1              Poslovni broj: I Kž-152/2022-7

Poslovni broj: I Kž-152/2022-7

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić, Snježane Hrupek-Šabijan, mr.sc. Marijana Bitange i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Z. M., zbog kaznenog djela iz članka 111. točka 6. u vezi sa člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak i 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj K-15/2021-25 od 17. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 1. lipnja 2023. i 13. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o   i  r i j e š i o  j e

 

 

I Prihvaća se djelomično žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda u oslobađajućem dijelu u odnosu na dva kaznena djela iz članka 111. točke 6. u vezi s člankom 34. KZ/11. te se predmet u tom dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

II Odbijaju se u ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika te u cijelosti žalba optuženog Z. M. te se u ostalom pobijanom, a neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Karlovcu broj K-15/2021-25 od 17. siječnja 2022., pod točkom I izreke, optuženi Z. M. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv javnog reda, nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11. te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci u koju mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. travnja 2021. do 17. siječnja 2022.

 

1.1. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.) optuženik je oslobođen obveze da naknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točaka 1.-6. ZKP/08.  te nagradu i nužne izdatke postavljenih branitelja zbog lošeg imovnog stanja u cijelosti.

 

1.2. Pod točkom II izreke pobijane presude na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08. optuženi Z. M. oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv života i tijela-teškog ubojstva u pokušaju, opisano i kažnjivo po članku 111. točka 6. u vezi sa člankom 34. KZ/11.

 

2. Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženi Z. M. po branitelju D. G., odvjetniku iz K. koji presudu pobija u osuđujućem dijelu.

 

2.1. Državni odvjetnik se u odnosu na oslobađajući dio presude žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 467. točka 1. u vezi članka 468. stavak 1. točka 11. i stavka 3. ZKP/08., zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 467. točka 3. u vezi članka 470. stavaka 1. i 2. ZKP/08. te u odnosu na osuđujući dio presude zbog odluke o kazni iz članka 467. točka 4. u vezi članka 471. stavka 1. ZKP/08. s prijedlogom da "Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine te da predmet vrati Županijskom sudu u Karlovcu na ponovno raspravljanje i suđenje".

 

2.2. Optuženik se žali u odnosu na osuđujući dio presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te na odluku o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske "prihvati njegovu žalbu kao osnovanu i pobijanu točku I presude preinači na način da ga oslobodi od optužbe, a podredno da presudu u tom dijelu ukine i vrati na ponovno odlučivanje, odnosno da odluku o kazni preinači na način da mu izrekne minimalnu zatvorsku kaznu".

 

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženi Z. M. s prijedlogom da se kao neosnovana odbije žalba državnog odvjetnika.

 

4. Spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana, a žalba optuženika nije osnovana.

 

U odnosu na oslobađajući dio pobijane presude

 

 

6. Državni odvjetnik u žalbi na oslobađajući dio presude navodi da iz izreke oslobađajućeg dijela presude proizlazi da je prvostupanjski sud optuženika Z. M. oslobodio od optužbe da bi počinio jedno kazneno djelo protiv života i tijela – teškog ubojstva u pokušaju, opisano u članku 111. točka 6. u svezi sa člankom 34. KZ/11. iako iz optužnice proizlazi da se optuženika tereti da je svojim ponašanjem ostvario dva kaznena djela teškog ubojstva u pokušaju te iako u izreci presude optuženika oslobađa za jedno kazneno djelo, prvostupanjski sud u razlozima presude obrazlaže postojanje subjektivnih i objektivnih obilježja dva kaznena djela teškog ubojstva u pokušaju u odnosu na svakog od dvojice policijskih službenika.

 

6.1. Zbog navedenog smatra da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi te su razlozi o odlučnim činjenicama u znatnoj mjeri proturječni.

 

6.2. Međutim, iz činjeničnog i zakonskog opisa inkriminacije proizlazi da je prvostupanjski sud činjenično i pravno opisao dva kaznena djela teškog ubojstva u pokušaju pa propust suda da u pravnoj kvalifikaciji navede da je riječ o dva, a ne jednom kaznenom djelu nije takav da bi onemogućavao preispitivanje pobijane presude po žalbi, tim više što je sud vezan činjeničnim opisom, a isti u cijelosti odgovara onom iz optužnice zbog čega nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer izreka nije nerazumljiva i proturječna sama sebi niti su u znatnoj mjeri proturječni razlozi o odlučnim činjenicama.

 

7. Nadalje, državni odvjetnik navodi da sud u presudi obrazlaže kako u konkretnom slučaju u ponašanju optuženika nema objektivnih obilježja kaznenog djela, na način da postupanjem optuženika nije moglo doći do smrti oštećenika, ali da na strani 9. te u točki 36. presude obrazlaže kako u konkretnom slučaju nije utvrđena namjera na počinjenje kaznenog djela pa da se postavlja pitanje temeljem kojih razloga sud optuženika oslobađa od optužbe, te time također ističe povredu iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

 

7.1. Međutim, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, drugostupanjski sud utvrđuje da iz točke 18. obrazloženja pobijane presude jasno proizlazi koje činjenice nisu dokazane i iz kojih razloga te su iznijeti razumljivi zaključci u osnovi donošenja oslobađajuće presude, zbog čega nije ostvarena bitna postupovna povreda koju navodi državni odvjetnik.

 

8. Također, državni odvjetnik u žalbi smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. zbog nepravilne primijene odredbe članka 449. stavka 2. ZKP/08., a što da je utjecalo na presudu, jer ukoliko je smatrao da bi se u konkretnom slučaju radilo o kaznenom djelu prisile prema službenoj osobi iz članka 314. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. (u presudi se navodi kazneno djelo sprečavanje službene osobe u obavljanju službene radnje iako takvo kazneno djelo ne postoji) da je sam mogao izmijeniti pravnu kvalifikaciju kaznenog djela.

 

8.1. Suprotno takvim navodima državnog odvjetnika, prvostupanjski sud bi takvim zadiranjem u pravni opis i pravnu kvalifikaciju povrijedio odredbu članka 449. stavka 1. ZKP/08. jer se s obzirom na zaštitni objekt kaznenog djela prisile prema službenoj dužnosti - zaštita javnog reda u odnosu na zaštitni objekt kod kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju-zaštita života i tijela, radi o drugom kaznenom djelu od onoga za koje se optuženika tereti. Stoga bi prilagođavanjem činjeničnog, zakonskog i pravnog opisa, bez intervencije državnog odvjetnika, prvostupanjski sud prekoračio optužbu jer bi optuženika osudio za potpuno drugo kazneno djelo.

 

9. U pravu je državni odvjetnik kad u žalbi navodi da se za sada ne mogu prihvatiti kao ispravna utvrđenja prvostupanjskog suda da nije dokazana namjera optuženika da usmrti službene osobe te da optuženi Z. M. nije poduzeo radnje objektivno podobne da pregazi i time usmrti oštećenike.

 

9.1. Obrazlažući svoju odluku prvostupanjski sud je postupanje optuženika podijelio u tri faze opisane kao tri manevra. Prvi se odnosi na iznenadno kretanje optuženika vozilom unazad sa prostora ispred garaže, nakon što se oglušio na zapovijed policijskog službenika Z. C. da stane i ugasi vozilo, u trenutku kada je sa suvozačeve strane u vozilo napola ušao policijski službenik D. L., koji tijekom vožnje unazad visi na autu tako da se drži za štok i vrata, a nakon udarca vozila u zidić ograde pada na tlo. Prema tragovima na situacijskom planu i djelomičnoj rekonstrukciji, prvostupanjski sud zaključuje da s obzirom na kratku pravocrtnu dužinu prijeđenog puta od garaže do naleta na ogradu, optuženik nije mogao razviti veću brzinu pa da neposredne opasnosti od gaženja oštećenog D. L. uslijed pada pokraj vozila nije bilo.

 

9.2. Prvostupanjski sud navodi da je potom u drugom manevru oštećeni Z. C. dotrčao ispred optuženikova vozila na udaljenost 3-4 metra, izdao naredbu "Policija, zaustavi i ugasi vozilo", da ga optuženik gleda pa spušta glavu i kreće prema njemu pa on naglo izmiče skokom u lijevu stranu dok optuženik nastavlja s vožnjom i zaustavlja se nakon par metara. Zaključuje da ni u tom manevru nije bilo realne opasnosti za pregaženjem oštećenog Z. C. jer je optuženik naglo kretao na makadamskom putu zbog čega je za očekivati da kotači proklizavaju zbog lošeg trenja o podlogu što dodatno usporava kretanje vozila i nije moguće razviti veću i opasniju brzinu pa da je oštećeni C. imao mjesta da se skloni lijevo ili desno od nailazećeg vozila što je i učinio skokom u lijevo.

 

9.3. Nadalje, prvostupanjski sud navodi da, iako je nakon drugog manevra imao mogućnost napustiti mjesto događaja, optuženik poduzima treći manevar, vraća se unazad, tijekom koje vožnje se oba oštećenika nalaze bočno od vozila te pucaju u vozilo pri čemu je mogućnost uočavanja iz vozila koje se kreće unazad u mraku vrlo loša zbog čega zaključuje da nije utvrđena niti optuženikova namjera niti objektivna opasnost pregaženja D. L.

 

9.4. Međutim, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, drugostupanjskog suda, da su zasada preuranjeni pa stoga i pogrešni  navedeni zaključci prvostupanjskog suda o objektivnoj nemogućnosti pregaženja koji se temelje na vlastitim zapažanjima i procjenama nakon provedene djelomične rekonstrukcije u vezi sa tragovima naznačenim u situacijskom planu i fotodokumentaciji, jer prvostupanjski sud nema stručnih znanja na temelju kojih bi mogao zaključiti o brzini kretanja vozila, svojstvima vozila te mogućnosti ozljeđivanja oštećenika s vozilom obzirom na položaj i kretanje oštećenika u odnosu na vozilo te mogućnosti usmrćenja oštećenika.

 

9.5. U tom smislu potrebno je provesti djelomičnu rekonstrukciju u prisutnosti stranaka, oštećenika te prometnog i sudskomedicinskog vještaka prilikom koje će se uzeti u obzir tragove utvrđene očevidom od 1. srpnja 2021. vidljive iz situacijskog plana i fotodokumentacije u spisu, uz neposredno predočavanje dinamike kretanja vozila optuženika, izvršiti sva potrebna mjerenja i prikupiti svi potrebni podaci radi izrade kombiniranog nalaza i mišljenja u odnosu na sve sporne okolnosti oko mogućnosti ozljeđivanja odnosno usmrćenja oštećenika.

 

10. Također, preuranjeni su zaključci prvostupanjskog suda da nije dokazano da bi optuženik imao namjeru usmrtiti oštećenike koje zaključke prvostupanjski sud obrazlaže time da je optuženik u drugom manevru, prije kretanja vozilom spustio glavu i nije gledao gdje se nalazi oštećeni Z. C., a da u trećem manevru kada se vozilom vraćao unazad zbog loše vidljivosti iz vozila nije niti mogao vidjeti oštećenike, te da se u obje situacije radilo o optuženikovom pokazivanju neustrašivosti pri čemu je vrijeđao i zastrašivao oštećenike kako bi pobjegao s mjesta događaja i spriječio svoje uhićenje.

 

10.1. Naime, iz raspravnog zapisnika od 5. studenog 2021. proizlazi da je svjedocima D. L. i Z. C. omogućeno da u slobodnom izlaganju ispričaju ponovno o događaju pa je konstatirano da iskazuju suglasno kao na zapisniku od 25. svibnja 2021. (kada su ispitani bez prisustva obrane) nakon čega su unesena pojašnjenja vezano uz odstupanja od tog iskaza.

 

10.2. Iz zapisnika od 25. svibnja 2021. (list 122) proizlazi da je svjedok Z. C. tada, između ostalog, naveo da im je prilikom njihovog dolaska do vozila (ranije opisan prvi manevar) optuženik rekao da će ih sve pogaziti, a potom prilikom vožnje unazad (ranije opisan treći manevar), zaključivši da ide na L., po onome kako se kretao, da bi otklonio opasnost, iz službenog pištolja da je ispalio četiri do šest metaka, gađajući prednju desnu, a potom i zadnju gumu.

 

10.3. Svjedok D. L. je na zapisniku od 25. svibnja 2021. (list 126) između ostalog, naveo da im je prilikom pokušaja ulaska u auto (prvi manevar) optuženik psovao majku govoreći da se maknu da će ih sve pogaziti te da nije pucao da bi optuženika spriječio u bijegu već da nije bilo nikakve druge mogućnosti da otklone opasnost od sebe osim pucajući.

10.4. Iz raspravnog zapisnika od 5. studenog 2021. ne proizlazi da je D. L. odstupio od dijela svog iskaza navedenog pod točkom 16.3. kako u odnosu na riječi koje im je optuženik uputio tako i u odnosu na razloge pucanja. Svjedok Z. C. je na raspravi naveo da im se optuženik obratio samo dva puta i to kada im je izjavio nešto u smislu "Majmuni šta hoćete više od mene" i drugi puta kada mu je optuženik rekao da mu puca u srce ili glavu pri čemu svjedok C. nije upitan niti je pojasnio odstupanje od ranijeg navoda od 25. svibnja 2021. da im je optuženik rekao da će ih sve pregaziti dok u odnosu na razloge pucanja proizlazi da nema odstupanja u odnosu na raniji iskaz.

