Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-975/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GU, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Jasmin Jusufhodžić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika MU, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Saša Pavličić Bekić, odvjetnik iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj Pn-70/2023-30 od 20. lipnja 2025., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2025.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj Pn-70/2023-30 od 20. lipnja 2025. u točkama I., II. i IV. izreke.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 418,95 EUR (četiristo osamnaest eura i devedeset pet centi).

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

«I Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 2.500,00 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, počevši od 27. listopada 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati na ime naknade imovinske štete iznos od 50,00 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 20. lipnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom u odnosu na zakonsku zateznu kamatu na iznos od 50,00 EUR-a počevši od 27. listopada 2023. do 19. lipnja 2025. kao neosnovanim.

IV Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.163,00 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od ove presude do isplate do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V Utvrđuje se da je tužba djelomično povučena na iznos od 3.450,00 EUR-a zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.»

2. Protiv točaka I., II. i IV. izreke presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijani dio presude preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda je valjano obrazložena i neproturječna te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio da je tužitelj djelatnik Zelinskih komunalija te da ga je 6. travnja 2023. u mjestu Đurđovec ugrizao pas kada je tužitelj, radeći na odvozu komunalnog otpada, stavljao kantu sa otpadom na kamion za odvoz otpada. Utvrđeno je da je pas vlasništvo tuženika i da je izašao iz dvorišta tuženika na kojem su klizna ulazna vrata bila širom otvorena te je napao i ugrizao tužitelja.

6.1. U tijeku postupka provedeno je liječničko vještačenje te je prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda pretrpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 8 dana te slabijeg intenziteta u trajanju oko 45 dana. Također je pretrpio intenzivan primarni strah u trenutku ozljeđivanja te sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 3 dana i slabijeg intenziteta u trajanju od 5 dana, kao i kasni strah u vidu bojazni za vrijeme liječenja i za ishod liječenja u trajanju od oko 18 dana. Utvrđeno je da su tužitelju na mjestu ugriza psa ostali ožiljci koji predstavljaju naruženost manjeg stupnja koja je trećima vidljiva ponekad. Također je utvrđeno da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 14 sati.

6.2. Na temelju tih činjenica prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj na opisani način pretrpio povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta, sve u smislu članka 19. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.; dalje: ZOO) slijedom čega tužitelju pripada naknada štete u obliku pravične novčane naknade na temelju članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a, a također mu pripada i naknada imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu na temelju članka 1095. stavak 1. ZOO-a.

6.3. Prvostupanjski sud je utvrdio da bi tužitelju po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova pripadala pravična novčana naknada u iznosu od 1.000,00 eura, za pretrpljeni strah u iznosu od 800,00 eura te za duševne bolove zbog naruženosti u iznosu od 700,00 eura te je tužitelju dosuđena pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu u iznosu od 2.500,00 eura.

6.4. Tužitelju je također dosuđena naknada imovinske štete zbog troška tuđe pomoći i njege i to u iznosu od 50,00 eura za potrebnih 14 sati tuđe pomoći i njege te je tužitelju u konačnici dosuđena naknada štete u ukupnom iznosu od 2.550,00 eura sa zateznim kamatama i tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.163,00 eura sa zateznim kamatama.

7. Tuženik se žali navodeći u žalbi da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da tužitelj svojim ponašanjem nije doprinio nastanku predmetnog štetnog događaja. Tuženik smatra da na doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja ukazuju činjenice da se je tužitelj nalazio u neposrednoj blizini tuženikovog dvorišta bez prethodne najave, da je pas bio radni pas koji se slobodno kreće unutar imanja, da je na ogradi bio jasno istaknut znak upozorenja „oštar pas“, da je tužitelj svojim postupcima mogao izazvati reakciju psa i da je neposredno prije ugriza pas lajao.

