REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Splitu - Stalna služba u Starom Gradu
Novo riva 3
21460 Stari Grad
Poslovni broj: 90 : P-3544/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, Stalna sužba u Starom Gradu, po sutkinji Mariji Pavlinović u pravnoj stvari tužiteljice VO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Ivanu Rađi, odvjetniku u Splitu, protiv tuženice Privredna banka Zagreb d.d Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Matulić, Bilić i Vrsalović d.o.o. Split, radi isplate, nakon javno održane glavne rasprave zaključene dana 23. rujna 2025. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženice uz objavu odluke 24. rujna 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici iznos od 2.602,14 EUR na ime razlike kamatne stope u odnosu na početnu kamatnu stopu sa zakonskim zateznim kamatama koja na iznos od:
- 1,23 EUR teku od 06.02.2007. do isplate;
- 1,23 EUR teku od 28.02.2007. do isplate;
- 1,23 EUR teku od 31.03.2007. do isplate;
- 1,21 EUR teku od 30.04.2007. do isplate;
- 1,19 EUR teku od 31.05.2007. do isplate;
- 1,19 EUR teku od 30.06.2007. do isplate;
- 0,01 EUR teku od 31.07.2007. do isplate;
- 23,72 EUR teku od 31.08.2007. do isplate
- 23,28 EUR teku od 30.09.2007. do isplate;
- 23,22 EUR teku od 31.10.2007. do isplate;
- 23,50 EUR teku od 30.11.2007. do isplate;
- 23,29 EUR teku od 15.01.2007. do isplate;
- 23,66 EUR teku od 06.02.2008. do isplate;
- 41,74 EUR teku od 29.02.2008. do isplate;
- 42,40 EUR teku od 31.03.2008. do isplate;
- 41,16 EUR teku od 30.04.2008. do isplate;
- 40,84 EUR teku od 19.06.2008. do isplate;
- 41,16 EUR teku od 29.07.2008. do isplate;
- 40,34 EUR teku od 14.08.2008. do isplate;
- 40,32 EUR teku od 23.09.2008. do isplate;
- 40,70 EUR teku od 10.11.2008. do isplate;
- 44,40 EUR teku od 10.11.2008. do isplate;
- 41,80 EUR teku od 15.12.2008. do isplate;
- 44,42 EUR teku od 14.01.2009. do isplate;
- 46,02 EUR teku od 11.02.2009. do isplate;
- 46,12 EUR teku od 25.03.2009. do isplate;
- 45,47 EUR teku od 22.04.2009. do isplate;
- 45,48 EUR teku od 08.05.2009. do isplate;
- 44,64 EUR teku od 17.06.2009. do isplate;
- 43,92 EUR teku od 17.07.2009. do isplate;
- 43,99 EUR teku od 10.08.2009. do isplate;
- 44,28 EUR teku od 10.09.2009. do isplate;
- 44,15 EUR teku od 06.10.2009. do isplate;
- 43,72 EUR teku od 02.12.2009. do isplate;
- 44,29 EUR teku od 02.12.2009. do isplate;
- 44,68 EUR teku od 11.01.2010. do isplate;
- 45,36 EUR teku od 10.02.2010. do isplate;
- 45,07 EUR teku od 01.03.2010. do isplate;
- 45,96 EUR teku od 02.04.2010. do isplate;
- 45,65 EUR teku od 30.04.2010. do isplate;
- 46,00 EUR teku od 21.06.2010. do isplate;
- 48,87 EUR teku od 21.07.2010. do isplate;
- 48,14 EUR teku od 18.08.2010. do isplate;
- 49,73 EUR teku od 01.09.2010. do isplate;
- 49,07 EUR teku od 04.10.2010. do isplate;
- 47,81 EUR teku od 12.11.2010. do isplate;
- 40,68 EUR teku od 15.12.2010. do isplate;
- 42,83 EUR teku od 13.01.2011. do isplate;
- 41,18 EUR teku od 11.02.2011. do isplate;
- 41,64 EUR teku od 18.03.2011. do isplate;
- 40,79 EUR teku od 19.04.2011. do isplate;
- 40,79 EUR teku od 19.05.2011. do isplate;
- 36,63 EUR teku od 18.06.2011. do isplate;
- 36,69 EUR teku od 11.07.2011. do isplate;
- 38,74 EUR teku od 10.08.2011. do isplate;
- 30,42 EUR teku od 27.09.2011. do isplate;
- 29,40 EUR teku od 27.10.2011. do isplate;
- 29,21 EUR teku od 22.11.2011. do isplate;
- 29,04 EUR teku od 22.12.2011. do isplate;
- 29,35 EUR teku od 09.01.2012. do isplate;
- 29,68 EUR teku od 08.02.2012. do isplate;
- 29,62 EUR teku od 26.03.2012. do isplate;
