REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-563/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, na temelju prijedloga sudske savjetnice Stelle Vujković, u pravnoj stvari tužitelja HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri d.o.o., Zagreb, Trg Marka Marulića 2, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. rujna 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnice po zaposlenju tuženika, s danom objave 24. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 696,80 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. svibnja 2021. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj zahtjeva od tuženika isplatu daljnjeg iznosa od 696,79 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. svibnja 2021. do isplate.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove ovog parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 20. ožujka 2024. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj je naveo da se 21. ožujka 2021. oko 2,00 sati na 44 km + 500 m sjeverne kolničke trake autoceste A3, općina Rugvica, dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao FG, kao vozač osobnog automobila, reg. oznake [registarska oznaka], iz smjera istoka prema zapadu, i to na način da je navedeno vozilo naletjelo na divljač - zeca, koji je pretrčavao kolnik, uslijed čega je došlo do štete na vozilu. Naveo je da je u vrijeme štetnog događaja društvo Hrvatske autoceste d.o.o. bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja od odgovornosti broj 13-0000010476, dok je Hrvatski lovački savez s tuženikom imao sklopljenu jedinstvenu policu osiguranja od odgovornosti za sve štete od naleta divljači na području Republike Hrvatske. Tužitelj je nadalje naveo kako je on kao osiguratelj društva Hrvatske autoceste d.o.o. povodom štetnog događaja zaprimio prijavu štete od FG, slijedom čega je po obradi odštetnog zahtjeva ocijenio kako je isti osnovan te je oštećeniku dana 21. travnja 2021. isplatio iznos od 1.260,87 eura te 14. svibnja 2021. iznos od 132,72 eura, dakle ukupan iznos od 1.393,59 eura. S time u vezi, tužitelj je naveo kako za štetu od divljači solidarno odgovaraju lovačko društvo koje gospodari lovištem i pravna osoba nadležna za održavanje ceste, slijedom čega dužnik koji je štetu namirio može u regresnoj parnici zahtijevati od drugog dužnika da mu naknadi štetu koju je za njega platio. S obzirom da je po stavu tužitelja za prometnu nezgodu odgovoran osiguranik tuženika, tužitelj je predložio da sud na ime regresa prihvati tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.393,59 eura, uz naknadu troškova parničnog postupka, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu od 9. svibnja 2024., tuženik je priznao postojanje pasivne legitimacije, odnosno da je u vrijeme štetnog događaja njegov osiguranik Hrvatski lovački savez imao sklopljenu policu osiguranja od izvanugovorne (javne) odgovornosti, kao i nastanak štetnog događaja, no osporio je odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja. Tuženik je istaknuo da autoceste ne predstavljaju dio lovišta, kao i da je na istima zabranjeno ustanovljenje lovišta. Osim toga, naveo je da je u konkretnom slučaju osiguranik tužitelja, kao pravna osoba koja upravlja autocestom, bio u obvezi spriječiti dolazak divljači na autocestu sukladno odredbi članka 6. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, Pravilniku o održavanju cesti te Pravilniku o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi za cestama. Također, tuženik je naveo da sama činjenica što se divljač pojavila na autocesti ukazuje na propuste u postupanju osiguranika tužitelja navodeći da je isti bio dužan održavati zaštitnu žičanu ogradu te osigurati njezinu funkcionalnost, što nije učinio, budući da u protivnom ne bi došlo do izlijetanja divljači na autocestu. Stoga, predložio je da sud po provedenom dokaznom postupku u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao potvrdu I. Postaje prometne policije Zagreb (list 5.-6. spisa), zapisnik o prometnoj nesreći društva Hrvatske autoceste d.o.o. (list 7.-9. spisa), ophodarski dnevnik (list 10. spisa), dnevnik rada (list 11. spisa), putni radni list (list 12. -13. spisa), policu osiguranja od odgovornosti i opće uvjete (list 14.-28. spisa), knjigovodstvenu karticu (list 29. spisa), prijavu štete iz osiguranja odgovornosti (list 30. -31. spisa), vozačku i prometnu dozvolu (list 32. -35. spisa), izvid štete od 26. ožujka 2021. (list 36. spisa), sporazum o namirenju (list 44. spisa), zbrojne naloge za prijenos (list 45.-46. spisa), Statut Hrvatskog lovačkog saveza (list 49.-79. spisa), regresni zahtjev tužitelja (list 80. spisa) i dopis tuženika (list 81.-83. spisa).

