REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2074/2018-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Ani Santini Gazilj, u pravnoj stvari tužitelja KH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Maroje Matana, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Matana & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika ŽH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Josip Šimović, odvjetnik u Zagrebu, radi obvezno - ostalo, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 2. srpnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Brune Gašparovića - odvjetnika, tuženika i punomoćnika tuženika Josipa Šimovića - odvjetnika, dana 24. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da je raskinut Predugovor o kupoprodaji nekretnina upisanih u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], sklopljen dana 10.11.2008.g."

II Prihvaća se kao djelomično osnovan tužbeni zahtjev i sudi:

Nalaže se tuženiku ŽH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju KH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 4.000,00 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 25. travnja 2012. pa do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se kao djelomično neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 4.000,00 eur za razdoblje od 11. svibnja 2009. do 24. travnja 2012.

IV Utvrđuje se da ne postoji tuženikova tražbina istaknuta radi prebijanja u iznosu od 4.000,00 eur.

V Nalaže se tuženiku ŽH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju KH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.172,54 eur s zateznom kamatom koja teče od 24. rujna 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbija se zahtjev tužitelja za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi.

Obrazloženje

1. Predmetni parnični postupak pokrenut je pred Općinskim sudom u Kutini tužbom tužitelja KH protiv tuženice ČH, radi utvrđenja da je raskinut predugovor i radi isplate. Tužitelj u tužbi navodi da su stranke 10. studenog 2008. sklopile predugovor u vidu potvrde kojom je tužitelj isplatio tuženici ČH iznos od 4.000,00 eur za prodaju zemljišta u Gornjoj Jelenskoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da se tuženica obvezala srediti nekretnine na način da će iste biti u roku od šest mjeseci na ime i vlasništvo tuženice u cijelosti nakon čega će tužitelj isplatiti preostali iznos od cjelokupnog ugovorenog iznosa kupoprodajne cijene od 13.000,00 eur. Tužitelj navodi da nakon proteka roka i više poziva tužitelja da to učini tuženica nije sredila zemljišnoknjižno stanje nekretnina radi čega da predugovor više nema smisla, sve radi proteka vremena od dana sklapanja predugovora radi čega tužitelj predlaže presudom utvrditi da je raskinut predugovor od 10. studenog 2008. i naložiti tuženici isplatiti tužitelju iznos od 4.000,00 eur s zateznom kamatom tekućom od 11. svibnja 2009. do isplate te naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu navodi da je točno da su obje stranke dana 10. studenog 2008. potpisale Potvrdu kojom se potvrđuje da je tuženica na ime kapare za kupoprodaju zemljišta u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] primila iznos kunske protuvrijednosti od 4.000,00 eur, da nije točno da se tuženica predmetnom Potvrdom obvezala da će srediti nekretnine na način da će iste biti u roku od šest mjeseci na ime i vlasništvo tuženice u cijelosti jer da nigdje iz potvrde niti pregovora stranaka ne proizlazi da bi to bio rok od šest mjeseci, navodi da je tužitelj bio upoznat s činjenicom da su predmetne nekretnine u suvlasništvu tuženice kao i da se suvlasnici dogovaraju o diobi predmetnih nekretnina, a pregovori radi kupoprodaje da su vođeni oko dijela koji je bio, prema dogovoru suvlasnika o načinu izvršenja posjeda, u posjedu tuženice, a kako u vrijeme potpisivanja potvrde još nije bio sastavljen odgovarajući parcelacijski elaborat i diobni ugovor da tuženica nije mogla navesti površinu i broj čestice na potvrdi, da tuženica nije obećala da bi predmetna dioba zajedno s provedbom u zk bila gotova za šest mjeseci jer da isto ne ovisi o njoj već o stručnjacima koji rade elaborate i brzini rada tijela i sudova. Tuženica dalje navodi da je ishodila svu potrebnu dokumentaciju, o čemu da je obavijestila tužitelja s molbom da joj se javi, a tužitelj da se nije javio tuženici jer da ga je odmah po primitku kapare uvela u posjed predmetnih nekretnina pa da tužitelj nije imao stvarnog interesa dalje s njom kontaktirati i požurivati je da sredi zk stanje, a zbog nesređenog zk stanja da ga nije pozivala na plaćanje preostalog dijela ugovorene kupoprodajne cijene pa da slijedom navedenog ne postoje osnove za raskid predugovora temeljem okolnosti na koje se poziva tužitelj. Tuženica navodi da je tužitelj 18 mjeseci posjedovao nekretninu tuženice, koristio se njome i ubirao plodove te se nije javljao tuženici, a u lipnju 2010. tuženica da je saznala da je tužitelj nedavno napustio posjed predmetnih nekretnina pa da je očito da se upravo tužitelj predomislio i odustao od sklapanja ugovora o kupoprodaji jer mu navedeno imanje ne odgovara i jer je kupio drugu nekretninu pa da tuženica smatra da tužitelj nema pravo na povrat kapare nego je gubi. Tuženica navodi da je tužitelj predmetnu nekretninu koristio za držanje konja, istu prilagodio svojim potrebama te da je srušio voćke (10-15 stabala šljiva i 5-6 stabala jabuka, 3 stabla oraha, 1 stablo dunja), drveće (2 breze i 3 čempresa), vinovu lozu (tri reda vinograda) i brajde oko kuće kao i drveće oko kuće, a koja su sva stabla bila stara oko 20 ak godina i ubirao plodove, a čemu se tuženica nije usprotivila obzirom na sklopljeni ugovor, ali da smatra da joj je ovime počinjena šteta, da je tužitelj napustio posjed ne plativši struju za 1,5 godinu oko 700,00 kn, da je otuđio i betonske stupove iz vinograda 30-40 komada, jelove daske 30 komada, tačke i stara zaprežna kola (koja su joj bila uspomena), betonska korita dva komada i željezni poklopac za bunar, da je tužitelju bilo poznato da je određeni dio predmetnih nekretnina bio dan u zakup HH koji je uzgajao poljoprivredne kulture pa tako posijao pšenicu, a tužitelj da je preorao njivu s pšenicom čime je tuženici prouzrokovao štetu jer je zbog toga tuženicu HH tužio radi naknade štete. Slijedom navedenog, tuženica predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženici.

3. Rješenjem poslovni broj P-430/12 od 2. srpnja 2012. Općinski sud u Kutini se povodom prigovora tuženice oglasio mjesno nenadležnim te je predmet po pravomoćnosti rješenja ustupljen mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu Zagrebu.

4. Kako je tuženica ČH u tijeku postupka umrla, ovosudnim rješenjem poslovni broj P-5744/12 od 18. studenog 2014. utvrđen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari, a ovosudnim rješenjem poslovni broj P-5744/12 od 13. ožujka 2018. pozvan je nasljednik tuženice ŽH da preuzme postupak u ovoj pravnoj stvari te je postupak nastavljen.

5. Podneskom predanim na ročištu dana 7. lipnja 2018. tuženik je istaknuo prigovor radi prebijanja u kojem navodi da su nekretnine koje su trebale biti predmet kupoprodaje predane tužitelju u posjed u studenom 2008. te da je tužitelj bio u posjedu istih i koristio ih za držanje konja sve do lipnja 2010. čime da je bez ikakve osnove stekao korist u vidu korištenja istih (zemljište i kuća), a tržišna vrijednost te koristi iznosi 800,00 kn mjesečno, što za 18 mjeseci iznosi 14.400,00 kn, da su na predmetnim nekretninama prije predaje u posjed tužitelja rasle voćke, stabla i vinograd kako je naznačeno u odgovoru na tužbu, a koje je tužitelj porušio bez pitanja prednika tuženice i to 10 stabala šljiva, 5 stabala jabuka, 3 stabla oraha, 1 stablo dunja, drveće (2 breze i 3 čempresa) ukupno 24 komada, a koja su sva stabla bila stara 20-ak godina, zatim vinovu lozu (3 reda vinograda po 10 loza i brajde oko kuće kao i drveće oko kuće te je ubirao i mogao ubirati plodove, što sveukupno (stabla, vinova loza, plodovi) su vrijedili ukupno najmanje 14.800,00 kn, da tužitelj prednici tuženika nije vratio nekretnine u stanju u kojem ih je primio nego oštećene i umanjene vrijednosti te je prouzročio imovinsku štetu prednici tuženika u iznosu od 14.800,00 kn odnosno da postoji tražbina tuženika prema tužitelju po osnovi stjecanja bez osnove jer je tužitelj sječom i korištenjem navedenih stabala i njihovih plodova koji su predstavljali imovinu prednice tuženika, ostvario nepripadnu imovinsku korist u iznosu od spomenutih 14.800,00 kn i to bez osnove, da su na predmetnim nekretninama prije predaje u posjed tužitelju bili betonski stupovi u vinogradu i to najmanje 30 komada, jelove daske 30 komada odnosno 2 m3, tačke 1 kom, betonska korita 2 kom te željezni poklopac za bunar kao i stara zaprežna kola, koja su prednici tuženika bile uspomena te imale tržišnu vrijednost 150,00 kn, a subjektivnu vrijednost 4.000,00 kn što sveukupno iznosi 7.420,00 kn, da je tužitelj bez osnove i na štetu tuženika stekao korist u vidu korištenja režija za predmetnu nekretninu za što naknadu za režijske troškove nije platio nego je to morala učiniti prednica tuženika; da je tužitelj koristio priključak električne energije i trošio istu na navedenoj nekretnini tijekom 18 mjeseci u razdoblju od prosinca 2008. do svibnja 2010., sveukupno 493,95 kn prema priloženim računima i uplatnicama, te nadalje u istom razdoblju vodnu i komunalnu naknadu ukupno u iznosu od 201,24 kn dakle sveukupno za režije 695,19 kn, da je tužitelj bio upoznat s činjenicom da je određeni dio predmetnih nekretnina bio dan u zakup HH te da je dao kaparu i pristao na pravni posao i kraj takvih saznanja, da je HH na zakupljenom zemljištu uzgajao poljoprivredne kulture pa je tako posijao i pšenicu, a tužitelj da je bez znanja i odobrenja prednice tuženika i bez znanja zakupnika HH samovoljno preorao zemljište koje je dano u zakup VH te je takvim postupanjem tužitelj prednici tuženika prouzrokovao štetu jer je upravo zbog toga tuženicu kao zemljišnoknjižnu vlasnicu i zakupodavca HH tužio radi naknade štete u iznosu od 6.972,15 kn sa zateznim kamatama i troškovima postupka u iznosu od 4.392,00 kn koja mu je i dosuđena, slijedom čega je od prednice tuženika naplaćen sa njezinih računa iznos od 17.086,62 kn. Slijedom navedenog tuženik navodi da ukoliko bi sud, suprotno navodima tuženika, smatrao da postoji tužiteljeva novčana tražbina prema tuženiku u utuženom iznosu, da tuženik ističe prigovor radi prijeboja te predlaže utvrditi da postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 54.401,81 kn s zateznim kamatama od 1. lipnja 2010. do dana donošenja presude te tražbinu tužitelja prebiti s navedenom tražbinom tuženika.

