REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: P-47/2022-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu Ljubomiru Mirković, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja DĆ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po opunomoćeniku Velimiru Galiću, odvjetniku u Požegi, Dragutina Lermana 6, 34000 Požega, protiv tuženika OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, 21000 Split, OIB: 52508873833, zastupan po opunomoćeniku Belizaru Tomaiću, odvjetniku u Osijeku, Kralja Zvonimira 17/I, 31000 Osijek, radi obvezno – ništetnosti, vr. p. s. 1.213,00 eura, nakon javne glavne rasprave zaključene 3. rujna 2025., u nazočnosti tužitelja, opunomoćenika te zamjenika opunomoćenika tuženika Ivana Dundovića, odvjetnika u Požegi, na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, 24. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna odredba sadržana u Ugovoru o kreditu broj: 94369/05 koji su sklopili 14. studenog 2005. HVB Splitska banka d.d. sa sjedištem u [adresa], kao kreditor i DĆ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao korisnik kredita, a kojom ugovornom odredbom je utvrđeno da kreditor korisniku kredita stavlja na raspolaganje kredit u iznosu od 30.300,00 CHF i da će se kredit isplatiti u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja kredita.

II Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, 21000 Split, OIB: 52508873833, da tužitelju DĆ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], po osnovi stečenog bez prave osnove isplati iznos od 1.213,00 EUR (tisućudvjestotrinaesteura), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose:

- od 11,73 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10. prosinca 2005. do isplate;

- od 10,16 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10. siječnja 2006. do isplate;

- od 6,96 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10. veljače 2006. do isplate;

- od 4,77 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10. ožujka 2006. do isplate;

- od 2,14 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10. travnja 2006. do isplate;

- od 3,13 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10. svibnja 2006. do isplate;

- od 2,74 EUR sa z.z.kamatom počevši od 12. lipnja 2006. do isplate;

- od 1,05 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10. srpnja 2006. do isplate;

- od 0,38 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10. kolovoza 2006. do isplate;

- od 1,84 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11. rujna 2006. do isplate;

- od 3,13 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10. listopada 2006. do isplate;

- od 0,21 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11. prosinca 2006. do isplate;

- od 1,16 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10. ožujka 2008. do isplate;

- od 6,26 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10. studenog 2008. do isplate;

- od 3,77 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10. prosinca 2008. do isplate;

- od 17,99 EUR sa z.z.kamatom počevši od 12. siječnja 2009. do isplate;

- od 23,41 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10. veljače 2009. do isplate;

- od 30,05 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10. ožujka 2009. do isplate;

- od 18,39 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10. travnja 2009. do isplate;

- od 16,31 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11. svibnja 2009. do isplate;

- od 15,13 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10. lipnja 2009. do isplate;

- od 17,48 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10. srpnja 2009. do isplate;

- od 12,79 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10. kolovoza 2009. do isplate;

- od 14,93 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10. rujna 2009. do isplate;

- od 11,27 EUR sa z.z.kamatom počevši od 12. listopada 2009. do isplate;

- od 14,52 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10. studenog 2009. do isplate;

- od 12,66 EUR sa z.z kamatom počevši od 10. prosinca 2009. do isplate;

- od 20,23 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10. siječnja 2010. do isplate;

- od 25,20 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10. veljače 2010. do isplate;

- od 24,15 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10. ožujka 2010. do isplate;

- od 28,38 EUR sa z.z.kamatom počevši od 12. travnja 2010. do isplate;

- od 34,46 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10. svibnja 2010. do isplate;

- od 39,88 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10. lipnja 2010. do isplate;

- od 50,28 EUR sa z.z.kamatom počevši od 12. srpnja 2010. do isplate;

- od 40,11 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10. kolovoza 2010. do isplate;

- od 65,93 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10. rujna 2010. do isplate;

- od 52,38 EUR sa z.z. kamatom počevši od 11. listopada 2010. do isplate;

- od 55,01 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10. studenog 2010. do isplate;

- od 66,24 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10. prosinca 2010. do isplate;

- od 81,10 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10. siječnja 2011. do isplate;

- od 64,40 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10. veljače 2011. do isplate;

- od 69,58 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10. ožujka 2011. do isplate;

- od 62,25 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11. travnja 2011. do isplate;

- od 78,84 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10. svibnja 2011. do isplate;

- od 90,22 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10. lipnja 2011. do isplate,

po stopi koja je do 31. prosinca 2007. određena Uredbom o visini stope zatezne kamate (Narodne novine broj: 153/04), tj. 15 % godišnje, od 1. siječnja 2008., do dana 1. srpnja 2015. koja se određuje po stopi, za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referetno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 % poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 % poena, koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke ( u daljnjem tekstu: zatezna kamata), a u roku od 15 dana.

