Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-451/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Šuster, Kobaš, Buntić d.o.o. Zagreb, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie poslovni broj P-1945/2019-33 od 13. siječnja 2025., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2025.,
p r e s u d i o i r i j e š i o j e
I. Tuženikova žalba djelomično se uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda i rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie poslovni broj P-1945/2019-33 od 13. siječnja 2025.:
- potvrđuju u točki I. izreke presude
- potvrđuju u točki II. izreke presude u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju plati zatezne kamate po stopi kako je to određeno prvostupanjskom odlukom, i to;
- na iznos 6,30 EUR počev od 01.12.2008. do 30. rujna 2015.
- na iznos 46,23 EUR počev od 01.01.2009. do 30. rujna 2015.
- na iznos 47,26 EUR počev od 01.02.2009. do 30. rujna 2015.
- na iznos 46,29 EUR počev od 01.03.2009. do 30. rujna 2015.
- na iznos 46,32 EUR počev od 01.04.2009. do 30. rujna 2015.
- na iznos 45,96 EUR počev od 01.05.2009. do 30. rujna 2015.
- na iznos 45,26 EUR počev od 01.06.2009. do 30. rujna 2015.
- na iznos 44,59 EUR počev od 01.07.2009. do 30. rujna 2015.
- na iznos 67,04 EUR počev od 01.08.2009. do 30. rujna 2015.
- na iznos 66,67 EUR počev od 01.09.2009. do 30. rujna 2015.
- na iznos 66,28 EUR počev od 01.10.2009. do 30. rujna 2015.
- na iznos 66,76 EUR počev od 01.11.2009. do 30. rujna 2015.
- na iznos 66,55 EUR počev od 01.12.2009. do 30. rujna 2015.
- na iznos 67,93 EUR počev od 01.01.2010. do 30. rujna 2015.
- na iznos 68,77 EUR počev od 01.02.2010. do 30. rujna 2015.
- na iznos 68,29 EUR počev od 01.03.2010. do 30. rujna 2015.
- na iznos 69,26 EUR počev od 01.04.2010. do 30. rujna 2015.
- na iznos 70,06 EUR počev od 01.05.2010. do 30. rujna 2015.
- na iznos 71,11 EUR počev od 01.06.2010. do 30. rujna 2015.
- na iznos 73,00 EUR počev od 01.07.2010. do 30. rujna 2015.
- na iznos 72,80 EUR počev od 01.08.2010. do 30. rujna 2015.,
- na iznos 40,73 EUR počev od 01.09.2010. do 30. rujna 2015.
- preinačuje u dijelu točke II. izreke kojom je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 1.263,43 EUR te zatezne kamate
- na iznos 6,30 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 46,23 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 47,26 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 46,29 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 46,32 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 45,96 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 45,26 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 44,59 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 67,04 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 66,67 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 66,28 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 66,76 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 66,55 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 67,93 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 68,77 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 68,29 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 69,26 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 70,06 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 71,11 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 73,00 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 72,80 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 40,73 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate na način da se taj dio tužbenog zahtjeva odbija
- potvrđuje u točki IV. izreke presude
- potvrđuje u točki V. izreke presude u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati zatezne kamate po stopi kako je to određeno prvostupanjskom odlukom i to:
- na iznos 4,21 EUR počev od 15.09.2005. do 30. rujna 2015.
- na iznos 0,97 EUR počev od 15.10.2005. do 30. rujna 2015.
- na iznos 3,15 EUR počev od 15.11.2005. do 30. rujna 2015.
- na iznos 4,44 EUR počev od 15.12.2005. do 30. rujna 2015.
- na iznos 2,46 EUR počev od 15.01.2005. do 30. rujna 2015.
- na iznos 16,72 EUR počev od 15.01.2011. do 30. rujna 2015.
- na iznos 101,43 EUR počev od 15.02.2011. do 30. rujna 2015.
- na iznos 105,07 EUR počev od 15.03.2011. do 30. rujna 2015.
- na iznos 105,26 EUR počev od 15.04.2011. do 30. rujna 2015.
- na iznos 139,97 EUR počev od 15.06.2011. do 30. rujna 2015.
- na iznos 166,82 EUR počev od 15.07.2011. do 30. rujna 2015.
- na iznos 177,84 EUR počev od 29.08.2011. do 30. rujna 2015.
- na iznos 50,12 EUR počev od 05.12.2011. do 30. rujna 2015.
- na iznos 0,88 EUR počev od 15.12.2011. do 30. rujna 2015.
- na iznos 165,90 EUR počev od 20.12.2011. do 30. rujna 2015.
- na iznos 128,55 EUR počev od 21.02.2012. do 30. rujna 2015.
- na iznos 155,75 EUR počev od 05.03.2012. do 30. rujna 2015.
- na iznos 2,42 EUR počev od 15.03.2012. do 30. rujna 2015.
- na iznos 142,47 EUR počev od 06.04.2012. do 30. rujna 2015.
- na iznos 231,92 EUR počev od 15.04.2012. do 30. rujna 2015.
- na iznos 71,70 EUR počev od 13.06.2012. do 30. rujna 2015.
- na iznos 9,38 EUR počev od 15.06.2012. do 30. rujna 2015.
- na iznos 155,75 EUR počev od 05.07.2012. do 30. rujna 2015.
- na iznos 7,64 EUR počev od 16.07.2012. do 30. rujna 2015.
- na iznos 358,35 EUR počev od 23.07.2012. do 30. rujna 2015.
- na iznos 56,26 EUR počev od 02.10.2012. do 30. rujna 2015.
- na iznos 2,96 EUR počev od 11.10.2012. do 30. rujna 2015.
- na iznos 145,13 EUR počev od 07.11.2012. do 30. rujna 2015.
- na iznos 13,49 EUR počev od 13.11.2012. do 30. rujna 2015.
- na iznos 171,16 EUR počev od 11.12.2012. do 30. rujna 2015.
- na iznos 145,13 EUR počev od 04.01.2013. do 30. rujna 2015.
- na iznos 55,21 EUR počev od 09.01.2013. do 30. rujna 2015.
- na iznos 53,43 EUR počev od 19.02.2013. do 30. rujna 2015.
- na iznos 132,33 EUR počev od 26.03.2013. do 30. rujna 2015.
- na iznos 5,18 EUR počev od 26.03.2013. do 30. rujna 2015.
- na iznos 153,33 EUR počev od 12.04.2013. do 30. rujna 2015.
- na iznos 142,47 EUR počev od 15.05.2013. do 30. rujna 2015.
- na iznos 4,09 EUR počev od 15.05.2013. do 30. rujna 2015.
- na iznos 272,07 EUR počev od 05.07.2013. do 30. rujna 2015.
- na iznos 3,94 EUR počev od 15.07.2013. do 30. rujna 2015.
- na iznos 132,67 EUR počev od 06.08.2013. do 30. rujna 2015.
- na iznos 9,65 EUR počev od 13.08.2013. do 30. rujna 2015.
- na iznos 248,56 EUR počev od 05.09.2013. do 30. rujna 2015.
- na iznos 1,34 EUR počev od 17.09.2013. do 30. rujna 2015.
- na iznos 1,16 EUR počev od 19.09.2013. do 30. rujna 2015.
- na iznos 7,26 EUR počev od 23.10.2013. do 30. rujna 2015.
- na iznos 284,24 EUR počev od 11.11.2013. do 30. rujna 2015.
- na iznos 132,72 EUR počev od 15.11.2013. do 30. rujna 2015.
- na iznos 397,30 EUR počev od 10.12.2013. do 30. rujna 2015.
- na iznos 208,34 EUR počev od 14.02.2014. do 30. rujna 2015.
- na iznos 1,33 EUR počev od 15.02.2014. do 30. rujna 2015.
- na iznos 117,11 EUR počev od 07.03.2014. do 30. rujna 2015.
- na iznos 89,82 EUR počev od 07.04.2014. do 30. rujna 2015.
- na iznos 176,89 EUR počev od 10.06.2014. do 30. rujna 2015.
- na iznos 192,59 EUR počev od 26.08.2014. do 30. rujna 2015.
- na iznos 157,46 EUR počev od 15.11.2014. do 30. rujna 2015.
- na iznos 244,67 EUR počev od 05.12.2014. do 30. rujna 2015.
- na iznos 100,91 EUR počev od 15.01.2015. do 30. rujna 2015.
- na iznos 137,13 EUR počev od 23.02.2015. do 30. rujna 2015.
- na iznos 67,13 EUR počev od 25.03.2015. do 30. rujna 2015.
- na iznos 101,78 EUR počev od 15.04.2015. do 30. rujna 2015.
- preinačuje u dijelu točke V. izreke presude kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 6.800,45 EUR sa zateznim kamatama i to:
- na iznos 4,21 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 0,97 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 3,15 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 4,44 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 2,46 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 16,72 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 101,43 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 105,07 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 105,26 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 139,97 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 166,82 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 177,84 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 50,12 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 0,88 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 165,90 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 128,55 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 155,75 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 2,42 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 142,47 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 231,92 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 71,70 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 9,38 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 155,75 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 7,64 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 358,35 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 56,26 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 2,96 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 145,13 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 13,49 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 171,16 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 145,13 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 55,21 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 53,43 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 132,33 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 5,18 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 153,33 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 142,47 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 4,09 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 272,07 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 3,94 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 132,67 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 9,65 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 248,56 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 1,34 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 1,16 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 7,26 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 284,24 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 132,72 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 397,30 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 208,34 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 1,33 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 117,11 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 89,82 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 176,89 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 192,59 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 157,46 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 244,67 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 100,91 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate.
- na iznos 137,13 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 67,13 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 101,78 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- na iznos 208,66 EUR počev od 1. listopada 2015. do isplate
- preinačuje u točki VI. izreke presude na način da se odbija dio tužbenog zahtjeva koji glasi:
„Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju na ime razlike pogrešno obračunate glavnice iznos od 1.263,43 (tisućudvjestošezdesettri eura i četrdesettri centi) eura zajedno sa zateznim kamatama, po stopi od 15% godišnje do 31.prosinca 2007. godine, te po stopi 14% godišnje počev od 1. siječnja 2008. godine te po stopi od 12% godišnje počev od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi 8,14% počev od 1. kolovoza 2015. godine, te u slučaju promjene zakonskih zateznih kamata po stopi koju utvrdi HNB uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, a koje kamate teku od 30. 09. 2015.godine“
- ukida u dijelu točke II. izreke kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati zatezne kamate:
- na iznos 48,74 EUR počev od 01.05.2011. do isplate
- na iznos 48,62 EUR počev od 01.06.2011. do isplate
- na iznos 48,50 EUR počev od 01.07.2011. do isplate
- na iznos 32,49 EUR počev od 01.08.2011. do isplate
- na iznos 32,40 EUR počev od 01.09.2011. do isplate
- na iznos 32,32 EUR počev od 01.10.2011. do isplate
- na iznos 32,23 EUR počev od 01.11.2011. do isplate
- na iznos 32,14 EUR počev od 01.12.2011. do isplate
- na iznos 32,05 EUR počev od 01.01.2012. do isplate
- na iznos 31,95 EUR počev od 01.02.2012. do isplate
- na iznos 31,86 EUR počev od 01.03.2012. do isplate
- na iznos 31,76 EUR počev od 01.04.2012. do isplate
- na iznos 31,67 EUR počev od 01.05.2012. do isplate
- na iznos 31,57 EUR počev od 01.06.2012. do isplate
- na iznos 31,48 EUR počev od 01.07.2012. do isplate
- na iznos 31,39 EUR počev od 01.08.2012. do isplate
- na iznos 31,19 EUR počev od 01.10.2012. do isplate
- na iznos 31,08 EUR počev od 01.11..2012. do isplate
- na iznos 30,98 EUR počev od 01.12..2012. do isplate
- na iznos 30,89 EUR počev od 01.01.2013. do isplate
- na iznos 30,78 EUR počev od 01.02.2013. do isplate
- na iznos 30,67 EUR počev od 01.03.2013. do isplate
- na iznos 30,57 EUR počev od 01.04.2013. do isplate
- na iznos 30,46 EUR počev od 01.05.2013. do isplate
- na iznos 30,36 EUR počev od 01.06.2013. do isplate
- na iznos 30,25 EUR počev od 01.07.2013 do isplate
- na iznos 30,14 EUR počev od 01.08.2013. do isplate
- na iznos 30,03 EUR počev od 01.09.2013. do isplate
- na iznos 29,92 EUR počev od 01.10.2013. do isplate
- na iznos 29,70 EUR počev od 01.12.2013. do isplate
- na iznos 29,58 EUR počev od 01.01.2014. do isplate, zatim u dijelu točke V. izreke kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati zatezne kamate na iznos 208,66 EUR počev od 27.08.2015. do 30. rujna 2015. te u točki VII. izreke presude kojom je odlučeno o trošku postupka i u tom ukinutom dijelu se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučiti će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:
«I Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 2.1. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3204906066 broj kreditne partije 7102738653 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana
31.05.2005 godine, a koja glasi:
« … redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. . … » te u odredbi čl.2.3. koja glasi:
« … sukladno Odluci o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. koje su promjenjive … »,
te u odredbi čl. 7.2.
« … sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta …u skladu s Općim uvjetima poslovanja Kreditora »,
pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.
II Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.263,43 (tisućudvjestošezdesettri eura i četrdesettri centa) zajedno sa zateznim kamatama, po stopi od 15% godišnje do 31.prosinca 2007. godine, te po stopi 14% godišnje počev od 1. siječnja 2008. godine te po stopi od 12% godišnje počev od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi 8,14% počev od 1. kolovoza 2015. godine, te u slučaju promjene zakonskih zateznih kamata po stopi koju utvrdi HNB uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, a koje kamate teku
- na iznos 6,30 Eur počev od 01.12.2008. godine do isplate
- na iznos 46,23 Eur počev od 01.01.2009. godine do isplate
- na iznos 47,26 Eur počev od 01.02.2009. godine do isplate
- na iznos 46,29 Eur počev od 01.03.2009. godine do isplate
- na iznos 46,32 Eur počev od 01.04.2009. godine do isplate
- na iznos 45,96 Eur počev od 01.05.2009. godine do isplate
- na iznos 45,26 Eur počev od 01.06.2009. godine do isplate
- na iznos 44,59 Eur počev od 01.07.2009. godine do isplate
- na iznos 67,04 Eur počev od 01.08.2009. godine do isplate
- na iznos 66,67 Eur počev od 01.09.2009. godine do isplate
- na iznos 66,28 Eur počev od 01.10.2009. godine do isplate
- na iznos 66,76 Eur počev od 01.11.2009. godine do isplate
- na iznos 66,55 Eur počev od 01.12.2009. godine do isplate
- na iznos 67,93 Eur počev od 01.01.2010. godine do isplate
- na iznos 68,77 Eur počev od 01.02.2010. godine do isplate
- na iznos 68,29 Eur počev od 01.03.2010. godine do isplate
- na iznos 69,26 Eur počev od 01.04.2010. godine do isplate
- na iznos 70,06 Eur počev od 01.05.2010. godine do isplate
- na iznos 71,11 Eur počev od 01.06.2010. godine do isplate
- na iznos 73,00 Eur počev od 01.07.2010. godine do isplate
- na iznos 72,80 Eur počev od 01.08.2010. godine do isplate
- na iznos 40,73 Eur počev od 01.09.2010. godine do isplate
- na iznos 48,74 Eur počev od 01.05.2011. godine do isplate
- na iznos 48,62 Eur počev od 01.06.2011. godine do isplate
- na iznos 48,50 Eur počev od 01.07.2011. godine do isplate
- na iznos 32,49 Eur počev od 01.08.2011. godine do isplate
- na iznos 32,40 Eur počev od 01.09.2011. godine do isplate
- na iznos 32,32 Eur počev od 01.10.2011. godine do isplate
- na iznos 32,23 Eur počev od 01.11.2011. godine do isplate
- na iznos 32,14 Eur počev od 01.12.2011. godine do isplate
- na iznos 32,05 Eur počev od 01.01.2012. godine do isplate
- na iznos 31,95 Eur počev od 01.02.2012. godine do isplate
- na iznos 31,86 Eur počev od 01.03.2012. godine do isplate
- na iznos 31,76 Eur počev od 01.04.2012. godine do isplate
- na iznos 31,67 Eur počev od 01.05.2012. godine do isplate
- na iznos 31,57 Eur počev od 01.06.2012. godine do isplate
- na iznos 31,48 Eur počev od 01.07.2012. godine do isplate
- na iznos 31,39 Eur počev od 01.08.2012. godine do isplate
- na iznos 31,19 Eur počev od 01.10.2012. godine do isplate
- na iznos 31,08 Eur počev od 01.11..2012. godine do isplate
- na iznos 30,98 Eur počev od 01.12..2012. godine do isplate
- na iznos 30,89 Eur počev od 01.01.2013. godine do isplate
- na iznos 30,78 Eur počev od 01.02.2013. godine do isplate
- na iznos 30,67 Eur počev od 01.03.2013. godine do isplate
- na iznos 30,57 Eur počev od 01.04.2013. godine do isplate
- na iznos 30,46 Eur počev od 01.05.2013. godine do isplate
- na iznos 30,36 Eur počev od 01.06.2013. godine do isplate
- na iznos 30,25 Eur počev od 01.07.2013 godine do isplate
- na iznos 30,14 Eur počev od 01.08.2013. godine do isplate
- na iznos 30,03 Eur počev od 01.09.2013. godine do isplate
- na iznos 29,92 Eur počev od 01.10.2013. godine do isplate
- na iznos 29,70 Eur počev od 01.12.2013. godine do isplate
- na iznos 29,58 Eur počev od 01.01.2014. godine do isplate, sve u roku od 15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.
III Odbija se kao neosnovan tuženi zahtjev u dijelu koji glasi:
"Utvrđuju se ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovor o namjenskom kreditu broj 3204906066 broj kreditne partije 7102738653 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 31.05.2005.godine, a kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, i to u odredbi čl.1. koja glasi:
« … obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke ».".
IV Utvrđuju se ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovor o namjenskom kreditu broj 3204906066 broj kreditne partije 7102738653 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 31.05.2005.godine, a kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka u odredbi čl.2.1. koja glasi:
« sve u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja , obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. …. »
te u odredbi čl.7.1. koja glasi:
« … obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja …. »
pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.
V Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 6.800,45 (šesttisućaosamsto eura i četrdesetpet centi) eura zajedno sa zateznim kamatama, po stopi od 15% godišnje do 31.prosinca 2007. godine, te po stopi 14% godišnje počev od 1. siječnja 2008. godine te po stopi od 12% godišnje počev od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi 8,14% počev od 1. kolovoza 2015. godine, te u slučaju promjene zakonskih zateznih kamata po stopi koju utvrdi HNB uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, a koje kamate teku
- na iznos 4,21 Eur počev od 15.09.2005. godine do isplate
- na iznos 0,97 Eur počev od 15.10.2005. godine do isplate
- na iznos 3,15 Eur počev od 15.11.2005. godine do isplate
- na iznos 4,44 Eur počev od 15.12.2005. godine do isplate
- na iznos 2,46 Eur počev od 15.01.2005. godine do isplate
- na iznos 16,72 Eur počev od 15.01.2011. godine do isplate
- na iznos 101,43 Eur počev od 15.02.2011. godine do isplate
- na iznos 105,07 Eur počev od 15.03.2011. godine do isplate
- na iznos 105,26 Eur počev od 15.04.2011. godine do isplate
- na iznos 139,97 Eur počev od 15.06.2011. godine do isplate
- na iznos 166,82 Eur počev od 15.07.2011. godine do isplate
- na iznos 177,84 Eur počev od 29.08.2011. godine do isplate
- na iznos 50,12 Eur počev od 05.12.2011. godine do isplate
- na iznos 0,88 Eur počev od 15.12.2011. godine do isplate
- na iznos 165,90 Eur počev od 20.12.2011. godine do isplate
- na iznos 128,55 Eur počev od 21.02.2012. godine do isplate
- na iznos 155,75 Eur počev od 05.03.2012. godine do isplate
- na iznos 2,42 Eur počev od 15.03.2012. godine do isplate
- na iznos 142,47 Eur počev od 06.04.2012. godine do isplate
- na iznos 231,92 Eur počev od 15.04.2012. godine do isplate
- na iznos 71,70 Eur počev od 13.06.2012. godine do isplate
- na iznos 9,38 Eur počev od 15.06.2012. godine do isplate
- na iznos 155,75 Eur počev od 05.07.2012. godine do isplate
- na iznos 7,64 Eur počev od 16.07.2012. godine do isplate
- na iznos 358,35 Eur počev od 23.07.2012. godine do isplate
- na iznos 56,26 Eur počev od 02.10.2012. godine do isplate
- na iznos 2,96 Eur počev od 11.10.2012. godine do isplate
- na iznos 145,13 Eur počev od 07.11.2012. godine do isplate
- na iznos 13,49 Eur počev od 13.11.2012. godine do isplate
- na iznos 171,16 Eur počev od 11.12.2012. godine do isplate
- na iznos 145,13 Eur počev od 04.01.2013. godine do isplate
- na iznos 55,21 Eur počev od 09.01.2013. godine do isplate
- na iznos 53,43 Eur počev od 19.02.2013. godine do isplate
- na iznos 132,33 Eur počev od 26.03.2013. godine do isplate
- na iznos 5,18 Eur počev od 26.03.2013. godine do isplate
- na iznos 153,33 Eur počev od 12.04.2013. godine do isplate
- na iznos 142,47 Eur počev od 15.05.2013. godine do isplate
- na iznos 4,09 Eur počev od 15.05.2013. godine do isplate
- na iznos 272,07 Eur počev od 05.07.2013. godine do isplate
- na iznos 3,94 Eur počev od 15.07.2013. godine do isplate
- na iznos 132,67 Eur počev od 06.08.2013. godine do isplate
- na iznos 9,65 Eur počev od 13.08.2013. godine do isplate
- na iznos 248,56 Eur počev od 05.09.2013. godine do isplate
- na iznos 1,34 Eur počev od 17.09.2013. godine do isplate
- na iznos 1,16 Eur počev od 19.09.2013. godine do isplate
- na iznos 7,26 Eur počev od 23.10.2013. godine do isplate
- na iznos 284,24 Eur počev od 11.11.2013. godine do isplate
- na iznos 132,72 Eur počev od 15.11.2013. godine do isplate
- na iznos 397,30 Eur počev od 10.12.2013. godine do isplate
- na iznos 208,34 Eur počev od 14.02.2014. godine do isplate
- na iznos 1,33 Eur počev od 15.02.2014. godine do isplate
- na iznos 117,11 Eur počev od 07.03.2014. godine do isplate
- na iznos 89,82 Eur počev od 07.04.2014. godine do isplate
- na iznos 176,89 Eur počev od 10.06.2014. godine do isplate
- na iznos 192,59 Eur počev od 26.08.2014. godine do isplate
- na iznos 157,46 Eur počev od 15.11.2014. godine do isplate
- na iznos 244,67 Eur počev od 05.12.2014. godine do isplate
- na iznos 100,91 Eur počev od 15.01.2015. godine do isplate
- na iznos 137,13 Eur počev od 23.02.2015. godine do isplate
- na iznos 67,13 Eur počev od 25.03.2015. godine do isplate
- na iznos 101,78 Eur počev od 15.04.2015. godine do isplate
- na iznos 208,66 Eur počev od 27.08.2015. godine do isplate, sve u roku od 15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.
VI Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju na ime razlike pogrešno obračunate glavnice iznos od 1.263,43 (tisućudvjestošezdesettri eura i četrdesettri centi) eura zajedno sa zateznim kamatama, po stopi od 15% godišnje do 31.prosinca 2007. godine, te po stopi 14% godišnje počev od 1. siječnja 2008. godine te po stopi od 12% godišnje počev od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi 8,14% počev od 1. kolovoza 2015. godine, te u slučaju promjene zakonskih zateznih kamata po stopi koju utvrdi HNB uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, a koje kamate teku od 30.09.2015.godine, dok se tužitelj odbija s razlikom zatraženog iznosa od 676,75 (šestosedamdesetšest eura i sedamdesetpet centi) eura kao neosnovanom.
VII Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb,, naknaditi tužitelju RU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.831,43 (tisućuosamstotridesetjedan eura i četrdesettri centa) eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na troškove postupka teče od dana donošenja prvostupanjske presude, dana 13. siječnja 2025. godine, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe, dok se tužitelj odbija s razlikom zatraženog troška od 578,35 (petstosedamdesetosam eura i tridesetpet centi) eura kao neosnovanom.»
2. Protiv presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Prvostupanjski sud je utvrdio da među strankama nije sporno:
- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 31. svibnja 2005. zaključili Ugovor o namjenskom kreditu (dalje: Ugovor o kreditu) za iznos od 95.134,35 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke
- da su stranke ugovorile redovne kamate s promjenjivom stopom koja je u trenutku ugovaranja iznosila 4,90 % godišnje
- da su se stranke odredbom članka 2. Ugovora o kreditu suglasile da je redovna kamata promjenjiva i to u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora
- da je tuženik povisivao kamatnu stopu iznad početno ugovorene
- da su stranke povrat kredita vezale uz srednji tečaj Hrvatske narodne banke za CHF
- su tužitelj i tuženik 29. prosinca 2015. sklopili Dodatak Ugovoru o kreditu (dalje: Dodatak) kojim su temeljem pisanog prihvata izračuna konverzije od strane tužitelja ugovoreni uvjeti za provedbu konverzije kredita s valutnom klauzulom CHF u kredit s valutnom klauzulom u eurima, sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/2015.; dalje: ZID ZPK/15).
5.1. Prvostupanjski sud je nadalje utvrdio, pozivajući se na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., da je tuženik, sklapajući sa tužiteljem Ugovor o kreditu koji je sadržavao sporne ugovorne odredbe, postupio suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03; dalje: ZZP) jer kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana zbog čega su sporne ugovorne odredbe nepoštene te stoga ništetne na temelju članka 87. stavak. 1. toga zakona.
5.2. Tijekom postupka provedeno je financijsko vještačenje te je temeljem nalaza i mišljenja financijskog vještaka utvrđeno da je tužitelj, vraćajući kredit, zbog neosnovanog povišenja početno ugovorene kamate platio ukupno 1.263,43 eura više u odnosu na prvotno ugovorene uvjete kredita, a zbog tečajne razlike je platio ukupno 6.845,00 eura pa je prvostupanjski sud pobijanom presudom obvezao tuženika da navedene iznose tužitelju plati na temelju članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje: ZOO) sa zateznim kamatama i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.831,43 eura.
5.3. Tuženik se žali navodeći u žalbi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da su sporne ugovorne odredbe koje se odnose na ugovaranje promjenjive stope redovnih kamata i na ugovaranje valutne klauzule u CHF ništetne.
5.4. Međutim, prvostupanjski sud je pravilno pošao od utvrđenja da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt 249/14-2 od 9. travnja 2015. kojima je, utvrđeno da je, između ostalih banaka, i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede su trajale i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.
5.5. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud pošao od utvrđenja iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/17-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valutna klauzula u kojoj je vezana glavnica za švicarski franak, a da pri sklapanju i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošača u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sa sklapanjem tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
5.6. Pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda da citirane presude koje su donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa koje su pokrenuli potrošači, na temelju članka 502.c ZPP-a obvezuju ostale sudove u pojedinačnim sporovima radi individualne zaštite potrošača, pa se je tužitelj u ovom postupku mogao pozvati na sadržaj navedenih odluka radi individualne pravne zaštite, a sud je bio dužan te odluke uzeti u obzir.
5.7. Tuženik se također žali navodeći da su se gore navedene presude odnosile na predugovornu fazu sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu te je bilo potrebno utvrditi da li je tužitelj bio odgovarajuće informiran glede spornih ugovornih odredbi, a što je prvostupanjski sud, odbijajući provesti predložene personalne dokaze, propustio utvrditi pa je činjenično stanje nepotpuno i pogrešno utvrđeno. Međutim, tuženik tijekom postupka nije niti predlagao nikakve personalne dokaze na okolnost da je tužitelju u postupku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu dao odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, a niti kakve druge dokaze na tu okolnost, a upravo je na njemu bio teret dokaza tih činjenica pa je prvostupanjski sud pravilno zaključio da tuženik te činjenice nije dokazao. Zbog navedenih razloga je tuženikova žalba protiv točaka I. i IV. izreke presude na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a odbijena kao neosnovana i ti dijelovi su potvrđeni.
5.8. Tuženik se žali navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da tužitelj ima aktivnu legitimaciju za vođenje ovog postupka. Navodi da je već u odgovoru na tužbu prigovorio toj legitimaciji i to zbog toga jer je iz prometa po partiji kredita razvidno da su uplate za otplatu predmetnog kredita, između ostalog, vršene od strane ŽU i LU, a na tužitelju je teret dokaza da je on stvarno izvršio te uplate. Odlučujući o tom tuženikovom prigovoru, prvostupanjski sud je utvrdio da je on neosnovan jer iz tužiteljevog iskaza, a i iz prometa po kreditu – specifikacija uplate proizlazi da je uplate vršio tužitelj pa je stoga tužiteljev iskaz podudaran s izvedenim materijalnim dokazima i prvostupanjski sud je našao da navedeni prigovor tuženika nije osnovan. Međutim, iz prometa po kreditu – specifikacija uplata proizlazi da je jednu uplatu na ime povrata kredita, i to uplatom u poslovnici 27. kolovoza 2015., izvršila osoba po imenu LU. Isto proizlazi i iz nalaza financijskog vještaka koji je naveo da je 27. kolovoza 2015. izvršena uplata rate kredita u iznosu od 1.158,95 CHF te da po osnovi te uplate postoji preplata s osnova tečajne razlike u iznosu od 208,66 CHF. Stoga je prvostupanjski sud u tom dijelu pogrešno utvrdio da je i tu uplatu izvršio tužitelj jer suprotno proizlazi iz prometa po kreditu – specifikacija uplata pa je zbog toga na temelju članka 370. ZPP-a ukinut dio prvostupanjske presude kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati zatezne kamate na iznos 208,66 eura počev od 27. kolovoza 2015. do 30. rujna 2015. i predmet je u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u kojem je potrebno utvrditi okolnosti pod kojima je osoba po imenu LU izvršila uplatu rate kredita 27. kolovoza 2015. te da li se može smatrati da je ta uplata izvršena u ime i za račun tužitelja jer bi tek u tom slučaju primjenom članka 1111. stavak 1. ZOO-a tužitelj bio aktivno legitimiran tražiti zakonske zatezne kamate na iznos te preplate. Što se pak tiče tvrdnje da je i ŽU vršio otplatu kredita, iz prometa po kreditu – specifikacija uplata proizlazi da je doista izvršio jednu uplatu i to 28. travnja 2016. Budući da ta uplata nije obuhvaćena tužbenim zahtjevom taj tuženikov žalbeni razlog u odnosu na uplatu koju je izvršio ŽU nije osnovan.
5.9. Tuženik se žali navodeći da zbroj dosuđenih iznosa u ukupnom iznosu ne odgovara zbroju pojedinačnih raspisanih iznosa.
6. Točkom V. izreke presude je prvostupanjski sud tužitelju dosudio iznos od 6.800,45 eura sa zateznim kamatama na pojedine iznose mjesečnih anuiteta otplate kredita i to u razdoblju od 15. rujna 2005. do 27. kolovoza 2015. Zbroj pojedinih mjesečnih anuiteta odgovara iznosu od 6.800,45 eura i u odnosu na tu dosudu navedeni žalbeni razlog nije osnovan.
6.1. Međutim, taj žalbeni razlog je osnovan u odnosu na točku II. izreke presude kojom je prvostupanjski sud tužitelju dosudio iznos od 1.263,43 eura sa zateznim kamatama na pojedine iznose mjesečnih anuiteta u razdoblju od 1. prosinca 2008. do 1. siječnja 2014. Kada se zbroje iznosi tih pojedinačnih anuiteta dolazi se do iznosa većeg od 2.000,00 eura, a što je znatno više od dosuđenih 1.263,43 eura. Taj iznos se odnosi na preplate po osnovi povišenja redovne kamate i vještak je u mišljenju naveo da ukupna razlika više uplaćenih kamata iznosi 1.263,43 eura, dakle onoliko koliko je prvostupanjski sud tužitelju i dosudio. Nadalje, vještak je u nalazu naveo u kojim mjesecima je postojala ta razlika više uplaćenih kamata te iz njegovog nalaza proizlazi da je ta razlika postojala u odnosu na uplate vršene u razdoblju od 1. prosinca 2008. do 1. rujna 2010. (list 301-303 spisa). Dakle, dosuđeni iznos od 1.263,43 eura odgovara iznosu uplata pojedinačnih anuiteta u tom razdoblju za koje su tužitelju i dosuđene zatezne kamate na pojedine iznose anuiteta u razdoblju od 1. prosinca 2008. do 1. rujna 2010. Međutim, tužitelju su tim dijelom presude dosuđene i zatezne kamate na pojedine mjesečne iznose u razdoblju od 1. svibnja 2011. pa do 1. siječnja 2014. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude nije naveo na što se odnose ti pojedini mjesečni iznosi (koji zbrojeni prelaze iznos od dosuđenih 1.263,43 eura) i po kojoj osnovi su tužitelju dosuđeni pa je pobijana presuda u tom dijelu opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a zbog čega je dio te presude pod točkom II. izreke kojim su tužitelju dosuđene i zatezne kamate na pojedine mjesečne iznose u razdoblju od 1. svibnja 2011. pa do 1. siječnja 2014. ukinut na temelju članka 369. stavak 1. ZPP-a i predmet je u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u kojem će prvostupanjski sud otkloniti navedenu bitnu povredu na način da će obrazložiti zbog čega je i po kojoj osnovi usvojen i taj dio tužiteljevog tužbenog zahtjeva.
6.2. Tuženik u žalbi nadalje osporava da tužitelj ima status potrošača. Prvostupanjski sud je na temelju tužiteljevog iskaza utvrdio da je namjena predmetnog kredita bila kupovina stana u [adresa] i da taj stan služi za stanovanje tužitelja i njegove obitelji, ne iznajmljuje se i u stanu se ne obavlja nikakva gospodarska djelatnost. Stoga je prvostupanjski sud zaključio da tužitelj u smislu članka 3. točke 1. ZZP-a ima status potrošača. Kako tuženik, na kojem je teret dokaza da tužitelj nema status potrošača, to nije dokazao, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tužitelj ima status potrošača zbog čega taj žalbeni razlog nije osnovan.
6.3. Tuženik se nadalje žali tvrdeći da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da nije nastupila zastara tužiteljeve tražbine. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela održanoj 30. siječnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Također, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. godine izraženo je mišljenje o potrebi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke br. Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su-IV-47/2020- 2 od 30. siječnja 2020. te je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, a koje prihvaća i ovaj sud, prema kojem, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Opći petogodišnji rok zastare iz članka 225. ZOO-a za povrat iznosa zbog ništetne odredbe ugovora o promjeni kamatne stope je počeo teći od trenutka pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koji je u odnosu na dio te presude kojim je utvrđena ništetnost odredaba ugovora, poput predmetnog, o promjeni kamatne stope potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. što znači da je zastara za povrat tih iznosa počela teći 13. lipnja 2014. Zastara za povrat iznosa zbog ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli je počela teći od trenutka pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je u odnosu na dio te presude kojim je utvrđena ništetnost odredaba ugovora, poput predmetnog, o valutnoj klauzuli potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. što znači da je zastara za povrat tih iznosa počela teći 14. lipnja 2018. Kako je tužiteljeva tužba podnesena 11. lipnja 2019., vidljivo je da nije nastupila zastara njegove tražbine pa stoga taj žalbeni razlog nije osnovan.
