Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž R-76/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić kao predsjednice vijeća, Zorana Nikolića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Josite Begović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Alan Alagić odvjetnik u Puli, protiv tuženika Opća bolnica Pula - Ospedale Generale di Pola, iz Pule, Santoriova ulica - Via Santorio Santorio 24A, OIB: 16089706543, koju zastupa punomoćnik Edi Slivar, odvjetnik u Puli, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, broj: Pr 300/2021-22 od 31. ožujka 2023., u sjednici održanoj 24. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba se djelomično prihvaća, a djelomično odbija kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj: Pr 300/2021-22 od 31. ožujka 2023. u pobijanom dijelu – točkama I. i III. se:
a) potvrđuje:
- u dijelu točke I. izreke kojom je naloženo tuženici platiti tužiteljici bruto iznos od 1.007,10 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
- na iznos od 45,60 EUR od 16.02.2016.,
- na iznos od 56,99 EUR od 16.03.2016.,
- na iznos od 56,13 EUR od 16.04.2016.,
- na iznos od 59,92 EUR od 16.05.2016.,
- na iznos od 75,65 EUR od 16.06.2016.,
- na iznos od 62,53 EUR od 16.07.2016.,
- na iznos od 70,78 EUR od 16.08.2016.,
- na iznos od 72,01 EUR od 16.09.2016.,
- na iznos od 60,74 EUR od 16.10.2016.,
- na iznos od 75,44 EUR od 16.11.2016.,
- na iznos od 72,30 EUR od 16.12.2016.,
- na iznos od 70,78 EUR od 16.01.2017.,
- na iznos od 45,10 EUR od 16.02.2017.,
- na iznos od 3,44 EUR od 16.03.2017.,
- na iznos od 13,75 EUR od 16.05.2017.,
- na iznos od 2,34 EUR od 16.07.2017.,
- na iznos od 10,38 EUR od 16.08.2017.,
- na iznos od 6,10 EUR od 16.09.2017.,
- na iznos od 3,42 EUR od 16.01.2018.,
- na iznos od 3,12 EUR od 16.02.2018.,
- na iznos od 3,27 EUR od 16.04.2018.,
- na iznos od 6,84 EUR od 16.05.2018.,
- na iznos od 3,12 EUR od 16.06.2018.,
- na iznos od 50,41 EUR od 16.08.2018.,
- na iznos od 3,59 EUR od 16.10.2018.,
- na iznos od 0,23 EUR od 16.01.2019.,
- na iznos od 3,23 EUR od 16.02.2019.,
- na iznos od 9,37 EUR od 16.03.2019.,
- na iznos od 7,08 EUR od 16.04.2019.,
- na iznos od 6,98 EUR od 16.07.2019.,
- na iznos od 4,24 EUR od 16.08.2019.,
- na iznos od 0,90 EUR od 16.10.2019.,
- na iznos od 5,13 EUR od 16.12.2019.,
- na iznos od 2,18 EUR od 16.01.2020.,
- na iznos od 2,89 EUR od 16.02.2020.,
- na iznos od 31,12 EUR od 16.03.2020.,
b) preinačuje:
- u dijelu točke I. izreke u kojem je tužiteljici dosuđeno 1.331,07 EUR sa zakonskim kamatama i u tom dijelu se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
- u dijelu točke I. izreke u kojem je odlučeno o troškovima parničnog postupka tako da glasi:
„Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.063,44 EUR u roku od 15 dana.“
II. Dužna je tužiteljica naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 262,15 EUR.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Puli-Pola, broj Pr 300/2021-22 od 31. ožujka 2023. suđeno je:
" I Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati bruto iznos od 2.400,23 EUR / 18.084,54 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:
- na iznos od 44,59 EUR / 343,54 kuna od 16.02.2016.,
- na iznos od 56,99 EUR / 429,41 kuna od 16.03.2016.,
- na iznos od 110,40 EUR / 831,88 kuna od 16.04.2016.,
- na iznos od 68,23 EUR / 514,09 kuna od 16.05.2016.,
- na iznos od 75,33 EUR / 567,60 kuna od 16.06.2016.,
- na iznos od 72,41 EUR / 545,63 kuna od 16.07.2016.,
- na iznos od 70,54 EUR / 531,48 kuna od 16.08.2016.,
- na iznos od 144,84 EUR / 1.091,32 kuna od 16.09.2016.,
- na iznos od 77,65 EUR / 585,09 kuna od 16.10.2016.,
- na iznos od 75,05 EUR / 565,49 kuna od 16.11.2016.,
- na iznos od 129,00 EUR / 971,95 kuna od 16.12.2016.,
- na iznos od 136,40 EUR / 1.027,67 kuna od 16.01.2017.,
- na iznos od 45,10 EUR / 339,78 kuna od 16.02.2017.,
- na iznos od 3,44 EUR / 25,90 kuna od 16.03.2017.,
- na iznos od 13,75 EUR / 103,60 kuna od 16.05.2017.,
- na iznos od 60,68 EUR / 457,19 kuna od 16.07.2017.,
- na iznos od 24,27 EUR / 182,85 kuna od 16.08.2017.,
- na iznos od 6,10 EUR / 45,95 kuna od 16.09.2017.,
- na iznos od 60,69 EUR / 457,28 kuna od 16.12.2017.,
- na iznos od 132,14 EUR / 995,58 kuna od 16.01.2018.,
- na iznos od 3,21 EUR / 23,54 kuna od 16.02.2018.,
- na iznos od 3,27 EUR / 24,61 kuna od 16.04.2018.,
- na iznos od 6,84 EUR / 51,56 kuna od 16.05.2018.,
- na iznos od 90,61 EUR / 682,67 kuna od 16.06.2018.,
- na iznos od 127,75 EUR / 962,54 kuna od 16.07.2018.,
- na iznos od 105,85 EUR / 797,53 kuna od 16.08.2018.,
- na iznos od 2,19 EUR / 16,49 kuna od 16.09.2018.,
- na iznos od 14,11 EUR / 106,31 kuna od 16.10.2018.,
- na iznos od 2,97 EUR / 22,38 kuna od 16.11.2018.,
- na iznos od 38,11 EUR / 287,12 kuna od 16.12.2018.,
- na iznos od 3,50 EUR / 26,40 kuna od 16.01.2019.,
- na iznos od 4,42 EUR / 33,32 kuna od 16.02.2019.,
- na iznos od 10,58 EUR / 79,69 kuna od 16.03.2019.,
- na iznos od 7,08 EUR / 53,36 kuna od 16.04.2019.,
- na iznos od 63,09 EUR / 475,34 kuna od 16.05.2019.,
- na iznos od 37,72 EUR / 284,18 kuna od 16.06.2019.,
- na iznos od 83,10 EUR / 626,10 kuna od 16.07.2019.,
- na iznos od 29,89 EUR / 225,18 kuna od 16.08.2019.,
- na iznos od 63,09 EUR / 475,34 kuna od 16.09.2019.,
- na iznos od 0,90 EUR / 6,80 kuna od 16.10.2019.,
- na iznos od 25,27 EUR / 190,36 kuna od 16.11.2019.,
- na iznos od 86,58 EUR / 652,30 kuna od 16.12.2019.,
- na iznos od 74,12 EUR / 558,47 kuna od 16.01.2020.,
- na iznos od 53,51 EUR / 403,17 kuna od 16.02.2020.,
- na iznos od 43,91 EUR / 330,83 kuna od 16.03.2020.,
- na iznos od 4,91 EUR / 36,96 kuna od 16.05.2020.,
- na iznos od 5,14 EUR / 38,73 kuna od 16.06.2020.,
do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te da mu nadoknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 2.073,79 EUR / 15.625,00 kuna, sve u roku od 15 dana.
II Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima navedenim u točke I izreke kao neosnovan.
III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u cijelosti."