III S preostalim dijelom zahtjeva za isplatom zatezne kamate na iznos od 0,21 EUR (dvadesetjedancent) od 10. prosinca 2006. do 11. prosinca 2006. i zahtjevom za isplatom zatezne kamate na iznos od 65,93 (šezdesetpeteuradevedesettricenta) počev od 31. siječnja 2010. pa do 9. rujna 2010. tužitelj DĆ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], se odbija kao s neosnovanim zahtjevom.

IV Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, 21000 Split, OIB: 52508873833, u iznosu od 165,78 EUR

(stošezdesetpeteurasedamdesetosamcenti) s osnov potplaćenih i povlaštenih anuiteta sa zateznom kamatom te se tuženikov prigovor radi prijeboja odbija kao neosnovan.

V Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, 21000 Split, OIB: 52508873833, da tužitelju DĆ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 969,31 EUR (devetstošezdesetdeveteuratridesetjedancent) sa zateznom kamatom počev od 24. rujna 2025. pa do isplate, a u roku od 15 dana.

VI S preostalim dijelom zahtjeva za isplatom troška parničnog postupka u iznosu od 581,25 EUR (petstoosamdesetjedaneurodvadesetpetcenti) i zateznom kamatom počev od 24. rujna 2025. pa do isplate, tužitelj DĆ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj DĆ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] utužio je tuženika OTP banka d.d., kao pravnog slijednika HVB Splitska banka d.d. (u daljnjem tekstu: tužitelj i tuženik), radi utvrđenja ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu broj: 94369/05, a koji su HVB Splitska banka d.d. kao kreditor i korisnik kredita DĆ Kolić sklopili 14. studenog 2005.

2. Tužitelj je u tužbi postavio zahtjev da sud utvrdi ništetnom odredbe iz Ugovora o kreditu a u kojima je utvrđeno da je kamatna stopa promjenjiva, da na dan zaključenja Ugovora iznosi 6,88 % godišnje i da sud utvrdi ništetnom odredbu Ugovora u kojoj je utvrđeno da kreditor stavlja na raspolaganje korisniku kredita u iznosu od 30.300,00 CHF te da se kredit isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja kredita.

3. Tužitelj je postavio i restitucijski zahtjev radi isplate preplaćenih iznosa po osnovi ništetnih odredaba rečenog Ugovora po osnovi ništetne redovne kamate i po osnovi tečajnih razlika u razdoblju od ožujka 2008. pa do rujna 2011. u ukupnom iznosu od 6.233,24 HRK / 827,29 EUR, zajedno sa troškovima parničnog postupka na koje je zahtjevao zateznu kamatu.

4. Tužitelj se poziva na Odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl.br. Rev- 2245/17-2 u kojoj najviši sud RH zauzima stav predstavlja li kolektivna tužba radnju vjerovnika kojoj Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO/05) da je učinak prekida zastarnog roka, a tužitelj ističe kako je Vrhovni sud RH zauzeo stav da kolektivna tužba predstavlja radnju vjerovnika kojoj ZOO daje učinak prekida zastarnog roka, a jer su povodom kolektivne tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, ugovorne odredbe proglašene nepoštenima u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu u skladu s jednostranom odlukom banaka, a kako to stoji u presudi Vrhovnog suda RH, posl.br. Revt-249/14. Tužitelj je istakao da je ovom odlukom Vrhovnog suda RH odredba potrošačkog ugovora o kreditu u kojemu je glavnica vezana za valutnu klauzulu također proglašena nepoštenom ugovornom odredbom jer potrošači nisu bili u cijelosti informirani o svim bitnim parametrima, a suprotno savjesti i poštenju, a što je izazvalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača.

5. Tužitelj je pozivajući se na odredbu čl. 1111 ZOO-a zahtijevao da mu tuženik isplati stečeno bez osnove, i to u navedenom iznosu, a to tako da na pojedinačno utvrđene novčane iznose isplati mu zateznu kamatu od svake mjesečne uplate preplaćenih iznosa pa sve do isplate, a i, kao što je naprijed istaknuto, da mu isplati sve troškove parničnog postupka.

