Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-4426/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Karmen Novak-Hrgović, predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Renate Popović članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Prišlin u svojstvu sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika LZ, zbog prekršaja iz članka 286. stavka 12. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 89/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/22, 133/2023, 145/2024), rješavajući o žalbi okrivljenika, podnesenoj po braniteljima iz OD LJUBIČIĆ-VRDOLJAK & PARTNERI u Splitu, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 23. siječnja 2024., broj: Pp-14917/2022-8, na sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba okrivljenika LZ kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik ŽZ je dužan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 30,00 EUR (trideset eura), u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu okrivljenik ŽZ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 32. stavka 4., prekršaj iz članka 70. stavak 3.,članka 72. st.2., čl. 286. st.12. i čl. 163. st.8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa je na temelju citiranih propisa, kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 2.620,00 eura,u koju se uračunava novčani ekvivalent vremenskog razdoblja koje je okrivljenik proveo u zadržavanju tako da mu preostaje za platiti 2.580, 19 eura koju je dužan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

1.1. Okrivljenik je istom presudom dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 40,00 eura te mu je, izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 6 mjeseci.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno, po braniteljima, podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prekršajnog prava. U žalbi se navodi kako je prvostupanjski sud propustio ispitati okrivljenika, a da se presuda temelji na iskazu svjedoka koji nije uopće utvrdio identitet vozača jer ga nije niti zaustavio. Također, sud nikada okrivljenika nije dostavio snimku kamere, niti proveo dokaz ispitivanjem svjedoka NZ jer da okrivljenik nije dostavio adresu istoga. Novčana kazna je previsoka kao i trajanje izrečene zaštitne mjere. Nije navedeno o kakvom obliku krivnje se radi te se predlaže okrivljenika osloboditi optužbe.

2.1. Žalitelj predlaže da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka žalitelj ističe povredu iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona te uz citiranje teksta iste navodi kako je“ evidentno da je do bitne povrede došlo jer je obrazloženje u nesuglasju sa rezultatima izvedenih dokaza u postupku“ te da u obrazloženju presude sud ne navodi radi čega prihvaća dokaze kao vjerodostojne i zbog čega je na nedvojben način utvrđeno da je okrivljenik počinio prekršaj činjenično i pravno označen i kvalificiran kao u izreci presude.

5.1. Suprotno ovim paušalnim žalbenim navodima, kojima se zapravo samo prepisuje dio zakonskog tekst odredbe čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona, bez navođenja i jedne konkretne okolnosti u čemu bi se ta bitna povreda i sastojala, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, pa kako, dakle, pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to je ocijenjeno da žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

6. Razmatrajući prvostupanjsku presudu u pogledu navoda žalbe okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, vijeće ovog Suda je utvrdilo da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaje iz članka 32. stavka 4., prekršaj iz članka 70. stavak 3.,članka 72. st.2., čl. 286. st.12. i čl. 163. st.8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom Sudu.

7. Nisu točni navodi iz žalbe kako okrivljenik nije ispitan, budući je isti ispitan 13. listopada 2022. u prisutnosti branitelja, također je ispitan svjedok policijski službenik KZ te je provedena radnja suočenja okrivljenika i svjedoka.

8. Okrivljeniku nikada nije dostavljena snimka nadzorne kamere jer je PP Trogir obavijestila sud kako pregledom dionice D-58 u Segetu Gornjem, nije uočena nijedna nadzorna kamera s koje bi se mogao izvaditi video snimak od dana 11.10. 2022. u 14:15 sati,a što je sve obrazloženo u prvostupanjskoj presudi.