6. Tužitelj se, a u odnosu na prigovor radi prebijanja, istome u cijelosti usprotivio kako u osnovi tako i u visini, usprotivio se da se u okviru ovog postupka raspravlja o pitanjima naknade štete, isplate najamnine i režijskih troškova, osporava da bi tužitelj bio u ikakvoj obvezi regresirati naknadu štete koju je prednica tuženika snosila u odnosu na HH, a ukoliko sud odluči o istome raspravljati tada tužitelj ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tuženika te ističe prigovor zastare na sva potraživanja. Tužitelj navodi da se prigovor nedostatka aktivne legitimacije očituje u činjenici da ČH nije bila samovlasnik predmetnih nekretnina, da dostavljeni računi ne glase na ČH, a ostale priložene uplatnice da ne dokazuju da bi upravo tužitelj stvorio predmetna dugovanja niti su stranke ugovorile ikakvo plaćanje najamnine ili režija. Tužitelj navodi da su neosnovani navodi da bi iz subjektivnih razloga napustio posjed nekretnine, da je na temelju predugovora ušao u posjed predmetnih nekretnina pa da se stoga ne može govoriti da se tužitelj bez osnove i odobrenja služio predmetnih nekretninama.

7. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom podneskom od 17. lipnja 2024. tužitelj je predložio donošenje presude kojom se utvrđuje da je raskinut predugovor o kupoprodaji nekretnina upisanih u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sklopljen dana 10.11.2008. te kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.000,00 eur s zateznom kamatom tekućom od 11. svibnja 2009. do isplate te naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka s zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

8. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: potvrdu od 10. studenog 2008. (list 2 spisa), prikaz z.k. uloška – neslužbena kopija, broj uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 3 spisa), prikaz z.k. uloška – neslužbena kopija, broj uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 4 spisa), dopis od 22. ožujka 2010. (list 5 spisa), prikaz z.k. uloška – neslužbena kopija, broj uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 15-16 spisa), parcelacijski elaborat (list 17-39 spisa), opomenu HEP-a (list 70-74 spisa), potvrde o uplati za električnu energiju (list 75 spisa), potvrde o uplati komunalne naknade (list 76 spisa), potvrde o uplati naknade za uređenje voda (list 77 spisa), presudu Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-1717/10 od 6. rujna 2011. (list 78-80 spisa), rješenje o ovrsi Općinskog suda u Kutini poslovni broj Ovr-1357/11 od 5. listopada 2011., specifikaciju naplata Ovr-1357/11 (list 84 spisa), izvadak iz zemljišne knjige, povijesni prikaz za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 86 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 87 spisa), izvadak iz zemljišne knjige, povijesni prikaz za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 88 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 89 spisa), izvadak iz zemljišne knjige, povijesni prikaz za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 90-91 spisa), naloge za plaćanje (list 105-106 spisa), rješenje o nasljeđivanju iza pok. FH doneseno po javnom bilježniku Vladimiru Greblo poslovni broj O- 77/06 od 4. travnja 2006. (list 108-109 spisa), izveo dokaz saslušanjem svjedoka IH, ZH, CH te saslušanjem tužitelja i tuženika.

9. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, dalje ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je raskinut predugovor o kupoprodaji nekretnina od 10. studenog 2008. i za isplatu iznosa od 4.000,00 eur, za koji tužitelj tvrdi da je isplatio prednici tuženika ČH na temelju predugovora o kupoprodaji nekretnina koji su tužitelj i prednica tuženika ČH sklopili dana 10. studenog 2008. u vidu Potvrde, s zateznom kamatom tekućom od 11. svibnja 2009. do isplate, a obzirom da tužitelj tvrdi da su nastupile sve okolnosti koje predstavljaju razloge da se predugovor raskine.

11. Među strankama nije sporno da je tužitelj prednici tuženika ČH (ranije tuženici) isplatio iznos od 4.000,00 eur, a o čemu su tužitelj i ČH dana 10. studenog 2008. potpisali Potvrdu.

12. Među strankama je sporno je li tuženik, koji je pravni slijednik pok. ČH, dužan isplatiti tužitelju iznos od 4.000,00 eur, a obzirom da tuženik tvrdi da se radi o danoj kapari za kupoprodaju zemljišta od koje kupoprodaje je odustao tužitelj iz kojeg razloga tužitelj nema pravo na povrat kapare nego je gubi.

13. Uvidom u Potvrdu od 10. studenog 2008. utvrđeno je da se istom potvrđuje da je ČH primila iznos predujma od 4.000,00 eur na ime kapare za prodaju zemljišta u G. Jelenskoj zavedenog u knjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje se sastoji od 11 čestica, da je ukupan iznos kupoprodaje 13.000,00 eur te da je ista potpisana u Zagrebu, dana 10. studenog 2008. od strane tužitelja KH kao platitelja i AH kao primatelja.

