Broj: Ppž-6303/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Karmen Novak-Hrgović kao predsjednice vijeća, Davorka Kučana i Renate Popović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika SŠ, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22) odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Makarska, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Makarskoj od 30. travnja 2024., poslovni broj: 21. Pp-394/2024-5 na sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e:
Prihvaća se žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Makarska, kao osnovana, te se preinačuje pobijana presuda u odluci o prekršajno pravnim sankcijama na način da se okrivljeniku SŠ, za prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci pobijane presude izriče novčana kazna u iznosu od 1320,00 (tisućutristodvadeset) eura, s time da se okrivljeniku SŠ, na temelju odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona određuje da novčanu kaznu u iznosu od 1.320,00 (tisućutristodvadeset) eura, plati u 6 (šest) jednakih mjesečnih obroka i to svaki obrok u iznosu od po 220,00 (dvjestodvadeset eura), s time da je prvi obrok dužan platiti u roku od 30 dana od dana dostave ove presude, a svaki daljnji obrok 15-tog dana u svakom narednom mjesecu do konačne otplate, a ukoliko okrivljenik SŠ u roku za plaćanje pojedinog obroka plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena te mu se temeljem članka 58. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a koja počinje teći od izvršnosti presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskom presudom okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci za koji mu je primjenom instituta ublažavanja izrečena novčana kazna u iznosu od 1.000,00 eura, koja je umanjena za vrijeme uhićenja od 79,64 eura tako da okrivljenik na ime novčane kazna ima za platiti 920,36 eura, te mu je omogućeno plaćanje izrečene kazne u 6 mjesečnih obroka.
2. Istom presudom, okrivljenik je obvezan naknaditi troškove tužitelja u iznosu od 13,27 eura.
3. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o prekršajnopravnim sankcijama.
4. U žalbi tužitelj navodi da su odlukom o smanjenju novčane kazne i odlukom o neizricanju zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije utvrđene povrede odredbi materijalnog prekršajnog prava. Sudac da je okrivljeniku izrekao kaznu ispod propisanog posebnog minimuma i odredio mu obročnu otplatu novčane kazne u 6 mjesečnih obroka i odbio prijedlog ovlaštenog tužitelja da se okrivljeniku izrekne zabrana upravljanja motornim vozilom u trajanju od 6 mjeseci. Smatra da je sudac olako prihvatio obranu okrivljenika te izrekao preblagu kaznu za počinjeni prekršaj, obzirom na činjenicu da je upravljanje pod utjecajem droga jedan od težih prometnih prekršaja i glavni uzrok prometnih nesreća, pri čemu navodi da se u konkretnom slučaju nije dogodila nikakva posljedica. Dodaje da je oko 15 % prometnih nesreća uzrokovano pod utjecajem alkohola i droga. Traži da se izrekne veća kazna i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 6 mjeseci.
5. Žalba ovlaštenog tužitelja je osnovana.
6. Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
7. Ispitujući odluku o novčanoj kazni vijeće ovog suda smatra da u konkretnom slučaju nije opravdana primjena instituta ublažavanja novčane kazne na način kako je isti primijenio prvostupanjski sud, obzirom na opasnost djela.
8. Dakle, prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o kažnjavanju nije vrednovao i uzeo u obzir okolnosti da se u konkretnom slučaju radi o djelu za koje je zbog njegove opasnosti propisana novčana kazna u rasponu od 1320,00 do 2650,00 eura ili kazna zatvora do 60 dana, te vijeće ovog suda smatra osnovanim žalbene navode ovlaštenog tužitelja za strožim kažnjavanjem, radi ostvarenja generalne i specijalne prevencije, s time da ukoliko okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.
9. Stoga je ovaj sud prihvatio zahtjev tužitelja da se okrivljeniku za navedeno djelo izrekne stroža novčana kazna, pa je stoga okrivljeniku za navedeni prekršaj odredio novčanu kaznu u navedenom iznosu, smatrajući da je tako izrečena novčana kazna primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.
10. Međutim, vodeći računa o visini izrečene novčane kazne, smatrajući to opravdanim, ovaj Sud preinačio je pobijanu presudu na način da je na temelju odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, odredio da okrivljenik izrečenu novčanu kaznu plati u 6 mjesečnih obroka na način opisan u izreci ove presude, smatrajući da će se ovako određenim plaćanjem olakšati okrivljeniku plaćanje novčane kazne.
11. Valjalo je u konkretnom slučaju primijeniti odredbu članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona i okrivljenika upozoriti da, ako uplati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku za plaćanje pojedinog obroka, smatrat će se da je ta novčana kazna u cjelini plaćena.
12. Također, imajući u vidu težinu počinjenog prekršaja, osnovani su žalbeni navodi ovlaštenog tužitelja u pogledu nužnosti izricanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 6 mjeseci.
13. Okrivljeniku je stoga izrečena zaštitna mjera zabrana upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 6 mjeseci, jer je vijeće ovog suda ocijenilo kako u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir sve okolnosti koje se tiču djela prekršaja i okrivljenika, postoji osnovana opasnost da će okrivljenik ponovno počiniti prekršaj, zbog čega ga je nužno u navedenom vremenu isključiti iz prometa vozilima B kategorije, kako bi se kod njega otklonili uvjeti koji poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja. Naime valja naglasiti da je iz prekršajne evidencije dostupne ovom sudu vidljivo da je okrivljenik nastavio sa činjenjem prekršaja i to u dva navrata vožnjom pod utjecajem alkohola.
14. Iz navedenih razloga presuđeno je kao u izreci.
U Zagrebu 24. rujna 2025.
Zapisničarka
Predsjednica vijeća
Marcela Soljačić-Prester, v.r.
Karmen Novak-Hrgović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Makarskoj, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
