Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ob-196/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Lucije Lasić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice mlt. FZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa majka ZZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], obje iz [adresa], protiv tuženika RZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi povišenja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-35/2025-10 od 5. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i u točkama I. i III. izreke potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-35/2025-10 od 5. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je suđeno:

"I Mijenja se visina uzdržavanja određena ovosudnom presudom poslovni broj P2-2163/11 od 28. lipnja 2012. godine te se nalaže tuženiku RZ da za uzdržavanje mlt. FZ plaća mjesečno iznos od 400,00 EUR počevši od 9. siječnja 2025. godine pa nadalje, dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti, s time da je dospjele iznose uzdržavanja dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, a dospjevajuće najkasnije do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinačnog dospjelog iznosa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve to na tekući račun majke ZZ.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva mlt. tužiteljice preko dosuđenog iznosa uzdržavanja do zatraženog iznosa od 462,00 EUR mjesečno, kao neosnovan. III Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.".

2. Protiv te presude žali se tuženik bez određenog pozivanja na žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u nastavku ZPP), dok iz sadržaja žalbe proizlazi kako istu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, pobijajući istu (članak 365. stavak 1. ZPP) u točkama I. i III. izreke, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, a podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu, drugom sucu, na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nakon što je pobijana presuda ispitana u granicama ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP ovaj je sud utvrdio kako u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, dok na neke druge konkretne povrede postupka žalitelj ne upućuje.

6. Predmet spora je izmjena mjesečnog iznosa uzdržavanja koji je za mlt. tužiteljicu u obvezi plaćati tuženik kao otac, odnosno roditelj koji ne stanuje s djetetom.

7. U ovoj fazi postupka sporno:

- da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P2- 2163/2011 od 28. lipnja 2012. naloženo tuženiku da za uzdržavanje mlt. tužiteljice plaća mjesečni iznos od 1.300,00 kuna (172,54 eura prema fiksnom tečaju konverzije u euro),

- da je tužiteljica rođena **.**.2011., te da ista nakon razvoda braka roditelja stanuje s majkom ZZ,

- da tuženik po struci mr. ing. ict., zaposlen i ostvaruje mjesečnu plaću u iznosu od 1.900,00 eura neto, kao i naknadu za tjelesno oštećenje, dok je u vrijeme ranije odluke mirovina tuženika iznosila oko 1.180,00 eura,

- da je tuženik nema drugih obveza uzdržavanja, živi sam u stanu koji je vlasništvo njegovih roditelja, nema kreditnih obveza, a režijski troškovi mu iznose između 150,00 i 200,00 eura mjesečno.

8. Već navedene nesporne činjenice upućuju na zaključak kako prvostupanjski sud nije povrijedio materijalno pravo, konkretno odredbu članka 285. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 – u nastavku ObZ), na štetu tuženika kada je zaključio kako su se u međuvremenu promijenile okolnosti na strani mlt. tužiteljice, već zbog činjenice što je ista sada starija, pa su po logici stvari njene materijalne potrebe veće, na način da iste opravdavaju izmjenu ranije odluke o visini uzdržavanja koju je u obvezi doprinositi tuženik, te kada je obvezao tuženika da od podnošenja tužbe pa ubuduće za uzdržavanje mlt. tužiteljice doprinosi iznos koji je manji od iznosa određenog Odlukom o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (Narodne novine broj 49/24), a zatim Odlukom o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (Narodne novine broj 75/25) za platni razred prema prihodima tuženika.

9. Na žalbene navode tuženika treba odgovoriti kako se, prema odredbi članka 311. stavka 2. ObZ, ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja, a taj životni standard određuje se prema njegovom imovinskom stanju, svim primanjima i stvarnim mogućnostima stjecanja povećane zarade, njegovim vlastitim potrebama i drugim zakonskim obvezama uzdržavanja (članak 307. stavak 3. ObZ), te je u tom pravcu prvostupanjski sud pravilno utvrdio standard tuženika cijeneći visinu njegove plaće. Obveza majke kao drugog roditelja da doprinosi novčano uzdržavanju tužiteljice nastupa eventualno nakon njene punoljetnosti (članak 290. i članak 316. stavak 2. ObZ), pa kako je pobijana presuda donesene u vrijeme kada je tužiteljica još maloljetna, stvarne mogućnosti majke nisu od značaja za odluku u ovom predmetu. Majka, kao roditelj s kojim dijete stanuje, svoju obvezu uzdržavanja mlt. tužiteljice ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu po odredbi članka 310. stavka 1. ObZ.

10. Za odluku u ovom predmetu, suprotno pravnom shvaćanu tuženika, nisu odlučni prigovori koje iznosi tuženik u odnosu na postupanja majke kao drugog roditelja.

11. Utoliko su svi žalbeni navodi tuženika kojima osporava visinu dosuđenog iznosa uzdržavanja neosnovani, a odlukom o parničnom trošku nije povrijeđeno materijalno pravo na štetu tuženika, pa je po odredbi članka 368. stavka 1. ZPP valjalo odbiti žalbu tuženika i presuditi kao u izreci.

Split, 24. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Marko Pribisalić