Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2408/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Andrei Boras-Ivanišević, na temelju nacrta odluke kojeg je izradio sudski savjetnik Tomislav Vukman, u pravnoj stvari tužitelja HEP Elektra d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, zastupanog po zakonskom zastupniku direktoru EI, a on po punomoćniku Anđelku Jurešku, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Jureško i Buntak d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika PI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Povrv-745/2021-8 od 31. kolovoza 2023., 24. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Povrv-745/2021-8 od 31. kolovoza 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Suzane Hrabra iz [adresa], pod poslovnim brojem Ovrv-1841/2020 od 7. prosinca 2020., u dijelu kojim je naloženo ovršeniku, sada tuženiku isplatiti ovrhovoditelju sada tužitelju, novčani iznos od 96,92 eura uvećan za zakonske zatezne kamate u roku od 15 dana (točka I. izreke), te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 151,63 eura sa zateznim kamatama tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u roku od 15 dana (točka II. izreke)

2. Protiv navedene presude, žali se tuženik ne navodeći izričito žalbene razloge predviđene odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP-a), ne predlažući kako postupiti po žalbi.

3. Žalba tuženika nije osnovana.

4. Predmet spora je novčano potraživanje tužitelja s osnova neplaćenih računa u ukupnom iznosu od 96,92 eura za potrošenu električnu energiju za obračunsko mjesto na adresi [adresa] u razdoblju od srpnja 2020. do kolovoza 2020.

5. Nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju isporučio električnu energiju za kuću na adresi [adresa], kao i da ispostavljeni račun za obavljenu uslugu nije plaćen. Sporna je pasivna legitimacija tuženika.

6. S obzirom na vrijednost predmeta spora, radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 460. ZPP, zbog čega se prvostupanjska presuda može pobijati zbog bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a sve prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP.

7. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 467. stavkom 1. ZPP-a na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti niti da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, a na koju povredu drugostupanjski sud također pazi po službenoj dužnosti.

8. Prvostupanjski sud je u dokaznom postupku utvrdio:

- da je tužitelj pravna osoba ovlaštena za naplatu isporuke električne energije

- da je tuženik u utuženom razdoblju bio evidentiran kao krajnji kupac i obveznik plaćanja računa po osnovi potrošnje električne energije na mjernom mjestu broj: 1340336 na adresi [adresa]

- da je tužitelj uredno isporučivao električnu energiju za utuženo vremensko razdoblje,

- da tuženik nije zatražio raskid ugovora o opskrbi električne energije ili promjenu korisnika

- da visina utužene tražbine proizlazi iz izvoda iz tužiteljevih poslovnih knjiga i to za srpanj 2020. u iznosu od 625,13 kuna, te kolovoz 2020. u iznosu od 105,11 kuna

9. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je ocijenio da je tuženik u obvezi prema tužitelju te mu je naložio isplatiti tužitelju utuženi iznos i nadoknaditi troškove prvostupanjskog postupka.

10. Odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) propisano je da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršavati svoje obveze i da su odgovorni za njihovo ispunjenje, dok je odredbom članka 65. stavka 1. istog Zakona propisano da je temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika ispunjenje obveze, a dužnik je dužan u cijelosti obvezu ispuniti.

11. Odredbom čl. 61. st. 2. Zakona o tržištu električne energije ("Narodne novine" br. 22/13., 95/15., 102/15., 68/18.) propisano je da je krajnji kupac dužan plaćati električnu energiju, sukladno ugovorenim i reguliranim uvjetima. Ujedno je odredbom članka 13. stavka 1. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom ("Narodne novine" broj 85/15, dalje: Opći uvjeti) propisano da opskrbljivač može krajnjem kupcu na njegov zahtjev omogućiti prijenos ugovora o opskrbi krajnjeg kupca trećoj osobi, dok je člankom 30. stavkom 1. Općih uvjeta propisano da je krajnji kupac vlasnik građevine ili dijela građevine koji prenese vlasništvo na novog vlasnika, dužan u roku od 30 dana od promjene vlasništva obavijestiti operatera sustava i opskrbljivača o nastaloj promjeni, te podnijeti operateru sustava zahtjev za raskid ugovora o korištenju mreže i opskrbljivaču zahtjev za raskid ugovora o opskrbi krajnjeg kupca.

12. Slijedom navedenoga, kako je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik kao evidentirani krajnji kupac električne energije ujedno bio i obveznik plaćanja računa za isporučenu električnu energiju, pravilno je postupio sud donoseći pobijanu presudu.

13. Žalbeni navodi tuženika kojima isti u bitnom navodi da račune za utuženo razdoblje nikad nije zaprimio, predstavlja iznošenje novih činjenica, što sukladno čl. 352. st. 1. ZPP-a nije dopušteno.

14. Također, tuženik posebno obrazloženo ne osporava odluku o troškovima postupka. S obzirom da drugostupanjski sud sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a, kada ispituje odluku o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, to se ovaj sud nije upuštao u ocjenu jesu li sve radnje za koje je tužitelju priznat trošak uistinu bile potrebne za vođenje ovog postupka, niti u to je li visina priznatih troškova tuženiku pravilno odmjerena, a sve uslijed izostanka takvih žalbenih navoda.

15. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 467. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

Split, 24. rujna 2025.

SUTKINJA

Andrea Boras-Ivanišević