Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1010/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Vesni Drakulić Šuvalić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj P-1106/2023-30 od 9. lipnja 2025., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Tužiteljičina žalba odbija se kao neosnovana, a tuženikova žalba se djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj P-1106/2023-30 od 9. lipnja 2025.:

- potvrđuje u dijelu točke I. izreke kojim je tuženiku naloženo da tužiteljici plati iznos od 875,47 EUR sa zateznim kamatama od 13. lipnja 2023. do isplate po stopi kako je to određeno prvostupanjskom presudom

- preinačuje u dijelu točke I. izreke kojim je tuženiku naloženo da tužiteljici plati iznos od 1.772,45 EUR sa zateznim kamatama na način da se taj dio tužbenog zahtjeva odbija

- preinačuje u dijelu točke I. izreke kojim je tuženiku naloženo da tužiteljici plati zatezne kamate na iznos od 875,47 EUR u razdoblju od 1. listopada 2015. do 12. lipnja 2023. na način da se taj dio tužbenog zahtjeva odbija

- potvrđuje u točki II. izreke kojom je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 939,20 EUR sa zateznim kamatama

- preinačuje u točki II. izreke kojom je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.460,80 EUR sa zateznim kamatama na način da se taj dio zahtjeva za naknadu parničnog troška odbija.

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak drugostupanjskog postupka u iznosu od 209,15 EUR (dvjesto devet eura i petnaest centi) u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 103,35 EUR (stotinu tri eura i trideset pet centi).

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

«I. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB:14036333877, da tužitelju ŠV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.647,92 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 1.10.2015. po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB:14036333877 da naknadi tužitelju ŠV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.400,00 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 9. lipnja 2025., pa do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj s djelom tužbenog zahtjeva na ime razlike glavnice u iznosu od 435,89 € sa zateznom kamatom od dana 6.11.2015 godine pa do isplate, te s iznosom od 161,35 Eura na ime pretplate zbog rasta tečaja, kao neosnovanim.»

2. Protiv presude žale se obje stranke.

2.1. Tužiteljica se žali protiv točke III. izreke presude zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.2. Tuženik se žali protiv točke I. i II. izreke presude zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a i predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana, a žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda je valjano obrazložena i neproturječna te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da su tužiteljica kao korisnica kredita i prednik tuženika Hypo Alpe Adria Bank d.d. kao kreditor 5. siječnja 2006. zaključili Ugovor o kreditu broj 166-006/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine (dalje: Ugovor o kreditu) za iznos od 25.100,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita

- da su stranke povrat kredita vezale uz srednji tečaj tuženika za CHF na dan plaćanja

- da je nakon sklapanja Ugovora o kreditu, u tijeku otplate kredita došlo do znatnog porasta tečaja CHF u odnosu na početni tečaj u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu

- da su stranke 18. siječnja 2016., sklopile Aneks uz ugovor o kreditu (dalje: Aneks) na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.; dalje: ZID ZPK/15), a kojim je ugovorena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u euro kojim su izmijenili ugovorne odredbe u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita na način da su kredit konvertirali u euro

- da je konverzija i izračun iste proveden sukladno zakonskim propisima.

6.1. Prvostupanjski sud je pravilno pošao od utvrđenja iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je prednik tuženika u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valutna klauzula u kojoj je vezana glavnica za švicarski franak, a da pri sklapanju i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošača u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sa sklapanjem tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbi članka 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03.; dalje: ZZP/03). Također, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su ugovorne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koje se odnose na povrat kredita plaćanjem anuiteta prema tečaju za CHF važećem na dan plaćanja anuiteta ništetne na temelju članka 87. stavak 1. ZZP/03.

6.2. Prvostupanjski sud je također utvrdio da sklapanjem Aneksa u skladu s ZID ZPK/15, odnosno provedenom konverzijom Ugovora o kreditu u kredit denominiran u EUR tužiteljica nije u potpunosti obeštećena. To stoga što iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi da unatoč provedenoj konverziji i dalje ostaje dug tuženika na ime preplaćenih iznosa temeljem ništetnih odredbi i to na ime preplate zbog promjene tečaja u iznosu od 2.809,27 eura, na ime zateznih kamata na preplaćene iznose, iznos od 875,47 eura, pri čemu prvostupanjski sud primjenjuje red uračunavanja te cijeli iznos kamate od 875,47 eura i dio preplate na ime rasta tečaja u iznosu od 161,35 eura umanjuje za iznos preplate priznate konverzijom u iznosu od 1.036,82, što konačno iznosi 2.647,92 eura, radi čega je pobijanom presudom tuženiku naloženo da tužiteljici plati iznos od 2.647,92 eura sa zateznim kamatama od 1. listopada 2015. do isplate, a odbijen je dio tužiteljičinog tužbenog zahtjeva na ime razlike glavnice u iznosu od 435,89 eura sa zateznim kamatama te dio tužbenog zahtjeva na ime preplate zbog rasta tečaja CHF u iznosu od 161,35 eura. Tuženiku je naloženo da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 2.400,00 eura.