7.1. Međutim, to što se je tužitelj, radeći na odvozu otpada, u jednom trenutku našao u neposrednoj blizini tuženikovog dvorišta bez prethodne najave te da je pas bio radni pas koji se slobodno kreće unutar imanja na nikakav način ne predstavlja doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja. Što se tiče upozorenja „oštar pas“, to upozorenje tuženika niti djelomično ne oslobađa od odgovornosti jer ono upozorava osobe koje ulaze u tuženikovo dvorište, a ne odnosi se na osobe koje se kreću po ulici poput tužitelja koji nije ulazio u tuženikovo dvorište. Niti eventualna činjenica da je pas neposredno prije ugriza lajao ne predstavlja doprinos tužitelja, a prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da iz iskaza saslušanih svjedoka ne proizlazi da je tužitelj poduzimao kakve radnje koje bi se mogle okarakterizirati kao izazivanje psa. Stoga ti žalbeni razlozi nisu osnovani.

7.2. Tuženik se nadalje žali navodeći da je tužitelju dosuđena previsoka pravična novčana naknada za neimovinsku štetu. Međutim, imajući u vidu duljinu trajanja i intenzitet fizičkih bolova i straha te duševnih bolova zbog naruženosti, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju dosudio pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu u iznosu od 2.500,00 eura pa stoga ni taj žalbeni razlog nije osnovan.

7.3. Tuženik se nadalje žali navodeći da je tužitelj tijekom postupka djelomično povukao tužbu i da je on tražio naknadu parničnog troška za povučeni dio tužbe te mu je prvostupanjski sud i dosudio trošak, ali samo u iznosu od 725,00 eura, a tuženik smatra da bi mu pripadala naknada parničnog troška u iznosu od 1.250,00 eura.

7.4. U rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-39/2025 od 5. ožujka 2025. Vrhovni sud Republike Hrvatske navodi: „Slijedom toga, prilikom odlučivanja o troškovima postupka prema uspjehu stranaka u sporu u kojem je tužitelj tijekom postupka konačno postavljenim zahtjevom smanjio tužbeni zahtjev, o troškovima se odlučuje prema uspjehu u sporu u odnosu na vrijednost predmeta spora smanjenog, konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, time da tuženiku pripada pravo na naknadu troškova koje je imao u vezi dijela tužbenog zahtjeva za koji je zahtjev smanjen neovisno o uspjehu u sporu, jer smanjenje tužbenog zahtjeva u biti predstavlja povlačenje tužbe u odnosu na prethodno postavljeni tužbeni zahtjev, ali samo u slučaju ako bi troškovi izračunati prema vrijednosti predmeta spora ranijeg zahtjeva bili veći od troškova izračunatih prema vrijednosti smanjenog tužbenog zahtjeva (tako ovaj sud u odlukama broj Revr- 1428/2009-2 od 27. listopada 2010., broj Rev-402/2004-2 od 21. rujna 2005. i broj Rev 2603/2011 od 19. veljače 2013.). Navedeno je odgovor na drugo pravno pitanje za koje je tužiteljici dopušteno podnošenje revizije. U ovom predmetu smanjenje tužbenog zahtjeva nije bilo od utjecaja na visinu troškova zastupanja stranaka po punomoćnicima odvjetnicima, jer je prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – dalje: Tarifa) koja je bila u primjeni u vrijeme donošenja nižestupanjskih odluka, kao i prema sada važećoj Tarifi ("Narodne novine" broj 138/23), visina naknade za zastupanje u odnosu na smanjeni tužbeni zahtjev od 19.000,00 kuna/2.521,73 EUR je ista kao u odnosu na raniji zahtjev istaknut u tužbi u iznosu od 63.700,00 kuna/8.454,44 EUR jer oba iznosa ulaze u isti razred Tarife“.

7.5. Takvo pravno mišljenje prihvaća i ovaj sud. Tužitelj je tužbom tražio dosudu iznosa od 6.000,00 eura, a tijekom postupka je tužbu povukao za iznos od 3.450,00 eura i u konačnici je zatražio dosudu iznosa od 2.550,00 eura. Oba navedena iznosa ulaze u isti razred Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.) i djelomičnim povlačenjem tužbe tuženiku nije nastao nikakav posebni trošak pa stoga tuženik niti nema pravo na naknadu parničnog troška za povučeni dio tužbe.

7.6. Zbog tih razloga je tuženikova žalba odbijena kao neosnovana na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a i potvrđen je pobijani dio prvostupanjske presude pod točkama I., II. i IV. izreke. Zbog istih razloga je odgovarajućom primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a odbijen tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 418,95 eura.

Koprivnica, 24. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kučić