu se nakon izdržane kazne omogućiti i da počne ponovno živjeti na način da samo svojim radom ostvaruje prihode. Stoga sud smatra da je kazna koja se ima izvršiti upravo primjerena i dostatna za ispunjenje svoje svrhe. Sud je u kaznu zatvora na koju je osudio optuženika uračunao vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, jer je izričita zakonska odredba da se svako lišenje slobode vezano uz kazneno djelo ima uračunati u izrečenu kaznu zatvora.

14.3. Kako se radi o kaznenom djelu koje je optuženik počinio iz koristoljublja, a s obzirom da je optuženik organizirao prostituciju radi vlastite zarade, to je sud optuženiku izrekao novčanu kaznu kao sporednu, uz izrečenu kao glavnu kaznu, kaznu zatvora. U odnosu na visinu dnevnog iznosa, sud je isti utvrdio u iznosu od 100,00 eura, a jer se visina utvrđuje uzimajući u obzir počiniteljeve prihode i imovinu te prosječene troškove nužne za uzdržavanje počinitelja i njegove obitelji, pa kako optuženik ostvaruje redovne prihode od 3.000,00 eura, vlasnik je više tvrtki, nekretnina i vrijednih pokretnina, to je svakako iznos od sto dnevnih iznosa apsolutno primjeren, pri čemu je dnevni iznos odmjeren u vrijednosti od 100,00 eura, a pri čemu je optuženik navodio i još neke izvore prihoda, kao npr. nasljedstvo, da je uplaćivao najamninu koju njegova mama ostvaruje na svoj račun, spominjao je visoke iznos ušteđevine koju bi polagao na račun, dobru zaradu od preprodaje stanova, dok je broj dnevnih iznosa odmjeren u rasponu od sto, koliko se može izreći za djela počinjena iz koristoljublja. Visina od sto dnevnih iznosa odmjerena je sukladno djelu za koje je optuženik oglašen krivim, razmjerno njegovoj težini, ostvarenoj imovinskoj koristi, inkriminiranom razdoblju. Tako je sud i došao do umnoška od 10.000,00 eura novčane kazne, množenjem izrečenih sto dnevnih iznosa sa 100,00 eura kao visinom pojedinog dnevnog iznosa. Optuženiku je sukladno odredbama KZ/11 određen rok od šest mjeseci za plaćanje novčane kazne, koji rok sud smatra primjerenim visini iste, te zakonom propisanom roku od trideset dana do šest mjeseci. Optuženik je također upozoren o načinu naplate i zamjeni, a ukoliko novčana kazne ne bude plaćena u ostavljenom mu roku.

15. Od optuženika je oduzeta imovinska korist ostvarena kaznenim djelom, jer nitko ne može zadržati korist ostvarenu na takav način, a već je ranije obrazloženo na koji način je sud nedvojbeno došao do minimalnog iznosa ostvarene imovinske koristi.

16. Na temelju članka 431. stavka 3. ZKP/08 odbijen je prijedlog optuženika podnesen po branitelju da se kao nezakoniti dokazi izdvoje zapisnici o ispitivanju svjedokinje BJ proveden u istrazi 18.9.2013. (list 613-616 spisa), zapisnik o ispitivanju ŠJ od 19.9.2013. (list 617-623 spisa), zapisnik o ispitivanju JJ od 18.9.2013. (list 602-606 spisa) i zapisnik o ispitivanju ĆJ od 12.9.2013. (list 566-570 spisa), kao neosnovan, obzirom da navedeni zapisnici ne predstavljaju nezakonite dokaze iz članka 10. stavka 2. ZKP/0, odnosno nisu pribavljen niti kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom propisanom zabranom mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja; povredom Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane, prava na ugled i čast, te prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života; povredom odredaba kaznenog postupka; te isti nije dokaz za koji se saznalo iz nezakonitih dokaza. Naime, svjedokinje su ispitane u prethodnom postupku, sukladno odredbama ZKP, uz dana upozorenja, dok činjenica da zapisnici započinju na jednak način, sam po sebi ne povlači njegovu nezakonitost, već bi se raspravljao o vjerodostojnosti iskaza ispitanih svjedokinja, a o čemu je ovaj sud već naprijed analizirao i obrazlagao zašto su iskazi prihvaćeni i vjerodostojni, odnosno koji od njih nisu prihvaćeni, uz navođenje razloga.

17. Na temeljem članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP/08 optuženom TJ je naloženo da podmiri troškove kaznenog postupka u paušalnoj svoti od 2.000,00 eura, uplatom u državni proračun Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe, sukladno broju rasprava provedenih tijekom postupka i radnjama suda, a u odnosu na primanja optuženika navedena kod odluke o visini dnevnog iznosa, a kojim plaćanjem troškova neće biti dovedena u pitanje njegova osnovna životna egzistencija.

U Zagrebu, 24. rujna 2025.

Sudac:

Tibor Kovačić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo uložiti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude.

Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud te za protivnu stranku i branitelja radi ulaganja odgovora, neposredno ili preporučeno putem pošte, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. ODO Zagreb na broj KO-DO-1758/13,

2. Optuženi TJ,

3. Branitelj optuženika odvjetnik Radomir Glumičić,

4. Spis.