Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: P-321/2025-7

R E P U B L I K A H R V A T S K A

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Ani Lazić, u pravnoj stvari tužiteljice AK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ivana Kostanjevec Rožmarić, odvjetnica iz Varaždina, protiv tuženice Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, izvan ročišta 24. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim

- odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj 318-50-3594169 od 31. srpnja 2006., solemniziranog po javnom bilježniku Zvjezdani Rauš-Klier iz Varaždina dana 2. kolovoza 2006. pod posl.brojem OU-653/06, sklopljenog između tužiteljice AK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženice Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, kao kreditora, a u dijelu koji glasi “naknada 3,30% od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“

- odredba čl. 10. Ugovora o kreditu broj 318-50-3594169 od 31. srpnja 2006., solemniziranog po javnom bilježniku Zvjezdani Rauš-Klier iz Varaždina dana 2. kolovoza 2006. pod posl.brojem OU-653/06, sklopljenog između tužiteljice AK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženice RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, kao kreditora, a u dijelu koji glasi “korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor”

te navedene odredbe ne proizvode pravni učinak za ugovorne strane.

II. Nalaže se tuženici Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, da isplati tužiteljici AK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 468,95 eur (četiristo šezdeset i osam eura i devedeset i pet centi) i to na ime:

- jednokratne ulazne naknade iznos od 336,23 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 8. kolovoza 2006. i to do 31. srpnja 2015. po stopi zatezne kamate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, zatim od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, zatim od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koju stopu je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke,

- naknade za prijevremenu otplatu kredita iznos od 132,72 EUR zajedno s propisanom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 29. travnja 2023. pa do konačne isplate do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koju stopu je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke,

u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženici Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, da isplati tužiteljici AK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 119,91 EUR eur (sto devetnaest eura i devedeset i jedan cent) na ime troškova ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 24. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koju stopu je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela ovome sudu tužbu protiv tuženice navodeći u tužbi da je u svojstvu korisnika kredita dana 31. srpnja 2006. sklopila s tuženicom kao kreditorom potrošački Ugovor o kreditu broj 318-50-3594169, i to stambeni kredit, solemniziran po javnom bilježniku Zvjezdani Rauš-Klier iz [adresa] dana 2. kolovoza 2006. pod posl.brojem OU-653/06, a kojim joj je odobren iznos kredita od 110.000,00 CHF uz obvezu povrata u mjesečnim ratama i uz ugovorenu kamatnu stopu te da je, uz redovne kamate i druge troškove, tužiteljici odredbom čl. 3 Ugovora nametnuta obveza plaćanja tvz. ulazne naknade za obradu kredita u iznosu 0,50 % od iznosa kredita, jednokratna, a koju je bila dužna platiti prilikom prvog korištenja kredita (jednokratna ulazna naknada). Tužiteljica nadalje navodi da je naknadu platila dana 7. kolovoza 2006. i to u iznosu od 2.533,38 kn / 336,23 EUR. Isto tako, primjenom odredbe čl. 10.Ugovora, a koja glasi “korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor”, tužiteljica je i za prijevremenu otplatu kredita tuženiku morala platiti naknadu u iznosu od 132,72 EUR, a koju je platila dana 28. travnja 2023. (naknada za prijevremenu otplatu kredita). Prilikom sklapanja predmetnog ugovora tužiteljici nisu bila dana nikakva objašnjenja niti pojašnjenja o svrsi navedenih naknada, njihovim izračunima, osnovi za njihovo određivanje, niti je bila upoznata s bilo kakvim važećim cjenikom kreditora. Odredbe o plaćanju predmetnih naknada nisu bile predmet individualnih pregovora, već su bile sastavni dio unaprijed pripremljenog obrasca ugovora, koji tužiteljica nije imala mogućnosti mijenjati, dopunjavati ili osporiti, a ni dobiti detaljne informacije o sadržaju i svrsi ulazne naknada ili naknade za prijevremenu otplatu kredita. Takve ugovorne odredbe, koje stvaraju značajnu neravnotežu na štetu potrošača, nisu transparentne, nisu precizne i nisu utemeljene na stvarno pruženoj usluzi, već se naplaćuje bez ikakvog stvarnog protučinjenja. Dakle, u konkretnom slučaju riječ je o unaprijed formuliranim odredbama o tzv. ulaznoj naknadi i naknadi za prijevremenu otplatu kredita od strane tuženika kao banke, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a iste su suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, s obzirom da tužiteljici nije jasno i nedvosmisleno prezentiran odnos između iznosa naknade i zauzvrat pruženih usluga čiji bi se troškovi trebali pokriti tom naknadom, u smislu koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa sporne naknade, odnosno koji opravdavaju plaćanje iste, a niti je tuženik vodio računa o zakonitim interesima tužiteljice jer je riječ o tipskim ugovorima. U pogledu spornih odredbi tužiteljica dakle nije imala mogućnosti pregovora niti izbora odbijanja prihvaćanja tih odredbi jer u tom slučaju tuženik očito ne bi ni sklopio ugovor, a što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača. Štoviše, prijevremeno zatvaranje kredita nije bilo moguće bez plaćanja dodatnog iznosa, a koje je jednostrano određivao tuženik. Takvo ugovaranje naknade u slučaju prijevremene otplate kredita predstavlja neosnovano obogaćenje banaka, budući da banke naplaćuju uslugu stavljanja novca na raspolaganje kreditoru, koji u pogledu prijevremeno otplaćenog iznosa kredita nisu izvršile. Stoga imajući u vidu sve pravno relevantne činjenice iz čl. 81., 83. i 85. Zakona zaštiti potrošača, sporna ugovorna odredba je nepoštena i time u smislu čl. 87. ZZP-a ništetna i ne proizvodi pravne učinke. Stoga tužiteljica traži utvrđenje ništetnosti navedenih ugovornih odredbi i povrat iznosa koji je temeljem istih platila, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, počevši od dana uplate do dana isplate. Prema članku 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), ništetan je ugovor ili ugovorna odredba koja je protivna Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva. Sukladno članku 322. stavku 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, ništetnost ugovora ili ugovorne odredbe sud utvrđuje po službenoj dužnosti, a prema članku 323. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima, zahtjev za utvrđenje ništetnosti ne podliježe zastari. Prema odredbi čl.1111. Zakona o obveznim odnosima, kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Odredbom čl.1115 istog Zakona propisana je obveza kod vraćanja stečenog bez osnove zajedno s plodovima i zateznim kamatama, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja. Stoga tužbom traži utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi ugovora i isplatu.

2. Rješenjem broj P-321/2025-2 od 17. srpnja 2025. tuženici je dostavljena tužba te je isti pozvan da u roku od 30 dana od dana dostave navedenog pismena da svoj pisani odgovor na tužbu uz upozorenje na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu, konkretno na mogućnost donošenja presude zbog ogluhe u smislu odredbe članka 331.b stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP). Tuženici su tužba i rješenje broj P-321/2025 od 17. srpnja 2025. uredno dostavljeni 16. srpnja 2025. (dostavnica na stranici 21 spisa), no u ostavljenom roku od 30 dana tuženica nije podnijela pisani odgovor na tužbu, slijedom čega je sud, utvrdivši da su ispunjene i ostale pretpostavke iz odredbe članka 331.b stavka 1. ZPP, odlučio kao u izreci.

3. Naime, prema spomenutoj odredbi članka 331.b stavka 1. ZPP presuda zbog ogluhe može se donijeti ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, te ako bude udovoljeno ovim uvjetima:

- ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni,

- ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi,

- ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio ili s činjenicama koje su opće poznate,

- ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

4. Tuženica dakle, iako joj je tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, nije podnijela odgovor na tužbu u određenom roku. Nadalje, sud je utvrdio da osnovanost tužbenog zahtjeva na temelju propisa na koje se poziva tužiteljica proizlazi iz svih uvodno iznesenih činjeničnih navoda tužbe, te na temelju članka 1024. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.). Sud je također utvrdio da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s općepoznatim činjenicama kao niti s dokazima koje je uz tužbu priložila sama tužiteljica (preslika Ugovora o kreditu broj 318-50-3594169, potvrda o solemnizaciji i potvrda tuženika od 10. lipnja 2025. o izvršenom plaćanju naknade od strane tužiteljice). Osim toga, sud je utvrdio i da ne postoje nikakve općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

5. Nalazeći, dakle, da su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke koje donošenje presude zbog ogluhe čine osnovanom i zakonitom, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude, odnosno u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev.

6. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP te je tako tuženik, koji je u cijelosti izgubio spor dužan tužiteljici podmiriti parnični trošak. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u zatraženom iznosu od 100,00 EUR sukladno tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023 -dalje Tarifa), zatim priznat joj je trošak sudske pristojbe na tužbu u zatraženom iznosu od 13,27 eur sukladno tbr. 1. st. 1. Tarife sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19) i čl. 7. st. 1. ZOSP te zatraženi trošak sudske pristojbe na ovu presudu zbog ogluhe, ali ne u zatraženom iznosu od 26,54 eur, već u iznosu od 6,64 eur sukladno tbr. 2. st. 2. Tarife sudskih pristojbi (puni iznos obveze je 13,27 eur) i čl. 7. st. 3. ZOSP kojom je odredbom propisano da se na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke. S obzirom na to da tužiteljica ima punomoćnicu odvjetnicu kojoj se prema odredbi čl. 133. st. 5. ZPP dostava pismena obavlja u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, tužiteljici se ova presuda dostavlja u elektroničkom obliku, zbog čega sukladno citiranoj odredbi čl. 7. st. 3. ZOSP tužiteljica ima mogućnost platiti pristojbu na ovu presudu u visini polovice Tarifom sudskih pristojbi propisanog iznosa ukoliko je plati u roku od tri dana, pa stoga trošak sudske pristojbe na presudu upravo u visini polovice propisanog iznosa sud ocjenjuje troškom potrebnim za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP, a ne i eventualno naknadno uplaćeni puni iznos pristojbe. Na dosuđeni trošak u ukupnom iznosu od 119,91 EUR sud je dosudio zateznu kamatu koja teče od dana donošenja presude sukladno odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Varaždinu 24. rujna 2025.

Sutkinja

Ana Lazić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u tri primjerka. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točka 3. ZPP. Žalba protiv presude u postupku u sporu male vrijednosti ne odgađa ovrhu (članak 467. a ZPP).

Dostaviti:

1. Tužiteljici po punomoćnici Ivani Kostanjevec Rožmarić, odvjetnici iz Varaždina, Pavlinska 5

2. Tuženici Raiffeisenbank Austria d.d. Magazinska cesta 39, Zagreb