REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-241/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Jerončić Mandić, odvjetnica u Splitu protiv tuženice Općine Muć, Donji Muć 254, OIB: 20072764912, koju zastupa punomoćnica Ivana Novak, odvjetnica u Trogiru, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-93/2020-2 od 17. ožujka 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2310/17 od 9. srpnja 2019., u sjednici održanoj 24. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukidaju se presuda Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-93/2020-2 od 17. ožujka 2022. i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2310/17 od 9. srpnja 2019. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:

„1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 20.480,00 kn (dvadesettisućačetiristoosamdeset kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. prosinca 2016. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena.

Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnične troškove sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena.“

2. Nalaže se tužitelju da u roku od osam (8) naknadi tuženiku troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 kn (dvijetisuće kuna).“

2. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd 2835/2022-2 od 21. rujna 2022. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-93/2020-2 od 17. ožujka 2022. zbog pravnog pitanja:

"Je li jedinica lokalne samouprave odgovorna za štetu koja nastane korisniku javne ceste koja prolazi kroz naselje zbog propusta da se ukloni led s kolnika odnosno da se poduzmu mjere posipanja kolnika radi sprečavanja leda ako je takva obveza propisana općim aktom te jedinice lokalne samouprave?"

3. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je izjavio reviziju prema odredbi čl. 382. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) zbog gore navedenog pravnog pitanja. Predlaže da revizijski sud preinači pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev, odnosno podredno da ukide nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovni postupak.

4. Tuženica nije podnijela odgovor na reviziju.

5. Revizija je osnovana.

6. Predmet spora u postupku pred nižestupanjskim sudovima bio je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete koja mu je nastala kao posljedica prometne nesreće koja se dogodila 10. prosinca 2016.

7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je tužitelj kao vozač osobnog automobila sudjelovao u prometnoj nesreći koja se dogodila na kolniku državne ceste D56 u Muću, odnosno u naselju,

- da je zbog navedene prometne nesreće nastala imovinska šteta na vozilu tužitelja,

- da je do prometne nesreće došlo dolaskom osobnog vozila u vlasništvu tužitelja na zaleđeni i klizavi dio kolnika, zbog čega je vozilo kojim je upravljao tužitelj u zanošenju prešlo preko sjeverne kolničke trake i prednjim lijevim dijelom vozila udarilo u prednji dio parkiranog vozila koji se nalazio na zemljanoj travnatoj površini uz sjeverni rub kolnika, tj. da da je uzrok nastanka prometne nesreće zaleđen kolnik,

- da do navedene prometne nesreće ne bi došlo da je kolnik na mjestu događaja preventivno bio posut materijalom za posipanje - kalcijevim kloridom, čime bi se omogućilo nesmetano odvijanje prometa.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev jer su ocijenili osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije tuženice. Naime, prema pravnom shvaćanju nižestupanjskih sudova, odgovornost za održavanje državne ceste, pa i na dijelu ceste koja prolazi kroz naselje, u vrijeme primjene zimske službe kao redovitog načina održavanja ceste, bila je na strani pravne osobe upravitelja ceste, a ne tuženice. Navedeno proizlazi iz odredbi čl. 27. st. 2. Zakona o cestama (Narodne novine br. 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, dalje: ZC) i čl. 13. i 33. Pravilnika o održavanju cesta (Narodne novine br. 90/2014, dalje: Pravilnik). Nižestupanjski sudovi otklonili su i primjenu odredbe čl. 87. Odluke o komunalnom redu Općine Muć od 17. svibnja 2012. (Službeni glasnik Općine Muć broj 04/2012, dalje: Odluka), kojom je propisano da se „snijeg i led s prometnih površina uklanja u skladu s odredbama Plana i Programa održavanja prometnih površina u zimskim uvjetima, koje donosi Načelnik Općine Muć, na prijedlog Jedinstvenog upravnog odjela“ s obrazloženjem da je navedena odredba protivna čl. 27. st. 2. ZC i da bi njezinom primjenom došlo do proširenja nadležnosti tuženice.

9. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

10. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

11. S obzirom na sadržaj pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena, proizlazi da je u ovoj fazi postupka sporno postoji li pasivna legitimacija tuženice u sporu radi naknade štete koja je nastala na osobnom vozilu zbog zaleđenog kolnika u slučaju kada je njezinim općim aktom propisana obveza posipanja kolnika radi sprečavanja nastanka leda.

12. Osnovano tužitelj u reviziji navodi kako je pogrešno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova u odnosu na istaknuti prigovor nedostatka pasivne legitimacije tuženice. Naime, prema odredbi čl. 87. Odluke snijeg i led s prometnih površina uklanja se u skladu s odredbama Plana i Programa održavanja prometnih površina u zimskim uvjetima, koje donosi Načelnik Općine Muć, na prijedlog Jedinstvenog upravnog odjela. Odredbom čl. 88. te Odluke propisano je i to da je za uklanjanje snijega i leda s javnih prometnih površina odgovorna pravna ili fizička osoba kojoj općina povjeri tu djelatnost. Odredbom čl. 90. Odluke propisano je da se prometne površine moraju, radi sprečavanja nastanka leda i radi sprečavanja klizanja, posipati odgovarajućim materijalom. Odredbom čl. 1084. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO) propisano je da onaj tko obavlja komunalnu ili drugu sličnu djelatnost od javnog interesa odgovara za štetu ako bez opravdanog razloga obustavi ili neredovito obavlja tu djelatnost. Slijedom navedenog, tuženica je bila dužna postupiti po vlastitom općem aktu kojim je na sebe preuzela obvezu sprečavanja nastanka leda i obvezu uklanjanja snijega i leda s javnih prometnih površina s obzirom na to da nije prihvatljivo snižavati razinu pravne zaštite koja je upravo Odlukom tuženice kao jedinice lokalne samouprave povećana, neovisno od mogućeg postojanja iste takve obveze i od strane pravne osobe koja upravlja cestama. U tom smislu je pogrešno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da bi primjena odredbi čl. 87., 88. i 90. Odluke bila protivna zakonskoj odredbi iz čl. 27. st. 2. ZC s obzirom na to da navedenom zakonskom odredbom nije propisana izričita zabrana jedinicama lokalne samouprave da i one same preuzmu na sebe obvezu održavanja dijelova javnih cesta koje prolaze kroz naselje.

13. Slijedom navedenog, odgovor na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija je da jedinica lokalne samouprave odgovara za štetu koja nastane korisniku javne ceste koja prolazi kroz naselje zbog propusta da se ukloni led s kolnika, odnosno da se poduzmu mjere posipanja kolnika radi sprečavanja leda, ako je takva obveza bila propisana općim aktom te jedinice lokalne samouprave.

14. Zbog pogrešnog pravnog pristupa o ne postojanju pasivne legitimacije tuženice nižestupanjski sudovi nisu odlučili o ostalim prigovorima tuženice (visina štete) te samim time nema uvjeta za preinaku presude, slijedom čega je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (toč. I. izreke rješenja).

15. Odluka iz toč. II. izreke ovog rješenja donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 24. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek