Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Trg kralja Tomislava 2 A

Poslovni broj: P-257/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužitelja NĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Igor Labura, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženika LĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marko Kolanović, odvjetnik u Zadru, radi brisanja upisa založnog prava, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22. kolovoza 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Igora Labure, odvjetnika u Šibeniku i zamjenice punomoćnika tuženika Morene Perinčić Šuljić, odvjetnice u Zadru, na ročištu za objavu presude 24. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Prihvaća se tužbeni zajtjev tužitelja.

2. U cijelosti se briše upis uknjižbe založnog prava, u C listu zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] 300829: zaprimljen pod brojem Z-21308/2016, i za sve suvlasničke udjele,

ugovor o zajmu osnivanjem založnog prava na nekretnini OV-8192/16 12. listopada 2016. u iznosu od 375.000,00 kn./slovima tri stotine sedamdeset pet tisuuća kuna/uvećanog za kamatnu stopu od 8% godišnje na navedeni iznos s rokom isplate do dana 10. lipnja 2019., zajedno sa pripadajućom kamatom na navedeni iznos, na korist LĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].

3. Slučajem spora se traži parnični trošak.“

II Nalaže se tužitelju NĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tuženiku LĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 850,00 EUR ( osamstopedeset eura), u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog odbija zahtjev tuženika kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 6. veljače 2024. navodi da je predmet ove tužbe nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čiji da je vlasnik tužitelj. Navodi da je uknjižen temeljem presude ovoga suda broj P-163/2016-6, od dana 3. listopada 2017., rješenje o uknjižbi Z-22392/2023 od dana 12. listopada 2023. Na nekretnini da je u C listu uknjiženo založno pravo, temeljem ugovora o zajmu osnivanjem založnog prava na nekretnini, OV-8192/16 od 12. listopada 2016., u iznosu od 375.000,00 kuna, uvećanog za kamatnu stopu od 8% godišnje na navedeni iznos rokom isplate do dana 10. lipnja 2019., zajedno sa pripadajućom kamatom na navedeni iznos i za korist tuženika. Ovaj zalog da je upisan na sve suvlasničke udjele – za cijelost vlasništva nekretnine. Upis da je nastao prema prijašnjim vlasnicima, koji da su brisani citiranom presudom P-163/2016-6, i prije donošenja ove presude-prijedlog zaprimljen 14. listopada 2016. pod brojem Z-21308/2016. Nadalje navodi da je istekao rok isplate pa da je protekao rok upisan na 10. lipnja 2019. Tužitelj da ima pravni interes da se založno pravo upisano u korist tuženika briše, pa predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu od 2. prosinca 2024. usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu ističući da je založno pravo tuženika upisano u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], rješenjem Općinskog suda, Stalne službe Biograd na Moru pod poslovnim brojem Z-21308/2016 od dana 14. listopada 2016., a temeljem Ugovora o zajmu s osnivanjem založnog prava na nekretnini od 12. listopada 2016. ovjerenog pod brojem OV-8192/16. Tuženiku do danas nije podmiren pozajmljeni iznos stoga je tuženiku jedino sredstvo osiguranja odnosno namirenja njegove tražbine ostaje upisani zalog koji je danas u vlasništvu tužitelja. Napominje se da je navedeno založno pravo upisano na temelju čistog zemljišnoknjižnog uloška koji u vrijeme upisa nije imao nikakav teret, niti bilo koji drugi zemljišnoknjižni upis kao što zabilježba spora, predbilježba niti ikakvu drugu vrstu zemljišnoknjižnog upisa koje bi tuženiku dalo do znanja da je vlasništvo predmetne nekretnine upitno, a što bi ga u tom slučaju činilo nepoštenim. Tuženik je tek kasnije saznao za spor koji se vodio i koji je doveo do promjene vlasnika predmetne nekretnine, te je u više navrata pokušao kod založnih dužnika, a tadašnjih vlasnika predmetne nekretnine ishoditi plaćanje navedenog dugovanja, međutim bezuspješno. Tuženik, iako mu dug nije plaćen, do danas nije pokrenuo ovrhu na nekretnini opterećenoj založenim pravom, pokušavajući svoj dug namiriti od založnih dužnika vodeći računa o tome da ne naškodi današnjem vlasniku predmetne nekretnine, ovdje tužitelju koji s predmetnim dugom nema nikakve veze. Međutim ukoliko tužitelj ima želju podmiriti navedeni dug tuženiku, tuženik će bez odgode po primljenoj uplati izdati tužitelju brisovno očitovanje. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i obvezati tužitelja na plaćanje parničnog troška.

3. Tužitelj je tijekom postupka na pripremnom ročištu održanom 17. veljače 2025. istaknuo da je tražbina tuženika zastarjela budući da je rok isplate zajma bio do 10. lipnja 2019. pa da je od tog dana protekao zastari rok od pet godina. Istaknuo je da je tužitelj bio uvjeren kad je podigao tužbu da je taj pravni odnos bio riješen, da je brisanje uknjiženog založnog prava propušteno pa da je taj pravni odnos sređen. Pored prigovora zastare tražbine tuženika ističe da prema čl. 299. Zakona o obveznim odnosima vjerovnik čija je tražbina osigurana, a koja je sada zastarjela nema prava na kamate i razna druga povremena davanja. Pored toga istaknuo je da je tuženik u dugogodišnjem prijateljstvu sa založnim dužnicima iz ugovora o zajmu osnivanjem založnog prava na nekretnini i to da je u posebno dobrim odnosima sa SĐ pok. N pa da iz toga zaključuje da je tuženik bio svjestan da ne bi trebao sklapati ugovor s tim strankama i da predmet zaloga bude baš ta nekretnina koja je bila predmet parnice koja se vodila pred ovim sudom pod posl.br. P-163/16, iako ta parnica nije zabilježena u zemljišnoj knjizi, ali da je već tada bio informiran.

4. Tuženik je tijekom postupka istaknuo da se sukladno članku 222. Zakona o obveznim odnosima osigurana tražbina može namiriti samo iz opterećene stvari ako je njezino pravo upisano u javnoj knjizi. Ističe da je predmetno založno pravo upisano temeljem čistog vlasničkog lista u kojem nisu egzistirale nikakve zabilježbe spora, a niti je tuženik u bilo kojoj naravi sudjelovao u predmetnom parničnom postupku.

5. U dokazne svrhe sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem: preslike rješenja ovog suda posl.br. Z-22392/2023 od 12. listopada 2023. ( lista spisa 8-9), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ( list spisa 10-11,12-13), u svojstvu svjedoka saslušani su: VĐ (list spisa 37), SĐ (list spisa 38), ŠĐ (list spisa 38-39), te je izveden dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja (list spisa 39-40) te tuženika (list spisa 40-41). Izvršen je uvid u pribavljeni spis ovog suda pod poslovnim brojem P- 163/2016.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za brisanjem založnog prava od 375.000,00 kuna uvećanog za kamatnu stopu od 8 % godišnje na navedeni iznos s rokom isplate do dana 10. lipnja 2019. temeljem Ugovora o zajmu osnovanjem založnog prava na nekretnini OV-8192/2016 od 12. listopada 2016. uknjižene u zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru u zemljišnoknjižnom ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zaprimljen pod brojem Z-21308/2016.

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj upisan kao vlasnik kat. čest. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da je na ovoj nekretnini upisano založno pravo pod brojem Z-21308/2016 u iznosu od 375.000,00 kuna, a uvećano za kamatnu stopu od 8 % godišnje na navedeni iznos s rokom isplate do dana 10. lipnja 2019. zajedno s pripadajućom kamatom na navedeni iznos u korist LĐ, ovdje tuženika.

9. Među strankama je sporno je li prestalo založno pravo odnosno jesu li ispunjeni uvjeti za brisanje založnih prava Z- 21308/2016 s nekretnine tužitelja upisanih u listu C izvatka zemljišne knjige, broj zk. uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

10. Svjedok VĐ je u iskazu (list spisa 37) naveo da je zajedno s braćom ŠĐ i SĐ bio u financijskim problemima, a kako su u to vrijeme imali u suvlasništvu kuću koju su naslijedili od pokojnoga djeda, od LĐ da su pozajmili 50.000,00 EUR-a, a on je to potraživanje upisao u zemljišne knjige na tu kuću. U trenutku pozajmice od tuženika ova kuća da je bila upisana na njega i braću na jednake suvlasničke dijelove. U to se uvjerio i tuženik jer je provjerio zk. stanje prije nego što im je pozajmio novac. Naveo da nikad nisu LĐ vratili iznos glavnice 50.000,00 EUR-a, bio je dogovor da mu plate i zatezne kamate, nešto da su mu vratili oko 5.000,00 EUR-a, ali glavnicu nikad. U to vrijeme kad su dogovarali tu pozajmicu sa tuženikom nije se vodio nikakav sudski postupak vezano za tu kuću u [adresa]. Nadalje je naveo da u trenutku pozajmice od tuženika da nije bila pokrenuta parnica između pokojnog djeda L i NĐ vezano za ovu predmetnu kuću u [adresa] jer je djed pok. L umro puno prije nego što je došlo do ove pozajmice. Tuženik da je u više navrata usmeno tražio da mu vrate pozajmljeni novac. Kada im je rekao da će pokrenuti ovrhu jer nisu vratili pozajmljeni novac, onda su se braća i on skupili i dali mu 5.000,00 EUR-a na ime kamata. U to vrijeme da su uspjeli skupiti taj iznos i isti su mu dali. Priznaje taj dug i on postoji. Nije u nikakvim odnosima s tuženikom, brat SĐ je stupio u kontakt s tuženikom, s njim nije u nikakvim prijateljskim ni poslovnim odnosima.

11. Svjedok SĐ je u iskazu (list spisa 38) naveo da je tuženik njemu i braći pozajmio novčani iznos od 50.000,00 EUR-a, radi osiguranja dozvolili su mu da se ta pozajmica upiše u zemljišne knjige na njihovu kuću u [adresa] na kojoj su u to vrijeme braća i on bili upisani suvlasnici. Dogovor sa tuženikom da je bio da se taj pozajmljeni iznos vrati kroz nekoliko godina, međutim do toga nije došlo jer nisu imali novaca. Kada ih je tuženik "pritisnuo" braća i on da su sakupili 5.000,00 EUR-a na ime zateznih kamata te su mu taj iznos i predali. Cijela glavnica i ostatak iznosa na ime zateznih kamata tuženiku nije vraćen. Naveo je da je bio poznanik sa tuženikom te da je on vršio dogovore. Naveo da je da je tuženik prije pozajmice izvršio uvid u zk. izvadak i uvjerio se da je zk. stanje čisto. Koliko zna nikakav sudski postupak za tu kuću koju su mu dali kao zalog nije bio u tijeku.

12. Svjedok ŠĐ je u iskazu (list spisa 38-39) da su on i braća bili u financijskim problemima te su od tuženika pozajmili iznos od 50.000,00 EUR-a. Prošlo je puno vremena od toga, ali misli da je bio dogovor da mu pozajmljeni iznos vrate kroz dvije do tri godine sa zateznim kamatama. Do danas taj iznos nije vraćen, ali kada ih je tuženik malo "pritisnuo" sakupili su 5.000,00 EUR-a na ime zateznih kamata što su mu predali. Priznaje postojanje toga duga, ali da nemaju novca za vratiti. Kao osiguranje tom pozajmljenom novcu, tuženik je upisao pozajmicu na njihovu staru kuću u [adresa]. Braća i on da su bili svjesni da on može uzeti i ovršiti tu staru kuću, ali su ga molili da to ne čini pa su mu nekako uspjeli vratiti tih 5.000,00 EUR-a. U trenutku tih pregovaranja s tuženikom, rekli su mu da imaju "čist" zk. izvadak za tu kuću u [adresa] i zna da je on to osobno provjeravao. Braća i on da su se na tu kuću upisali na temelju presude koju su ishodili u sudskom postupku. Poznato mu je da je poslije toga vođen nekakav sudski postupak sa gospodinom NĐ i onda je on to dobio. Na poseban upit je naveo da tužitelja poznaje jer je druga žena od pokojnoga djeda bila NĐ teta pa je on znao navraćati u Drage. U to vrijeme da je živio u blizini te djedove kuće, a tada da nije mogao naslutiti da će doći do nekakvog sudskog postupka sa NĐ vezano za djedovu kuću.