14. U svom iskazu tužitelj je naveo da je gđa. AH prodavala, a on se javio kao kupac imanja u Gornjoj Jelenskoj, da mu je gđa. AH rekla da je cijena imanja 13.000,00 eur te je prihvatio tu cijenu, a bavio se s konjima te je imao u planu pretvoriti obradivu površinu u livadu tako da ga je to imanje interesiralo, da je kod predočenja vlasničkog lista vidio da je imanje 1/2 te da je rekao da želi čiste papire da bude posjed 1/1 na što da mu je gđa. AH rekla da mora kontaktirati geodetu da li može napraviti službenu izmjeru i da sredi papire da imanje bude 1/1 te da će ga obavijestiti, da je AH kontaktirala geodetu gospodina K te je on rekao da on može izvršiti parcelizaciju i srediti papire da imanje bude 1/1 na što da mu je gđa. AH rekla da bi trebao dati neku akontaciju kako bi ona ušla u taj postupak i da će biti sigurna da će on kupiti imanje na što da je pristao, da joj je rekao da će joj dati akontaciju u iznosu od 4.000,00 eur, a ostatak kad budu sređeni papiri 1/1 s time da odmah uđe u posjed, da je gđa. AH rekla da će u roku od 6 mjeseci papiri biti sređeni, ali do toga da nije došlo, da je geodeta napravio izmjeru, predao zahtjev u katastar u Kutinu te je katastar iz Kutine uputio to u katastar u Zagreb gdje je došla odbijenica. Tužitelj je dalje iskazao da kad su on i supruga došli dati 4.000,00 eur, da je gospodin, sada tuženik ŽH bio nazočan kod isplate 4.000,00 eur i da je dao napraviti ugovor ili potvrdu gdje je pisao broj čestica, da je isplatio 4.000,00 eur što su potpisali on i gđa. AH, međutim kad je došla odbijenica da je rekao gđi. AH da neka ona vrati njegovu akontaciju i da će kupiti drugi posjed gdje su čisti papiri na što da mu je ona odgovorila da mu neće vratiti novac. Tužitelj je iskazao da kad je ušao u posjed nekretnine da je iza štale gđa. AH držala vrt koji je bio obrasao u trnje te je isto dao srediti, a iza toga da je obradiva površina te da je dao urediti među, da su postojali priključci za struju ali da istu nije koristio jer je imao električnog pastira na akumulator, a priključka za vodu da nije bilo već je vodu koristio iz bunara, da je gđi. AH rekao da to kupuje isključivo za konje i da mora dati obraditi zemljište i posijati livadu na što da mu je gđa. AH rekla da nema problema, da slobodno posije livadu i drži konje na ispaši, da mu je gđa. AH rekla da je imala ugovor o najmu obradive površine i da je raskinula ugovor s gospodinom HH koji je tamo sijao pšenicu, da je vidio da je nikla pšenica o čemu je obavijestio gđu. AH koja mu je rekla da je pismenim putem obavijestila g. HH da je imanje prodano i da raskida s njim ugovor te mu je rekla da zemlju obradi i da posije livadu, a po njegovim saznanjima g. HH je nakon što je saznao da je zemljište prodano, neovlašteno posadio pšenicu, a to mu je poznato jer mu je gđa. AH rekla da mu je poslala raskid ugovora o najmu zemljišta. Tužitelj je iskazao da ga je o odbijenici katastra obavijestila gđa. AH te zatražila da napusti posjed što je on i učinio.

15. Tuženik je u svom iskazu naveo da je 2008. godine njegova majka ČH odlučila prodati imanje i da se tužitelj javio kao kupac, obzirom da navedeno imanje nije katastarski bilo podijeljeno 1/1, već je bilo suvlasništvo i čestice su bile ispremještane da su on i majka razgovarali o tome i predložili da to riješe 1/1, a to je bilo u trenutku kad se tužitelj javio kao kupac te da je majka obavijestila tužitelja o tome i daljnji dogovor je bio ako je gospodin zainteresiran da preda kaparu i da majka pokrene postupak parcelacije, da je ukupan iznos bio dogovoren u iznosu od 13.000,00 eur, iznos kapare je bio 4.000,00 eur, za što je potpisana potvrda te da je iznos novca dan, da možda nije bio prisutan baš u tom trenutku potpisa, ali da je bio u kući jer je živio u istoj kući kao majka, a potvrda je potpisana u toj kući. Tuženik je dalje iskazao da je njegova majka dan prije razgovarala s geodetom K i rekla mu u čemu je problem i on joj je rekao da takve procedure traju od 6 mjeseci pa do 2 godine, da je majka to rekla tužitelju koji je tada izjavio da to njemu nije problem, da će on polako to sebi početi uređivati i da kad ta parcelacija bude gotova da će isplatiti ostatak, ali da nema saznanja o odbijenici katastra, da je geodeta javio da su papiri gotovi i da se čeka samo sudsko rješenje da se to upiše. Tuženik je iskazao da je majka rekla da je na dijelu zemljišta zasađena pšenica za koju je tužitelj rekao da je neće dirati dok čovjek to ne pobere i da je majka obavijestila prethodnog posjednika koji je posadio pšenicu i s kojim je raskinula ugovor da pokupi pšenicu jer da je nitko neće dirati. Tuženik je iskazao da je bilo nešto brajdi, 3 reda kao neki mali vinograd gdje su bili betonski stupovi i tu je sporadično znalo roditi grožđe, da je na tom zemljištu bilo oko 20-tak stabala, u to vrijeme starosti 20-tak godina, 10-tak šljiva, orah, da misli da je bila jedna dunja, dvije jabuke, da je tužitelj rekao da neće ništa značajno dirati bez da pita majku, a to da mu je rekla majka. Tuženik je iskazao da je geodeta javio da su papiri gotovi i da se čeka samo sudsko rješenje da se to upiše, a majka je poslala poziv tužitelju kojim ga je obavijestila da su stvari gotove i da bi trebali finalizirati ugovor, da ga je zvala i telefonom prije, ali obzirom da ga nije mogla dobiti da mu je poslala dopis, te nakon više puta pokušaja, misli krajem 2010. godina je otišla na imanje vidjeti što se događa, ali obzirom da tužitelja nije mogla naći, da je raspitujući se kod susjeda saznala je da je tužitelj premjestio konje na neko drugo imanje.