4. Osim toga, sud je razgledao fotografije oštećenog vozila (list 37. -43. spisa) i karte lovišta (list 47.-48. spisa) te je izveo dokaz saslušanjem svjedoka HG, NG (list 119.-120. spisa) i ĐG (list 138.-139. spisa).

5. Sud nije proveo dokazne prijedloge saslušanjem svjedoka FG i ŽG, niti je pribavljao policijski spis povodom predmetnog štetnog događaja te proveo dokaz prometnim vještačenjem i uviđajem na licu mjesta budući da navedeni dokazi nisu bili potrebni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, ovo stoga što nije bila sporna dinamika nastanka štetnog događaja kao niti visina štete. Također, sud nije proveo dokaz financijskim vještačenjem na okolnost isplaćene štete te plaćene premije osiguranja budući da niti navedene činjenice nisu bile sporne. Iz istog razloga nije niti proveden dokazni prijedlog pribavom predloženih isprava od strane tužitelja od Ministarstva poljoprivrede i Hrvatskog lovačkog saveza, kao niti provođenjem prometno-geodetskog vještačenja na okolnost utvrđenja točnog mjesta nezgode i područja lovišta.

6. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.

- službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.393,59 eura na ime regresa s osnove naknade imovinske štete koja je nastala naletom osobnog vozila na divljač - zeca, koji iznos je tužitelj kao solidarni dužnik prethodno isplatio oštećeniku (vlasniku vozila), a za koju štetu u cijelosti smatra odgovornim osiguranika tuženika.

8. Naime, prema odredbi članka 1107. stavak 1. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.; dalje ZOO), za štetu koju je više osoba prouzročilo zajedno svi sudionici odgovaraju solidarno. Odredbom stavka 3. istog članka propisano je da solidarno odgovaraju za prouzročenu štetu i osobe koje su je uzrokovale radeći nezavisno jedna od druge, ako se ne mogu utvrditi njihovi udjeli u nastaloj šteti, dok stavak 4. tog članka propisuje da kad je nedvojbeno da je štetu prouzročila neka od dviju ili više određenih osoba koje su na neki način međusobno povezane, a ne može se utvrditi koja je od njih štetu prouzročila, te osobe odgovaraju solidarno.

9. Nadalje, odredbom članka 1109. stavci 1. -3. ZOO-a određeno je da solidarni dužnik koji isplati više nego što iznosi njegov udio u šteti može zahtijevati od svakog od ostalih dužnika da mu naknadi ono što je platio za njega. Koliko iznosi udio svakoga pojedinog dužnika, sud određuje s obzirom na težinu njegove krivnje i težinu posljedica koje su proistekle iz njegova djelovanja, odnosno propuštanja. Ako se udjeli dužnika ne mogu utvrditi, na svakog pada jednak dio, osim ako pravičnost zahtijeva da se u konkretnom slučaju drukčije odluči.

10. Nije sporna činjenica da se 21. ožujka 2021. oko 2,00 sati na 44 km + 500 m sjeverne kolničke trake autoceste A3, općina Rugvica, dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo osobno vozilo Audi A4, reg. oznake [registarska oznaka], na način da je navedeno vozilo naletjelo na divljač - zeca, koji je tom prilikom pretrčavao kolnik autoceste, slijedom čega je nastala materijalna šteta na vozilu. Nije sporna visina štete, niti je sporno da je tužitelj vlasniku vozila FG dana 21. travnja 2021. isplatio iznos od 1.260,87 eura te 14. svibnja 2021. iznos od 132,72 eura na ime naknade štete nastale u predmetnom štetnom događaju.

11. Nije niti sporna činjenica da je u trenutku štetnog događaja društvo Hrvatsko autoceste d.o.o. bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja od odgovornosti broj 13-0000010476, niti je sporno da je Hrvatski lovački savez u vrijeme štetnog događaja s tuženikom imao sklopljenu jedinstvenu policu osiguranja od odgovornosti za sve štete od naleta divljači na području Republike Hrvatske. Dakle, nije sporna aktivna, niti pasivna legitimacija stranaka.