- 29,25 EUR teku od 16.04.2012. do isplate;
- 29,29 EUR teku od 18.05.2012. do isplate;
- 29,32 EUR teku od 26.07.2012. do isplate;
- 29,02 EUR teku od 26.07.2012. do isplate;
- 28,99 EUR teku od 29.08.2012. do isplate;
- 28,78 EUR teku od 17.09.2012. do isplate;
- 28,39 EUR teku od 04.03.2013. do isplate;
- 28,60 EUR teku od 04.03.2013. do isplate;
- 28,66 EUR teku od 04.03.2013. do isplate;
- 28,51 EUR teku od 04.03.2013. do isplate;
- 27,75 EUR teku od 04.03.2013. do isplate;
- 28,21 EUR teku od 04.03.2013. do isplate;
- 28,13 EUR teku od 22.07.2013. do isplate;
- 27,79 EUR teku od 22.07.2013. do isplate;
- 19,11 EUR teku od 10.10.2014. do isplate;
a koje zakonske zatezne kamate se obračunavaju u razdoblju od 31. siječnja 2007. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, u razdoblju od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se za svako polugodište utvrđuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena;
II. Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici iznos od 10.049,65 EUR sa zateznim kamatama koje na iznos od:
- 0,44 EUR teku od 30.11.2005. do isplate;
- 1,08 EUR teku od 02.04.2010. do isplate;
- 0,58 EUR teku od 30.04.2010. do isplate;
- 7,89 EUR teku od 21.06.2010. do isplate;
- 5,21 EUR teku od 21.07.2010. do isplate;
- 4,13 EUR teku od 18.08.2010. do isplate;
- 13,32 EUR teku od 18.08.2010. do isplate;
- 21,21 EUR teku od 01.09.2010. do isplate;
- 1,87 EUR teku od 04.10.2010. do isplate;
- 14,75 EUR teku od 04.10.2010. do isplate;
- 22,32 EUR teku od 15.12.2010. do isplate;
- 31,39 EUR teku od 15.12.2010. do isplate;
- 37,00 EUR teku od 13.01.2011. do isplate;
- 27,15 EUR teku od 11.02.2011. do isplate;
- 36,59 EUR teku od 18.03.2011. do isplate;
- 28,36 EUR teku od 19.04.2011. do isplate;
- 3,88 EUR teku od 19.05.2011. do isplate;
- 40,60 EUR teku od 19.05.2011. do isplate;
- 50,95 EUR teku od 18.06.2011. do isplate;
- 50,09 EUR teku od 11.07.2011. do isplate;
- 94,68 EUR teku od 10.08.2011. do isplate;
- 53,57 EUR teku od 27.10.2011. do isplate;
- 47,89 EUR teku od 22.11.2011. do isplate:
- 5,64 EUR teku od 22.12.2011. do isplate;
- 22,40 EUR teku od 22.12.2011. do isplate;
- 31,34 EUR teku od 09.01.2012. do isplate;
- 13,79 EUR teku od 09.01.2012. do isplate;
- 43,77 EUR teku od 08.02.2012. do isplate;
- 11,59 EUR teku od 08.02.2012. do isplate;
- 47,47 EUR teku od 26.03.2012. do isplate;
- 60,50 EUR teku od 26.03.2012. do isplate;
- 59,47 EUR teku od 16.04.2012. do isplate;
- 60,20 EUR teku od 18.05.2012. do isplate;
- 6,04 EUR teku od 26.07.2012. do isplate;
- 55,42 EUR teku od 29.08.2012. do isplate;
- 58,17 EUR teku od 17.09.2012. do isplate;
- 3,77 EUR teku od 17.09.2012. do isplate;
- 53,89 EUR teku od 28.09.2012. do isplate;
- 54,03 EUR teku od 28.09.2012. do isplate;
- 4,56 EUR teku od 04.03.2013. do isplate;
- 56,12 EUR teku od 04.03.2013. do isplate;
- 59,04 EUR teku od 04.03.2013. do isplate;
- 58,83 EUR teku od 04.03.2013. do isplate;
- 58,77 EUR teku od 04.03.2013. do isplate;
- 58,92 EUR teku od 04.03.2013. do isplate;
- 62,24 EUR teku od 10.10.2014. do isplate;
- 61,98 EUR teku od 10.10.2014. do isplate;
- 63,76 EUR teku od 10.10.2014. do isplate;
- 64,10 EUR teku od 10.10.2014. do isplate;
- 8318,95 EUR teku od 10.10.2014. do isplate;
a koje zakonske zatezne kamate se obračunavaju u razdoblju od 31. siječnja 2007. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, u razdoblju od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se za svako polugodište utvrđuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena;.“
III. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.610,73 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos troškova teče od presuđenja pa do isplate, a koja zakonska zatezna kamata se obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu daljnjeg troška u iznosu od 125.00 eura.
Obrazloženje
1.Tužiteljica sada pok. ŽO je podnijela tužbu protiv tuženika 17. lipnja 2019. radi isplate, temeljem ugovora o kreditu broj 9010778075, temeljem kojeg je tada tužiteljici i njenom suprugu odobren kredit u iznosu od 51.000,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan. U tužbi se navodi da se tužiteljica obvezala ugovorom platiti tuženici kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora, te na dan sklapanja kamata iznosi 4.70 % godišnje, a koja se tokom otplate kredita u više navrata mijenjala na štetu tužiteljice. Zbog navedenog tužiteljica drži da je riječ o nepoštenoj i ništetnoj odredbi. Nadalje ista je navela kako tuženica prilikom zaključenja Ugovora nije tužiteljici pružila dovoljno informacija i obavijesti o značenju i rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF. Tužiteljica se pozvala na Odluku Visokog trgovačkog suda RH, posl. br: Pž-7129/13-4 od 13.06.2014. godine, kojom je utvrđeno kako je između ostalih, i tuženica, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008 godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. ŽO je preminula tijekom parnice, te je uvodno označena tužiteljica VO ( kći), kao njena nasljednica preuzela predmetni postupak. Budući da je sada tužiteljica u pogledu predmetnog postupka naslijedila svoju majku sada pok. ŽO, to je stoga razvidno kako je prigovor promašene pasivne legitimacije tuženice neosnovan. Tužiteljica je tijekom postupka preinačila tužbu, a kojoj se preinaci tuženica protivila. Međutim protivljenje tuženice je samo paušalno, te je sud dopustio preinaku iz razloga svrsishodnosti. Tužiteljica se u tužbi poziva na recentnu praksu sudova u Republici Hrvatskoj, pa tako, između ostalog, i na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovnog broja Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. Ovom odlukom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovnog broja P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., te drugostupanjska presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovnog broja Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. u dijelu odluke o ništetnosti odredbe o ugovornoj kamati s promjenjivom kamatnom stopom kod kredita ugovorenog u švicarskim francima, što je ovdje slučaj. Predmetnom odlukom je zauzet stav da se odredbe temeljem kojih je donesena jednostrana odluka tuženika o mijenjanju ugovorene redovne kamatne stope, imaju smatrati nepoštenim ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, odnosno, imaju se smatrati ništetnim odredbama. Iste da su bile nerazumljive i neodređene, potrošači da nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju, te posljedično, da su takve ugovorne odredbe uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita u odnosu na banku, što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, oznake U-III-2521/2015 od 13. prosinca 2016. potvrđena je ova odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
2. Dakle, tužiteljica tvrdi da je zaključak kako je tuženica u razdoblju otplate kredita, temeljem ništetne odredbe tužiteljici obračunavala kamatnu stopu veću od ugovorene. Na ovaj način da je tuženica povrijedila odredbu članka 3. Zakona o obveznim odnosima, te je posljedično stekla bez osnove određeni novčani iznos (članak 1111. Zakona o obveznim odnosima).
3. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. pod poslovnim brojem Pž- 6632/2017 donio presudu (tzv. slučaj Franak), kojom presudom je utvrđeno da su tamo tuženici (ukupno sedam banaka) u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kredit, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.
4. Dakle, tužiteljica tvrdi da je zaključak kako je tuženica u razdoblju otplate kredita, osim nezakonitom promjenom kamatne stope, tužiteljici obračunavala i mjesečne anuitete temeljem kunske protuvrijednosti CHF valute.
5. Tužiteljica je uz tužbu dostavila sve dokaze na koje se poziva, kao i sudsku praksu.
6. U nastavku postupka, nakon izvedenih dokaza i financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev u pogledu visine i u pogledu Zakona o uvođenju eura kao službene valute, pa je tako podneskom od 26. lipnja 2025. godine postavljen konačni tužbeni zahtjev, koji glasi onako kako je navedeno u izreci ove presude.
7. U odgovoru na tužbu tuženica osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, te predlaže sudu, nakon provedenog dokaznog postupka, odbiti ga. Prvenstveno, tuženica ističe prigovor zastare. Pored ovoga, tuženica ističe da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa pravno valjana, te da nije u suprotnosti s prisilnim odredbama Zakona o obveznim odnosima. Stranke su ugovorile odredivu činidbu, pa ova ugovorna odredba nije ništetna u smislu odredbe članka 270. i 272. Zakona o obveznim odnosima. Navela je kako je valutna klauzula u švicarskim francima pravno valjana ugovorna odredba, kako s aspekta općih odredbi o nevaljanosti pravnih poslova, tako i s aspekta odredbi Zakona o zaštiti potrošača. Prilikom sklapanja ugovora o kreditu, stranke su pregovarale o odredbama, te tuženica nije zatajila tužiteljici niti jednu informaciju kojom je raspolagala, ili za koju je znala, a da je eventualno mogla utjecati na odluku tužiteljice o sklapanju ugovora. Tuženica je također potpuno informirala tužiteljicu o rizicima ugovaranja valutne klauzule. Prema tuženici, nepobitna je činjenica da su i tužiteljica, ali i tuženica bili izloženi riziku valutne klauzule, odnosno, svim posljedicama promjene tečaja CHF. Okolnost da je kretanje tečaja dovelo do promjene visine obveze na jednoj ugovornoj strani nikako ne može predstavljati razlog ništetnosti takve odredbe, već eventualno primjenu drugih pravnih instituta. Stoga da nije ispunjena pretpostavka neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice u konkretnom slučaju. Radi svega navedenog, tuženica predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
8. Parnične stranke su popisale parnični trošak.
9. U postupku su izvedeni dokazi pregledom Ugovora o kreditu broj 9010778075 od
08.14.10.2025. godine, otplatnog plana za navedeni ugovor broj 96604/4, te je izvedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vješatku Forum revizija d.o.o. Sud je odustao od saslušanja sada tužiteljice te MO iz razloga što njihov iskaz i tako ne bi imao utjecaj na odluku u predmetnom postupku
10. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim u cijelosti.
11. Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu s osnova ništetnosti promjenjive kamatne stope i valutne klauzule.
12. U postupku nije prijeporno da je između ŽO ( ranije tužiteljice) i RO te tuženice sklopljen ugovor o kreditu broj 9010778075 dana 14.10.2005. godine na temelju kojeg je odobrena isplata novčanog iznos od 51.000,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate od 228 mjeseci. Također nije prijeporno da kamatna stopa iznosi 4,70% te da je ista promjenjiva, nije sporno kako je kredit prijevremeno otplaćen dana 10.10.2014. godine. Također nije sporno kako je sada tužiteljica VO preuzela predmetni postupak.
13. Među parničnim strankama je prijeporno da li je odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena ugovorna odredba. Isto tako je prijeporno da li je tužitelj prekludiran pozivati se na ništetnost.
14. Tužitelj se u tužbi poziva na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., a Vrhovni sud Republike Hrvatske je svojom odlukom poslovnog broja Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. odbio revizije banaka kao neosnovane. U obrazloženju presude Visokog trgovačkog suda, na stranici 62 se navodi kako se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, dakle, kada sud utvrdi postojanje određene povrede propisa o zaštiti potrošača, u postupku individualne pravne zaštite, naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa. Na taj način proširene su subjektivne granice pravomoćnosti jer osuđujuća presuda iz postupka zaštite kolektivnih interesa u postupcima individualne zaštite koje pokrenu potrošači obvezuje ostale sudove. Sve navedeno bilo bi u skladu i s odredbama Zakona o zaštiti potrošača.
15. Tužiteljica ističe kako je tuženica povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženica kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Da na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženice i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženica kao trgovac s jedne strane, te korisnici kreditnih usluga kao potrošači s druge strane, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku.
16. U odnosu na prethodno navedene odluke za navesti je da se prema odredbi članka 502.c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19) fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju, sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.
17. Navedeni postupci pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji su pokrenuti po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača – Potrošač, protiv sedam banaka, predstavljaju kolektivni sudski postupak, a sve sukladno odredbi članka 502.c Zakona o parničnom postupku. Kao što je prethodno navedeno, prema toj odredbi, pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu.
18. S obzirom na direktni učinak presude u kolektivnom sporu o nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz valutu švicarski franak, po ocjeni ovog suda nema potrebe izvoditi nikakve daljnje dokaze radi utvrđenja navedenih okolnosti jer bi, imajući u vidu utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite potrošača, drugačije postupanje bilo u suprotnosti s odredbom članka 502.c Zakona o parničnom postupku. O tome se već izjasnio Vrhovni sud Republike Hrvatske, u svojoj odluci poslovnog broja Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2018. Dakle, jedina bitna činjenica u pogledu nepoštenosti ugovornih odredbi je ta da li je ugovor o kreditu sklopljen u vremenskom periodu na koje se odnosi odluka u kolektivnom sporu. U konkretnom slučaju, Ugovor o kreditu broj 9010778075 sklopljen je 14.10.2005. godine odnosno, neprijeporno u onom vremenskom periodu na koji se odnosi odluka u kolektivnom sporu.,
19. Što se tiče visine tužbenog zahtjeva, ista je utvrđena provedenim vještačenjem po ovlaštenom sudskom vještaku za računovodstvo i financije – Darki Cecić, dipl.oec, pri Forum revizija d.o.o. Split. Vještak je u svojem pisanom nalazu i mišljenju, izrađenog između ostalog na osnovu analize podataka i izračuna prikazanih u tabelama, u vještvu utvrdila da je tužitelj za cijelo vrijeme otplate kredita, uspoređujući iznose dospjelih anuiteta kredita po izvršenom otplatnom planu sa stvarno plaćenim iznosima preplatio ukupno 75.719,08 kuna. Navedeni iznos je proizašao kao posljedica povećanja tečaja CHF u odnosu na isplaćeni iznos, te predstavlja preplaćenu razliku s osnove valutne klauzule.