6. U odgovoru na tužbu tuženik je istakao da nije sporno da je s tužiteljem zaključio rečeni Ugovor o kreditu. Međutim, tuženik je učinio spornim jesu li pojedine odredbe Ugovora nepoštene, a time i ništetne (tuženik misli na odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi). Tuženik je istakao prigovor zastare tužiteljevog potraživanja vezano za zahtjev tužitelja koji se odnosi na isplatu novčanog iznosa po osnovi preplaćene kamate navodeći da je tužitelj podnio tužbu 23. veljače 2022., a da je zastara nastupila protekom petogodišnjeg roka koji se ima računati od 13. lipnja 2014. Dakle, tuženik je istakao da je potraživanje tužitelja u odnosu na zateznu kamatu zastarjelo jer je do podnošenja tužbe protekao rok u kojem je tužitelj mogao zahtijevati navedeno potraživanje po osnovi promjenjive kamate.

7. Što se tiče ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli tuženik je istakao da presuda u kolektivnom sporu nema pravni učinak erga omnes da bi se mogla primjenjivati na svaki pojedinačni spor pokrenut pojedinačnom tužbom. Tuženik je obrazložio da je presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske usmjerena na apstraktnu zaštitu prosječnog potrošača, kao pravnog standarda i onda je tužitelj kao potrošač dužan dokazati da ugovornom odnosu njega i tuženika postoje sve pretpostavke nepoštenosti valutne klauzule propisane člancima 81. i 84. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03 – u daljnjem tekstu: ZZP/03). Tuženik je obrazložio da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli jasna, lako uočljiva i razumljiva, slijedom čega osporavana ugovorna odredba uopće ne može biti predmetom ocjene poštenosti. Osim toga tuženik je istakao da je tužitelj mogao od strane raspoloživih službenika banke u svakom momentu zatražiti sve dodatne informacije i pojašnjenja vezano za valutnu klauzulu i njen učinak na odnos ugovornih stranaka. Budući da je u konkretnom slučaju sporna odredba Ugovora o kreditu tužitelju bila jasna, lako uočljiva te i razumljiva, tada u smislu odredbe članka 84. ZZP/03 ocjena poštenosti ove odredbe prema kriterijima iz članka 81. ZZP/03 nije dopuštena. Zbog iznesenih razloga tuženik je istakao da bi sud trebao odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti jer pretpostavka neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja nije ispunjena u konkretnom slučaju.

8. Očitujući se na odgovor tužbe tužitelj je istakao kako ima pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi navedenog Ugovora kako bi na temelju toga mogao ostvariti svoj restitucijski zahtjev. Ponovio je kako je na temelju presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. i poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-1401/2012 od 4. srpnja 2013., utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i Ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Također da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a čime je tuženik postupio suprotno odredbama članka 81., 82. i 90. ZZP/03. Tužitelj je istakao da pravomoćna presuda u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača ima izravan učinak na ovaj postupak u smislu odredbe članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14, 110/15, 14/19 - dalje: ZZP/14) koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka te kako je člankom 502.c Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da ta odredba obvezuje sud u označenoj parnici i da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare, zastara individualnih restitucijskih zahtjeva da počinje ponovno teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke tj. odluke poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. pa kako je tužbu podnio 22. veljače 2022. tada zastara nije nastupila.

9. Na pripremnom ročištu od 5. prosinca 2023. i uz prethodno dostavljeni podnesak 4. prosinca 2023. tužitelj je izjavio da povlači tužbu i zahtjev koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj redovnoj kamatnoj stopi i u odnosu na restitucijski zahtjev da mu po osnovi naprijed istaknute ništetne odredbe zbog promjene redovne kamatne stope tuženik treba isplatiti 921,12 HRK odnosno 122,25 EUR sa zateznom kamatom od dospijeća pa do isplate.

10. Tužitelj je predložio da sud donese djelomičnu presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev u odnosu na utvrđenje ništetnosti promjenjive kamatne stope i u odnosu na isplatu tj. restitucijski zahtjev po osnovi povećanja kamatne stope.

11. Djelomičnom presudom poslovni broj P-47/2022-8 od 5. prosinca 2023. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na utvrđenje ništetnosti odredbe Ugovora koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i u odnosu na postavljeni restitucijski zahtjev na iznos od 122,25 EUR. Istom presudom je odlučeno da će u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva koji je specificiran u podnesku od 4. prosinca 2023. (utvrđenje ništetnosti odredbe Ugovora koji se odnosi na ništetnost valutne klauzule CHF i restitucijski zahtjev) sud odlučiti u konačnoj presudi, kao i o cjelokupnim troškovima postupka.

