Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj: Ovr-1449/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu Mladenu Budiši, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Hrvatska banka za obnovu i razvitak sa sjedištem u [adresa], OIB:26702280390, protiv ovršenika SE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Ivana Stojić, odvjetnica u Slatini, Trg sv. Josipa 1, odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava te prijedlogu ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate, 24. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od 10. prosinca 2024. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem zadužnice ovjerene od javnog bilježnika Mate Krpačića pod brojem OV-8619/12 od 29. listopada 2012.

II. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od 10. prosinca 2024. radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčane tražbine nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem zadužnice ovjerene od javnog bilježnika Mate Krpačića pod brojem OV-8619/12 od 29. listopada 2012. u dijelu u kojem predlaže proglašenje pljenidbe i prijenosa novčane tražbine nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom članka 50. stavka 1. točka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24., u daljnjem tekstu: OZ).

z a k l j u č i o  j e

Upućuje se ovršenik da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem zadužnice ovjerene od javnog bilježnika Mate Krpačića pod brojem OV-8619/12 od 29. listopada 2012. iz razloga propisanih odredbom članka 50. stavak 1. točka 7. i točka 11. OZ-a.

Obrazloženje

1. Ovršenik je 10. prosinca 2024. podnio ovom sudu prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava te prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem zadužnice ovjerene od javnog bilježnika Mate Krpačića pod brojem OV-8619/12 od 29. listopada 2012.

2. U svom prijedlogu ovršenik navodi kako je ovrhovoditelj 28. studenog 2024. Financijskom agenciji podnio zahtjev za izravnu naplatu temeljem zadužnice ovjerene od javnog bilježnika Mate Krpačića pod brojem OV-8619/12 od 29. listopada 2012., kojom zadužnicom je ovršenik, u svojstvu jamca-platca, dao suglasnost da se radi naplate tražbine ovrhovoditelja prema dužniku CIGLANA IGM d.o.o. zapljene svi njegovi računi kod banaka te da se novac sa tih računa u skladu s njegovom izjavom sadržanom u zadužnici isplaćuje vjerovniku. Predmetni zahtjev za izravnu naplatu zaprimljen je kod Financijske agencije 2. prosinca 2024. Ovršenik tvrdi kako predmetna ovrha nije dopuštena, a ovrhovoditelj nije ovlašten podnijeti zahtjev za izravnu naplatu temeljem ranije citirane zadužnice.

Ističe kako je ovrhovoditelj predmetnu tražbinu prenio Zagrebačkoj banci d.d., a Zagrebačka banka d.d. je ugovorom o ustupu i prijenosu prava i tražbina od 6. srpnja 2018. predmetno potraživanje ustupila B2 Kapital d.o.o.

Osim toga, navodi kako se ovrhovoditelj po predmetnoj zadužnici ne bi mogao naplati budući je u konkretnom slučaju nastupila zastara potraživanja, te da ovrhovoditelj nije odredio vrijeme ispunjenja tražbine, a što je po predmetnoj zadužnici bio dužan učiniti. Nadalje, ističe kako ovrhovoditelj naplatu predmetnog potraživanja zahtijeva temeljem preslike zadužnice, a preslika zadužnice ne može biti dokument temeljem kojega se zahtjeva provedba ovrhe, već ista isprava mora biti priložena u originalu.

S obzirom da je ovršenik teško bolestan, da je 2023. godine pretrpio infarkt miokarda, od posljedica kojih se i danas liječi, operirao kralježnicu, te da su mu se uslijed komplikacija trenutnog zdravstvenog stanja pojavile dodatne zdravstvene tegobe u vidu mrežničnih vaskularnih okulzija, a da je predmetna ovrha očito nedopuštena, ovršenik smatra da bi provedbom ovrhe na njegovim novčanim sredstvima za njega nastupila nenadoknadiva odnosno teško nadoknadiva šteta, budući da zaplijenjeni mu iznos predstavlja novčana sredstva koja je ovršenik uštedio i namijenio za plaćanje operativnog zahvata srca. Ukoliko bi sud dopustio daljnju provedbu ovrhe ovršeniku bi zaplijenjena novčana sredstva postala nedostupna što bi dovelo do odgode za njega nužnog zahvata, a time i do nastanka nenadoknadive štete.

3. Prijedlog ovršenika dostavljen je ovrhovoditelju, koji u svom očitovanju na prijedlog od 8. siječnja 2025. ističe kako su žalba ovršenika i prijedlog za odgodu ovrhe neosnovani te iste osporava u cijelosti.

4. Ovrhovoditelj ističe kako je predmetnu zadužnicu, u izvorniku, a koja glasi na ovrhovoditelja kao vjerovnika podnio na naplatu, sve sukladno ranije sklopljenim ugovorima sa Zagrebačkom bankom d.d.

Naime, ovrhovoditelj je sa Zagrebačkom bankom d.d. (zajedno s HBOR-om kao Kreditodavatelji) i Ciglana IGM d.o.o. (kao Kreditoprimatelj) sklopio 21.02.2011. Ugovor o klupskom kreditu br. 3222593736 kojim ugovorom se utvrđuju uvjeti pod kojima Kreditodavatelji odobravaju Kreditoprimatelju klupski kredit u ukupnom iznosu glavnice od 5.000.000,00 kuna kao i uvjeti otplate.

Točkom 2. predmetnog ugovora definiran je način sudjelovanja Kreditodavatelja u ukupnom iznosu glavnice kredita i to na način: HBOR sudjeluje sa 40% (2.000.000,00 kn) te Zagrebačka banka d.d. sa 60% (3.000.000,00 kn). Točkom 7. predmetnog ugovora ugovoreno je osiguranje potraživanja Kreditodavatelja i to za svakog pojedinog Kreditodavatelja, po 1 (jednu) Zadužnicu („Zadužnica“) ovjerenu kod javnog bilježnika za svakog Kreditodavatelja, temeljem koje Kreditodavatelji mogu naplatiti svoje dospjelo potraživanje sa svih računa Kreditoprimatelja jamca-platca gosp. SE).

Nastavno, Dodacima I do III Ugovoru o klupskom kreditu mijenjane su odredbe o otplati dugoročnog kredita, a koje dospijeva na naplatu 31.03.2016.

Dana 20.06.2018. između HBOR-a i Zagrebačke banke d.d. sklopljen je Sporazum o raskidu agenture.

Istim su strane utvrdile da je HBOR izdao suglasnost Zagrebačkoj banci d.d. za prodaju potraživanja Zagrebačke banke d.d. koje Zagrebačka banka d.d. kao kreditor u svojem dijelu klupskog kredita ima temeljem Ugovora o klupskom kreditu broj 3222593736 (članak 1.2. Sporazuma).

Obzirom na navedeno te činjenicu da Zagrebačka banka u klupskom kreditu ima dio od 60%, ista je prodala svoj dio potraživanja sa svojim instrumentima osiguranja.

Zagrebačka banka d.d. nije mogla prodati niti prenijeti na drugoga više prava nego što je imala, pa tako niti zadužnicu izdanu na ime HBOR-a.

Predmetna zadužnica izdana je na ime vjerovnika HBOR te služi za osiguranja potraživanja koje HBOR ima u klupskom kreditu, sve sukladno sklopljenom Ugovoru. Ovrhovoditelj ističe kako je FINA-i dostavio ovjerenu zadužnicu u izvorniku a po kojem je FINA i postupila.

Da je ovrhovoditelj dostavio presliku zadužnice, a što nije slučaj, FINA po navedenoj ne bi niti postupila.

Pečat FINA-e na Zahtjevu i zadužnici – Preslika istovjetna s izvornikom, Financijska agencija, Regionalni centar Osijek, Podružnica Našice, Poslovnica [adresa] označava internu komunikaciju između poslovnica FINA-e.

U odnosu na navod da ovrhovoditelj nije odredio vrijeme ispunjenja tražbine ovrhovoditelj ističe kako je zadužnica popunjena, ovjerena i podnesena na naplatu sukladno pozitivnim propisima. Navedena stipulacija u Obrascu zadužnice daje ovlaštenje vjerovniku ali ne nalaže i obvezu. Međutim, isto tako stipulacijom je navedeno alternativno postupanje (vjerovnik je ovlašten sam odrediti opseg ili vrijeme ispunjenja tražbine….) a budući da je ovrhovoditelj odredio opseg to je postupio po navedenom.

Nadalje, ovrhovoditelj navodi kako je u konkretnom slučaju zadužnica privatna isprava potvrđena kod javnog bilježnika i ima učinak rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja.

Slijedom navedenog, potraživanje ovrhovoditelja osigurano je ovršnom ispravom – Zadužnicom koja je solemnizirana, te koja sukladno odredbi članka 233. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., dalje: ZOO ) zastarijeva za deset godina - Sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom zastarijevaju za 10 godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare.