20. Parnične stranke nisu imale prigovore na nalaz i mišljenje vještaka.
21. Odlučujući o zahtjevu tužiteljice za isplatu, imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o restitucijskom zahtjevu tužiteljice temeljem odredbe članka 1111. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima, sud smatra kako bi kod povrata stečenog bez osnove tuženica bila dužna tužiteljici vratiti upravo onaj iznos kuna kojeg joj je tužiteljica platila bez osnove. Kako su ujedno iznosi anuiteta sadržani u utuženom iznosu, te kako je neprijeporno da je tužiteljica kredit vraćala u mjesečnim anuitetima, to istoj ujedno pripada i zakonska zatezna kamata od dana dospijeća svakog pojedinog obroka pa do isplate i to po izračunu koji se temelji na nalazu i mišljenju vještaka.
22. U odnosu na prigovor zastare tuženice, valja istaknuti kako članak 215 stavak 1. Zakona o obveznim odnosima propisuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Članak 241. istog Zakona propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Nadalje, članak 245. stavak 1. Zakona propisuje da nakon prekida, zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, dok stavak 3. istog članka propisuje da kada je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, da zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Podnošenjem tužbe radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi Ugovora o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula, u prethodno navedenom sporu Pž-6632/17, za zaštitu kolektivnih prava, prekinut je tijek zastare, a donošenje presude u tom predmetu od strane Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. zastara je počela teći ispočetka, time da se vrijeme prije prekida ne uračunava u tijek zastare. Tom presudom utvrđuje se ništetnim ugovorna odredba Ugovora o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzlua uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Kako je predmetna tužba podnesena 11. lipnja 2019., te kako zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, ima se primijeniti članak 225. Zakona o obveznim odnosima, koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina, ako zakonom nije određen neki drugi zastarni rok. Stoga je razvidno kako je predmetna tužba podnesena unutar zastarnog roka, zbog čega se istaknuti prigovor zastare ima smatrati neosnovanim. Posebno se ističe kako bi u odnosu na tzv. negativne razlike nastupila zastara budući da ti iznosi nisu obuhvaćeni kolektivnom presudom već samo pozitivne razlike koje su predmet ovog postupka, pa tuženica u smislu prekida zastarijevanja ne može se pozivati na kolektivnu presudu doneseno protiv istog.
23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu. Visina troška je odmjerena sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika budući da tužiteljicu zastupa punomoćnik odvjetnik. Tako je tužiteljici valjalo priznati trošak sastava tužbe od 11.06.2019.g u visini od 100 bodova; trošak sastava obrazloženih podnesaka od 16.11.2020.g, 02.08.2021.g, 24.06.2022.g. i 26.06.2025.g u visini od po 100 bodova svako; trošak pristupanja na ročišta 25.11.2020.g., 26.10.2021.g., i 23.09.2025. godine u visini od po 100 bodova svako Navedeno pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2.00 eura daje iznos od 1.600,00 eura, čemu treba pridodati porez od 25% u iznosu od 400 eura što daje 2.000,00 eura. Ovome treba još pridodati fiksne troškove sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 79,90 eura, te troškove uplate predujma vještačenja u iznosu od 530,89 eura. Tako zbrojen ukupan trošak tužitelja u ovoj parnici iznosi 2.610,73 eura. Tužitelju nije priznat trošak pristupa na ročištu na objavu, uvećano za PDV, budući da na isto nije pristupio.
24. Radi svega iznijetog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Starom Gradu, 24. rujna 2025 godine
Sudac
Marija Pavlinović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na Županijski sud pisanim podneskom u 3 primjerka.
DNA:
1. tužitelju po pun.
2. tuženiku po pun.
3. u spisu