12. Ova djelomična presuda postala je pravomoćna 25. ožujka 2025. i kako je prethodni postupak zaključen još na pripremnom ročištu od 5. prosinca 2023. te je određeno izvođenje dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem na okolnosti utvrđenja eventualne preplate određenih novčanih iznosa zbog promjene tečaja CHF u određenom razdoblju otplate kredita (tečajne razlike), te je određeno i da će sud saslušati u svrhu dokazivanja i tužitelja jer je saslušanje tužitelja predložio i tuženik, posebno ističući da tužitelj nije imao svojstvo potrošača.

13. Na temelju rješenja poslovni broj P-47/2022-9 od 4. travnja 2025. vještakom financijsko-knjigovodstvene struke imenovan je stalni sudski vještak Boris Belunjak, iz Vidovaca, Sv. Ane 8, a koji je imao obvezu na temelju pisane dokumentacije dostaviti sudu pisani nalaz s mišljenjem radi utvrđenja eventualno preplaćenih iznosa anuiteta, kao razlike između stvarno plaćenih anuiteta i anuiteta prema prvom otplatnom planu te i eventualno onih anuiteta koje je tužitelj isplatio tuženiku po tečaju nižem od onog utvrđenog na dan isplate kredita.

14. Nakon što je sud pribavio pisani nalaz s mišljenjem vještaka Borisa Belunjaka (stranice 109 – 117 spisa) na glavnoj raspravi koja je održana 3. rujna 2025. valjalo je izvršiti uvid u Ugovor o kreditu broj: 94369/05 koji su prednik tuženika HVB Splitska banka d.d. kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita zaključili 14. studenog 2005. u [adresa], pročitati pisani nalaz s mišljenjem vještaka Borisa Belunjaka i u svrhu dokazivanja saslušati tužitelja.

15. Na temelju ovako izvedenih dokaza, savjesnom analizom svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno a i na temelju rezultata čitavog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev kojeg je tužitelj uredio u podnesku od 12. lipnja 2025. osnovan tako kako je presuđeno u izreci presude.

16. Naime, treba istaći da je sud raspravnim rješenjem od 3. rujna 2025. dozvolio tužitelju preinaku tužbenog zahtjeva u odnosu na restitucijski dio i to povećanjem sa iznosa od 705,04 EUR (podnesak na stranici 47 i 48 spisa) na kasnije povećani tužbeni zahtjev u podnesku od 12. lipnja 2025. na iznos od 1.213,00 EUR, a jer je doista preinaka dopuštena zbog toga što je tek provođenjem financijskog vještačenja tužitelj mogao urediti tužbeni zahtjev. Radi se o nepravoj preinaci jer je tužitelj iz iste činjenične i pravne osnove tražio veći novčani iznos, a što znači da je to moguće i dopušteno u smislu odredbe članka 190. i 191. ZPP-a i zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva već do prekida zastare dolazi s podnošenjem tužbe. Vrhovni sud Republike Hrvatske je izrazio pravno shvaćanje da je preinaka dopuštena nakon zaključenja prethodnog postupka jer tužitelj nije mogao tužbu preinačiti sve dok nije saznao točne novčane iznose koje je utvrdio financijsko-knjigovodstveni vještak (Zaključak zauzet na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj IV Su-162/2021 od 26. studenog 2021.).

17. Zastara potraživanja u odnosu na tečajne razlike nije nastupila jer početak tijeka zastare treba računati od 14. lipnja 2018. kada je postala pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u pogledu utvrđenja vezanog za ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli. Dakle, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrdio prvostupanjsku presudu i zbog toga je prigovor zastare koji je istakao tuženik neosnovan.

18. Ocjenjujući citirani Ugovor o kreditu koji su prednik tuženika kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita zaključili sud je mogao utvrditi da je to standardni Ugovor o kreditu u koji je unesena odredba o valutnoj klauzuli CHF, ugovor je, kako je potvrdio i tužitelj saslušan u svrhu dokazivanja, unaprijed napisan, a što znači da je odredba po valutnoj klauzuli unesena u unaprijed napisanom i tipskom Ugovoru.

