REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4043/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice ŽŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i drugotužitelja SŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Vlado Vladika, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Grada Rijeke, Rijeka, Korzo 16, OIB:54382731928, kojeg zastupa punomoćnica Danijela Kovačić, odvjetnica u Rijeci, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž- 495/2021-4 od 7. svibnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-1215/2018-31 od 15. prosinca 2020., u sjednici održanoj 24. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-495/2021-4 od 7. svibnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-1215/2018-31 od 15. prosinca 2020. zbog razloga navedenih u odredbi čl. 385.a Zakona o parničnom postupku.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Polazeći od odredbe članka 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 387. ZPP vijeće je ocijenilo da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. Prema ocjeni vijeća pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer iz utvrđenja sudova proizlazi da tužitelji, iako su protiv tuženika podnijeli tužbu radi utvrđenja prava vlasništva, od tuženika nisu sve do dopisa, koji je tuženik zaprimio 20. travnja 2017., zatražili da im predmetne nekretnine preda u (su)posjed slobodne od osoba i stvari. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja odluka o sporu ne ovisi o ocjeni poštenja tuženikova posjeda, odnosno od trenutka kada je tuženik postao nepošteni posjednik.
4. Budući da u odnosu na postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b stavak 1. i 2. ZPP odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.
5. U odnosu na navode predlagatelja iznesene u prijedlogu za dopuštenje revizije da im je pobijanom drugostupanjskom odlukom povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to: pravo na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – dalje: Ustav RH) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06,2/10 i 13/17 – dalje: EKLJP) u kojem je sadržano pravo na obrazloženu sudsku odluku treba navesti kako se sadržaj tužiteljevog prijedloga za dopuštenje revizije dijelom svodi na pritužbe o načinu na koji su niži sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koje se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.
5.1. Nadalje, odnosu na navode tužitelja da je do povrede prava na pravično suđenje došlo zbog pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. EKLJP i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva pa do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
5.2. Naime, u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužiteljima je bilo omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima tuženika, da iznose činjenice i predlažu dokaze te da na taj način ravnopravno sudjeluju u postupku. Nižestupanjski sudovi su u obrazloženjima presuda odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja, presude su detaljno obrazložene i ne mogu se smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelji nisu imali pravično suđenje.
6. Zbog navedenoga vijeće je ocijenilo da tužitelji navodima iznesenima u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu učinili vjerojatnim da im je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje, pa je na temelju čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 24. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
