Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-4383/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj, predsjednice vijeća te Goranke Ratković Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog IĆ, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 89/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/2022., 114/2022., 133/2023.), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir od 1. svibnja 2025., klasa: 211-07/24-1/4867, urbroj: 511-12-33-24-1, u sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se prigovor okrivljenog IĆ kao neosnovan te se prekršajni nalog potvrđuje.
II Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljeni IĆ obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 30,00 eura (trideset eura) u roku 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir od 1. svibnja 2025., klasa: 211-07/24-1/4867, urbroj: 511-12-33-24-3, okrivljeni IĆ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna 1.320,00 eura koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne. Uz kaznu, okrivljenik je na ime troškova prekršajnog postupka dužan naknaditi 66,36 eura.
1. Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije 3 (tri) mjeseca.
2. Okrivljeni IĆ je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor zbog izrečene mu novčane kazne i zaštitne mjere, slijedom čega je ovaj sud, temeljem članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
3. Prigovor nije osnovan.
4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda iz prigovora, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika niti su počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Iz sadržaja prigovora proizlazi kako okrivljenik priznaje počinjenje prekršaja te izražava kajanje radi njegova počinjenja. Navodi kako nije prekršajno kažnjavan te kako je nezaposlen i vozačka dozvola mu je potrebna radi pronalaska zaposlenja. Iz navedenih razloga predlaže ublažavanje novčane kazne ili obročnu otplatu i ukidanje zaštitne mjere.
6. Razmatrajući odluku prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je navedena odluka pravilna i zakonita te da izrečena novčana kazna nije prestroga. Naime, za predmetni je prekršaj zakonom propisana novčana kazna od 1320,00 do 2650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana pa novčana kazna od 1.320,00 eura izrečena okrivljeniku predstavlja najnižu zakonom propisanu mjeru kazne za predmetni prekršaj. Ovaj sud je stava kako je navedena kazna primjerena stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
2. Uz navedeno, okrivljenik u prigovoru nije iznio razloge koje bi ovaj sud mogao razmotriti kao naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne u smislu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona.
3. Stoga je ovaj sud, cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra otklonio mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem.
7. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da je odluka prvostupanjskog suda o zaštitnoj mjeri zakonita i pravilna. Naime, inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa, što se ogleda i u tome što je za predmetni prekršaj alternativno propisana kazna zatvora, slijedom čega takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takve prekršaje. Stoga je pobijanim nalogom osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnih prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.
4. Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u gotovo minimalnom zakonom propisanom trajanju, po ocjeni ovog suda i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja, pri čemu se naročito misli na visoku razinu alkohola u organizmu okrivljenika (1,57 g/kg) i opasnost ponavljanja prekršaja.
5. Stoga prigovor okrivljenika nije osnovan niti u tom dijelu.
8. U odnosu na prijedlog okrivljenika da mu se omogući plaćanje izrečene novčane kazne u obrocima, ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju nema osnove za udovoljenje takvom zahtjevu. Ovo iz razloga što je već samim podnošenjem prigovora došlo je do odgode početka roka u kojem okrivljenik mora platiti izrečenu novčanu kaznu.
9. Isto tako, s obzirom da okrivljenik ne poriče počinjenje prekršaja, nego prigovor podnosi zbog izrečene novčane kazne i zaštitne mjere, kako to jasno i nedvojbeno proizlazi iz navoda prigovora, nije moguće udovoljiti njegovom zahtjevu da ga sud pozove na glavnu raspravu kako sugerira u prigovoru. Ovo iz razloga jer je odredbom članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona izričito propisano da će, u situaciji kada je protiv prekršajnog naloga podnesen prigovor zbog izrečene prekršajnopravne sankcije, a o tome se radi u ovom predmetu, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske o prigovoru odlučiti odgovarajućom primjenom odredbi o žalbenom postupku. Budući da odredbama Prekršajnog zakona, kojima su propisana procesna pravila žalbenog postupka, nije propisana mogućnosti da okrivljenik iznosi obranu odnosno da ga se ispita u žalbenom postupku, to se njegovom zahtjevu ne može udovoljiti.
10. U odnosu na zahtjev za oslobođenjem od obveze snošenja troškova koji su određeni pobijanim prekršajnim nalogom ovaj sud ističe kako je visina paušalne svote, određena po prvostupanjskom tijelu, vrlo je blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 188/13.) i primjerena je s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, prema podacima u spisu ne proizlazi da je okrivljenik lošeg imovnog stanja pa ovaj sud smatra da plaćanjem troškova prekršajnog postupka, određenih u prekršajnom nalogu, neće biti dovedeno u pitane njegovo uzdržavanje.
11. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona, određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, držeći da plaćanje troška postupka u visini 30,00 eura, dakle vrlo blizu donje granice iznosa troška postupka, neće ugroziti egzistenciju okrivljenika niti osoba koje je okrivljenik eventualno dužan uzdržavati.
12. Slijedom svega navedenog, temeljem članka 238. stavka 11. u vezi s člankom 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 24. rujna 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nina Lukić, v.r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Policijskoj postaji Trogir u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.