16. Svjedok IH je iskazao da mu je poznato da je KH bio u najmu, odnosno posjedu zemlje od ČH (da ne zna točno pravno reći) i da mu ništa drugo nije poznato o odnosu KH i ČH niti kako je KH došao u posjed zemlje, da ne zna koliko je dugo bio u posjedu zemlje, ali da je to bilo negdje 2010. i da misli da je bio negdje oko godinu dana u posjedu, da ne može točno reći, jer da ima zemlju pored pa da dođe nekad svaka tri mjeseca na zemlju pored i da se sjeća da je KH na toj zemlji držao nekakve konje, da kad je KH došao na tu zemlju da su maknute sve voćke i vinograd, zemlja je preorana, a prije oranja je bila posijana pšenica na dijelu koji je dan u zakup čovjeku koji se prezivao HH i da misli da je on sijao tu pšenicu, a to da mu je poznato jer je redovno dolazio i poznato mu je bilo sve što je na toj parceli bilo prije nego je došao KH, a da li su još bili nekakvi predmeti na toj zemlji da ne zna. Svjedok je dalje iskazao da su bila minimalno tri oraha, jedna dunja, nešto lješnjaka, da ne zna točno, sigurno petnaest od dvadeset stabala šljiva, nešto jabuka i krušaka, sveukupno oko desetak stabala jabuka i krušaka, da je bio vinograd i vrt, ali da nikada neposredno nije vidio tužitelja da je radio nešto s navedenim kulturama i stablima te da je to gruntovno bila zajednička zemlja njega (svjedoka) i ČH.

17. Svjedok ZH je iskazao da je tužitelj tražio imanje za kupnju na kojem bi mogao napasati konje, da je gđa. ČH, majka tuženika, rekla tužitelju da je imanje na prodaju ali da nije čisto 1/1, da je tužitelju trebala livada jer je imao malu livadu u [adresa] pa da je pitao pok. ČH da li može smjestiti konje na nekretninu dok se to s vlasništvom ne riješi na što je gđa. ČH pristala, ali pod uvjetom da se da kapara jer ona nije imala novca da sredi papire, da je bio neposredno prisutan tom razgovoru tužitelja i gđe. ČH kao što je bio i prisutan na Branimirovoj tržnici kada je tužitelj isplatio ČH 4.000,00 eur, o čemu je sastavljena i potvrda, da mu je osobno poznato da je tužitelj dovezao konje do nekretnine jer je osobno vozio traktor na kojem je bila gajba na kojoj su bili vezani konji i da su ogradili komad zemlje za koji je ČH rekla da je njezin, a i bila je prirodna međa, da su on i tužitelj stavili plastične stupove i električnu ogradu, odnosno pastire na akumulator, da je to bilo livada i da je na jednom dijelu bilo trnja koje je očistio fleksericom, na dijelu nekretnine da je bio bunar iz kojeg se vukla voda za konje, da tužitelj nije imao pristup objektima koji su se nalazili na parceli, da je bilo rečeno da će se najkasnije kroz godinu dana riješiti papiri i da mu je tužitelj rekao da izlazi iz nekretnine jer papiri nisu riješeni, da mu je tužitelj rekao da je u više navrata pokušao s ČH riješiti i isplatiti je, da su na predmetnoj nekretnini bile samo dvije stare šljive i to na dijelu dvorišta gdje konji nisu dolazili, da nije postojao vinograd niti pšenica.

18. Svjedokinja CH, supruga tužitelja, je iskazala da je bila prisutna kada je tužitelj dao pok. ČH 4.000,00 eur za korištenje imanja za konje, da im je trebao posjed livade za konje i ništa drugo jer žive u centru [adresa] i konji ne mogu biti u dvorištu, da je bilo rečeno od pok. ČH da joj treba novca da pokrene postupak da zemljište bude 1/1 i da će to riješiti, a kad bude 1/1 ostatak novca da će se isplatiti čim dobiju rješenje, da je njezin suprug trebao kupiti tu nekretninu, ali je gđa. ČH rekla da nema novca da pokrene postupak i ako imaju novca da joj daju kao neku akontaciju i to je bilo 4.000,00 eur, a od 2008. godine pa do danas gđa ČH da ništa vezano za zemljište nije riješila, da se predaja kapare odvila u kući ČH i da su bili prisutni ona, njezin suprug i gospodin ZH te da nema saznanja o dopisu gđe. ČH da je izvršena parcelacija. Svjedokinja je iskazala da je mjesto gdje su bili konji bilo ograđeno s plastičnim stupovima i električni pastir na akumulator i tu je bio bunar iz kojeg su ručno crpili vodu, da ključeve od male zidane kućice i stare drvene kućice koje su se nalazile na parceli nisu imali niti im je to trebalo, da nikakvih stabala i usjeva nije bilo i da stara zaprežna kola 2008. nisu bila.

19. Odredbom čl. 268. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 34/05, 41/08, dalje u tekstu: ZOO) propisano je da je predugovor ugovor kojim se preuzima obveza da se kasnije sklopi drugi, glavni ugovor dok je odredbom čl. 268. st. 3. ZOO-a propisano da predugovor obvezuje ako sadrži bitne sastojke glavnog ugovora.