13. Tužitelj je u stranačkom iskazu (list spisa 39-40) naveo da da nije točno da SĐ, VĐ i ŠĐ zbog svojeg financijskoga stanja nisu bili u mogućnosti tuženiku vratiti novac. Smatra da su to mogli jer je SĐ prodao teren, ŠĐ je privatni poduzetnik, a VĐ ima svoj kamp u [adresa]. Naveo je da nije znao da je upisano založno pravo u zemljišnim knjigama, a to da je saznao tek pretprošle godine je htio prodati ovu kuću jednom odvjetniku u Zadru koji mu je tom prilikom rekao da je nekretnina opterećena ovim založnim pravom i tada je pokrenuo ovaj sudski postupak. Ističe da je ovu kuću stekao od svoje tete koja je bila žena njihovog djeda na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju i oni da s ovom kućom nemaju ništa jer je njima djed ostavio druge nekretnine.

14. Tuženik je u stranačkom iskazu (list spisa 40-41) naveo da ga je SĐ prije nekoliko godina molio da mu pozajmi novce jer su bili u financijskim problemima. SĐ je poznavao jer 25 godina u Dološkoj Dragi ima vikendicu, a gdje SĐ ima kafić u koji je zalazio, tako da može reći da su bili dobri poznanici. Radilo se o novčanom iznosu od 50.000,00 EUR-a. S obzirom da to nije malen iznos pitao ih je imaju li kakvu nekretninu kao zalog, a oni su mu predočili tu kuću u [adresa]. Potom je provjerio zk. stanje, ta kuća koju su oni nudili kao zalog je bila "čista" pa im je u konačnici pozajmio taj novčani iznos sa zateznim kamatama. U početku nije tražio vraćanje novca tj. nije im radio pritisak, međutim kako su oni odugovlačili s vraćanjem novca, a i njemu je trebao novac, rekao im je da će pokrenuti ovrhu na nekretnini, a nakon čega su mu predali 5.000,00 EUR-a na ime zateznih kamata. Dogovor je bio da kada podmire cijelu glavnicu da će cijeli iznos obračunati tj. tih 5.000,00 EUR-a odbiti od cjelokupnog dugovanja. S da do danas nisu vratili 50.000,00 EUR-a na ime glavnice plus neisplaćene kamate. Na poseban upit je iskazao da u tom trenutku u zemljišnim knjigama nije bio zabilježen nikakav spor, niti je egzistirala bilo koja druga zabilježba jer sigurno im ne bi posudio u tom slučaju 50.000,00 EUR-a. S ljudske strane nije htio pokrenuti ovrhu na nekretnini iako je bio svjestan da taj instrument ima na raspolaganju. Ranije kada je tužitelj rekao da oni imaju novca za vratiti taj navodi da je provjerio i zna da su ŠĐ i VĐ u blokadi i dan danas. Zaključno je naveo da nema nikakvih saznanja vezano za ovu nekretninu da bi bilo nekakvog imovinskopravnog spora, zk. stanje da je bilo čisto jer u protivnom ne bi pozajmio 50.000,00 EUR-a V.

15. Uvidom u pribavljeni spis ovog suda formiran pod poslovnim brojem P- 163/2016 razvidno je da pokrenut povodom tužbe ovdje tužitelja JĐ protiv tuženika OĐ, SĐ, VĐ i ŠĐ radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere koja odgovara kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere za cijelo. U navedenom predmetu donesena je presuda posl.br. P- 163/2016-6 od 31. listopada 2017., ispravljena rješenjem od 24. studenog 2021. kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja. Citirana presuda ( i rješenje) je potvrđena presudom Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj: Gž-123/2018-5 od 31. siječnja 2022.

16. Uvidom u povijesni zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je sporni upis na kat. čest. [katastarska čestica] proveden 14. listopada 2016. pod brojem Z- 21308/2016. Ujedno proizlazi da je 24. listopada 2016. pod brojem Z-22048/2016 zaprimljen prijedlog radi zabilježbe spora koji se vodio po tužbu NĐ kod Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru pod brojem P-163/16, a koja zabilježba je brisana pod brojem Z-22392/2023 od 10. kolovoza 2023.

17. Odredbom članka 129. stavka 1. Zakona o zemljišnim knjigama ( „ Narodne novine“ broj: 91/96., dalje u tekstu: ZZK) propisano je da je nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno.

18. Prije svega, za navesti je da je tužitelj podnio tužbu radi brisanja založnog prava upisanog u korist tuženika obrazlažući svoj zahtjev da je upis nastao prema prijašnjim vlasnicima koji da su brisani na temelju presude posl.br. P-163/2016-6, navodeći da ima pravni interes da se založno pravo upisano u korist tuženika briše.

