REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5085/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GL, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Lenka Banjanin, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika ZL, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Ana Bandalo, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-40/2024-3 od 14. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P- 196/2016-24 od 12. rujna 2023., na sjednici održanoj 24. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije, u dijelu u kojem se odnosi na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-40/2024-3 od 14. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-196/2016-24 od 12. rujna 2023.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Postupajući sukladno odredbi čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da u ovom predmetu nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije.
4. U odnosu na prvo postavljeno pitanje, navodi se da je isto previše općenito i kao takvo nije postavljeno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, budući da se ne radi o pitanju koje bi omogućilo ovome sudu da odgovorom na njega osigura jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku prasku.
5. Nadalje, svim postavljenim pitanjima tužiteljica u bitnome ističe prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i posljedično tome pogrešnu primjenu materijalnog prava. Stoga, odgovor na tako postavljena pitanja ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, pri čemu su se okolnosti koje su utjecale na zaključak nižestupanjskih sudova ocjenjivale prema činjenicama utvrđenim u ovom postupku. Tim pitanjima tužiteljica u stvari izražava nezadovoljstvo pobijanom presudom te pokušava dovesti u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, što nije smisao revizije po dopuštenju, već je to ujednačavanje sudske prakse i zauzimanje načelnih shvaćanja koja bi bila primjenjiva ne samo u konkretnom nego i u svim drugim slučajevima temeljenim na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi. Ukazivanjem na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka (prvo postavljeno procesno pitanje) tužiteljica ukazuje na nedostatke obrazloženja pobijane odluke te odgovor na takvo pitanje također ovisi o okolnostima konkretnog slučaja.
6. Dakle, obrazloženjem postavljenih pitanja tužiteljica izražava svoje nezadovoljstvo pobijanom odlukom, ističući nepravilnost suda u primjeni odredbe pravila o teretu dokazivanja, načina utvrđivanja odlučnih činjenica, no sadržajem prijedloga nije upućeno na odluke sudova u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a, u kojima bi bilo izraženo pravno shvaćanje nepodudarno s onim izraženim u pobijanoj odluci, niti je na ikoji drugi način dostatno obrazložena važnost naznačenih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava (prvo postavljeno pitanje te procesno postavljena pitanja) dakle, tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije ne naznačuje ni adekvatne razloge važnosti postavljenih pitanja.
7. Tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije, navodi da su joj povrijeđena ustavna prava zajamčena čl. 14. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje: Konvencija). Međutim, ocjena je ovoga suda da tužiteljica nije učinila vjerojatnim, da joj je u postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava, povrijeđeno kakvo temeljno pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenice utvrđene u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja) te sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, ocjena je ovoga suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP- a i dopuštenje revizije. U konkretnim okolnostima slučaja, u pobijanoj odluci naznačeni su dostatni relevantni razlozi o odlučnim činjenicama kojima se sud rukovodio u donošenju odluke te se uočava da je na taj način stvarno ispitan slučaj.
8. Stoga je ocijenjeno, da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nemaju zahtijevanu važnost u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za dopuštenje revizije, pa je prijedlog u tom dijelu odbijen na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a, a na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava prijedlog je odbačen.
Zagreb, 24. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