10.5. Slijedom navedenog, kako iz iskaza oštećenika za sada proizlazi da im je optuženik prilikom predmetne vožnje prijetio da će ih pregaziti te da su pucali kako bi od sebe otklonili opasnost, a ne spriječili bijeg optuženika za sada je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da optuženik nije postupao s neizravnom namjerom.

11. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno provesti sve do sada provedene dokaze posebice ponovno ispitati oštećenike i razjasniti okolnosti navedene u točkama 13.1.-13.4., provesti već spomenutu rekonstrukciju te kombinirano prometno-sudskomedicinsko vještačenje kako je navedeno u točki 12.4. i 12.5. te po potrebi provesti i nove dokaze koje stranke eventualno predlože, a koji se ukažu potrebnim za pravilno utvrđenje odlučnih činjenica, nakon čega će sve te dokaze, imajući na umu nedostatke na koje je ukazano ovim rješenjem, pomno ocijeniti i to svaki pojedini dokaz pojedinačno i sve dokaze u njihovoj međusobnoj povezanosti, nakon čega će donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku koju će valjano obrazložiti.

U odnosu na osuđujući dio pobijane prvostupanjske presude

 

12. Žalitelj optuženi Z. M., osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda u odnosu na osuđujući dio presude, navodi da predmetno streljivo nije pronađeno u kući i garaži, prostorima koje koristi već ispod stepeništa, u zapuštenom dijelu kuće kojem mogu pristupiti i ostali članovi njegove uže obitelji, zbog čega je moguće da ga je tamo ostavio njegov pokojni otac koji je bio djelatna vojna osoba.

 

12.1. Međutim, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud dokaze koji se odnose na kazneno djelo protiv javnog reda, nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11. savjesno i detaljno analizirao, kritički ocijenio kako pojedinačno tako i u međusobnoj povezanosti te opravdano zaključio da je upravo optuženik neovlašteno posjedovao streljivo čije je posjedovanje građanima zabranjeno, pri čemu mogućnost da se radi o streljivu optuženikova oca kao bivše djelatne vojne osobe nije realna obzirom da takve osobe u okviru službe mogu zakonito i u kontroliranim uvjetima posjedovati oružje i streljivo.

 

13. Zbog odluke o kazni žale se državni odvjetnik i optuženik.

 

13.1. Državni odvjetnik smatra da je izrečena kazna preblaga te da sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio otegotne okolnosti na strani optuženika koji je ranije vatrenim oružjem već počinio neka od kaznenih djela za koja je pravomoćno osuđen zbog čega da izrečena kazna neće u dovoljnoj mjeri i na adekvatan način utjecati na optuženika da ponovno ne počini kazneno djelo.

 

13.2. Optuženik smatra da mu je kazna zatvora prestrogo određena te da se ista svrha može ostvariti i blažim sankcijama.

 

14. Međutim, ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud ispravno ocijenio otegotne okolnosti i to višestruku osuđivanost za različita kaznena djela, koja upućuje na upornost u kriminalnom ponašanju te na to da ga dosadašnje kazne nisu odvratile od počinjenja kaznenih djela, pri čemu ispravno nije našao olakotnih okolnosti.

 

14.1. Slijedom utvrđenih otegotnih okolnosti te imajući u vidu odredbe članka 47. KZ/11. ispravno je prvostupanjski sud optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci koja kazna zatvora je primjerena utvrđenim okolnostima i težini počinjenog kaznenog djela pa će se i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske u cijelosti ispuniti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11. te je dostatna da se izrazi društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, kao i da utječe na optuženika i sve druge da se suzdrže od činjenja kaznenih djela zbog čega nema mjesta ni blažem, a ni strožem kažnjavanju.

 

15. Kako ispitivanjem osuđujućeg dijela presude u skladu sa člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bila ostvarena bitna povreda kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, a na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. valjalo je odlučiti kao u točki II izreke presude.

 

16. Stoga je na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08. odlučeno kao u točki I izreke, a na temelju članka 482. ZKP/08. pod točkom II izreke ove odluke.

 

 

Zagreb, 13. rujna 2023.

 

Predsjednica vijeća:

mr.sc. Ljiljana Stipišić, v.r.