18.1. Prije svega za navesti je da je tužitelj nesporno vlasnik predmetne nekretnine te kao takav ima pravni interes da se izbriše teret s njegove nekretnine. Međutim, među strankama nije sporno da je na temelju ugovora o zajmu osnivanjem založnog prava na nekretnini broj OV-8192/2016 od 12. listopada 2016. uknjiženo sporno založno pravo i to na temelju prijedloga koji je zaprimljen kod ovog suda 14. listopada 2016. pod brojem Z-21308/2016, dok je tužiteljevo pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini uknjiženo po prijedlogu od 10. kolovoza 2023. pod brojem Z- 22392/2023 na temelju presude ovog suda posl.br. P-163/2016 od 3. listopada 2017., a vođenje kojeg parničnog postupka je zabilježeno po prijedlogu od 24. listopada 2016., pod brojem Z- 22048/2016.

19. Dakle, tužitelj zaštitu u ovom parničnom postupku traži upravo u odnosu na uknjižbu založnog prava koja je provedena u zemljišnoj knjizi ovog suda pod brojem:

Z-21308/2016, dakle u odnosu na uknjižbu založnog prava koje je upisano u zemljišnoj knjizi prije nego što je tužitelj stekao vlasništvo predmetne nekretnine (uknjižbom njegovog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi). Ovaj sud zaključuje da prije upisa spornog založnog prava, tužitelj nikad ranije nije bio upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik niti je u zemljišnoj knjizi postojala bilo kakva naznaka tog njegovog prava, već su na predmetnoj nekretnini u vrijeme uknjižbe založnog prava bili upisani OĐ, SĐ, VĐ i ŠĐ. U tom kontekstu iskazivali su svi saslušani svjedoci, kao i saslušani tuženik, koji su suglasno naveli da u vrijeme sklapanja ugovora o zajmu predmetna nekretnina nije bila opterećena teretom. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze saslušanih svjedoka kao istinitim, a posljedično i tuženika koji je iskazivao identično kako i saslušani svjedoci te suglasno s materijalnom dokumentacijom koja je priložena spisu.

19.1. Slijedom navedenog, upisom založnog prava u korist tuženika, tužitelj nije mogao biti povrijeđen u svom knjižnom pravu jer u trenutku uknjižbe tog založnog prava u zemljišnoj knjizi nije niti bio nositelj knjižnog prava pa mu stoga ne pripada ni pravo tražiti brisanje zemljišnoknjižnog stanja koje je postojalo prije provedbe upisa pod brojem Z-21308/2016.

20. Zaključno, s obzirom na navode tužitelja da je sporna tražbina zastarjela, za navesti je da tužitelj nije dokazao niti je dostavio dokaz u smislu članka 346. ZVDSP-a, kojim bi dokazao da je cijela tražbina prestala, a niti iz provedenog postupka sud nije našao utvrđenim da je predmetna tražbina prestala ispunjenjem. Ujedno, na temelju članka 339. stavka 3. ZVDSP-a pravo na namirenje tražbine za koju je uknjiženo založno pravo na nekretnini tuženika ne zastarjeva (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj: Rev 433/2017-2 od 16. svibnja 2017.).

21. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP), sud je ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

22. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje - Tarifa) tužitelj je u obvezi tuženiku naknaditi troškove postupka jer je tuženik u cijelosti uspio u sporu.

22.1. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 17. veljače 2025., 21. svibnja 2025. i 22. kolovoza 2025. (Tbr. 9.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife), od po 100 bodova, dok tuženiku za pristup ročištu od 28. studenog 2024. pripada 25 bodova (Tbr. 9.t.5. u vezi Tbr.7.t.1. Tarife) budući da je to pripremno ročište odgođeno prije raspravljanja. Dakle tuženiku je ukupno priznato 425 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 850,00 EUR, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika na naknadu troška postupka odbijen kao neosnovan, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

23. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Biograd na Moru, 24. rujna 2025.

Sutkinja

Senia Bušljeta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).

Dostavna naredba:

- tužitelju po punomoćniku Igoru Laburi, odvjetniku u Šibeniku

- tuženiku po punomoćniku Marku Kolanoviću, odvjetniku u Zadru.