REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4048/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 73, OIB 389229958547, kojeg zastupa punomoćnik Marijo Depolo, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika MT, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vinko Samardžić, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-375/2025-3 od 5. lipnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju poslovni broj P-1631/2019 od 16. siječnja 2025., u sjednici održanoj 24. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika se odbija.

II. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP).

2. U odgovoru na prijedlog tužitelj je predložio ovome sudu da ga odbaci i tuženika obveže da mu nadoknadi trošak sastava toga podneska.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije je neosnovan.

4. Tuženik u prijedlogu prikazuje da nižestupanjski sudovi smatraju da se vlasništvo na vozilu može dokazivati samo podacima upisanima u prometnu dozvolu, odnosno, da smatraju kako je vlasnik vozila samo ona osoba koja je kao takva upisana u prometnu dozvolu i da se suprotno ne može dokazivati, pa naznačenim pitanjima problematiziraju ovakva pravna shvaćanja. Nižestupanjski sudovi, međutim, takva shvaćanja nisu iznijeli. Suprotno tome, iz nižestupanjskih presuda proizlazi da su tuženiku omogućili da dokaže kako on nije vlasnik automobila kojim je počinjena šteta, iako je on kao takav upisan u prometnu dozvolu, no zaključili su da dokazima koji su izvedeni po njegovu prijedlogu tuženik tu činjenicu nije dokazao. Zato naznačena pitanja nisu važna za odluku u sporu, pa kao takva nisu važna pravna pitanja u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP.

5. Zato je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke.

6. Tužitelju nije dosuđena naknada troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije (točka II. izreke) jer se ne radi o trošku potrebnom za vođenje parnice, a to zato što tužitelj u tome podnesku tek paušalno iznosi tvrdnje o pravilnosti i zakonitosti nižestupanjskih presuda i nedopuštenosti tuženikova prijedloga za dopuštenje revizije (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP).

Zagreb, 24. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek