Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-4179/2024
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Karmen Novak-Hrgović kao predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Renate Popović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenice UC, zbog prekršaja iz članka 46. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22), prekršaja iz članka 32. stavka 4. cit. Zakona i zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. cit. Zakona, odlučujući o žalbi okrivljenice UC, podnesenoj po branitelju Dariu Čehiću, odvjetniku iz Poreča, protiv presude Općinskog suda u Puli, poslovni broj: Pp-792/2024-6 od 25. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenice UC i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18 i 114/22) okrivljenica LC je obvezna naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) eura u roku od 90 (devedeset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom, okrivljenica je proglašena krivom da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaje iz članka 46. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, iz članka 32. stavka 4. cit. Zakona i iz članka 199. stavka 8. cit. Zakona, činjenično opisane u izreci, za koje joj je primjenom članka 39. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 1.740,00 eura umanjena za vrijeme uhićenja u trajanju od 2 dana tako da je okrivljenici ostalo još za platiti 1.660,36 eura.
2. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljenici je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca u koju će se uračunati vrijeme privremenog oduzimanja vozačke dozvole od strane policije.
3. Istom presudom, okrivljenica je obvezana naknaditi paušalnu svotu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 37,54 eura.
4. Protiv pobijane presude okrivljenica je pravodobno putem branitelja podnijela žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama.
5. U žalbi okrivljenica navodi da je izrečena novčana kazna od 1.740,00 eura previsoka i da se istu više može smatrati odmazdom nego da se predmetnom kaznom može ostvariti svrha specijalne i generalne prevencije. Sud da samo paušalno u obrazloženju pobijane odluke uzima podatak na koji se poziva u obrazloženju koji je dala sama okrivljenica kada je izjavila da je „srednjeg imovnog stanja“, međutim ne utvrđuje nikakve druge okolnosti niti je u odnosu na njezino imovno stanje proveo i druge dokaze. Okrivljenica ističe da nema svoj stan i da živi kao podstanar, a za koji stan plaća mjesečnu najamninu od 350,00 eura. Zaposlena je u svom obrtu gdje obavlja kozmetičku djelatnost u kojoj u kojoj pored nje rade još dvije djelatnice, dok za sebe ostvaruje prihod od cca 900,00 eura mjesečno. Poslovni prostor nije u njezinom vlasništvu već za njega plaća mjesečnu zakupninu od 372,00 eura. Ujedno ima dva kredita kod PBZ banke i to jedan sa kojim je kupila automobil kojim je upravljala navedenog dana, a drugi kredit je bio namjenski za otvaranje obrta, te jednomjesečni anuitet za svaki kredit iznosi 101,72 eura. Za sve ove tvrdnje zbog kratkog roka okrivljenica nije dostavila dokaze u prvostupanjskom postupku, koji je vođen kao žurni postupak, kao niti uz ovu žalbu, međutim voljna je iste pribaviti i dostaviti u spis ukoliko Visoki prekršajni sud RH udovolji njezinoj žalbi i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Tvrdnja prvostupanjskog suda koji je naveo da su „uzete u obzir i imovinske okolnosti okrivljenice“ nisu valjani razlozi, jer niti jedan dokaz na ovu okolnost nije proveden, izuzev što je samo okrivljenica prigodom davanja osobnih podataka izjavila da je srednjeg imovnog stanja. Valja navesti da je prvostupanjski sudac utvrdio postojanje samo olakotnih okolnosti, dok posebno otegotnih okolnosti nije bilo. Zbog svega narečenog okrivljenica smatra da sud nije uopće obrazložio izricanje ovako visoke novčane kazne koja u biti predstavlja dva njezina mjesečna dohotka, a koji novac ona ne može namaknuti iz drugih sredstava, budući već otplaćuje dva kredita. Također prigovara i visini izrečene zaštitne mjere.
6. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjskom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenice i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Ispitujući potom odluku o kazni vijeće ovog suda je utvrdilo da izrečena kazna nije prestroga, s obzirom da je prvostupanjski sud kazne za pojedina djela utvrdio u visini propisanog posebnog minimuma novčanih kazni, a navodi žalbe, koji nisu ničim potkrijepljeni, ne ukazuju na postojanje takvih okolnosti koje bi mogle dovesti do ublažavanja izrečene novčane kazne u ukupnom iznosu.
8. U svezi s tim valja istaći da je za djelo prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u rasponu od 1.320,00 do 2.650,00 eura, ili kazna zatvora do 60 dana, a prvostupanjski sud je okrivljenici za navedeni prekršaj odredio novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne za taj prekršaj, i to u visini posebnog zakonskog minimuma, te stoga i ovaj sud smatra da je utvrđena novčana kazna, kako za to djelo tako i za djela iz članka 32. stavka 4. cit. Zakona i iz članka 46. stavka 3. istog Zakona primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.
9. Naime srednje imovno stanje kako se je okrivljenica očitovala o svom imovnom stanju je dovoljna okolnost za izricanje minimalnih kazni koje su okrivljenici izrečene, pri čemu okrivljenica niti tijekom postupka niti uz žalbu ničim nije dokumentirala svoje navode o imovinskim prilikama, pa imajući u vidu navedeno, kao i inkriminiranu količinu prekršaja od kojih je za jedno zbog njegove težine alternativno propisana i kazna zatvora u stjecaju sa prekršajem iz članka 32. stavka 4. cit. Zakona kao prekršajem koji predstavlja posebno kršenje prometne discipline, kao i prekršaj iz članka 46. stavka 3. cit. Zakona, pa se stoga izrečena kazna ukazuje primjerenom imajući u vidu težinu počinjenih prekršaja, te da će se istom postići svrha specijalne i generalne prevencije.
10. Razmotrivši odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, imajući u vidu navedeno, ovaj sud smatra da je pobijanom presudom osnovano i zakonito okrivljenici izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.
11. Naime, navedeno ponašanje okrivljenice koja je kritične zgode upravljala vozilom pod utjecajem alkohola, predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenica upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav prekršaj. Stoga je pobijanom presudom osnovano i u skladu sa zakonom okrivljenici izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenice, a koja je kritične zgode upravljala vozilom pri koncentraciji alkohola od 1,59 g/kg.
12. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenice, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenice, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenica je obvezana na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 50,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenice.
13. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje žalbe okrivljenice, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 24. rujna 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Marcela Soljačić-Prester v.r.
Karmen Novak-Hrgović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Puli u 5 otpravaka: za spis, branitelja, okrivljenicu i tužitelja.