19.1. Prema odredbi čl. 376. st. 1. ZOO-a bitan sastojak ugovora o kupoprodaji je stvar i cijena.

20. Dovodeći u vezu sadržaj Potvrde od 10. studenog 2008. (dalje: Potvrda) s iskazom stranaka i saslušanih svjedoka u dijelu u kojem su u bitnome suglasno iskazali kako je prednica tuženika ČH prodavala nekretninu te je tužitelj bio zainteresiran za kupnju iste, a na kojoj nekretnini ČH nije bila upisana kao vlasnica za cijelo, radi čega je bilo potrebno provesti postupak parcelacije i kojom prilikom je tužitelj dao ČH iznos od 4.000,00 eur, sud zaključuje da su između tužitelja i prednice tuženika vođeni pregovori oko kupoprodaje nekretnine, u tijeku kojih pregovora je sastavljena potvrda od 10. studenog 2008. Međutim, ista Potvrda, s obzirom na svoj sadržaj i okolnosti u kojima je sastavljena, prema stavu suda ne predstavlja predugovor o kupoprodaji već je istom potvrđeno da je ČH primila od KH, ovdje tužitelja, iznos od 4.000,00 eur, a pregovori sami po sebi ne obvezuju (čl. 251. st. 1. ZOO-a).

20.1. Prema svom sadržaju, Potvrda prema stavu suda ne predstavlja predugovor o kupoprodaji nekretnine, a obzirom ne sadrži bitne sastojke glavnog ugovora, istom nije preuzeta obveza za sklapanje glavnog ugovora te potpisnici iste nisu naznačeni kao prodavatelj i kupac. Među strankama nije sporno da u trenutku sastavljanja i potpisivanja Potvrde nije bila provedena parcelacija te da prednica tuženika ČH nije bila upisana u zemljišnoj knjizi kao vlasnica za cijelo nekretnine u pogledu koje su vođeni pregovori, pa prema stavu suda u takvoj situaciji predmet kupoprodaje nije mogao biti točno određen.

21. Kako sud zaključuje da navedena potvrda ne predstavlja predugovor o kupoprodaji nekretnine, nešto što nije nastalo ne može biti sudskom odlukom utvrđeno raskinutim.

22. Slijedom navedenog valjalo je u smislu odredbe čl. 187. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 325. st. 1. ZPP-a odbiti tužbeni zahtjev u dijelu kojim se zahtjeva utvrđenje da je raskinut predugovor te odlučiti kao pod točkom I izreke presude.

23. Kako sud smatra da Potvrda od 10. studenog 2008. ne predstavlja predugovor o kupoprodaji nekretnine to iznos od 4.000,00 eur, za koji nije sporno da je prednica tuženika primila od tužitelja, ne predstavlja u smislu odredbe čl. 303. st. 1. ZOO-a kaparu danu kao znak da je ugovor sklopljen. Da bi se u određenom slučaju mogle primjenjivati odredbe o kapari mora postojati određeni valjani ugovor zbog kojega i u vezi s kojim je kapara ugovorena i dana, što u konkretnome nije slučaj.

23.1. Stoga u ovoj pravnoj stvari nema mjesta primjeni odredbe čl. 304. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da ako je za neispunjenje ugovora odgovorna strana koja je dala kaparu, druga strana može po svojem izboru zahtijevati ispunjenje ugovora, ako je to još moguće, ili tražiti naknadu štete, a kaparu uračunati u naknadu ili vratiti ili se zadovoljiti primljenom kaparom odnosno nema mjesta primjeni odredbe čl. 304. st. 2. ZOO-a kojom je propisano da ako je za neispunjene ugovora odgovorna strana koja je primila kaparu, druga strana može po svojem izboru zahtijevati ispunjenje ugovora, ako je to još moguće ili tražiti naknadu štete i vraćanje kapare ili tražiti vraćanje dvostruke kapare.

24. Međutim, kako iz rezultata izvedenih dokaza proizlazi da su tužitelj i prednica tuženika vodili pregovore glede kupoprodaje nekretnine te da je prednica tuženika primila od tužitelja iznos od 4.000,00 eur, a o čemu je sastavljena Potvrda, to je sud prilikom odluke o dijelu tužbenog zahtjeva radi isplate iznosa od 4.000,00 eur s zateznom kamatom primijenio odredbu čl. 1111. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi te odredbu čl. 1111. st. 3. ZOO-a kojom je propisano da obveza vraćanja odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

24.1. Imajući u vidu da je prednica tuženika iznos od 4.000,00 eur primila u tijeku pregovora s tužiteljem te okolnosti primanja navedenog iznosa, sud smatra da je prednica tuženika bila poštena stjecateljica, pa je tuženik uz stečeno bez osnove dužan vratiti zatezne kamate od dana podnošenja tužbe (25. travnja 2012.) (čl. 1115. ZOO-a).

25. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 1111. ZOO-a i odredbe čl. 1115. ZOO-a odlučiti kao pod točkom II i III izreke presude.

26. U odnosu na istaknuti prigovor radi prebijanja valja istaknuti kako slijedi.

26.1. Vezano za navode tuženika kako je tužitelj bio u posjedu nekretnina koje su trebale biti predmet kupoprodaje čime je stekao korist u vidu korištenja istih ističe se da je prednica tuženika ČH u odgovoru na tužbu izričito navela da je uvela tužitelja u posjed nekretnine iz čega proizlazi da je tužitelj nekretninu koristio upravo na temelju odobrenja ČH. Navedeno proizlazi i iz iskaza stranaka i svjedoka ZH.