6.3. Tuženik se žali navodeći u žalbi da je prvostupanjski sud nepravilno postupio kad nije uzeo u obzir tzv. negativne razlike odnosno razdoblja kada je tečaj CHF bio niži od tečaja u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu. Prvostupanjski sud je utvrdio da tuženik nije istaknuo prigovor radi prebijanja ili materijalnopravni prigovor prijeboja ili protutužbeni zahtjev pa stoga sud nije ovlašten, a niti dužan umanjiti tužiteljičinu tražbinu pri čemu se je pozvao na pravno mišljenje zauzeto u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023. Takvo pravno mišljenje prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud te proizlazi da taj žalbeni razlog nije osnovan.

6.4. Tuženik se nadalje žali da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da nije nastupila zastara tužiteljičine tražbine. Međutim, taj žalbeni razlog nije osnovan. Naime, stajalište prvostupanjskog suda u skladu je i s objedinjenim pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom u vidu zaključka na sjednici održanoj 31. siječnja 2022. koje pravno shvaćanje je prihvaćeno i kroz sudsku praksu tog suda. Valja navesti i da je svoj stav u odnosu na citirano objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izrazio i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-3202/2023 od 26. rujna 2024. u kojoj se navodi da su, cit. se "..time su sudska vijeća Vrhovnog suda ispunila ustavnu obvezu iz čl. 115. stav. 3. Ustava da pored zakonskih pravila koja uređuju zastaru primijene izravno čl. 29. stav. 1. Ustava i čl. 6. stav. 1. Konvencije i osiguraju da njihovo tumačenje zakona ne predstavlja neproporcionalno ograničenje prava na pristup sudu.“. Prema tome, opći petogodišnji rok zastare za povrat iznosa zbog ništetne valutne klauzule je počeo teći 14. lipnja 2018. (nakon pravomoćno utvrđene ništetnim glavnice vezane uz švicarski franak u kolektivnom sporu koja je utvrđena pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/17) i prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da nije nastupila zastara tužiteljičine tražbine budući da je njezina tužba podnesena 13. lipnja 2023. čime je prekinut tijek zastare.

6.5. Tuženik se nadalje žali zbog toga što su tužiteljici na pojedine iznose njezinih tražbina dosuđene zatezne kamate od dana plaćanja pojedinih rata otplate kredita. Međutim, prvostupanjski sud je tu pravilno primijenio odredbu članka 1115. ZOO-a kojom je propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik je kao pravna osoba koja obavlja bankarske poslove morao znati da su sporne ugovorne odredbe ništetne već prilikom sklapanja predmetnog ugovora, a zbog razloga navedenih u gore spomenutoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu pa je stoga prvostupanjski sud pravilno ocijenio da je tuženik nepošteni stjecatelj i pravilno je utvrdio da tužiteljici zatezne kamate pripadaju od dana tuženikovog stjecanja.

6.6. Tuženik se nadalje žali smatrajući da tužiteljica nakon provedene konverzije više ne može imati nikakvih potraživanja prema njemu i da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici dosudio gore navedene iznose.

6.7. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj presudi i rješenju broj Rev-925/2023- 2 od 8. travnja 2025. naveo da je zaključenjem dodatka ugovoru o kreditu koji je zaključen prema pravilima posebnog propisa (ZID ZPK/15) uspostavljena ravnoteža između efektivne zaštite i zahtjeva pravne sigurnosti, kao i zaštite legitimnih očekivanja strana u ugovornom odnosu koje su postupale u dobroj vjeri u opsegu obračuna izvršenog u smislu odredbe članka 19.c u vezi s člankom 19.e ZID ZPK/15 (prema odredbi članka 19.e ZID ZPK/15, potrošači snose: razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz članka 19.c stavka 1. točka 1. ovoga Zakona, zatim iznos naplaćenih zateznih kamata, naknada troškova iz članka 19.c stavka 1. točka 4. ovoga Zakona te iznos kamata i tečajnih razlika na ime preplate iz članka 19.c stavka 1. točka 5. ovoga Zakona). Interveniranje u takav pravni odnos na način kako to tužiteljica traži tužbom unutar opsega obračuna izvršenog prema odredbi članka 19.c u vezi s odredbom članka 19.e ZID ZPK/15 bilo bi suprotno slobodi ugovaranja i slobodi tržišnog natjecanja koja izvire iz slobode ugovaranja. Zbog toga je Vrhovni sud Republike Hrvatske ustrajao u pravnom shvaćanju izraženom u odluci broj Rev- 586/2019-14 od 21. prosinca 2022. koje slijedi pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela od 13. i 20. prosinca 2022. broj Su-IV-33/2022- 21, te koje glasi: „Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ('Narodne novine' broj 102/15), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ('Narodne novine' broj 35/05 - dalje: ZOO) na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“.

6.8. Takvo pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske prihvaća i ovaj sud te proizlazi da bi tužiteljica imala pravo na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose, ali nema pravo na gore opisanu razliku glavnice, u kom dijelu je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev i druge tražbine koje su gore navedene i koje joj je prvostupanjski sud i dosudio prema izračunu financijskog vještaka. Slijedom navedenog je na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrđen dio prvostupanjske presude kojim je tuženiku naloženo da tužiteljici plati iznos od 875,47 eura sa zateznim kamatama od 13. lipnja 2023. kao dana podnošenja tužbe. Naime, iznos od 875,47 eura predstavlja uglavničene zatezne kamate na pojedine iznose mjesečnih anuiteta otplate kredita u razdoblju od plaćanja tih anuiteta do 30. rujna 2015. kao datuma s kojim je provedena konverzija. Konverzijom je prestala glavnica tih tražbina i navedene zatezne kamate su dospjele i osamostalile su se te tužiteljica u skladu s člankom 31. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.) može zahtijevati zatezne kamate od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu, a što je ovdje dan podnošenja tužbe.

6.9. Zbog navedenih razloga je tužiteljičina žalba odbijena kao neosnovana na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a i potvrđen je dio prvostupanjske presude pod točkom III. izreke kojim je odbijen dio tužiteljičinog tužbenog zahtjeva na ime razlike glavnice u iznosu od 435,89 eura i dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 161,35 eura na ime preplate zbog rasta tečaja CHF. Zbog istih razloga je na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a preinačen dio prvostupanjske presude kojim je tuženiku naloženo da tužiteljici plati iznos od 1.772,45 eura sa zateznim kamatama na način da je taj dio tužbenog zahtjeva odbijen.

7. Budući da je prvostupanjska presuda preinačena, na temelju članka 166. stavak 2. ZPP-a ovaj sud treba odlučiti o troškovima cijelog postupka. Tužiteljica je djelomično uspjela u parnici pa o naknadi parničnog troška treba odlučiti na temelju članka 154. stavak 2. ZPP-a.

7.1. Tužiteljica je tražila dosudu iznosa od 3.245,16 eura, a dosuđen joj je iznos od 875,47 eura pa je na taj način u parnici u pogledu visine uspjela s 26,97 %. U pogledu osnove (ništetnost pojedinih ugovornih odredbi) je uspjela sa 100 % pa njezin ukupni uspjeh u parnici iznosi 63,48 %, a tuženikov uspjeh iznosi 36,52 %. Kada se tuženikov uspjeh oduzme od uspjeha tužiteljice dobiva se da je tužiteljica u parnici uspjela u omjeru od 26,96 % i u tom omjeru joj pripada naknada parničnog troška. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio visinu tužiteljičinog parničnog troška u iznosu od 2.000,00 eura, a tužiteljici pripada 26,96 % ili iznos od 539,20 eura čemu treba pribrojiti trošak vještačenja u iznosu od 400,00 eura u cijelom iznosu jer je bio potreban za presuđenje pa proizlazi da ukupni tužiteljičin parnični trošak iznosi 939,20 eura pa je stoga dio prvostupanjske presude pod točkom II. izreke kojim je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 2.400,00 eura potvrđen za iznos od 939,20 eura, a preinačen za preostali iznos od 1.460,80 eura u kom dijelu je tužiteljičin zahtjev za naknadu parničnog troška odbijen.

7.2. Tuženik je zatražio naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 312,50 eura. Žalbom je osporavao dosudu iznosa od 2.647,92 eura, a uspio je za iznos od 1.772,45 eura pa uspjeh žalbe iznosi 66,93 % i u tom postotku mu pripada naknada troška drugostupanjskog postupka ili iznos od 209,15 eura koliko mu je i dosuđeno, a odbijen je preostali dio zahtjeva u iznosu od 103,35 eura.

Koprivnica, 24. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kučić