12. Međutim, između stranaka je sporna odgovornost za štetu.

13. Prema odredbi članka 80. stavak 6. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj 99/18., 32/19., 32/20. - koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja), za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

14. Tuženik nije iznio tvrdnju da bi vozač u konkretnom slučaju na bilo koji način doprinio nastanku štetnog događaja, niti je bila sporna dinamika nastanka štetnog događaja, stoga nema mjesta mjesta primjeni odredbe članka 80. stavak 6. ZL-a kojim je propisana odgovornost vozača za štetu naletom vozila na divljač.

15. Nadalje, prema gore citiranoj zakonskoj odredbi lovoovlaštenik je odgovoran za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Međutim, u slučajevima kada je do naleta vozila na divljač došlo u vremenu kada se nije provodio lov, činjenica što se u vrijeme nastanka prometne nezgode (i štete) nije provodio lov ne znači da lovoovlaštenik ne može odgovarati za štetu. Naime, potrebno je uputiti da tužitelj u tužbi nije ni iznio činjenicu da je šteta nastala zbog provođenja lova, već se pozvao na odgovornost na temelju odredaba članaka 1063. - 1067. Zakona o obveznim odnosima.

16. Stoga, u situaciji kada je do štete na vozilu došlo naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima. Naime, prema odredbi članka 76. stavak 2. Zakona o lovstvu, u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije.

17. Prema tome, s obzirom na to da Zakonom o lovstvu kao lex specialis nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta vozila na divljač u području lovišta kojim gospodari osiguranik tuženika kada se nije provodio lov, tada valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima se uređuje odgovornost za štetu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju, poslovni broj Rev- 166/2024-2 od 24. rujna 2024. i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci, poslovni broj Pž-2806/2024-3 od 19. studenoga 2024.).

18. Divljač na cesti na kojoj se uobičajeno kreću vozila, zbog povećane opasnosti nastanka štete za okolinu, predstavlja opasnu stvar, a tako proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2101/86 od 29. siječnja 1987., Rev-2070/92 od 16. prosinca 1992., Gzz-4/04 od 30. lipnja 2004. i Rev-1312/07 od 9. srpnja 2008., pa u slučaju kada je šteta nastala u lovištu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, lovoovlaštenik i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu odredbe članka 1063. ZOO-a u vezi člankom 76. stavak 2. Zakona o lovstvu, a teret dokazivanja ekskulpacijskih razloga za oslobođenje od odgovornosti za štetu je na tuženiku.

19. Pritom se napominje kako okolnost što se šteta u konkretnom slučaju dogodila na autocesti, odnosno, izvan granica lovišta, nije odlučna jer se odgovornost lovoovlaštenika proteže i na štete nastale na cestama koje se nalaze u blizini lovišta u situacijama kad divljač koja je uzrokovala štetu potječe iz lovišta, a koja činjenica ovdje nije bila sporna (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci, poslovni broj Pž-131/2024-2 od 3. srpnja 2024.).

20. Dakle, prema odredbi članka 1064. ZOO-a, za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi, s time da se vlasnik, ovdje konkretno lovoovlaštenik, oslobađa odgovornosti od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (članak 1067. stavak 1. ZOO-a), odnosno ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, niti otkloniti (članak 1067. stavak 2. ZOO-a).

21. U konkretnom slučaju tuženik tvrdi da je za nastanak štete odgovorna treća osoba koja upravlja autocestom, ovdje osiguranik tužitelja.

22. S obzirom na vrijeme nastanka štetnog događaja, za pitanje odgovornosti tužiteljevog osiguranika mjerodavne su odredbe članka 50. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19.; dalje: ZC) prema kojima je propisano da za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje. Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar, odgovara za navedenu štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

23. Tužiteljev osiguranik je društvo koje upravlja, gradi, rekonstruira i održava autoceste (članak 2. stavak 1. točka 17. i članak 81. ZC-a), s time da redovito održavanje čini skup mjera i radnji koje se obavljaju tijekom većeg dijela godine ili cijele godine na cestama uključujući i sve objekte i instalacije, sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta i sigurnosti prometa na njima (članak 2. stavak 1. točka 13. ZC-a).