26.2. Naime, prednica tuženika ČH, ranije tuženica, je u odgovoru na tužbu izričito navela da je tužitelja uvela u posjed nekretnine, dok je svjedok ZH iskazao da je tužitelj tražio imanje za kupnju na kojem bi mogao napasati konje i da je pitao pok. ČH da li može smjestiti konje na nekretninu dok se to s vlasništvom ne riješi na što je gđa. ČH pristala, ali pod uvjetom da se da kapara jer ona nije imala novca da sredi papire, a u kojem dijelu je sud iskaz svjedoka ocijenio kao iskren i uvjerljiv. Uzgred se napominje da tuženik nije naznačio koja je to površina nekretnine koja je dana tužitelju u posjed, a imajući u vidu da među strankama nije sporno da u vrijeme sastavljanja potvrde od 10. studenog 2008. prednica tuženika nije bila upisana kao vlasnica za cijelo nekretnine o kojoj su vođeni pregovori dok glede objekata na nekretnini valja istaknuti da su saslušani svjedoci ZH te CH u dijelu svojih iskaza u bitnome suglasno iskazali kako tužitelj nije imao pristup objektima sagrađenima na nekretnini koju mu je ČH dala u posjed, pa je sud iskaze svjedoka u navedenom dijelu ocijenio kao iskrene i uvjerljive, a tuženik nije dokazao suprotno. U odnosu na navode tuženika glede voćki, stabala, vinograda, betonskih stupova, jelovih dasaka, tački, betonskih korita dva komada, željeznog poklopca za bunar, starih zaprežnih kola koja su se prema tvrdnjama tuženika nalazila na nekretnini koju je koristio tužitelj, valja istaknuti da je saslušani svjedok IH iskazao da je na nekretnini bilo minimalno tri oraha, jedna dunja, nešto lješnjaka, petnaest do dvadeset stabala šljiva, sveukupno oko desetak stabala jabuka i krušaka i da je bio vinograd te da je sud iskaz svjedoka u tom dijelu ocijenio kao iskren. Međutim svjedok nije iskazao o točnom broju stabala na toj nekretnini, pri čemu je sud uzeo u obzir da tuženik nije dokazao koji dio nekretnine i u kojoj površini je koristio tužitelj i da bi se upravo na tom dijelu nalazila stabla o kojima je iskazivao saslušani svjedok, te da je i sam tuženik u svom iskazu iskazivao o dvadesetak stabala, desetak šljiva, orahu, jednoj dunji, dvije jabuke. Tuženik nije predložio druge dokaze iz kojih bi nedvojbeno proizlazilo stanje nekretnine prije davanja iste od strane ČH u posjed tužitelju i to u pogledu broja, vrste i starosti stabala koja su se prema tvrdnjama tuženika nalazila na nekretnini te u pogledu navodnih plodova koji su ubirani i u pogledu starih zaprežnih kola koja su se prema tvrdnjama tuženika nalazila na nekretnini pa je sud primjenom pravila o teretu dokazivanja uzeo za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist nije bila u stanju pružiti dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. U odnosu na navode tuženika da je tužitelj stekao korist u vidu korištenja režija za predmetnu nekretninu jer da nije platio naknadu za režijske troškove nego je to morala učiniti prednica tuženika ističe se da iz računa i uplatnica za električnu energiju, komunalnu naknadu i naknadu za uređenje voda ne proizlazi nedvojbeno da se navedeni računi odnose upravo na nekretninu koju je prednica tuženika dala u posjed tužitelju. Također, iz dijela iskaza saslušanih svjedoka ZH i CH, a koje je sud u tom dijelu prihvatio kao iskrene i uvjerljive jer su u tom dijelu suglasni, proizlazi da tužitelj nije imao pristup objektima koji su postojali na nekretnini koja mu je dana u posjed te da je postojao bunar iz kojeg je tužitelj crpio vodu, a struju da je koristio na akumulator. U odnosu na navode tuženika da je tužitelj preorao pšenicu na dijelu zemljišta koje je bilo dano u zakup HH te takvim ponašanjem prednici tuženika prouzrokovao štetu, obzirom da je prednicu tuženika kao knjižnu vlasnicu i zakupodavca HH tužio radi naknade štete, valja istaknuti da iz presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-1717/10 od 6. rujna 2011. proizlazi da je prvostupanjskom presudom, a koja je potvrđena u tom dijelu, naloženo prednici tuženika ČH platiti HH štetu koju mu je počinila raskidom ugovora o zakupu u iznosu od 6.972,15 kn s zateznim kamatama od 4. svibnja 2009. do isplate i parnične troškove u iznosu od 4.392,00 kn. Dakle, prednici tuženika, pok. ČH, je pravomoćnom presudom naloženo platiti HH po osnovi naknade štete navedeni novčani iznos te je pok. ČH svoje prigovore mogla isticati u parničnom postupku u kojem je donesena navedena presuda. Također, iz obrazloženja navedene presude i iz rezultata u ovom postupku izvedenih dokaza ne proizlazi nedvojbeno odgovornost tužitelja za navedenu štetu koju je na temelju pravomoćne presude prednica tuženika dužna naknaditi HH pa da bi u tom smislu tuženik imao pravo regresa prema tužitelju.

26.3. Iz navedenog dakle proizlazi da je tužitelj bio pošten posjednik te stvar upotrebljavao i od nje imao koristiti primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, te kao takav nije dužan naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno, a u smislu odredbe čl. 164. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15; dalje: ZV) kojom je propisano da pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno.

26.4. Slijedom navedenog nema mjesta primjeni odredbe čl. 1120. ZOO-a. Naime, kada osoba posjeduje tuđu stvar, plaćanje vrijednosti postignute koristi u smislu odredbe čl. 1120. ZOO-a moguće je samo u slučaju kada je nekretnina upotrijebljena na način da je promijenila identitet zbog čega nije moguće ili nije gospodarski opravdano vraćanje te nekretnine dok u situaciji kada je moguća predaja nekretnine u posjed naknada koristi prosuđuje se prema odredbama čl. 164. i čl. 165. ZV-a.