2. Protiv točke I. i III. izreke navedene presude tuženik je izjavila žalbu zbog svih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. točke 1. -3 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu da pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i naloži joj plaćanje parničnih troškova, a podredno da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Predmet spora zahtjev je tužiteljice, medicinske sestre, da joj tuženik, koji je njezin poslodavac, isplati razliku plaće i naknade plaće za razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2021., koja joj je za to razdoblje pripadala po osnovi dodataka za otežane (posebne) uvjeta rada i iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i za vrijeme prekovremenih, a ne samo redovnih sati rada te neplaćenih prekovremenih sati na dane državnih blagdana i praznika.
6. Pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni rad i noćni rad, te rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi proizlazi iz članka 94. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023 – u daljnjem tekstu: ZR). Navedena prava su detaljnije određena odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2013. (dalje: KU/13) i Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2018. (dalje: KU/18) pa je tako dodatak za posebne uvjete rada reguliran člankom 57. KU/13 i 55. KU/18, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi člankom 59.a. dodatka I KU/15 i člankom 57. KU/18, naknada plaće za godišnji odmor člankom 36. KU/13 i člankom 34. KU/18, pravo na povećanje plaće za prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad u drugoj smjeni, člankom 51. stavak 1. KU/13 i člankom 49. stavak 1. KU/18
7. Prvostupanjski je sud zaključio da tužiteljica ima pravo na obračun plaće za prekovremeni rad u povećanom iznosu, primjenjujući odredbe kolektivnih ugovora koji reguliraju to pravo tj. brojčane parametre iz tih odredbi jer između redovnog i prekovremenog rada nema kvalitativne razlike jer tužiteljica, kao medicinska sestra, u obje situacije obavlja iste poslove i radne zadatke, a uzimajući u obzir obvezu da se na radnike primijeni najpovoljnije pravo iz radnog odnosa.
7.1. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je i Građanski odjel Vrhovnog suda na sjednici održanoj 9. prosinca 2019. koje glasi:„Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."
8. Kod utvrđivanja broja prekovremenih sati prvostupanjski sud je pošao od zaključaka broj 148. i 153. Zajedničke komisije za tumačenje kolektivnog ugovora, te je ujedno utvrdio da temeljem članka 19. stavak 6. KU/13 zaključci i tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje kolektivnog ugovora imaju obvezujući karakter i sastavni su dio kolektivnog ugovora.
9. Prema zaključku broj 148. od 1. siječnja 2015. mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati, a svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad, s tim da mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili dežurstvu ili pripravnosti, a sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno, pa je tako u zaključku navedeno da se primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. jedan blagdan pada u radni dan, mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu, i dr.) a svaki sat rada koji radnik odradi izvan 168 sati predstavlja prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.
10. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje kolektivnog ugovora je 21. prosinca 2015. donijelo novi zaključak broj 153. koji glasi: „Sukladno kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada koji ne rade na dan blagdana neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dam, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavlja se izvan snage
Zaključak broj 21,48 i 148.“
10.1 Iz navedenog proizlazi da je zaključak broj 148 u primijeni do 20. prosinca 2015., a od 21. prosinca 2015. se primjenjuje zaključak pod brojem 153.
10.2 Razlika između navedenih zaključka je u tome što je prema zaključku broj 148 redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) s 8 sati, dok po zaključku 153 redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati (zaključak broj 153).
11. Na temelju dokumentacije u spisu vještak je izračunao razliku bruto plaće nastalu uslijed pogrešne primjene odredaba kolektivnog ugovora, zaključaka Zajedničke komisije za tumačenje kolektivnog ugovora i Zakona o radu po svim utuženim osnovama u iznosu od ukupno 12.090,21 kuna po mjesecima kako je to prikazao u svom nalazu i mišljenju od 25. listopada 2021.
12. Prvostupanjski sud je odredio dopunsko vještačenje u skladu sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u odluci broj Rev 281/2021 od 27. travnja 2021. (pogrešno citiran kao Revr-281/2021 od 25. travnja 2021.) vodeći računa da je zaključak broj 148 u primijeni do 20. prosinca 2015., a od 21. prosinca 2015. zaključak pod brojem 153. Iz tog dopunskog nalaza i mišljenja vještaka od 11. ožujka 2022. proizlazi da razlika bruto plaće po svim utuženim osnovama iznosi 7.588,15 kuna.
13. Prvostupanjski sud nije prihvatio dopunski nalaz i mišljenje vještaka od 11. ožujka 2022. jer je na osnovi uvida u platne i evidencijske liste nekoliko nasumično odabranih djelatnika tuženika koji nisu zdravstveni djelatnici utvrdio da je efektivni redovni mjesečni fond sati, dakle broj sati koji su bili dužni odraditi u pojedinom mjesecu tuženik računao na način je da ukupni broj dana u mjesecu pomnožio sa 8 te umanjio za sate odrađene subotom, nedjeljom i blagdanom koji su padali inače u radne dane upravo na način kao to stoji u zaključku broj 148. Ovakav način izračuna kod navedenih djelatnika jednako se primjenjivao i u razdoblju prije i nakon donošenja zaključka broj 153., te sud zaključuje da redovni mjesečni fond radnih sati kod tuženika nije bio jednak za sve radnike obzirom da je tuženik radnicima koji nisu radili na blagdane priznavao i te neradne i neodrađene dane kao radne i odrađene dane i uračunavajući ih u redovni mjesečni fonda radnih sati, jednako kao i tužiteljici koja je za blagdan radila te za iste neradne dane isplaćivao joj plaću zajedno sa svim dodacima. Sud zaključuje da je tuženik postupao suprotno zaključcima broj 148. i 153. te je odredio novu dopunu vještačenja. Dopuna nalaza i mišljenja vještaka od 13. kolovoza 2022. rađena je na način da se za cijelo utuženo razdoblje prilikom utvrđivanja broja prekovremenih sati primijenio zaključak br. 148., a iz te dopune proizlazi da je razlika u koristi tužiteljice po svim utuženim osnovama 18.084,54 kn te je tu dopunu ocijenio kao stručnu i objektivnu i tužbeni zahtjev specificiran po toj dopuni u cijelosti prihvatio.
14. Sud je tužiteljici dosudio zatezne kamate na dosuđene iznose od 16-tog u mjesecu za prethodni mjesec, a odbijen je zahtjev za isplatom zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza na dohodak sadržan u bruto iznosima, jer se zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju dohotkom i ne podliježu oporezivanju, odnosno porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek isplatom plaće.
15. Ocjenjujući važnije žalbene navode valja istaknuti slijedeće (članak 375. stavak 1. ZPP-a).
16. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju se ukazuje u žalbi jer je za odluku dao jasne razloge, koji nisu proturječni s provedenim dokazima, a nije počinio ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.
17. U odnosu na žalbene navode koji se tiču žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno pogrešne primjene materijalnog prava, tuženik u žalbi ponavlja navode iz odgovora na tužbu te tumači zaključke zajedničke komisije broj 148 i 153, osporavajući tužiteljičino pravo na isplatu dodatka za prekovremeni rad, te tvrdeći da vještak i sud ne mogu mijenjati mjesečni fond sati.
18. Prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici dosudio iznos iz nalaza i mišljenja vještaka koji je rađen primjenom zaključka broj 148 za svo utuženo razdoblje. Dopunsko vještačenje rađeno je primjenom oba zaključka ovisno o vremenu u kojem je svaki od tih zaključaka bio u primjeni, pa je pravilno utvrđeno činjenično stanje, s obzirom na materijalno pravo koje se ima primijeniti s obzirom na obvezujući karakter tumačenja kolektivnog ugovora (članak 19. stavak 6. KU/13) ono koje proizlazi iz dopunskog nalaza i mišljenja vještaka.
