Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-8526/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Karmen Novak- Hrgović, predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Renate Popović članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Prišlin u svojstvu sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika RS, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 89/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/22, 133/23, 145/24), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 15. srpnja 2024., broj: Pp-1045/2022-8, na sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba okrivljenika RS kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik RS je dužan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 30,00 EUR (trideset eura), u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci okrivljenik RS proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz člana 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa je na temelju citiranog propisa, kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 660,00 eura koju je dužan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

1. Okrivljeniku je istom presudom obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno, podnio žalbu navodeći kako nije upravljao vozilom već je isto bilo parkirano.

2. Žalitelj predlaže da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj Sud je utvrdio da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno, za što je prvostupanjski sud dao valjane razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj Sud. Okrivljenik u svojoj žalbi ponavlja navode iz prigovora da nije upravljao vozilom već da je bio parkiran na parkiralištu što je tokom prvostupanjskog postupka isključeno. Naime, iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola od 12. 02. 2022. slijedi da je postupanje prema okrivljeniku toga dana započelo u 23,30 u Rijeci na Trgu Kralja Tomislava kod kućnog broja 1, a ispitivanje obavljeno u 00,05 kada je uz njegovo prihvaćanje izmjerena koncentracija od 1,50 g/kg alkohola u organizmu što umanjeno za dopuštenu pogrešku mjerenja od 0,1 g/kg iznosi 1,40 g/kg. Mjerenje je izvršeno uređajem Dräger 6820 ARHH 0276. Okrivljenik nije imao primjedbe, prihvatio je ispitivanje, nije porekao rezultate ili tražio stručni pregled uzimanjem krvi i urina, a izjavio je da nije konzumirao alkoholna pića te je potpisao zapisnik. Iz službene zabilješke policijskih službenika slijedi da je vozilo okrivljenika zamijećeno 12. 02. 2022. u Rijeci kao se kreće Krešimirovom ulicom krivudajući po traci te je zaustavljeno na Trgu Kralja Tomislava kod kućnog broja 1 u 23,50 u redovitoj kontroli prometa, utvrđen je identitet okrivljenika, a po dolasku službenika Postaje prometne policije Rijeka izvršeno je alkotestiranje okrivljenika.

6. Navodi okrivljenika da bi bio parkiran obeskrijepljeni su utvrđenjem policijskih službenika u koje sud nema razloga sumnjati. Osim toga u smislu članka 199. stavka 2. ZSPC parkiranje, kao zaustavljanje kretanja dulje od 3 minute, je radnja upravljanja vozilom započeta nakon pokretanja vozila imajući u vidu članka 2. stavak 1. točku 71. i 72. i članak 43. odnosno 45. ZSPC.

7. Tokom dokaznog postupka prvostupanjski sud je proveo sve dokaze koje je smatrao nužnim, te nakon ocijene istih donio valjanu i zakonitu odluku. Provedene dokaze prvostupanjski sud cijenio svakog pojedinačno i u njihovoj ovisnosti i međusobnoj povezanosti, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i odgovornost okrivljenika, i isto svojom žalbom okrivljenik nije doveo u pitanje.

8. Nadalje, kako iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.

9. Po ocjeni ovog suda, okrivljeniku je za počinjeni prekršaj izrečena mjera kazne primjerena stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a. Naime, okrivljeniku je izrečena najmanja propisana novčana kazna za predmetni prekršaj te ovaj sud smatra da, a cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja te da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti kao nužna pretpostavka za izricanja kazne ispod zakonom propisanog posebnog minimuma, u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne te da se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a i svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem. Osim toga, okolnosti koje okrivljenik ističe u žalbi ne predstavljaju naročito olakotne okolnosti koje bi opravdavale  izricanje novčane kazne u ublaženom iznosu uz primjenu odredbi o ublažavanju kazne.

10. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

11. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 24. rujna 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Mirna Prišlin, v.r.

Karmen Novak Hrgović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, tužitelja.