Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž R-106/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Zoranu Nikoliću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Miro Marinović, odvjetniku iz Zagreba, Pere Budmanija 5/4, protiv tuženika Klinička bolnica Dubrava, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, kojeg zastupaju punomoćnici- odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ravlić & partneri d.o.o., Zagreb, Gundulićeva ulica 31, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj: Pr-1725/2021-13 od 24. travnja 2023., 24. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj: Pr-1725/2021-13 od 24. travnja 2023. u pobijanom - dosuđujućem dijelu pod točkom I., te točki II izreke.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagreb broj: Pr-1725/2021-13 od 24. travnja 2023. suđeno je:

" I/ Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.210,24 eur bruto / 9.118,57 kn¹, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:

- na iznos od 88,28 eur od 15. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 88,48 eur od 15. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 88,34 eur od 15. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 88,58 eur od 15. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 88,59 eur od 15. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 88,90 eur od 15. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 88,43 eur od 15. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 88,12 eur od 15. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 88,42 eur od 15. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 88,75 eur od 15. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 88,78 eur od 15. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 88,12 eur od 15. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 88,53 eur od 15. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 59,92 eur od 15. veljače 2017. do isplate,sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.051,41 eur / 7.921,87 kn¹, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, tekućim od 24. travnja 2023. do isplate, u roku od 15 dana.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom ovu presudu, u dosuđujućem dijelu pod točkom I. i II. izreke, pobija tuženik zbog žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavkom 1. točkom 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22 i 155/2023 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući u pobijanom dijelu prvostupanjsku presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, podredno ukinuti i vratiti na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. U prvom redu treba istaknuti da se ovdje, u smislu članka 458. ZPP-a, radi o sporu male vrijednosti, budući se tužbenim zahtjevom traži isplata iznosa manjeg od 1320,00 eura (ranije 10.000,00 kuna).

6. U sporovima male vrijednosti žalba protiv presude može se podnijeti samo zbog žalbenih razloga pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede parničnog postupka i to onih iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim točke 3. tog stavka (ako je sud u povodu prigovora stranaka pogrešno odlučio da je stvarno ili mjesno nadležan), i u tim postupcima ne primjenjuje se odredba članka 370. ZPP-a, sukladno članku 467. stavak 1. i 2. ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 9.118,57 kn na ime razlike plaće za razdoblje od veljače 2016. zaključno sa siječnjem 2017. temeljem odredbe članka III. i članka IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. (dalje u tekstu: IDDS), sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

8. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da su Vlada Republike Hrvatske sa jedne strane i Sindikat javih službi s druge strane, sklopili 23. studenog 2006. Sporazum kojim je utvrđeno povećanje osnovice za plaću u javnim službama za 6% godišnje tijekom 2007., 2008. i 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 01. siječnja svake godine,

- da su stranke 13. svibnja 2009. sklopile Dodatak sporazumu kojim su se suglasile o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, i da su u članku 3. utvrdili način povrata osnovice, na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP,

- da su zatim 26. listopada 2011. zaključili IDDS o osnovici plaće u javnim službama koji tekst je usvojen arbitražnom odlukom od 07. prosinca 2011.,

- da je u članku III. IDDS određeno je da će osnovica za obračun plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja),

- da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikat javnih službi 28. prosinca 2012. prihvatili Vjerodostojno tumačenje IDDS kojim se utvrđuje da se, za slučaj da se do 31. prosinca 2012. ne ostvare pretpostavke iz članka III. IDDS, Vlada obvezuje korigirati osnovicu za obračun plaće u javnim službama, na način da će ista biti na razini koja odgovora utvrđenom paritetu između bruto plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi u Republici Hrvatskoj za cijelu 2008. na godišnjoj razini, a također je utvrđeno je kako će se, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanim u IDDS, usklađivanja odgoditi za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP trajao (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine),

- da je 27. studenog 2015. Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske objavio Priopćenje za javnost o realnim tromjesečnim međugodišnjim promjenama BDP iz kojeg proizlazi da je u drugom tromjesečju 2015. realni rast BDP-a iznosio 1,2 %, a u trećem tromjesečju 2015. 2,8 %, iz čega slijedi da je dva tromjesečja uzastopno prosječni međugodišnji realni rast BDP-a iznosio 2%,

- da visina razlike plaće nije sporna među parničnim strankama.

9. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski je sud pravilno zaključio da je u utuženom razdoblju ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužitelju isplaćena plaća u utuženom razdoblju jer je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP za dva tromjesečja uzastopno, a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto), a takvo istovjetno shvaćanje izraženo je i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu posl.br. Revr-1111/2020-2 od 1. prosinca 2020.

10. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti.

10.1. Ovaj sud ne nalazi niti da bi bila počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju samo paušalno ukazuje žalitelj navodeći njezinu zakonsku definiciju, ali ne konkretizirajući čime je ta povreda počinjena, odnosno što je to što bi u pobijanoj presudi bilo proturječno i/ili nerazumljivo.

11. Tuženik u žalbi ponavlja tvrdnje koje je iznosio tijekom postupka, a koje se odnose na valjanost i mogućnost primijene IDDS-a, međutim prvostupanjski je sud pravilno ocijenio valjanim IDDS-a jer je Vlada Republike Hrvatske kao potpisnik istih, potvrdila njihovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom, Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. ("Narodne novine" 141/12, u daljnjem tekstu: TKU/12), te Vjerodostojnim tumačenjem, uz napomenu da niti prilikom pregovaranja i potpisivanja tih akata, a ni inače nije nikada dovodila u pitanje njihovu pravnu valjanost, a niti je ikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njihove ništavosti.

12. IDDS o osnovici plaće predstavljaju valjani ugovor, pa su odredbe istog u smislu odredbe članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 39/09 i 124/09 - u daljnjem tekstu ZOPJS) temelj za određivanje osnovice u utvrđenom razdoblju jer su odredbe bile na snazi do 26. siječnja 2017., s obzirom da je člankom XI. navedenog sporazuma ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od pet godina koje je vrijeme produženo tri mjeseca sukladno odredbi članka 199. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14–dalje ZR).

13. Pravilno se prvostupanjski sud pozvao na pravni stav zauzet u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1111/2020-2 od 1. prosinca 2020. - prema kojem dan početka primjene uvećane osnovice iz članka III. u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe članka VII. stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativan rast od listopada 2011. do rujna 2014. (za 12 tromjesečja) i prema kojem ispunjenje uvjeta iz članka III. nije preduvjet primjene članka IV, a ispunjenje uvjeta iz članka III. i IV nije preduvjet primjene članka V, a članak VII, na članak III do V na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječanj 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008., i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njezinog dosezanja (konverganciji). Prema tome, Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da odredbom članka VIII Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama nije odgođena primjena odredbe članka III o povratu osnovice, jer se odredba članka VII odnosi na način usklađivanja pariteta (članak IV i V Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu).

13.1. Vlada Republike Hrvatske imala je pravo posebnom odlukom urediti osnovicu plaće u javnim službama što je učinila Odlukom o visini osnovice za obračun plaća u javnim službama („Narodne novine“, broj 123/16.) od 29. prosinca 2016. kojom je osnovicu odredila u visini od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču

14. Pozivanje tuženika na shvaćanje Vrhovnog suda u predmetu poslovni broj Gop- 1/2021 od 3. studenoga 2021. je bez utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari, jer je isto doneseno u odnosu na plaće državnih službenika, a ne i na javne službe.

15. Žalbom tuženik nije doveo u sumnju zakonitost prvostupanjske presude, a nije iznio niti jedan navod zbog čega je odluka o troškovima nepravilna, pa je valjalo njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu, te odlučiti kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske presude na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

16. Kako žalitelj sa žalbom nije uspio, to nije osnovan niti njegov zahtjev da mu se naknade troškovi žalbe, radi čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke na temelju članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 24. rujna 2025.

Sudac:

Zoran Nikolić