19. Stoga je prvostupanjsku presudu valjalo potvrditi do iznosa od 7.588,15 kuna koliko je ukupno tuženik tužiteljici u tuženom razdoblju isplatio manju plaću i u tom dijelu žalbu tuženice odbiti, na temelju odredbe članka 368. ZPP-a (točka a) izreke ove drugostupanjske presude), a za preostali iznos od 10.028,91 kuna žalbu je valjalo prihvatiti i presudu u tom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti (točka b) izreke ove drugostupanjske presude), na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP- a.
20. Tuženikovo problematiziranje (u žalbi) broja po vještaku utvrđenih prekovremenih sati ne odnosi se na dopunski nalaz i mišljenje vještaka od 11. ožujka 2022. na kojem se temelji ova drugostupanjska presuda, a koji je izrađen pravilnom primjenom Zaključka broj:145 i 153. Tuženik nije prigovarao izračunatom broju prekovremenih sati u dopunskom nalaz i mišljenju vještaka od 11. ožujka 2022. niti izračunu ukupnog potraživanja po svim utuženim osnovama.
21. U odnosu na žalbeni navod da tužiteljici ne pripada pravo na dodatke za prekovremeni rad u vrijeme važenja KU/18 do 1. travnja 2020. jer je tek Dodatkom III KU/18 ustanovljeno pravo na dodatke za odrađene prekovremene sate može se samo primijetiti da su odredbe istog sadržaja bile u primjeni tijekom cijelog utuženog razdoblja, te se može samo ponoviti shvaćanje ovog suda da tužiteljica ima pravo na uvećanje plaće temeljem dodataka za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za sate ostvarene u prekovremenom radu, budući se tužiteljičin prekovremeni rad ne razlikuje od rada u redovnom radnom vremenu.
22. Kako je prvostupanjska presuda djelomično preinačena, to je primjenom članka 166. stavak 2. ZPP-a valjalo preinačiti i odluku o parničnim troškovima. Tužiteljica je s obzirom na osnovu uspjela sa 100% u odnosu na visinu sa 42 %, pa je ukupni uspjeh tužiteljice s obzirom na osnovu i visinu 71%, a uspjeh tuženice je 29 %. Kada se navedeni postotak uspjeha tuženice odbije od uspjeha tužiteljice proizlazi da je tužiteljica uspjela sa 42% u kojem postotku joj treba tuženik naknaditi parnični trošak u skladu s člankom 154. stavak 2. ZPP-a. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio visinu troškova tužiteljice u iznosu od 13.125,00 kuna, pa kada se na taj iznos primijeni postotak uspjeha tužiteljice, proizlazi da je tuženik dužan naknaditi parnični trošak tužiteljici u iznosu od 5.512,50 kuna, a kojem iznosu treba dodati i trošak vještačenja u iznosu od 2.500,00 kuna, pa ukupni trošak tužiteljice iznosi 8.012,50 kuna (1.063,44 EUR).
23. Kako je tuženik uspio u žalbenom postupku to je je tužiteljica dužna naknaditi trošak žalbe u iznosu koji odgovara tom postotku (58%) a trošak se sastoji od troškova za sastav žalbe po odvjetniku sukladno Tarifi s pripadajućim PDV u iznosu od 311,07 EUR kao i sudske pristojbe za žalbu u visini od 140,91 EUR što sveukupno iznosi 451,98 EUR odnosno razmjerno postotku sa kojim je žalitelj uspio žalbeni troškovi koje je tužiteljica dužna naknaditi iznose 262,15 EUR radi čega je odlučeno kao u točki II. izreke na temelju članka 154. stavak 2. u vezi članka 166. stavka 2. ZPP.
24. Novčani iznosi dosuđeni u izreci preračunati su u euro po tečaju od 7,53450 kn temeljem Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 57/22 i 88/22).
25. Slijedom navedeno odlučeno je kao u točki I. a) izreke na temelju članka 368. stavak 1. dok je pod I.b) izreke odlučeno na temelju članka 373. stavak 3. ZPP-a.
Dubrovnik, 24. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Verica Perić Aračić
