REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3677/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice EF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Davoru Pavičiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Pavičić i partneri iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-280/2025-2 od 17. travnja 2025. kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1530/2021-34 od 10. siječnja 2025., na sjednici održanoj 24. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.
II. U odnosu na povredu temeljnih prava, prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je predložila da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-280/2025-2 od 17. travnja 2025. kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1530/2021-34 od 10. siječnja 2025.postavljajući slijedeća pravna pitanja:
„1) Je li potreban pristanak tuženika na smanjenje tužbenog zahtjeva/djelomično povlačenje tužbe i kada do istog dolazi uslijed objektivnog razloga, odnosno bez krivnje tužiteljice- nakon provedenog medicinskog vještačenja?
2. Može li sud odlučivati o konačno postavljenom tužbenom zahtjevu i kada se tuženik protivi smanjenju tužbenog zahtjeva, ako sud utvrdi kako je do smanjenja zahtjeva došlo uslijed objektivnih razloga, bez krivnje tužiteljice i kao rezultat raspravljanja u postupku- nakon provedenog medicinskog vještačenja?
3. Postupa li drugostupanjski sud suprotno odredbi iz čl. 154., st. 2. Zakona o parničnom postupku kada odluku o uspjehu stranaka u parničnom postupku utvrđuje na temelju posljednjeg tužbenog zahtjeva kojem se tuženik nije protivio umjesto na temelju konačno postavljenog tužbenog zahtjeva tužiteljice, kojim se zahtjev usklađuje s rezultatima raspravljanja i provedenih vještačenja?
4. Je li konačni tužbeni zahtjev iz čl. 154., st. 2. Zakona o parničnom postupku, posljednji tužbeni zahtjev tužiteljice ili je to onaj zahtjev kojem se tuženik ne protivi?
5. Primjenjuje li pogrešno drugostupanjski sud odredbu iz čl. 3. Zakona o parničnom postupku i posljedično time čini povredu odredbi parničnog postupka, ako ne odlučuje o konačnom tužbenom zahtjevu tužiteljice već o onom posljednjem kojem se tuženik ne protivi?“,
pozivajući se na razloge iz čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) navodeći da pobijana odluka odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda. U odnosu na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP navodi da je pobijanom odlukom zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava došlo do povrede temeljnih prava zaštićenih čl. 18. i 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav) te čl. 6. i 13. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, i 13/2017.; dalje: Konvencija)?“
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Polazeći od čl. 385.a ZPP, revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. Postavljenim pravnim pitanjima tužiteljica u bitnom osporava pravno shvaćanje prema kojem je smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično povlačenje tužbe za koje je u okolnostima kada se tuženik već upustio u raspravljanje potreban njegov pristanak.
3.2. U odnosu na ovo pravno pitanje revizijski sud je zauzeo pravno shvaćanje (Rev 4017/2022-2 od 12. srpnja 2023., Rev 460/2014-3 od 1. lipnja 2021.) s kojim je pobijana odluka u skladu.
4. Slijedom navedenog, temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja je odbijen i odlučeno je kao pod točkom I. izreke.
5. Temeljem čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
5.1. U odnosu na navode tužiteljice da je do došlo povrede prava na pravično suđenje u smislu čl. 6. Konvencije i čl. 29. Ustava, valja odgovoriti da ove odredbe sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Pobijanom odlukom sud je prilikom odlučivanja o troškovima tužiteljice uzeo u obzir njen uspjeh u pogledu osnove zahtjeva u cijelosti, a u pogledu visine razmjerno prema postignutom uspjehu u sporu polazeći od pravnog shvaćanja da je smanjenjem tužbenog zahtjeva došlo do djelomičnog povlačenja tužbe za koje je potreban tuženikov pristanak i u tim okolnostima cijenio i uspjeh tuženika u sporu. Pritom je tužiteljici kao nužan trošak za vođenje postupka trošak plaćenog predujma za provođenje vještačenja priznat u cijelosti.
5.2. U svojim odlukama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužiteljice. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tužiteljica nije imao pravično suđenje.
5.3. Tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi joj pobijanom odlukom bilo povrijeđeno pravo na mirno uživanja vlasništva. Pobijanom odlukom sud drugog stupnja je tužiteljici dosudio daljnji trošak parničnog postupka. Stoga okolnost da njen zahtjev za naknadom zatraženih troškova nije prihvaćen u cijelosti ne dovodi sama po sebi do povrede prava na mirno uživanje vlasništva.
6. Stoga je prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na povrede temeljnih prava odbačen te je temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao pod točkom II. izreke.
Zagreb, 24. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