24. U konkretnom slučaju, štetni događaj dogodio se na kolniku autoceste koja nije bila obilježena prometnim znakovima koji bi se odnosili na divljač, već je autocesta ograđena žičanom ogradom čija je osnovna funkcija, među ostalim, sprječavanje dolaska divljači na kolnik autoceste, posebno imajući u obzir velike brzine koje vozila postižu na autocesti i iz kojeg razloga vozači koriste i plaćaju korištenje autocesti kako bi što brže i sigurnije stigli na odredište.

25. Iz uvida u zapisnik o prometnoj nesreći osiguranika tužitelja (list 7.-9. spisa) proizlazi da je zaposlenik tužitelja ĐG evidentirao nastanak predmetnog štetnog događaja te sačinio fotografije mjesta nezgode.

26. Uvidom u ophodarski dnevnik (list 10. spisa), dnevnik rada (list 11. spisa) te putni radni list (list 12.-13. spisa) utvrđeno je da je tijekom noći s 20. na 21. ožujka 2021. tužiteljev osiguranik obavio ophodnju predmetne dionice autoceste po ophodarima ĐG i NG te članu posade HG, i to u razdoblju od 19,00 sati do 7,00 sati. Osim toga, iz uvida u predmetne isprave utvrđeno je da je ophodar ĐG u ophodarski dnevnik i dnevnik rada zabilježio predmetni štetni događaj, s time da na predmetnim ispravama nije zabilježeno da bi na navedeni dan bilo uočeno bilo kakvo oštećenje zaštitne žičane ograde na spornoj dionici autoceste.

27. Iz iskaza svjedoka HG s ročišta od 1. travnja 2025. (list 122. spisa), čiji je iskaz ocijenjen vjerodostojnim budući da je u skladu s ispravama koje prileže spisu, proizlazi da je svjedok naveo da je u konkretnom slučaju njegov kolega ĐG ispunio i potpisao ophodarski dnevnik, dnevnik rada i putni radni list, a ujedno je pojasnio da ophodarska služba tijekom jedne smjene u dva navrata prolazi predmetnom dionicom autoceste i vrši redovnu ophodnju, kao i da po pozivu dolazi na mjesto nezgode, što je učinjeno u konkretnom slučaju. Svjedok je pritom istaknuo da zec vrlo lako može proći kroz žičanu ogradu bez da napravi bilo kakva oštećenja, kao i da prokopa zemlju ispod ograde te tako pristupi na kolnik autoceste.

28. Nadalje, svjedok NG, čiji je iskaz također ocijenjen vjerodostojnim, na ročištu od 1. travnja 2025. (list 122.-123. spisa) iskazao je da se ne sjeća je li predmetne zgode bio u vozilu koje je vršilo ophodnju autoceste, no općenito je iskazao da se zaštitna žičana ograda pregledava u sklopu redovne ophodnje autoceste, i to najčešće pregledom iz vozila, kao i da ophodarsko vozilo unutar jedne smjene prođe predmetnom dionicom autoceste dva do tri puta.

29. Konačno, iz iskaza svjedoka ĐG s ročišta od 3. rujna 2025. (list 138.-139. spisa), koji je ocijenjen vjerodostojnim budući da je u skladu s ispravama koje prileže spisu, proizlazi da je navedeni svjedok potvrdio da je on ispunio i potpisao predočeni mu ophodarski dnevnik, dnevnik rada i putni radni list. Pritom je svjedok naveo da u sklopu svog posla, među ostalim, svakodnevno vrši pregled zaštitne žičane ograde, kao i da po dojavi o nezgodi vrši pregled ograde prilikom obavljanja očevida u zoni naleta, u prisustvu policijskih službenika, i to na udaljenosti od 500 metara od zone naleta po cijeloj dužni kolnika autoceste s lijeve i desne strane. Zaključno, svjedok je istaknuo da se u konkretnom slučaju nezgoda dogodila u zoni čvorova autoceste, na kojem području se nalazi otvoreni dio autoceste na kojem je moguć pristup divljači te su na tom području naleti češći.

