Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-9670/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Karmen Novak-Hrgović kao predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Renate Popović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Prišlin u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika SL, zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023, 145/2024), rješavajući o žalbi okrivljenika, podnesenoj po braniteljima iz ZOU Josip Janković, Mate Burazin , odvjetnicima u Karlovcu, protiv presude Općinskog suda u Crikvenici od 7. lipnja 2024., poslovni broj: Pp-77/2022, na sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba okrivljenika SL kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30 EUR (trideset eura), u roku 15 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Crikvenici, okrivljenik SL proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je, uz primjenu instituta ublažavanja kazne izrečena novčana kazna u iznosu od 900,00 eura uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od 5 mjeseci od pravomoćnosti presude.

1. Istom presudom okrivljeniku je temeljem članka 58. stavak 1. PZ-a izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjesec.

2. Na temelju čl. 138. stavak 2. točka 3.b) Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je, po braniteljima, pravodobno podnio žalbu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prava te oduke o prekršajnopravnoj sankciji. U žalbi okrivljenik navodi kako je morao samo preparkirati vozilo te da su mu primanja 800,00 eura te bi plaćanje novčane kazne dovelo u pitanje egzistenciju njega i njegove obitelji.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka žalitelj ističe povredu iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona jer da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Suprotno ovim paušalnim žalbenim navodima, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, pa kako, dakle, pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to je ocijenjeno da žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

6. Navodi okrivljenika da je preparkiravao vozilo je radnja upravljanja vozilom započeta nakon pokretanja vozila imajući u vidu članka 2. stavak 1. točku 71. i 72. i članak 43. odnosno 45. ZSPC. Stoga ga navedeno ne ispričava niti otklanja prekršajnu odgovornost, kao niti to da nikome nije nastala šteta ili da je oštetio neko vozilo jer bi se tada radilo o potpuno drugom prekršaju.

7. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj sud je mišljenja da je izrečena novčana kazna pravilna i zakonita, primjerena težini i opasnosti prekršaja počinjenih u stjecaju, nastalim štetnim posljedicama i svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, te je prvostupanjski sud pravilno odmjerio kaznu u okviru važećeg propisa u vrijeme počinjenja djela. To stoga jer je prvostupanjski sud, pozivajući se na okrivljenikovo priznanje počinjenja prekršaja,unatoč tome što je ranije kažnjavan za prekršaje iz domene prometa, izrekao ublaženu novčanu kaznu, smatrajući da će se tako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja i djelovati na buduće ponašanje okrivljenika i ostalih sudionika u prometu da ne čine takve prekršaje. Takvu ocjenu prihvaća i ovaj sud, dok žalitelj ne ističe (i ne dokumentira) nikakve nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim daljnje ublažavanje kazne.

8. Ispitujući u povodu žalbe odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom kategorije u trajanju od 1 mjeseca, ovaj Sud je mišljenja da je ista na zakonu utemeljena, s obzirom na odredbu članka 58. PZ-a, a imajući na umu težinu i značaj djela, budući da opisano postupanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometne discipline i u potpunosti opravdava procjenu prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela i potrebe otklanjanja uvjeta koji mu omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja. Trajanje mjere određeno je u zakonom propisanim granicama (od jednog mjeseca do dvije godine) dakle u minimalnom trajanju, razmjerno pravilnoj ocjeni osobina ličnosti okrivljenika, dok žalitelj navodima žalbe nije doveo u pitanje osnovanost odluke suda prvog stupnja.

9. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljene, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

10. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 24. rujna 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Mirna Prišlin, v.r.

Karmen Novak Hrgović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Crikvenici u 3 (tri) otpravka za: spis,okrivljenika, ovlaštenom tužitelju, branitelju okrivljenika