- 1 -              Rev 785/2021-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 785/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Đ. P. iz O., OIB: ..., zastupane po punomoćniku D. B., odvjetniku u Odvjetničkom društvu V., B. i D. iz R., protiv tuženika B. d.o.o. O., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku V. J., odvjetniku u R., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o revizijama tužiteljice i tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-859/2020-2 od 15. travnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu broj Pr-254/2019-16 od 29. listopada 2020., u sjednici održanoj 13. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o   i   r i j e š i o   j e:

 

 

I. Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana a revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je nedopušten otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužiteljici Odlukom o otkazu ugovora o radu od 31. listopada 2019. za radno mjesto čistačice kao i zahtjev za vraćanje tužiteljice na njeno radno mjesto, sve uz naknadu troškova parničnog postupka (toč. 1. izreke). Odbijen je i protutužbeni zahtjev tuženika na sudski raskid ugovora o radu s danom 1. prosinca 2019. uz naknadu štete tužiteljici u iznosu od 14.051,64 kn (toč. 2. izreke). Tužiteljica je obvezana naknaditi tuženiku na ime troškova parničnog postupka iznos od 2.000,00 kn (toč. 3. izreke).

 

2. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica podnosi reviziju temeljem odredbe čl. 382.a st. 1. alineja 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se nižestupanjske odluke ukinu.

 

2.1. Reviziju podnosi i tuženik, za slučaj prihvaćanja revizije tužiteljice i preinake odluke o dopuštenosti odluke o otkazu, zbog istih revizijskih razloga s prijedlogom da se prihvati sudski raskid ugovora o radu, uz naknadu troškova revizijskog postupka.

 

3. U odgovoru na reviziju tuženika tužiteljica osporava navode i predlaže reviziju odbiti.

 

3.1. Tuženik u odgovoru na reviziju tužiteljice osporava navode iste s prijedlogom da se revizija odbije, uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

4. Revizija tužiteljice nije osnovana, a revizija tuženika nije dopuštena.

 

U odnosu na reviziju tužiteljice:

 

5. Revizijski sud pobijanu je drugostupanjsku presudu ispitao u smislu odredbe čl. 391. st. 2. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

6. Suprotno tvrdnji revidentice, osporena presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koji je opravdavaju i koji nisu ni nejasni ni proturječni, pa je drugostupanjsku presudu moguće ispitati slijedom čega proizlazi da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu revidentica ukazuje.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika te zahtjev za vraćanje na rad.

 

8. U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:

 

- da su tuženik kao poslodavac i tužiteljica kao radnik, sklopili 23. listopada 2018. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto čistačice,

 

- da je tuženik 31. listopada 2019. donio Odluku o otkazu Ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem tužiteljice uz obrazloženje da je učestalo i kroz duže vrijeme kršila obveze iz radnog odnosa odbijajući ili površno i selektivno obavljajući poslove čišćenja poslovnog prostora te odbijajući čišćenje sanitarnog čvora na što je više puta upozoravana (usmeno, a i pismeno 16. svibnja 2019. uz upozorenje na mogućnost otkaza), te se neprimjereno odnosila prema drugim radnicima i nadređenima čime je negativno utjecala na proces rada,

 

- da u Uvjerenju o radnoj sposobnosti nije utvrđeno postojanje profesionalne nesposobnosti za rad, da je sama birala sredstva za čišćenje (ekološka i bio sredstva), da je imala na raspolaganju zaštitnu masku i rukavice,

 

- da je proveden postupak savjetovanja sa Sindikalnim povjerenikom koji se nije protivio otkazu ugovora o radu tužiteljici,

 

- da je za poslodavca odluku o otkazu potpisao K. P., direktor Poslovne jedinice O., po odobrenju člana uprave S. V.,

 

- da je tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu prava koji je odlukom poslodavca od 19. studenoga 2019. odbijen te je potvrđena odluka o otkazu ugovora o radu.

 

9. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev u bitnom uz obrazloženje da je tuženik dokazao tužiteljičino skrivljeno ponašanje, da ista nije izvršavala radne zadatke bilo da ih je odbijala bilo da ih je selektivno i površno obavljala, da je u tom smislu i upozorena na obveze iz radnog odnosa ali da je nastavila postupati suprotno uputama poslodavca i obvezama iz radnog odnosa ne izvršavajući poslove svog radnog mjesta, da je tuženik tužiteljici omogućio sva primjerena zaštitna i sredstva rada, i to po njenom izboru. Drugostupanjski sud dodatno navodi da je član uprave dao odobrenje direktoru PJ O. da potpiše odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljici.