19. Dakle, te navode je potvrdio tužitelj u svom uvjerljivom iskazu na raspravi od 3. rujna 2025., kada je istakao da ništa nije znao o valuti CHF i da mu je kredit u banci ponuđen kao najpovoljniji kredit. Određeno je istakao da je prihvatio odredbu koja ga je zanimala jer je shvatio da će iznos od 30.300,00 CHF u protuvrijednosti u kunama otplatiti na rok od 84 mjeseca, da će kamata uvijek biti 6,88 % i da će mu rata kredita uvijek biti ista. Naglasio je da su se rate kredita povećavale a da ga kreditor o tome nije obavještavao, uz ponovno isticanje da je vjerovao da tečaj CHF neće rasti.

20. Na ovaj način sud utvrđuje i da je tužitelj kredit realizirao za uređenje njegove kuće za stanovanje pa je tužitelj svakako potrošač u smislu odredbe članka 3. ZZP/03, a o čemu se izjasnio i Vrhovni sud još u svojoj odluci poslovni broj Rev- 18/2018-2 od 26. svibnja 2020.

21. Dakle, tužitelj je dokazao da ga službenik banke nije upozorio na ekonomske posljedice i rizike koji proizlaze iz ugovaranja valutne klauzule CHF, a onda je i, ocjena je ovog suda, odredba iz navedenog Ugovora kojom je glavnica kredita vezana uz valutu CHF podložna testu nepoštenosti / poštenosti. Naime, službenik banke tužitelja nije upozorio na posljedice ugovaranja valutne klauzule CHF, a što je imalo za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja. Odredba Ugovora tužitelju koji je po profesiji vozač nije bila razumljiva, tužitelj nije imao mogućnosti promjene ugovorene valute ili druge mogućnosti zaštite od rizika koji je bio izvjestan, a taj je da će valuta CHF u najskorije vrijeme od zaključenja Ugovora pa nadalje jačati tj. da će doći do povećanja tečaja CHF za Hrvatsku kunu. Dakle, tužitelj je iskazao kako nije razumio navedenu odredbu Ugovora i onda je svakako ova odredba bila podložna testu poštenosti.

22. Treba istaći da je inače teret dokazivanja o navodno vođenim pregovorima i pune obaviještenosti potrošača na strani tuženice. Međutim, kako tuženik nije predlagao dokaze u tom pravcu tada sud utvrđuje da tuženik nije tužitelja prije sklapanja Ugovora o kreditu obavijestio o rizicima sklapanja istog uz ugovorenu valutnu klauzulu u CHF.

23. Sudsko utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi uvijek ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takvih odredbi nije bilo i onda potrošač ima subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja Ugovora, bez obzira kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

24. Na temelju obrazloženog i stručnog pisanog nalaza s mišljenjem sud je mogao utvrditi da je vještak Boris Belunjak na temelju pisane dokumentacije u spisu utvrdio sve pravno-relevantne činjenice i nakon toga zaključio da kada se diferenciraju samo više plaćene razlike anuiteta (preplaćeni iznosi) zbog valutnog utjecaja primjene prodajnog tečaja za devize kreditora za 1 CHF za kune u otplati kredita na dane dospijeća plaćanja istih tada proizlazi da je tužitelj tuženiku više platio 9.139,35 HRK / 1.213,00 EUR jer je taj iznos u eurima dobio primjenom tečaja konverzije 1,00 EUR = 7,53450 HRK. Ovaj novčani iznos vještak je prikazao u koloni 10 Tablice 3 za kune, odnosno u koloni 13 Tablice 3 za eure, po svakom anuitetu i ukupno.

25. Vještak se osvrnuo i na prijedlog tuženika da isti utvrdi samo manje plaćene razlike anuitete (potplaćene iznose) zbog valutnog utjecaja prodajnog tečaja za devize kreditora za 1 CHF za kune u otplati kredita na dane dospijeća plaćanja i utvrdio da je potplaćeno 1.249,10 HRK / 165,78 EUR.

