Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj:Ppž-2377/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Sanje Gospočić kao predsjednice vijeća, te Mladena Genca i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika CH, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08., 48/10. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/11., 80/13., 158/13. - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave virovitičko-podravske, Policijske postaje Orahovica, od 8. ožujka 2025., Klasa: 211-07/25-1/3522, na sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se prigovor okrivljenika CH kao neosnovan i pobijani prekršajni nalog potvrđuje.
II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3. c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljenik ŠH dužan je platiti troškove drugostupanjskog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranim prekršajnim nalogom okrivljenik ŠH proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura.
1.1. Istim nalogom okrivljeniku je, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.
1.2. Okrivljenik je nadalje obvezan naknaditi i troškove prekršajnog postupka u iznosu od 76,98 eura.
2. Protiv prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o kazni i zaštitnoj mjeri.
2.1. Okrivljenik navodi da inače ne pije, nego da je taj dan radio cijeli dan, a nije jeo, ima stambeni kredit za kuću u iznosu od 500,00 eura. Ističe da je izrečena zaštitna mjera predugačka jer s automobilom odlazi na posao i obavlja prijevoz radnika na posao i s posla, te po potrebi prevozi radnike na teren van županije.
2.2. Okrivljenik predlaže da se njegov prigovor prihvati.
3. Prigovor je neosnovan.
4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 238. stavka 11. i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske utvrdio je da prvostupanjsko prekršajno tijelo nije počinilo bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da nije počinjena povreda materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda prigovora u smislu odredbe članka 36. Prekršajnog zakona ovaj sud je, s obzirom na sve okolnosti koje se tiču djela i počinitelja, ocijenio da je novčana kazna izrečena u zakonom propisanim granicama i nije prestrogo odmjerena. To stoga jer je prvostupanjsko prekršajno tijelo kaznu izreklo u posebnim zakonom minimalno propisanom iznosu, budući da je za predmetno djelo propisana novčana kazna u rasponu od 1.320,00 do 2.650,00 eura (ili do 60 dana zatvora). Tako izrečenu kaznu i ovaj sud smatra primjerenom težini, opasnosti i pogibeljnosti djela te stupnju prekršajne odgovornosti okrivljenika. Podnositelj prigovora ne ističe nikakve naročito olakotne okolnosti niti doprinosi dokaze kojima bi dokumentirao obiteljske prilike i financijsku situaciju, postojanje kojih bi učinilo osnovanim preinačenje izrečene najniže mjere novčane kazne, primjenom instituta ublažavanja.
6. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljenik u roku određenom prekršajnim nalogom plati dvije trećine izrečene novčane kazne, računajući od primitka ove drugostupanjske odluke, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom.
7. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od tri mjeseca, u odnosu na navode iz prigovora okrivljenika, ovaj sud je utvrdo da je izdavatelj prekršajnog naloga opravdano i zakonito izrekao navedenu zaštitnu mjeru, uzimajući u obzir težinu i značaj počinjenog prekršaja. Težina prekršaja ogleda se u visokoj koncentraciji alkohola u organizmu okrivljenika te okolnostima konkretnog događaja, čime je u znatnoj mjeri ugrozio sigurnost drugih sudionika u prometu i njihovu imovinu. Sukladno sudskomedicinskoj teoriji i praksi, osobe s koncentracijom alkohola od 1,64 g/kg nalaze se u stanju alkoholiziranosti u kojem dolazi do značajnog suženja intelektualnih funkcija, izražene pospanosti, smanjene sposobnosti koncentracije te povremene gubitka prisebnosti, pri čemu je sposobnost uočavanja opasnosti svedena na minimum. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da je potrebno ukloniti uvjete koji bi omogućili ponavljanje istovrsnog prekršaja. Izrečena zaštitna mjera određena je unutar zakonom propisanog vremenskog okvira (od jednog mjeseca do dvije godine), u trajanju koje je razmjerno težini počinjenog prekršaja, osobinama ličnosti okrivljenika i nedovoljnoj svijesti o opasnosti činjenja ovog prekršaja. Zbog svega navedenog, i ovaj sud smatra da je izrečena zaštitna mjera opravdana i u skladu s ciljem ograničenja prava u konkretnom slučaju, kako to propisuje članak 51.a Prekršajnog zakona.
7.1. U svezi paušalnih navoda prigovora da mu je vozačka dozvola neophodno potrebna jer putuje automobilom na posao i razvodi radnike, ističe se da istim okrivljenik nije doveo u pitanje pravilnost odluke o izrečenoj zaštitnoj mjeri i duljini njezinog trajanja, tim više što navode prigovora nije potkrijepio nikakvim dokazima o činjenicama na kojima temelji prigovor, u smislu članka 237. stavka 2. Prekršajnog zakona, a nepotkrijepljeni navodi ne mogu se uzeti u obzir.
7.2. Osim toga, okrivljenik je prilikom konzumiranja alkohola, prije nego je započeo vožnju, trebao voditi računa o svim okolnostima dakle, neophodnosti vozačke dozvole te se ponašati u prometu sukladno prometnim propisima, što je propustio učiniti te svojim ponašanjem snosi posljedice ovakvog čina.
7.3. U vrijeme trajanja izrečene zaštitne mjere, sukladno odredbe članka 130. stavka 9. Prekršajnog zakona, uračunat će se vrijeme koje je okrivljeniku vozačka dozvola bila privremeno oduzeta naredbom o određivanju mjere opreza te prilike.
8. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka po prigovoru temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena unutar raspona propisanog Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13.), bliže minimalno propisanom iznosu, s obzirom na manju složenost i kraće trajanje postupka.
9. Zbog izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 24. rujna 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Sanja Radeljak, v.r.
Sanja Gospočić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi virovitičko-podravskoj, Policijskoj postaji Orahovica, u 3 (tri) otpravka: za spis i okrivljenika.
