Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-6489/2023

Zagreb

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka, kao predsjednice vijeća, te Ivanke Mašić i Goranke Ratković kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. MR, zbog djela prekršaja iz članka 54. st. 3., a u svezi st. 1. t.1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“ broj: 107/01, 87/06, 43/02, 163/03, 141/04, 40/07, 149/09, 84/11, 80/13, 39/19, 114/22), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I Policijske postaje Split, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj:Pp-14275/2022-6 od 3. veljače 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 24. rujna 2025.

r i j e š i o j e :

Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I Policijske postaje Split, prvostupanjska presuda se ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okr. MR je proglašen krivim i temeljem čl. 38. Prekršajnog zakona oslobođen je od kazne, zbog djela prekršaja iz čl. 54. st. 3. a u svezi st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga.

1.1. Istom presudom okrivljeniku je temeljem čl. 64. st. 6. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, izrečena zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana, a ista ima trajati do prestanka razloga zbog kojih je određena a pritom najkraće 1 (jedan) mjesec, a najdulje 6 (šest) mjeseci.

1.2. Od okrivljenika je oduzet predmet prekršaja sukladno Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta PU SD I Policijske postaje Split broja: 1026680689.

2. Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava splitsko-dalmatinske, I Policijska postaja Split je pravodobno podnijela žalbu zbog odluke o oslobođenju okrivljenika od kazne, iznoseći kako za isto ne postoje zakonski uvjeti.

1. Žalba je osnovana.

4. Rješavajući o predmetu u okviru navoda žalbe te ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13,110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio, da nije bilo zakonske osnove za primjenu odredbe čl. 38. Prekršajnog zakona odnosno oslobođenja okrivljenika od kazne, kako to osnovano prigovara žalitelj.

5. Naime, prvostupanjski sud je okrivljenika oslobodio od kazne, za prekršaj iz čl. 54. st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, navodeći samo činjenicu kako okrivljenik nije do sada sankcioniran za bilo kakav prekršaj.

5.1. Odredbom čl. 38. st. 1. Prekršajnog zakona propisano je da će sud osloboditi od kazne počinitelja kad to zakon izričito propisuje, te je stavkom 2. istog članka propisano da sud može osloboditi od kazne počinitelja:

1. kad ga posljedice prekršaja tako pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja,

2. kad je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio, ili je platio ili je ispunio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak,

3. kad se pomirio s oštećenikom i naknadio štetu.

Kako u postupku nije utvrđeno da bi u konkretnom slučaju bio ispunjen zakonski uvjet iz čl. 38. st. 2. t. 1. Prekršajnog zakona, jer nisu utvrđene posljedice prekršaja počinjenog od strane okrivljenika pa da bi ga pogađale tako da je kažnjavanje nepotrebno, a također u prvostupanjskom postupku nije utvrđen niti jedna od drugih zakonskih osnova za oslobođenje od kazne, to nema uvjeta za primjenu tog instituta.

6. Nadalje, upozorava se prvostupanjski sud na kontradiktorno obrazloženje o izrečenoj zaštitnoj mjeri. Naime, u izreci pobijane presude prvostupanjski sud izriče zaštitnu mjeru sukladno čl. 64. st. 6. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga. U obrazloženju iste presude se u t. 10. 2. i 10.3. citira odredbe čl. 64. st. 5. i čl. 64. st. 6. istog Zakona, dok u t. 15. obrazlaže kako se sukladno čl. 64. st. 6. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, s obzirom se prvi put pojavljuje kao počinitelj i da nije ovisnik, samostalno izriče zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana. Ovakvo obrazloženje izaziva konfuziju jer nije u potpunosti jasno na koju odredbu članka se sud poziva.

7. U svakom slučaju, ako prvostupanjski sud ima namjeru izreći zaštitnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana, bez izricanja kazne, onda nije bilo potrebe za primjenom čl. 38. Prekršajnog zakona, odnosno za primjenom instituta oslobađanja od kazne, jer se sukladno čl. 64. st. 6. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga zaštitna mjera može izreći samostalno.

8. Slijedom navedenog, valjalo je prihvaćanjem žalbe tužitelja, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, s time da će prvostupanjski sud otkloniti utvrđene nedostatke, a nakon toga donijeti novu zakonitu odluku.

U Zagrebu, 24. rujna 2025.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivica Ožbolt, v.r.

Anđa Ćorluka, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.