26. Dakle, prihvaćajući nalaz i mišljenje u cijelosti imenovanog vještaka sud je mogao na temelju utvrđenja iz Tablice 3 ( stranica 113 – 115 spisa) utvrditi i pojedinačne i ukupan iznos samo više plaćenog (preplaćenog) zbog primjene tečaja za CHF za kune u razdoblju od 10. prosinca 2005. pa zaključno sa 10. lipnja 2011. Također je bilo moguće utvrditi i u koloni 14 samo manje plaćene iznose (potplaćene) za primjenu tečaja za CHF za kune u iznosu od 165,78 EUR, a što znači da sud prihvaća postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja uz primjenu odredbe članka 323. stavak 1. i članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - u daljnjem tekstu: ZOO/05), uz napomenu da je u uređenom tuženom zahtjevu tužitelj pogrešno zahtjevao zateznu kamatu na iznos od 0,21 EUR i na iznos od 65,93 EUR, a što znači da je sud uz pravilnu primjenu odredbe članka 29. stavak 2. ZOO/05 tužitelju dosudio zateznu kamatu od dana uplate većih iznosa utvrđenih po vještaku pa sve do konačne isplate, uz napomenu da tuženik u navedenom razdoblju nije ništa primio od tužitelja već je tužitelj tuženiku vršio isplatu kako je od njega tuženik zatražio. Dakle, u navedenom razdoblju je došlo isključivo do prijelaza imovine tužitelja u imovinu tuženika, a ne i do prijelaza imovine tuženika u imovinu tužitelja pa tuženiku ne pripada bilo koji iznos potraživanja od tužitelja, a to znači da mu ne pripada zahtijevani iznos od 165,78 EUR.

27. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, a jer je sud zbog djelomične presude kojom je odbijen tuženi zahtjev tužitelja u odnosu na utvrđenje da je nepoštena odredba o promjeni redovne kamatne stope i isplati iznosa 122,25 EUR zaključio da bi tuženik imao pravo zahtijevati trošak sastava odgovora na tužbu, za sastav podneska od 27. studenog 2023. i za nazočnost pripremnom ročištu od 5. prosinca 2023., a sve prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 122,25 EUR. Pravilno primjenjujući Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23) i to Tbr. 7. točka 1., Tbr. 8. i Tbr. 9. točka 1. proizlazi da je za sastav odgovora na tužbu, za sastav obrazloženog podneska i za nazočnost pripremnom ročištu tuženiku valjalo priznati po osnovi zastupanja po opunomoćeniku – odvjetniku po 50,00 EUR ili ukupno 150,00 EUR. Kako je odvjetnik obveznik plaćanja PDV-a po stopi od 25 % tada njegova nagrada iznosi 187,50 EUR, a to predstavlja trošak tuženika.

28. Tužitelju su priznati izdaci koje je imao radi zastupanja po opunomoćeniku – odvjetniku, a koji je tužitelju sastavio tužbu, sastavio pisani podnesak u kojem se očitovao na odgovor na tužbu tuženika (16. srpnja 2022.) te nazočio ročištima od 5. prosinca 2023., 3. rujna 2025. i ročištu za objavu i uručenje pisanog sastava presude. Imajući u vidu vrijednost predmeta spora od 1.213,00 EUR odvjetniku pripada nagrada za sastav tužbe (Tbr. 7. točka 1.) u iznosu od 150,00 EUR, za sastav podneska od 16. srpnja 2022. u iznosu od 150,00 EUR te i za sastav podneska u kojem je uređen tužbeni zahtjev ( 12. lipnja 2025.) također u iznosu od 150,00 EUR prema Tbr. 8. točka 1. Tarife, a za nazočnost ročištima od 5. prosinca 2023. i 3. rujna 2025. također po 150,00 EUR. Kako je odvjetnik nazočio i ročištu za donošenje i objavu presude tada mu po Tbr. 9. točka 3. Tarife pripada polovina nagrade tj. 75,00 EUR pa je ukupan trošak zastupanja 825,00 EUR. Ovom iznosu je pridodan iznos od 331,81 EUR po osnove nagrade vještaku pa je ukupan trošak tužitelja 1.156,81 EUR. Kako je tuženiku priznat trošak u iznosu od 187,50 EUR tada je tužiteljev trošak umanjen za ovaj iznos i tužitelju je dosuđen iznos od 969,31 EUR sa zateznom kamatom od donošenja presude pa do isplate jer je zateznu kamatu tužitelj zahtijevao sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a. S viškom zahtijevanog iznosa od 581,25 EUR i zateznom kamatom valjalo je tužitelja odbiti.

29. Zbog iznesenih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Požegi, 24. rujna 2025.

Sudac:

Ljubomir Mirković

Uputa o pravu na žalbu

Protiv ove presude dozvoljena je žalba. Podnosi se ovome sudu pismeno u roku od 15 dana od dana primitka presude. O žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Odvjetnik Velimir Galić, Dragutina Lermana 6, [adresa] Požega

2. Odvjetnik Belizar Tomaić, Kralja Zvonimira 17/I, [adresa] Osijek