9. Sud nije prihvatio obranu okrivljenika da kritičnog dana i u kritično vrijeme nije počinio navedene prekršaje, odnosno da on nije upravljao vozilom Mercedes gore navedenih reg. oznaka, držeći njegovu obranu neuvjerljivom i neargumentiranom, te usmjerenom isključivo na izbjegavanju prekršajne odgovornosti, već je u potpunosti poklonio vjeru iskazu ovlaštenog policijskog službenika KZ, držeći njihov iskaz uvjerljivim, okolnosnim i argumentiranim, poglavito što je svjedok KZ okrivljenika uočio u prometu na cesti, da se isti nije zaustavio na znak danim pomoću zvučne i svjetlosne signalizacije sa službenog vozila, pa da su on i kolega nakon toga sjeli u službeno vozilo i krenuli za okrivljenikom te ga pratili oko 1 km, te kako se kombi kretao sporije od njegovog vozila da su ga izgubili iz vidokruga, te utvrdio sve pojedinačne prekršaje pobrojane u izreci presude, odnosno da ja najprije izvršio pretjecanje kolone vozila, da je izvršio pretjecanje prometnom trakom namijenjenom prometu iz suprotnog smjera u zavoju gdje je preglednost ceste nedovoljna, da je u trenutku mimoilaženja sa istim uočio da nije bio vezan sigurnosnim pojasom, a kako je svjedoku okrivljenik poznat odranije kao učestali počinitelj prometnih prekršaja, isti je upravljao vozilom iako je imao zabranu upravljanja zbog prikupljenih negativnih bodova, pa je nedvojbeno da je okrivljenik takvim ponašanjem ostvario sva pravna obilježja prekršajnih djela koja mu se stavljanju na teret. Sud nije imao razloga ne vjerovati svjedoku KZ, budući je isti kao službena osoba predmetne prigode obavljao svoju službenu dužnost, te nije imao nikakvog razloga neosnovano teretiti okrivljenika i staviti mu na teret prekršaje koji isti ne bi počinio, a u iskazu svjedoka sud nije našao nikakvih elemenata koji bi upućivali na nevjerodostojnost njegovog iskazivanja, te u njegovom postupanju nije bilo elemenata koji bi ukazivali na zlouporabu službene dužnosti ili šikaniranja okrivljenika.

10. Isto tako je i pri radnji suočenja svjedok bio uvjerljiviji i kategoričniji od okrivljenika, te je svjedok kategorički opovrgao tvrdnju okrivljenika da on nije upravljao vozilom predmetne prigode. U prilog tvrdnje svjedoka policijskog službenika KZ sud je uzeo u obzir da okrivljenik ničim do završetka postupka nije dokazao da je navedene prigode osobnim vozilom upravljao NZ, jer isti nije dostavio adresu sa navedenog svjedoka, niti kupoprodajni ugovor.

11. Žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pravilne primjene materijalnog prava.

12. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj sud je mišljenja da je izrečena novčana kazna pravilna i zakonita, primjerena težini i opasnosti prekršaja počinjenih u stjecaju, nastalim štetnim posljedicama i svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, te je prvostupanjski sud pravilno odmjerio kaznu u okviru važećeg propisa u vrijeme počinjenja djela, a navodi žalbe, ne ukazuju na postojanje takvih okolnosti koje bi mogle dovesti do ublažavanja izrečene novčane kazne ili oslobađanje od kazne, kako se to sugerira u žalbi te izrečenu novčanu kaznu, i ovaj Sud smatra primjerenom svrsi kažnjavanja.

13. U svezi s tim valja istaći da je za djelo prekršaja iz članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u rasponu od 1.320,00 eura do 2.650,00 eura ili kazna zatvora do 60 dana, a prvostupanjski sud je okrivljeniku za navedene prekršaje odredio novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne za te prekršaje, te vijeće ovog suda izrečenu novčanu kaznu smatra razmjernu težini navedenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.

14. Sud prvog stupnja opravdano je okrivljeniku primijenio i zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 6 mjeseci budući da se ta djela prekršaja ubrajaju u kategoriju najtežih djela iz područja sigurnosti prometa na cestama zbog čega su u smislu čl. 58. st. 1. Prekršajnog zakona bili ispunjeni zakonom propisani uvjeti da se radi otklanjanja opasnosti da okrivljenik upravljajući motornim vozilom ne ugrozi sigurnost prometa te da se primijeni zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 6 mjeseci čime će se u potpunosti postići svrha primjene zaštitne mjere.

15. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

16. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 24. rujna 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Mirna Prišlin, v. r.

Karmen Novak-Hrgović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, tužitelja, branitelja okrivljenika