 

10. Pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da tužiteljica ne poštuje temeljne obveze iz radnog odnosa (obvezu da izvršava poslove svog radnog mjesta), da iz njenog ponašanja proizlazi upornost u neizvršavanju ili nemarnom izvršavanju poslova njenog radnog mjesta na što je bila upozoravana ali je nastavila s istim obrascem ponašanja slijedom čega je poslodavac imao opravdan razlog za otkaz ugovora o radu primjenom odredbe čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 i 127/17 - dalje: ZR). Stoga, već iz tog razloga, otkaz ugovora o radu je dopušten.

 

11. Budući je tuženik, na kome je u smislu odredbe čl. 135. st. 3. ZR teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu, to i dokazao, odbijanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice materijalno pravo je pravilno primijenjeno. Naime, prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR, poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

 

12. Tužiteljica je prema utvrđenju nižestupanjskog suda upozorena na obveze iz radnog odnosa i to upravo zbog neizvršavanja ili selektivnog izvršavanja poslova njenog radnog mjesta. Budući da je smisao pisanog upozorenja da se radniku ukaže na mogućnost otkazivanja ugovora o radu u slučaju da se nastavi ponašati kao i dosad, a tužiteljica je upravo nastavila ponašati se suprotno upozorenju, to je poslodavac dokazao opravdanost otkaza ugovora o radu skrivljenim ponašanjem radnika.

 

13. Utvrđene okolnosti opravdavaju shvaćanje nižestupanjskog suda da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za redoviti otkaz ugovora o radu uvjetovan njenim skrivljenim ponašanjem. Tužiteljica je pokazala ustrajnost u neizvršavanju ili nemarnom izvršavanju obveza iz radnog odnosa. Njenim odbijanjem da izvršava radne obveze prema uputama poslodavca, stekli su se zakonom propisani uvjeti za davanje redovitog otkaza ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika.

 

14. Dio revizijskih navoda kojima tužiteljica zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje i daje vlastitu ocjenu dokaza, ovaj sud nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje jer prema odredbi čl. 386. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

15. U odnosu na revizijski navod da je odluka o otkazu ugovora o radu nezakonita jer je nije donijela ovlaštena osoba, za odgovoriti je da iz utvrđenja drugostupanjskog suda proizlazi da je član uprave tuženika ovlastio direktora PJ O. na potpisivanje same odluke o otkazu. Dakle, iz takvog utvrđenja (koje proizlazi i iz iskaza člana uprave V. te odluke o odbijanju zahtjeva za zaštitu prava) vidljivo je da je odluku donio član uprave ali je istu samo potpisao, po njegovom odobrenju, direktor PJ O.

 

15.1. S tim u vezi valja istaći i da je tužiteljica u žalbi po prvi put iznijela navod da bi odluku o otkazu donijela neovlaštena osoba što prema odredbi čl. 352. st. 1. ZPP nije dopušteno. Tužiteljica nadalje, po prvi put u reviziji osporava da je odluku o otkazu mogao donijeti jedan od članova uprave (iako je uz tužbu dostavila izvadak iz Sudskog registra za tuženika prema kojemu svaki član uprave zastupa društvo pojedinačno i samostalno). Osim toga, u odluci ovog suda broj Revr 373/11-2 od 28. prosinca 2011. izneseno je već pravno shvaćanje:

 

„Donoseći odluku nižestupanjski sudovi nisu pogrešno primijenili odredbu čl. 125. (sada čl. 132.) st. 3. ZR, kada su ocijenili da je direktor tuženika, odbijajući prigovor tužitelja Odlukom od ..., naknadno odobrio donošenje odluke o otkazu ugovora o radu koju je u zamjenu za njega potpisala po ovlaštenju punomoćnica D. Š.. To pravno stajalište je u skladu sa odredbom čl. 6. ZR u svezi odredbe čl. 88. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01 - dalje ZOO) koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05).“

 

16. Zbog svega navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

 

17. Tuženiku, pozivom na odredbu čl. 155. ZPP, ne pripada trošak sastava odgovora na reviziju jer isti nije bio nužan za razrješenje spora.

 

U odnosu na reviziju tuženika:

 

18. Obzirom da je tuženik protiv drugostupanjske presude podnio reviziju tek za slučaj prihvaćanja revizije tužiteljice i preinake odluke o dopuštenosti odluke o otkazu, to kraj okolnosti da je revizija tužiteljice odbijena kao neosnovana, a jer nije dopušteno uvjetno podnošenje pravnog lijeka, odlučeno je kao u toč. I. izreke ove odluke, a temeljem odredbe čl. 392. st. 4. i 5. ZPP.

 

Zagreb, 13. rujna 2023.