Ističe se kako u konkretnom pravnom odnosu ovršenik se ima smatrati jamcem, a čija obveza je akcesorne prirode, kao i da sukladno odredbi čl. 126. ZOO-a zastarom obveze glavnog dužnika zastarijeva i obveza jamca.

Budući da je predmetna zadužnica izdana u okviru konkretnog pravnog posla i to Ugovora o klupskom kreditu br. 3222593736 odlučno je kada je tražbina iz ugovora o kreditu dospjela na naplatu.

U odnosu na početak tijeka zastare treba istaknuti da zastarni rok u ovom slučaju treba računati od prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje svoje obveze. Početak zastarnog roka, obzirom na činjenicu da je zadužnica izdana prije roka dospijeća tražbine iz osnovnog posla, je nakon dospijeća tražbine.

Odredbom članka 78. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Narodne novine br. 108/12, 144/12, 81/13 i 112/13) prijavom tražbina u postupku predstečajne nagodbe prekida se zastara od dana podnošenja prijave do proteka roka za isplatu koji je određen u predstečajnoj nagodbi, a ako se predstečajna nagodba ne sklopi – do izvršnosti odluke o obustavi postupka.

HBOR kao razlučni vjerovnik podnio je prijavu tražbine podneskom od 12. veljače 2014.

Slijedom navedenog, odlučnu činjenicu predstavlja da je Rješenjem Nagodbenog vijeća HR02 Financijske agencije, Klasa: UP – I/110/07/13-01/5741, Ur.br: 04-06-14-5741-19 od 22.01.2014. otvoren postupak predstečajne nagodbe nad dužnikom CIGLANA IGM d.o.o.

Prema tome, ovrhovoditelj ističe da zastara nije nastupila budući da je tijek zastare prekinut sukladno odredbi čl. 126. ZOO-a u svezi čl. 245.st.3. i 4. ZOO-a i to podnošenjem prijave tražbine HBOR-a u postupku predstečajne nagodbe dana 12. veljače 2014. godine, kao i podnošenjem prijave tražbina HBOR-a u stečajnom postupku 17.10.2017. godine slijedom čega su neosnovani navodi ovršenika u pogledu računanja dospijeća rata i nastupanja zastare.

Također, nastavno na sve navedeno zastara je prekinuta i otvaranjem stečajnog postupka nad stečajnim dužnikom CIGLANA IGM d.o.o. dana 22. kolovoza 2017. godine rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru, pod poslovnim brojem St-746/2017. Dakle, imajući u vidu svu ugovornu dokumentaciju, činjenicu prijave tražbine ovrhovoditelja u postupku predstečajne nagodbe podneskom od 12. veljače 2014. godine te činjenicu otvaranja stečajnog postupka nad stečajnim dužnikom CIGLANA IGM d.o.o. s danom 22. kolovoza 2017. godine to nije protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha niti je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom kako to pogrešno navodi ovršenik. Naime, obzirom na sve naprijed navedene pokrenute postupke tražbina glavnog dužnika nije dospjela po Ugovoru o klupskom kreditu, a slijedom čega po prirodi stvari obveza glavnog dužnika nije zastarjela, a posljedično čemu ni obveza jamca.

Ovrhovoditelj dodatno napominje kako je potraživanje ovrhovoditelja po Ugovoru o klupskom kreditu utvrđeno i ovršnom ispravom – Ugovorom o založnim pravima sklopljenim 21.02.2011. godine između HBOR-a, Zagrebačke banke d.d. i CIGLANA IGM d.o.o., solemniziran dana 22.02.2011. godine pod brojem OV-1945/11 kod javnog bilježnika Joze Aščića iz Virovitice, te Dodatkom 1. Ugovoru o založnim pravima od dana 16.10.2012. godine, solemniziran 29.10.2012. godine pod brojem OV-8914/12 kod javnog bilježnika Eme Nađ iz Virovitice.

Predmetnim Ugovorom uknjiženo je založno pravo u korist HBOR-a na slijedećim nekretninama u vlasništvu dužnika, upisanim u zemljišne knjige kod Općinskog suda u Slatini u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] u naravi ciglana, 1 zgrada i dvorište luke i kč. br. [katastarska čestica] u naravi oranica luke, površine 15441 m2 (glavna hipoteka), u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća, dvor, oranica luke, površine 631 m2 (sporedna hipoteka), u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] u naravi 5 zgrada i dvorište luke, površine 148801 m2 (sporedna hipoteka). Ovrhovoditelj se protivi prijedlogu ovršenika za odgodom ovog ovršnog postupka obzirom u konkretnom slučaju ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi ovrha bila odgođena jer ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, niti učinio vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje. Naime, pozivanje ovršenika da bi provedbom ovrhe za njega nastala nenadoknadiva odnosno teško nadoknadiva šteta, bez dostavljanja dokaza iz kojih bi se dalo zaključiti opravdanost ovršenikovih navoda nije dovoljan za odgodu ovrhe.

Navodi ovršenika da bi potraživanje ovrhovoditelja bilo zastarjelo nisu osnovani obzirom na nastupanje prekida zastare i to podnošenjem prijave vjerovnika u postupku predstečajne nagodbe i u stečajnom postupku, kao i drugi navodi koje ističe ovršenik su posve promašeni te nisu od utjecaja na tijek ovog ovršnog postupka. Osim toga, tvrdnja ovršenika da bi pretrpio štetu nema nikakvog pravnog uporišta budući da bi, eventualnu štetu koju bi ovršenik trpio, isti mogao nadoknaditi od ovrhovoditelja. Naime, pravni subjektivitet i odgovornost za obveze ovrhovoditelja određeni su Zakonom o Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak (NN 138/06 i 25/13) iz kojeg je razvidno (čl. 5.) da temeljni kapital ovrhovoditelja iznosi 7.000.000.000,00 kn. Taj se temeljni kapital sastoji od jednog poslovnog udjela koji se ne može dijeliti, prenositi niti zalagati i u isključivom je vlasništvu Republike Hrvatske, koja ujedno jamči za obveze ovrhovoditelja bezuvjetno, neopozivo i na prvi poziv te bez izdavanja posebne jamstvene isprave. Nadalje, odgovornost Republike Hrvatske kao jamca za obveze ovrhovoditelja je solidarna i neograničena. Stoga je bespredmetna tvrdnja ovršenika da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu štetu.

Slijedom svega navedenog, ovrhovoditelj predlaže odbiti žalbu i prijedlog ovršenika u cijelosti kao neosnovan i nastaviti ovršni postupak.

5. Prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos novčanih sredstava nije osnovan.

6. Odredbom članka 210. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavak 1. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, dok je odredbom članka 210. stavak 2. OZ-a propisano da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe.

6.1. Odredbom članka 65. stavak 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz stavka 1. točke 1. -11. navedenog članka OZ-a.

6.2. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu štetu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u članku 65. stavak 1. točka 1. -11. OZ-a.

6.3. Prijedlogom od 10. prosinac 2024. ovršenik je podnio i prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom članka 50. stavak 1. točka 1., točka 7. i točka 11. OZ-a, a čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta i to onaj iz članka 65. stavak 1. točka 5. OZ-a.

6.4. Međutim, u odnosu na drugi kumulativno propisani zakonski uvjet iz članka 65. OZ-a – da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje – sud je stava kako ovršenik isto nije učinio vjerojatnim.

6.5. Za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete tj. mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik, neovisno o visini štete koja bi moga nastati, ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće.

6.6. Vjerojatnost opasnosti trpljenja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, kao razloga za odgodu ovrhe, ovršenik mora dokazati na jasan, određen način. Mora se radi o realnim okolnostima koje ukazuju na tu vjerojatnost, ali ujedno mora učiniti vjerojatnim i da bi se nastupanje štete otklonilo upravo odgodom ovrhe.

6.7. Vjerojatnost nastanka nenadoknadive, odnosno teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

6.8. Zbog navedenog, ovršenik je primarno dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, a što ovršenik nije učinio. Naime, u svom prijedlogu ovršenik nije naveo nikakve podatke o imovini ovrhovoditelja, odnosno nije naveo nikakve podatke koji bi ukazivali na insolventnost ovrhovoditelja.

6.9. Drugim riječima, ovršenik nije dostavio nikakve dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti vratiti ovršeniku iznos koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

6.10. Nastanak nenadoknadive, odnosno teško nadoknadive štete ovršenik obrazlaže time što su mu novčana sredstva potrebna radi plaćanja operativnog zahvata srca.

6.11. Međutim, takvi razlozi, ma kako bili otegotni za ovršenika, ne predstavljaju razlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava. Odnosno takvi navodi nisu dostatni za utvrđenje vjerojatnosti nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete.