6.4. Tuženik se žali zbog toga što prvostupanjski sud nije udovoljio njegovom zahtjevu za uračunavanjem negativnih razlika koje su nastale u određenim razdobljima kada je tužitelj zbog nižeg tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je važio u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu plaćao manje rate povrata kredita. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci poslovni broj Rev 549/2023 od 18. prosinca 2023. iznio pravno shvaćanje, koje prihvaća i ovaj sud, a prema kojem u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita. Kako tuženik u ovom predmetu nije podnio prigovor radi prebijanja ili materijalnopravni prigovor prijeboja ili protutužbeni zahtjev, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada nije odlučivao o tuženikovom zahtjevu za uračunavanje negativnih razlika.
6.5. Tuženik se nadalje žali zbog toga što su tužitelju na pojedine iznose njegovih tražbina dosuđene zatezne kamate od dana plaćanja pojedinih rata otplate kredita. Međutim, prvostupanjski sud je tu pravilno primijenio odredbu članka 1115. ZOO-a kojom je propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik je kao pravna osoba koja obavlja bankarske poslove morao znati da su sporne ugovorne odredbe ništetne već prilikom sklapanja predmetnog ugovora, a zbog razloga navedenih u gore spomenutoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu pa je stoga prvostupanjski sud pravilno ocijenio da je tuženik nepošteni stjecatelj i pravilno mu je naložio da tužitelju plati zatezne kamate od dana stjecanja.
6.6. Između stranaka nije sporno su 29. prosinca 2015. sklopile Dodatak kojim su ugovoreni uvjeti za provedbu konverzije kredita s valutnom klauzulom CHF u kredit s valutnom klauzulom u eurima, sukladno ZID ZPK/15.
6.7. Prvostupanjski sud smatra da tužitelj usprkos izvršenoj konverziji ima pravo tražiti povrat onoga što je, vraćajući kredit, platio zbog tečajne razlike i povišenja kamata do sklapanja Dodatka.
6.8. Tuženik se žali tvrdeći da tužitelj nakon sklapanja Dodatka nema više nikakvu tražbinu prema tuženiku po osnovi predmetnog Ugovora o kreditu.
6.9. U oglednom postupku koji se pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske vodio u predmetu Gos-1/2019, taj je Sud odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, dao sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“ Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I- 3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/15 (kao i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama – „Narodne novine“ broj 102/15) ocijenivši te Zakone usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske. U navedenom rješenju, osim utvrđenja formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni sud Republike Hrvatske istaknuo je da ZID ZPK/15 ima legitimni cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprečavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprečavanju produbljivanja dužničke krize te da je navedena mjera razmjerna legitimnom cilju koji se želi postići.
7. U ovom postupku kao i postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 utvrđene su ništetnim odredbe ugovora o potrošačkom kreditiranju kojim je ugovorena promjenjiva redovna kamata prema jednostranoj odluci banke te odredbe o obvezi vraćanja kredita vezanoj za valutu CHF. Kad je riječ o pravnim posljedicama nepoštenosti ugovorne odredbe u potrošačkim ugovorima, ugovornu odredbu koja je proglašena nepoštenom valja smatrati, u načelu, kao da nikada nije postojala tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača. Upravo to i proizlazi iz odredbe članka 102. stavka 1. ZZP/07 imajući na umu da ništetnost djeluje ex tunc.
7.1. Nepoštene odredbe o jednostranoj promjeni stope ugovorne kamate i valutnoj klauzuli u CHF iz predmetnog Ugovora o kreditu nakon zaključenog Dodatka tom Ugovoru u skladu s odredbama ZID ZPK/15 ne obvezuju tužitelja, s obzirom na to da su te nepoštene ugovorne odredbe zamijenjene na način kao da je za svo ugovoreno vrijeme kredita isti bio ugovoren s valutnom klauzulom u EUR i uz promjenjivu kamatnu stopu za kredite s valutnom klauzulom u EUR, pa je u tom smislu ostvaren neobvezujući učinak nepoštene ugovorne odredbe u skladu s člankom 102. stavkom 1. ZZP/07.
7.2. Stranke su Dodatkom izvršile konverziju kredita u cijelosti u skladu s prisilnom odredbom članka 19.c ZID ZPK/15 na način da su svi iznosi plaćeni na ime otplate ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF tijekom otplate kredita do dana obračuna konverzije 30. rujna 2015., osim onih koji su eventualno plaćeni na ime zateznih kamata zbog zakašnjenja tužitelja u plaćanju dospjelih obveza, naknada i troškova iz članka 19.c. stavka 1. točke 4. ZID ZPK/15, iskorišteni u njegovu korist i to za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom. U obračun konverzije uzeti su i iznosi koji su plaćeni na ime ništetne ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope i na ime ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF kako to pravilno u žalbi ističe tuženik, dok je utvrđena preplata iskorištena za ispunjenje budućih anuiteta kredita u valutnoj klauzuli u EUR.
