Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-4726/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj, predsjednice vijeća te Goranke Ratković Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ĐG, zbog prekršaja iz članka 175. stavka 3. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 89/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/2022., 114/2022. i 133/2023. i 145/2024.), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Slunj od 18. travnja 2025, klasa: 211-07/25-3/6817, urbroj: 511-05-11-25-1, u sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se prigovor okrivljenog ĐG kao neosnovan te se prekršajni nalog potvrđuje.
II Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljeni ZG obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 30,00 eura (trideset eura) u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave karlovačke, Postaje prometne policije Slunj od 18. travnja 2025, klasa: 211-07/25-3/6817, urbroj: 511-05-11-25-1, okrivljeni ZG proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 175. stavka 3. i članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te je, na temelju citiranih propisa, kažnjen ukupnom novčanom kaznom 2.640,00 eura koju je dužan platiti u roku 8 dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne. Uz kaznu, okrivljenik je na ime troškova prekršajnog postupka dužan naknaditi 66,36 eura.
1. Okrivljeniku je, nadalje, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije 15 (petnaest) mjeseci.
2. Okrivljeni ZG je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne i zaštitne mjere, slijedom čega je ovaj sud, temeljem članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
3. Prigovor je neosnovan.
4. Okrivljenik u prigovoru navodi kako priznaje počinjenje prekršaja te izražava kajanje radi počinjenja istih. Navodi kako je znao da ne smije voziti bez položenog vozačkog ispita te da je isto učinio iz želje da što prije nauči voziti auto, a kada je uslijed prometne došlo do ozlijede njegova prijatelja otišao je s mjesta nesreće kako bi se prijatelju pružila medicinska pomoć. Iz navedenih razloga predlaže ublažavanje novčane kazne ili obročnu otplatu i ukidanje zaštitne mjere ili izricanje sudske opomene.
5. Razmatrajući odluku o u pogledu navoda prigovora na odluku o kazni, ovaj sud smatra da je okrivljeniku odmjerena novčana kazna u zakonom propisanim granicama, razmjerno svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona. Naime, za počinjene prekršaje iz članka 175. stavka 3. i članka 216. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana je novčana kazna 1320,00 do 2650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana, a prvostupanjski je sud okrivljeniku pojedinačne kazne utvrdio u minimalno propisanom iznosu blaže vrste kazne.
6. Tako izrečenu ukupnu kaznu ovaj sud smatra primjerenom s obzirom na težinu djela te stupanj krivnje okrivljenika, slijedom čega ovaj sud smatra da nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne te da se svrha kažnjavanja ne bi mogla postići blažom kaznom.
1. Kod takvog stanja stvari, sve okolnosti koje se ističu u prigovoru našle su dovoljno odraza u utvrđenim pojedinačnim kaznama odnosno izrečenoj ukupnoj novčanoj kazni, koje su primjerene i dostatne kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
1. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da je odluka prvostupanjskog suda o zaštitnoj mjeri zakonita i pravilna. Naime, inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa, što se ogleda i u tome što je za predmetni prekršaj alternativno propisana kazna zatvora, slijedom čega takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takve prekršaje. Stoga je pobijanim nalogom osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnih prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.
2. Duljina trajanja izrečene mjere od 15 mjeseci, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u okviru zakonom propisanog trajanja, po ocjeni ovog suda je primjerena težini počinjenog prekršaja, pri čemu se naročito misli činjenicu da je počinjenim prekršajem osoba zadobila fizičke ozlijede i na taj način je izazvana ugroza za njen život.
3. Stoga prigovor okrivljenika nije osnovan niti u tom dijelu.
2. U odnosu na prijedlog okrivljenika da mu se omogući plaćanje izrečene novčane kazne u obrocima, ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju nema osnove za udovoljenje takvom zahtjevu. Ovo, prije svega, uzevši u obzir težinu počinjenih prekršaja, a osim toga, već samim podnošenjem prigovora došlo je do odgode početka roka u kojem okrivljenik mora platiti izrečenu novčanu kaznu.
4. U odnosu na prijedlog okrivljenika da se izrekne opomena, okrivljeniku se pojašnjava da se, sukladno odredbi članka 43. stavka 1. Prekršajnog zakona, opomena može primijeniti prema počinitelju prekršaja za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna i to do 663,61 eura. Budući da je za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim pobijanim prekršajnim nalogom propisana, osim novčane kazne, i kazna zatvora, to u konkretnom slučaju nema zakonskih uvjeta za primjenu mjere upozorenja opomene.
3. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena vrlo blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), a s obzirom na manju složenost i kraće trajanje postupka.
4. Slijedom svega navedenog, temeljem članka 238. stavka 11. u vezi s člankom 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 24. rujna 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nina Lukić, v.r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi karlovačkoj, Policijskoj postaji Slunj, u 2 otpravka: za okrivljenika i spis.