6.12. Jasno je da će provedbom ovrhe imovina ovršenika biti umanjena. Međutim, način na koji će se umanjenje imovine odraziti na kvalitetu ovršenikove egzistencije nije šteta u smislu članka 65. stavak 1. OZ-a obzirom da umanjenje imovine uvijek ima negativan učinak na egzistenciju ovršenika pa kad bi se to smatralo štetom u smislu članka 65. stavak 1. OZ-a, onda se ovrha nikada ne bi moga provesti, tj. onda ovrhovoditelji nikada ne bi mogli naplatiti svoje potraživanje jer bi svaki ovršenik tada imao razlog za odgodu ovrhe.

6.13. Obzirom ovršenik nije podnio nikakav dokaz na temelju kojeg bi sud mogao utvrditi da ovrhovoditeljeva imovina nije dostatna za eventualni povrat onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju, sud smatra da isti nije učinio vjerojatnim da bi provedbom postupka izravne naplate trpio nenadoknadivu, odnosno teško nadoknadivu štetu u smislu odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a, pa je sud na temelju članka 65. stavak 1. OZ-a u vezi članka 210. stavak 1. i 2. OZ-a odbio ovršenikov prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava kao neosnovan te odlučio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

7. Odredbom članka 210. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavak 1. OZ-a, prema odredbi članka 209. stavak 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Članak 210. stavak 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.). Odgovarajuća primjena odredaba Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi sukladno članku 210. stavak 2. OZ-a podrazumijeva da sud prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim može prihvatiti ili odbiti, odnosno uputiti ovršenika u parnicu ako je isti u prijedlogu iznio žalbene razloge iz članka 50. stavak 1. točka 7. i točka 9.

– 11. OZ-a.

8. U svom prijedlogu ovršenik predlaže sudu proglasiti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom članka 50. stavka 1. točke 1. OZ-a. Odnosno, tvrdi kako ovrhovoditelj naplatu potraživanja iz zadužnice zahtijeva na temelju preslike zadužnice a što je razvidno iz obrasca zadužnice dostavljenog uz zahtjev za izravnu naplatu, a preslika zadužnice ne može biti dokument temeljem kojeg se zahtjeva provedba ovrhe jer ista mora biti priložena u originalu. Međutim, uvidom u zahtjev za izravnu naplatu jasno proizlazi kako je predmetni zahtjev dostavljen Financijskoj agenciji u izvorniku jer je isti ovjeren pečatom ovrhovoditelja i potpisom ovlaštene osobe (stranica 5 spisa). Osim toga, isti u prilogu sadrži specifikaciju potraživanja te zadužnicu. Opravdano ovrhovoditelj ističe da pečat "Preslika istovjetna s izvornikom" predstavlja samo internu komunikaciju između pojedinih ustrojstvenih jedinica Financijske agencije, te da Financijska agencija kao javna ustanova ne bi postupala po istoj da Zahtjev za izravnu naplatu s prilozima nije dostavljen sukladno važećim propisima. Iz istog razloga nije osnovan niti navod ovršenika kako ovrhovoditelj nije odredio vrijeme ispunjenja tražbine. Budući je zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji dostavljen u obliku i sadržaju sukladno Pravilniku o obliku i sadržaju zahtjeva za izravnu naplatu, jer bi Financijska agencija u suprotnom odbila postupiti, navedeno je dostatno za naplatu tražbine u iznosu koji je specificiran u zahtjevu za naplatu.

10. Slijedom navedenog, valjalo je prijedlog ovršenika u dijelu u kojem predlaže pljenidbu i prijenos novčanih sredstava proglasiti nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom članka 50. stavka 1. točke 1. OZ-a odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.

11. U svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovršenik ističe razlog iz članka 50. stavka 1. točke 7. OZ-a odnosno navodi kako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, te razlog iz članka 50. stavka 1. točke 11. OZ-a tj. navodi da je nastupila zastara predmetnog potraživanja.

12. Odredbom članka 52. stavak 1. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točke 9. do 11. OZ-a, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od 8 dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dana dostave tog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

13. Kako ovršenik ističe razloge iz članka 50. stavak 1. točka 7. i točka 11. OZ- a, a koje navode ovrhovoditelj osporava, dok ovršenik njegovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (članak 52. stavak 4. OZ-a), valjalo je temeljem odredbe članka 210. OZ-a u vezi s člankom 52. stavak 3. OZ-a odlučiti kao u izreci ovog zaključka.

U Slatini 24. rujna 2025.

Sudac:

Mladen Budiša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka ovog rješenja. Žalba se podnosi pismenim putem u tri jednaka primjerka, putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (sukladno članku 11. stavak 5. OZ-a).

Dostaviti:

1. Ovrhovoditelj,

2. Ovršenik po punomoćniku