30. Kao što je već ranije izneseno, osiguranik tužitelja odgovara po načelu predmnijevane krivnje iz odredbe članka 1045. stavak 1. ZOO-a, a navedeni stav zauzeo je i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u svom stajalištu zauzetom na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održanoj 20. prosinca 2022., prema kojem za naknadu štete nastale naletom divljači na vozilo na autocesti pravna osoba koja upravlja autocestom odgovara po načelu predmnijevane krivnje. Kada je utvrđeno da se divljač nalazila na kolniku autoceste, samim time dokazan je propust u održavanju autoceste od strane pravne osobe koja upravlja autocestom, te je na pravnoj osobi koja upravlja autocestom teret dokazivanja činjenice da nije bilo njegovih propusta u održavanju autoceste, pri čemu protivna stranka nije dužna konkretizirati svaki pojedini propust ili štetnu radnju zbog kojih se divljač zatekla na kolniku autoceste.

31. Prema odredbi članka 78. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama ("Narodne novine" br. 92/19.; dalje: Pravilnik), zaštitne žičane ograde su tehnička sigurnosna konstrukcija sa svrhom zaštite prometa od divljači i drugih životinja te sprečavanja prijelaza vozila i pješaka sa okolnih putova na trasu autoceste. Zaštitne žičane ograde sastoje se od stupa, žičanog pletiva, žica za nastavak ograde, kuka za pričvršćivanje te sidara za osiguranje od rušenja, a njihova visina iznosi minimalno 2 m. Navedena odredba primjenjuje se na žičane ograde koje će biti postavljene nakon stupanja na snagu tog Pravilnika (dakle, nakon 1. listopada 2019.), dok je na cestama koje su izgrađene ili su u fazi gradnje do stupanja na snagu tog Pravilnika mjerodavno postojeće stanje prometne signalizacije i opreme temeljem propisa prema kojima su projektirani i izvedeni.

32. Nadalje, odredbom članka 2. Pravilnika o održavanju cesta ("Narodne novine" broj 90/14., 3/21.) propisana je obveza upravitelja cesta osigurati da se ceste održavaju na način da se prilikom održavanja omogući siguran promet na njima, da se očuvaju temeljna svojstva i poboljšaju njihove prometne, tehničke i sigurnosne značajke, zaštite od štetnog utjecaja cestovnog prometa, te da se očuva njihov okoliš i uredan izgled. Člankom 12. stavkom 2. tog Pravilnika određeno je da je upravitelj ceste, u svrhu redovitog održavanja cesta, dužan po potrebi provoditi ispitivanje određenih dijelova cesta u svrhu provjere, odnosno dokazivanja ispunjavanja temeljnih zahtjeva ili trajnosti te ceste. Prema članku 26. istog Pravilnika, upravitelj ceste u obvezi je osigurati da izvođač radova održavanja ceste obavlja poslove redovitog održavanja ceste na način da istu čisti i nadopunjuje, zamjenjuje ili popravlja dotrajalu, oštećenu, manjkavu ili nestalu prometnu signalizaciju i opremu nosećih dijelova odnosno konstrukcije, da prometnu signalizaciju i opremu na cesti održava tako da se osigura njena potpuna funkcionalnost i vidljivost, kao i udovolji svim zahtjevima koji proizlaze iz pozitivnih propisa kojima je regulirana sigurnost cestovnog prometa, kao i prometna signalizacija i oprema na cestama.

33. Na temelju rezultata dokaznog postupka sud je utvrdio da se na predmetnoj dionici autoceste na kojoj se dogodio štetni događaj nalazi zaštitna žičana ograda koja bi trebala sprječavati ulazak divljači na autocestu, no budući da se na kolniku autoceste nesporno našla divljač zeca na koju je naletjelo vozilo oštećenika, to upućuje na postojanje propusta u održavanju autoceste od strane pravne osobe koja upravlja autocestom, ovdje osiguranika tužitelja.

34. Po mišljenju ovog suda, sama činjenica što je ophodarska služba osiguranika tužitelja izvršila redovnu ophodnju mjesta štetnog događaja prije naleta divljači na vozilo, kao i da njegov ophodar prilikom pregleda zaštitne ograde na mjestu nezgode nije uočio oštećenja ograde, ne upućuje na nepostojanje propusta u održavanju autoceste odnosno žičane ograde. Teret dokaza da su poduzete sve radnje radi odvijanja nesmetanog prometa bio je na tužitelju kao osiguratelju pravne osobe koja upravlja autocestom, a on nije dokazao navedeno budući da nije predlagao druge dokaze iz kojih bi se moglo utvrditi da je na cijelom kolniku autoceste kojim upravlja poštivao sve propise u pogledu zaštitne ograde (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u svojim odlukama Pž-6015/2021-3 od 21. prosinca 2022., Pž- 2767/2022-2 od 22. prosinca 2022. i Pž-3776/2022-2 od 12. rujna 2023.).