27. Sud nalazi da ne postoji tuženikova tražbina istaknuta radi prebijanja do visine utužene tražbine tužitelja pa nije prihvaćen tuženikov prigovor radi prebijanja do visine utužene tražbine tužitelja. Naime, potraživanje tuženika istaknuto prigovorom radi prebijanja (iznos od 54.401,81 kn prema fiksnom tečaju konverzije sukladno odredbi čl. 13. i čl. 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22) predstavlja iznos od 7.220,36 eur) veće je od utužene tražbine tužitelja pa je sud o postojanju potraživanja istaknutog prigovorom radi prebijanja odlučivao samo do iznosa utužene tražbine tužitelja. Stoga nije posebno razmatran prigovor zastare istaknut od strane tužitelja u odnosu na istaknuti prigovor radi prebijanja.

28. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u točki IV izreke presude.

29. S obzirom da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno izvedenim dokazima kao nepotrebno se ukazalo izvođenje po tuženiku predloženog poljoprivrednog vještačenja na okolnost visine najamnine nekretnine, predloženog građevinskog vještačenja na okolnost najamnine za objekt koji se nalazi na nekretnini te pribavljanje podataka od Porezne uprave glede najamnine za predmetne nekretnine u razdoblju od 12/08 do 05/10, predloženog vještačenja po vještacima odgovarajuće struke na okolnost visine vrijednosti stvari, kao nepotrebno se ukazalo izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka BH te sud nije posebno cijenio preostalu u spis dostavljenu dokumentaciju.

30. Kako je tužitelj u tužbi predložio da ga sud oslobodi od plaćanja sudske pristojbe radi slabog imovnog stanja, a uz koji prijedlog tužitelj nije dostavio Potvrdu Ministarstva financija-Porezne uprave o imovnom stanju to tužitelj nije dokazao ispunjenje pretpostavki propisanih odredbom čl. 172. st. 1. i st. 4. ZPP-a. Odredbom čl. 172. st. 1. ZPP-a propisano je da će sud osloboditi plaćanja troškova postupka stranku koja prema svome općem imovnom stanju ne može podmiriti te troškove bez štete za nužno uzdržavanje svoje i svoje obitelji dok je odredbom čl. 172. st. 4. ZPP-a propisano da pri donošenju odluke o oslobođenju od plaćanja troškova postupka sud će brižljivo ocijeniti sve okolnosti, a osobito će uzeti u obzir vrijednost predmeta spora, broj osoba koje stranka uzdržava i prihode koje imaju stranka i članovi njezine obitelji.

Slijedom navedenog valjalo je zahtjev tužitelja za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci rješenja.

31. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 15/13, 89/14, 70/19, dalje ZPP), a obzirom tužitelj nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva radi kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi, a imajući u vidu da je deklaratorni tužbeni zahtjev postavljen kako bi poslužio za ocjenu osnovanosti zahtjeva na novčanu činidbu (isplatu), i na odredbi čl. 155. ZPP-a.

Tužitelju je trošak postupka odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje u tekstu OT) i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur (tbr.7.tč.1.OT), za sastav podneska od 13. studenog 2014. u iznosu od 200,00 eur (tbr.8.tč.1.OT), za sastav podneska od 16. kolovoza 2017. u iznosu od 50,00 eur (tbr.8.tč.4.OT), za sastav podneska od 29. kolovoza 2018. u iznosu od 200,00 eur (tbr. 8.tč.1.OT), za zastupanje na ročištu dana 18. studenog 2014. u iznosu od 50,00 eur (tbr.9.tč.5.OT), za zastupanje na ročištu dana 7. lipnja 2018. u iznosu od 100,00 eur (tbr.9.tč.2.OT), za zastupanje na ročištu dana 8. lipnja 2022. u iznosu od 200,00 eur (tbr.9.tč.1.OT), za zastupanje na ročištu dana 13. ožujka 2024. u iznosu od 200,00 eur (tbr.9.tč.1.OT), za zastupanje na ročištu dana 18. lipnja 2024. u iznosu od 200,00 eur (tbr.9.tč.1.OT), za zastupanje na ročištu dana 12. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 eur (tbr.9.tč.1.OT), sve uvećano za 25% PDV-a, što iznosi ukupno 2.000,00 eur.

Tužitelju je dosuđen i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 86,27 eur te trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 86,27 eur.

Slijedom navedenog tužitelju je dosuđen trošak postupka u ukupnom iznosu od 2.172,54 eur.

31.1. Tužitelju u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a nije dosuđen trošak sastava podnesaka od 17. lipnja 2016., od 27. kolovoza 2019., od 28. veljače 2020., od 8. lipnja 2022., od 14. srpnja 2023. obzirom isti nisu bili potrebni za vođenje parnice te tužitelju nije dosuđen trošak zastupanja na ročištu dana 1. srpnja 2025. jer toga dana nije održano ročište u ovoj pravnoj stvari.

Odluka o kamati na dosuđeni trošak postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 15/13, 89/14, 70/19, 80/22) i na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

31.2. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom V izreke presude.

U Zagrebu, dana 24. rujna 2025.

Sudac:

Ana Santini Gazilj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja stranke mogu podnijeti žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

1. tužitelj po pun. – uz rješenje za sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 86,27 eur i za presudu u iznosu od 86,27 eur

2. tuženik po pun.

3. spis