7.3. U tom smislu, u situaciji kada su isplate koje je tužitelj učinio na ime otplate kredita pa tako i na ime nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i jednostranoj izmjeni kamatne stope koje su bile sadržane u Ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, na temelju, među strankama sklopljenog valjanog Dodataka, iskorištene za ispunjenje obveze tužitelja ugovorene tim Dodatkom, dok je utvrđena preplata iskorištena za ispunjenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR, ne može se zaključiti da Dodatak nema restitucijski učinak za tužitelja u odnosu na nepoštene ugovorne odredbe koje su bile sadržane u Ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF bez obzira na to što ZID ZPK/15 ne određuje da se iznosi koji su plaćeni na temelju ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate i valutne klauzule ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF vraćaju tužitelju, već da se ti iznosi iskorištavaju u njegovu korist za ispunjenje njegovih ugovornih obveza koje su ugovorene Dodatkom. Zbog toga, prema pravnom shvaćanju ovog suda, tužitelju ne pripadaju zahtijevani novčani iznosi s osnove tih ništetnih odredbi Ugovora o kreditu jer ih u imovini tuženika više nema budući da su iskorišteni za namirenje budućih anuiteta koji su dospjeli nakon sklapanja Dodatka kako je to i ugovoreno Dodatkom koji je odraz prisilne odredbe članka 19.c stavku 5. ZID ZPK/15.
7.4. Iz naprijed navedenih razloga nema uporišta pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da sklapanjem Dodatka tužitelj nije izgubio pravo potraživati stečeno bez osnove temeljem ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, a za vrijeme važenja osnovnog ugovora do sklapanja ugovora o konverziji unatoč što je ugovor o konverziji valjan pravni posao i da stoga postoji pravo i obveza da ugovorna strana vrati drugoj sve što je primila na osnovi ništetnih odredbi.
7.5. Kao što je već prethodno navedeno, primjena posebnog propisa ZID ZPK/15 derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se svote koje su uplaćene na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni kamatne stope i valuti obveze u CHF, ne vraćaju potrošaču, već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje obveze ugovorene Dodatkom na način propisan ZID ZPK/15, a ujedno je ugovoren i način na koji će se iskoristiti preplata (članaka 19.c stavak 1. alineja 5. ZID ZPK/15). Na taj je način, sukladno članku 160. stavku 1. ZOO koji glasi: "Obveza prestaje suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu, ispunjenjem i u drugim zakonom određenim slučajevima.", prestala obveza tuženika za povrat više plaćenih iznosa s osnovne ništetnih odredbi Ugovora o kreditu u smislu članka 323. stavka 1. i članka 1111. stavka 1. ZOO. Više plaćeni iznosi nisu ostali u imovini tuženika bez pravne osnove pa stoga nema pravnog temelja za prihvaćanje tužbenog zahtjeva za povrat svih plaćenih iznosa kroz razdoblje otplate do konverzije u smislu naprijed citiranih odredbi ZOO u iznosu koji je tužitelju dosuđen.
7.6. Zbog naprijed navedenog valjalo je primjenom članka 373. točke 3. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu u točki II. izreke u dijelu kojim je tuženik obvezan isplatiti tužitelju iznos od 1.263,43 eura, zatim u točki V. izreke u dijelu kojim je tuženik obvezan isplatiti tužitelju iznos od 6.800,45 eura te u točki VI. izreke kojom je tuženik obvezan da tužitelju plati iznos od 1.263,43 eura sa zateznim kamatama na ime razlike glavnice odnosno pogrešno obračunate preostale glavnice nakon sklapanja Dodatka i u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev.
7.7. Međutim, ZID ZPK/15 izrijekom nije uredio materijalnopravni učinak ništetnosti ugovornih odredbi o jednostranoj promjeni redovne kamate i valuti obveze u CHF propisan člankom 1111. stavkom 1. ZOO u vezi sa člankom 1115. istog Zakona kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove i to na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate na izvršene uplate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U članku 19.c stavku 4. i stavku 5. alineja 2. ZID ZPK/15 određuje u kojim situacijama se neće obračunavati ili plaćati kamate, dok u članku 19.e stavku 7. propisuje da učinak konverzije snosi vjerovnik te određuje koje troškove konverzije snose potrošači. ZID ZPK/15 kao specijalni propis za zatezne kamate na izvršene uplate na temelju ništetnih odredbi do izvršene konverzije po osnovi odredbe članka 1111. ZOO ništa ne određuje. Stoga po ocjeni ovog suda valja primijeniti članak 1111. i članak 1115. ZOO na temelju članka 4. stavka 2. ZZP/14 kojim je propisano da se na obveznopravne odnose između potrošača i trgovca primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima ako posebnim zakonima iz stavka 1. tog članka ili ZZP/14 nije drukčije određeno.
7.8. Zbog tih razloga je primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrđen dio prvostupanjske presude u točki II. izreke kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati zatezne kamate na pojedine plaćene mjesečne iznose anuiteta koji su plaćeni u razdoblju do 1. rujna 2010. i to od dana plaćanja pa do 30. rujna 2015. kao dana s kojim je izvršena konverzija, a primjenom članka 373. točka 3. ZPP-a je preinačen dio prvostupanjske presude kojim su tužitelju dosuđene zatezne kamate na iznose navedenih anuiteta u razdoblju nakon 30. rujna 2015. do isplate na način da je taj dio tužbenog zahtjeva odbijen. Isto se odnosi i na točku V. izreke presude kojom je tuženiku naloženo da tužitelju plati zatezne kamate na pojedine plaćene mjesečne iznose anuiteta koji su plaćeni u razdoblju od 15. rujna 2005. do 15. travnja 2015. i to od dana plaćanja pa do 30. rujna 2015., a preinačen je dio te točke izreke kojim su tužitelju dosuđene zatezne kamate od 1. listopada 2015. do isplate na način da je taj dio tužbenog zahtjeva odbijen.
7.9. Obvezu plaćanja zatezne kamate od dana kada je tuženik primio preplaćene iznose ovaj sud temelji na odredbi članka 1115. ZOO ocijenivši tuženika nepoštenim stjecateljem budući se on kao autor nepoštenih odredbi koristio tim nepoštenim odredbama protivno načelu savjesnosti i poštenja radi kojeg postupanja su predmetne odredbe kako u sporu za kolektivnu zaštitu interesa i prava potrošača tako i u ovom postupku utvrđene ništetnima.
8. Na temelju članka 166. stavak 3. ZPP-a o troškovima postupka odlučit će sud u konačnoj odluci.
Koprivnica, 24. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Tatjana Kučić