35. Slijedom navedenog, sud je utvrdio postojanje odgovornosti za štetu i tužiteljevog osiguranika prouzročenu njegovim propustom da poduzme mjere radi sigurnog neometanog prometa i mjere održavanja sigurnosti autoceste, pa i postavljanjem ograde koja će spriječiti izlazak divljači na autocesti, ali ne da je ta odgovornost isključiva (kako to ističe tuženik), već da su u konkretnom slučaju tužiteljev osiguranik i tuženikov osiguranik uzrokovali štetu radeći nezavisno jedan od drugoga, pri čemu se njihovi udjeli u šteti ne mogu utvrditi (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-1435/2008-2 od 14. listopada 2010.). Uslijed navedenog, ovaj sud je utvrdio postojanje solidarne odgovornosti za štetu tužiteljevog osiguranika i osiguranika tuženika.

36. S obzirom da nije sporno da je tužitelj, kao osiguratelj jedne od osoba solidarno odgovorne za štetu, isplatio sporni iznos oštećeniku, to tužitelj ima pravo, u skladu s odredbom članka 1109. u vezi s člancima 964. i 965. ZOO-a, zahtijevati od tuženika kao osiguratelja lovoovlaštenika (dakle, kao drugog solidarnog dužnika) isplatu isplaćenog iznosa. Budući da u ovom sporu male vrijednosti na temelju izvedenih i predloženih dokaza nije bilo moguće utvrditi udio svakog od solidarnih dužnika u šteti, sud je ocijenio da u skladu s odredbom članka 1109. stavak 3. ZOO-a, na svakog solidarnog dužnika pada jednaki dio jer pravičnost u konkretnom slučaju ne zahtijeva drugačije, niti su to stranke tvrdile i dokazale.

37. Stoga, s obzirom da visina štete u iznosu od 1.393,59 eura nije sporna, niti je sporno da je tužitelj navedeni iznos isplatio oštećeniku 21. travnja 2021. te 14. svibnja 2021. (što ujedno proizlazi iz zbrojnog naloga za prijenos s listova 45.-46. spisa), sud je zaključio da tužitelj, u skladu s odredbom članaka 1109. stavak 3. i 963. stavak 1. ZOO-a, ima pravo na isplatu polovice plaćenog iznosa, dakle iznosa od 696,80 eura, dok tužitelj neosnovano zahtijeva isplatu preostalog iznosa od 696,79 eura.

38. Prema odredbi članka 29. stavak 1. ZOO-a, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zakonsku zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom, dok prema odredbi članka 183. stavka 1. i članka 1086. ZOO- a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, s time da sukladno članku 300. stavak 1. ZOO-a, rok određen u danima počinje teći prvog dana poslije događaja od kojega se rok računa.

39. Budući da je tužitelj dana 21. travnja 2021. isplatio iznos od 1.260,87 eura, a dana 14. svibnja 2021. iznos od 132,72 eura, isti bi imao pravo na na zakonske zatezne kamate od prvog sljedećeg dana od izvršenih uplata. S obzirom da tužitelj zahtijeva isplatu zakonskih zateznih kamata na ukupno isplaćeni iznos od 1.393,59 eura od 18. svibnja 2021. pa do isplate, sud je o tom dijelu zahtjeva odlučivao primjenom odredbe članka 2. stavak 1. ZPP-a, dok je odluka o visini stope zateznih kamata donesena na temelju odredbe članka 29. stavak 2. ZOO-a, članaka 2. i 5. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22.), članka 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/22.) te članka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.), po stopi za ostale odnose.

40. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkama I. i II. izreke presude.

41. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 4. ZPP-a budući da su tužitelj i tuženik u konkretnom slučaju djelomično uspjeli u parnici u jednakim dijelovima, slijedom čega je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

42. Stoga, o troškovima parničnog postupka odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

U Zagrebu 24. rujna 2025.

Sudac:

Goran Iskra

Nacrt odluke izradila:

Stella Vujković, sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se predaje ovom sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit će rješenjem sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda bez održavanja ročišta (članak 358. stavak 1. ZPP-a).